DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1972 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Prostor Gorskog kotara i drugih šumovitih područja te njihov stabilitet
i integritet treba promatrati kao kompleksnu cjelinu, a njihovu formalnu i
stvarnu zaštitu osigurati ne samo kroz jedan zakon, nego i kroz druge zakonske
propise koji zadiru u oblast zaštite prostora (Zakon o šumama, Za
kon o vodama, Zakon o prostornom planiranju itd.).


Prilikom iskorišćivanja šuma treba voditi računa o načinu sječa u
vezi s opasnostima od erozije, klizanja terena i slično, ali i o šumskoj estetici
kao važnom zadatku kod uređenja prostora. Ovo je posebno važno u
blizini postojećih i budućih naselja i urbaniziranih cjelina, cesta, vijadukta
gdje treba ostavljati veće grupacije i pojaseve koji pružaju posjetiocima
estetski ugođaj.


Potrebno je maksimalno zaštiti šira područja šuma u okolini akumulacija,
kako u interesu zaštite terena od erozije ispiranja, a akumulacije od
zatrpavanja tako i u pogledu poboljšanja pejsažnih kvaliteta ovih umjetnih
jezera koja već imaju ili će imati ubuduće turističko-rekreativnu funkciju.


Prilikom iskorišćivanja šuma treba voditi računa o načinu sječa u
ba obavezati investitora na saniranje nanesenih povreda pejsažu uz primjenu
pejsažno-parkovnih mjera upotrebljavajući kod toga jedino autohtoni
biljni materijal. U pogledu zaštite prirode tog područja treba proširiti dalj
nja istraživanja u toj oblasti, a posebno u oblasti unapređenja pejsaža. Pri
tome uvesti eventualno nove kategorije zaštite koje mogu pridonijeti ra
cionalnijem korištenju i zaštiti prostora, obzirom na specifične prilike ovih
područja koja imaju uvjete da se na velikim područjima tretiraju posebno
kao prirodni parkovi i uz postojeći način, oblike i opseg iskorišćivanja
prirode i njenih dobara.


Masiv Velebita, koji dominira cjelokupnom regijom Gornji Jadran, je
najznačajnije područje i najveća planina u ovom prostoru. S obzirom na
već istaknute specifičnosti i mnogobrojne prirodne znamenitosti i vrijednosti,
potrebno ga je u okviru projekta Gornji Jadran posebno tretirati
i odrediti mu specifični status. Valorizacija prirode masiva Velebita nije
mogla biti obavljena u okvirima regionalnog plana, a s obzirom na veliko
prostranstvo, brojnost specifičnosti ekonomske zainteresiranosti i raspršenoj
naseljenosti, ovo područje zahtijeva poseban studij i obradu. Iz dosadašnjih
istraživanja cjelokupno područje Velebita treba zonirati i utvrditi
namjene pojedinih njegovih dijelova, imajući u vidu potrebe eksploatacije
nekih njegovih dijelova u skladu sa zacrtanim načinom iskorišćivanja
šuma i općom namjenom, dok bi se pojedini veći dijelovi Velebita, a osobito
centralni dijelovi, izdvojili kao rezervati, strogo upravljani ili pejsažni,
ili bi se s obzirom na brojnost fenomena i specifično rekreacionu namjenu
isti mogli spojiti i izdvojiti kao nacionalni park.


Risnjak je već ranije proglašen Nacionalnim parkom, a njegova površina
iznosi cea 3000 ha. Nju čine najvećim dijelom šume i raznovrsne zajednice
očuvane u gotovo prvobitnom stanju. Naučna komponenta ovog
Nacionalnog parka i strogi režim u pogledu njegovog tretmana dovode ovaj
park u često bezizglednu situaciju u pogledu njegovog financiranjanačina upravljanja. Nacionalni parkovi imaju između zadataka i turističko
rekreativnu funkciju, kojoj se nameće potreba da se ovom Nacionalnom
parku kao šire područje uključe neke periferne površine prema Omladinskom
jezeru koje nisu značajne za šumsku eksploataciju, dok su s