DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Slika 3. Klanac Sutjeske sa bora i crnog jasena (Orneto-Ostryetum). U dolini Suhe smo zastali, da pogledamo šumu crnog graba s mnogo lipe (Tiha pseudorubra) i medveđe lijeske (Corylus colurna). Ovdje dolazi na stijenama još i endemična vrsta Amphoricarpus newnayeri, a na točilima Corydalis ochroleuca. Napustivši Suhu stigli smo u uski prolaz nazvan Vratar, gdje na uzdignutim dolomitnim stije pojedinim stablima crnog bora. nama raste endemična vrsta Moehringia Maly i Hayek. Na putu za visoravan Čemerno uživali smo u predivnim vidicima na zapadne padine Zelengore (Jabučke stijene) i Volujaka, te na strmi zid slojevitog Lebršnika sa prostranim pašnjacima i pojasom pretplaninske bukove šume ispod velikih točila. Stigavši na prijevoj Čemerno — vododjelnicu crnogorskog i jadranskog |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 92 <-- 92 --> PDF |
sliva — saslušali smo s interesom refe rat o klimatskim prilikama ovog jedin stveno lijepog kraja. Iza Čemerna ušli smo u Hercegovinu i produžili u pravcu Gatačkog polja. Ovdje smo se na izvanredno zoran način upoznali s problematikom kraških polja i posebno s vegetacijom periodički plavljenog Gatačkog polja. Kao značajne za ovo kraško polje istaknute su zajednice Molinio-Lathyreturn panonnlci i Deschampsietum mediae illyricum. Prva zajednica naseljava humusom bogate slojeve, pa u njoj nailazimo mczofilne elemente kao što su Sanguisorba officinalis, Sesleria uliginosamLathyrus panonicus, Ranunculas auricomus itd. U drugoj zajednici dominiraju otpornije biljke prilagođene kolebanju vlage (Poa silvicola — zahvaljujući svojim rizomima), kao i geofiti Scilla pratensis, Gladiolus illyricus, Narcissus angustif alius itd., pored vrsta Peucedanum coriaceum ssp. pospichali i Edraianthus dalmaticus. Iza kratkog predaha u Gacku put nas je vodio ispod sjeverne padine brda Bjelasice prekrivene šumama bukve i sastojinama jele. Šume bukve spuštaju se sve do iznad mjesta Fojnica, gdje je stanište vrste Cephalaria pastricensis Dörfler et Hayek. Zatim smo prošli kroz Nevesinjsko polje, pa Kifino selo odakle se pružaju široki vidici na istočne padine Planine Velež. U Nevesinjskom polju okruženom Vcleži, Nevesinjskom Crnom Gorom i Crvnjem upadaju u oči velike plantaže lijeske. Na Veleži najinteresantnijoj od ovih planina uslovio je zanimljiv raspored vegetacije veliki raspon nadmorskih visina. Na jugozapadnim padinama nailazi se — idući od doline Neretve u najnižem pojasu — na tragove zimzelene vegetacije, a zatim na širok pojas šibljaka drače i sastojine bijelog grabića sa hrastom meduncem (Car- pinetum orientalis H-ić). U izoliranim kompleksima zimzelene vegetacije nalazi se pored pojedinih primjeraka crnike (Quercus ilex) u većem broju još i Phillyrea variabilis, Clematis flammula, Lonicera etrusca i Ruscus aculeatus. U šibljacima dominiraju drača (Paliurusspina-christi) i endemična tilovina (Petteria ramentacea) — grm osobite liepote kad cvate. Više položaje zauzima khmatogena šuma mediteransko-montanog pojasa crnog graba i jesenje šašike (Seslerio-Ostryetum), gdje dominiraju crni grab i crni jasen. Na ovu šumu se nadovezuje šuma bukve, koja u većim nadmorskim visinama pripada skupu »primorske bukove šume« (Seslerio- Fagetum), a još u većim visinama ona prelazi postepeno u jedan pretplaninski tip bukove šume uz obilno prisustvo gole Ijepike (Adenostyles glabra.) Ovaj pojas ispresijecan je sastojinama gorskog javora i gorskog brijesta (Aceri-Ulmetum). U najvišem pojasu sjeveroistočnih padina ove planine ima sastojina klekovine (Pinetum mug- hi). Strme, kamene, vapnenačke blokove pokriva šuma jele i ljigovine (Rhamno- Abietelum), a sjeverne planinske padine obrašćuje šuma bukve i jele (Abieti- Fagetum). Niže padine prekriva brdska šuma bukve (Fagetum-montanum) koja se u svojim donjim dijelovima miješa sa termofilnim vrstama drveća, a na dubljim tlima s običnim grabom. Na putu između Nevesinja i Mostara smo se zaustavili, da vidimo neke endemične submediteranske vrste kao što su Petteria ramentacea i Moltkia petraea. Osim toga na ovoj trasi uočili smo košćelu (Celtis australis), zeleniku (Phillyrea media), veliki mlječer (Euphorbia wulfenii), kao i lijepe primjerke čempresa (Cupressus sempervirens) uz sastojine alepskog bora (Pinushalepensis). Iza pregleda kulturno-historijskih spomenika Mostara službeno je zaključena ova naučno-turistička ekskurzija, a time i ovaj simpozij, pa su mnogi |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 93 <-- 93 --> PDF |
strani učesnici otišli na Jadran. Preostali su se vratili kroz klisuru Neretve, preko Drežnice, Jablanice, Ostrožca i Konjica za Sarajevo, a zatim svojim kućama. Ovome simpoziju prisustvovalo je 80 učesnika iz 7 zemalja i to iz Austrije 11, CSR 1, Italije 8, Jugoslavije 55, Mađarske 1, Zapadne Njemačke 1 i Švicarske 3. Na kraju treba napomenuti, da je prof, dr P. Fukarek kao predsjednik Istočnoalpsko-dinarskog društva za proučavanje vegetacije uložio zajedno sa svim ostalim stručnjacima maksimalan trud, tako da je ovaj jubilarni simpozij nadasve uspio u naučnom i tehničkom pogledu. Prof. dr. Nevenka Plavšić Gojković |