DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 89 <-- 89 --> PDF |
zoreno na zajednicu ive i trepetljike (Tremulo-Capraeetum) koja se razvila nakon velikog šumskog požara 1947. godine, kao i na očuvane vrlo lijepe sastojine brdske bukove šume (Mercuriali- Fagetum). Stigavši na prijevoj Stolovi (760 m) pružio se spram juga širok pogled na planinski greben Radomišlja u Zelengori na kojemu se nalazi najjužnije nalazište pančićeve omorike (Picea omorika) sa oko 500 stabala. Pošto je vidljivost bila dobra zamijetili smo prostim okom na sjeveroistočnim vapnenačkim stijenama i točilima, — gdje se snijeg dugo zadržava — sastojine ove rijetke endemične biljke. Ovdje smo saznali, da se u dolini Govze i Đafer potoka, utisnute između padina Radomišlja i Husad planine sve do u srce Zelengore, nalazi locus classicus nekih rijetkih ilirskih biljaka kao npr. Carduus illyricus K. Maly. Nadalje, da je iznad ceste na Stolovima raširena rijetka šuma crnog graba (Ostrya carpinifolia) sa hrastom meduncem (Quercus pubescens), balkanskim kitnjakom (Quercus daleschampii), crnim jasenom (Fraxinus ornus) i drugim termofilnim vrstama kao npr. Colutea arborescens. Od posebnog su interesa ovdje i manje sastojine cera (Quercus cerris). Na brojnim okolnim točilima ima mnogo ruja (Cotinus coggygria). Ovdje je na nižim predjelima, a na dubljim tlima iznad vapnenca i na flišu razvijena šuma običnog graba i hrasta kitnjaka (Quercocarpinetum). Usput smo u selu vidjeli ostatke kamene kule feudalnog gospodara Smail-age Čengića. Prošavši kraj ugljenokopa Miljevine zapazili smo oveće kulture crnog bora (Pinus nigra), Snažan utisak izazvala je i klisura rijeke Bistrice sa stablima crnog bora izraslim iz samih stijena. Osim toga istaknuto je na prijevoju iznad Miljevine — a u vezi sa šumskim zajednicama hrastovog pojasa Podrinja — da je za učesnike ove ekskurzije najvažnija asocijacija Querceturn montanum (B. Jov.) Stef. obzirom na područje kroz koje se prolazi. Ova zajednica predstavlja u ovom području vjerojatno klimazonalnu vegetaciju uz visoko učešće elemenata termofilnih hrastovih šuma. Naročit interes pobudilo je prostrano područje permske starosti, u neposrednoj blizini, koje se širi prema istoku. Ono je izgrađeno pretežno iz masivnih, tvrdih pješčenjaka u kojima se mogu naći vrlo interesantne ogoljele partije, koje su se uslijed vodene erozije mnogoliko oblikovale. Ovaj fenomen prirode — poznate pješčane piramide — sastoji se iz slojeva gline i pješčenjaka različite trošivosti. Pošto se pješčenjaci lakše troše, čine glinenci — kao teže topivi — »kape« ostvarujući izvanredno impresivne tvorevine u vidu brojnih piramida. Od pješčanih piramida produžili smo do gradića Foče (385 m), koji leži na ušću rijeke Čehotine u Drinu. U Foči su učesnici ekskurzije razgledali spomen muzej gdje je bilo sjedište Vrhovnog štaba NOV-e. Osim toga je razgledana i poznata Aladža-džamija — jedno od najljepših arhitektonskih ostvarenja BiH (1549 god.). Na relaciji između Foče i Tjentišta ukazano je na nalazište metljike (Cytisanthus radiatus) u bukovim šumama, a na padinama brda Kmur. Usput su se vidjeli nezaboravni vidici u dolinu rijeke Drine, kao i na njen početak — sastavke Pive i Tare. Uskoro se pružio pogled i na široku dolinu donjeg toka Sutjeske u čijoj pozadini se steru gole padine Treskavice. Lijepo se vidjela i udolina u čijem vrhu leži strmi prolaz Ždrijelo — nekad najpovoljniji pješački i jahaći prijelaz za planinu Maglić. Ovaj cijeli prostor bio je poprište najtežih borbi u toku NOB-e. Spuštajući se padinama Maluše vidjeli smo, da su njena točila obrasla šibljakom ruja (Cotinetum coggygriae). Konačno smo se spustili i do obale rijeke |