DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 85 <-- 85 --> PDF |
O SIMPOZIJU »JUŽNOEVROPSKE PRAŠUME I VISOKOPLANINSKA FLORA I VEGETACIJA ISTOČNOALPSKO- DINARSKOG PODRUČJA« SARAJEVO 14—19. VII. 1969. Nedavno je izašla iz štampe edicija Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine pod natpisom: »Južnoevropske prašume i visokoplaninska flora i vegetacija istočnoalpsko-dinarskog područja«, Sarajevo 1970, posebna izdanja (knj. XV), odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka (knj. 4), str. 320, urednik akademik dr Pavle Fukarek. U ovoj knjizi sadržano je 17 referata održanih na dvije teme za vrijeme trajanja X- i jubilarnog simpozijuma Istočnoalpsko - dinarskog društva za proučavanje vegetacije i to: I. JUŽNOEVROPSKE PRAŠUME 1. Fukarek P.: Južnoevropske prašume i njihov značaj za nauku i praksu, 2. Klötzli F.: Urwald-Reservate in der Schweiz, 3. Zukrigl K.: Zusammenhänge zwischen Standort, Vegetation und Bestandesstruktur in Urwaldbeständen verschiedener Ausbildungen des Abieti- Fagetum in Österreich, 4. Mayer H.: Das Naturwaldreservat Freyensteiner Donauwald »Schwarze Wand« im Strudengau, 5. Hoff mann A.: Pflanzensoziologischer und struktureller Aufbau des Urwaldreservates Sasso Fratino in Italien, 6. Wraber M.: Topografski, ekološki in sociološki podatki o slovenskih pragozdih, 7. Puncer I. i Zupančić M.: Prašuma Rajhenavski rog na Kočevskom, 8. Plavšić-Gojković N., Plavšič M. i Golubović U.: Ein Beitrag zur Kenntnis der Pflanzensoziologischen Zusammensetzung und Aufbauelemente des Urwaldreserwats »Čorkova Uvala« (Plitwitzer Seen, Nationalpark), 9. Trinajstić I.: Prilog poznavanju vegetacije prašumskog rezervata »Čorkova Uvala« u Hrvatskoj, 10. Blečić V. i Lakušić R.: Der Urwald »Biogradska gora« im Gebirge Bjelolasica in Montenegro, 11. Stefanović V.: Jedan pogled na recentnu sukcesiju bukovo-jelovih šuma prašumskog karaktera u Bosni, 12. Gajić M. R.: Neka zapažanja o bukovo-jelovim šumama (Abieti-Fagetum u Jugoslaviji, 13. Fukarek P.: šumske zajednice prašumskog rezervata Perućice u Bosni. II. VISOKOPLANINSKA FLORA I VEGETACIJA ISTOČNIH ALPI I DINARIDA 14. Lakušić R.: Die hochalpine Vegetation der südöstlichen Dinariden, 15. Wraber T.: Zur Kenntnis der Gesellschaften der Klasse Thlaspeetea rotundifolii in den südöstlichen Kalkalpen, 16. Šilić Č.: Heliosperinno retzdorffiani — Oreoherzogietum ülyricae — nova zajednica na hercegovačkim planinama, 17. Gaži-Baskova V.: Geografska rasprostranjenost vrste Sesleria tenuifoha. Navedeni referati su čitani u skraćenom obliku i bili su redovno popraćeni vrlo interesantnim dijapozitivima. U ovom djelu oni su objavljeni u cijelosti sa svim potrebnim prilozima i diskusijama koja je vođena u toku savjetovanja. Drugi dio savjetovanja je održan u vidu četverodnevne naučne ekskurzije u vremenu od 16—19. VII. sa polaskom iz Sarajeva i trasom putovanja preko Bogatića, Trnova, Kalinovika, Dobrih voda, Miljevine, Foče, Tjentišta, Suhe, Čemerna, Gacka i Nevesinja do Mostara (si. 1). 397 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Slika 1. Skica puta i područja kroz koj Na ovoj ekskurziji održano je daljnjih 10 referata (umnoženi kao rukopis) koji su se odnosili na pojedine teme šumske i planinske vegetacije i to na određenim zastancima ili u toku dvodnevnog obilaska prašume Perućice i planinskih padina Maglica u Nacionalnom parku Sutjeska. Donosimo naslove referata održanih u toku ekskurzije: 1. Fukarck P.: Uvod u poznavanje šumske vegetacije planina Bjelašnice i Treskavice (održan za vrijeme zasianka u Trnovu); 2. Bjelčić Ž.: Uvod u poznavanje vegetacije kraških visoravni (održan za vrijeme zastanka na Krbljinama); 3. Siefanović V.: Pregled šumskih zajednica u kojima se javlja bijeli bor u istočnoj Bosni (održan za zastanka u šumi kod Dobre vode); 4. Fabijanić B.: Pregled šumskih zajednica hrastovog pojasa Podrinja (održan za vrijeme zastanka na prijevoju iznad Miljevine); 5. Fukarek P. i Manuševa L.: Biljnosociološke i pedološke karakteristike nekih prašumskih sastojina Perućice (održan 17. VII. za vrijeme ekskurzije kroz prašumu); e je prolazila fitosociološka ekskurzija. 6. Bjelčić Ž. i Manuševa L.: Biljnosociološka i pedološka karakteristika livadskih zajednica na Stajištu i Prijevoru (održan za vrijeme ekskurzije 17. i 18. VII.); 7. Lakušić R. i Šilić Č.: Biljnosociološke karakteristike vegetacije planinskih pašnjaka, vegetacije stijena i točila na zapadnim padinama planine Maglić (održan za vrijeme ekskurzije 18. VII.); 8. Muftić-Bašagić Z.: Klimatske i fenološke karakteristike na meteorološkoj stanici Čemerno (održan za vrijeme zastanka na prijevoju Čemerno) — referat objavljen u radu »Osnovni prirodni uslovi, flora i vegetacija Nacionalnog parka »Sutjeska«; 9. Riter-Studnička H.: Pregled vegetacije kraškog Gatačkog polja (održan za vrijeme zastanka na raskrsnici cesta iznad Gatačkog polja); 10. Fukarek P. i Fabijanić B.: 0 šumskoj vegetaciji Nevesinjskog poljaplanina Velež i Crvanj (održan za vrijeme zastanka kraj Kifina Sela u Nevesinjskom polju). Pošto ovi referati nisu objelodanjeni u navedenoj ediciji, a nije prikazana ni četverodnevna biljnosociološka eks |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 87 <-- 87 --> PDF |
kurzija koja je prolazila kroz najinteresantnije predjele jugoistočno bosanskih i sjevernih hercegovačkih planina — Bjelašnice, Jahorine, Treskavice, helije, Zelengore, Maglica, Volujaka, Lebršnika, Bjelasice, Crvnja i Velcži — bilo bi zaista šteta, da se golem trud organizatora preda zaboravu. Zbog toga ćemo u ovom prikazu nastojati iznijeti ono najvažnije što smo čuli i vidjeli prolazeći ovim dijelom dinarskih planina. Napustivši Sarajevo put nas je vodio kroz Sarajevsko polje (500—550 m n/m; si. 1) Ova prostrana ravnica poznata je po Butmirskoj kulturi, brojnim tragovima Rimljana, bogumilskim nekropolama (stećci), kao i starim muslimanskim grobovima iz vremena osvajanja Bosne od Osmanlija. Na polju — nekad prekrivenom intenzivnim poljoprivrednim kulturama — podižu se danas naselja i industrijski objekti, pa nestaju posljednji ostaci poplavnih šuma hrasta lužnjaka (Querco-Genistetumelatae). Njihovo mjesto zauzimaju parkovi i drvoredi kao npr. park u Banji Ilidži i 3 km duga aleja platana i divljeg kestena, koja predstavlja posebnu znamenitost. U šibljacima ovog područja dominira vrsta Acer tataricum, a oko izvorišta rijeke Bosne u Ilidži — koja odmah postaje rijeka širokog korita i brzog toka — močvarna zajednica crne johe (Carici elongatae-Alnetum) i šibljaci crne vrbe (Salici-F ra: iguletum). Na rubnom dijelu polja još su se zadržale sastojine šuma i šikara običnog graba i kitnjaka (Querco-Carpinetum) ispresijecane tu i tamo zajednicama termofilnih vrsta crnog graba i crnog jasena (Orno-Ostryetum). Brežuljke koji se pružaju s istočne strane ceste prekrivaju šume i šikare zajednice Querco-Carpinetum aceretosum tatarici Stefanović 1964. Prolazeći kroz Krupačke stijene — klanac usiječen u vapnence i dolomite kojim protiče bučna i divlja rijeka Željeznica — istaknuto je, da je ovo refugij većeg broja subrnediteranskih biljaka u području kontinentalne vegetacije. Ovdje su južno eksponirane stijene obrasle termofilnom zajednicom crnog graba i crnog jasena (Orno-Ostryetum sensu lato), a ističu se Colutea arborescens, Acer monspessulanum, Ccrasus mahaleb, Carpinus orientalis, Coronilla emeroides itd. Na sjevernim padinama spušta se do same rijeke zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum). Iz Krupačkih stijena ulazi se u široku dolinu oko sela Turbe i Kijevo, gdje se prostiru veliki kompleksi livada i oranica uz sastojine običnog graba i hrasta kitnjaka (Querco-Carpinetum sensu lato), a tok rijeke prate vrbici i topole. Prolazeći uz najzapadniji ogranak planine Jahorine (Grabske šume) pojavljuje se u nastavku puta na padinama Lučevika veći kompleks termofilnih šuma brdske bukve (Aceri obtusatum- Fagetum). Iza hidrocentrale Bogatići pruža se krasan vidik na greben planine Bjelašnice (2027 m). Uskoro zatim pojavljuje se na južnim padinama interesantna šumska zajednica kserofitnih vrsta na visini od preko 700 m. Ovdje dominira Quercus pubescens i Quercus cerris, a pojavljuju se Acer monspessulanum, Carpinus orientalis uz Cotinus coggygria. Dalje se prostire područje vapnenaca ogoljelo od paše prekriveno borovicom (Juniperus communis), a kao posljedica ovakvog gospodarenja dolazi do izražaja jaka erozija i bujični karakter gotovo svih vodotoka. Naše poglede privukle su zatim vapnenačke stijene i šumovite padine planine Treskavice — jedne od najljepših bosanskih planina — u podnožju koje leži manje naselje Trnovo (823 m). U Trnovu je ukazano na različitost vegetacije i stepeničave prelaze u zavisnosti o faktorima staništa planina Bjelašnice i Treskavice. Poseban interes 399 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 88 <-- 88 --> PDF |
pobudila je činjenica, da se na strmim stijenama zapadnih obronaka Bjelašnice kao i oko rijeke Rakitnice nalazi najsjevernije nalazište munjike (Pinusleucodermis), a na sjevernim padinama Treskavice jedno najzapadnije nalazište planinskog javora (Acer visianii). Penjući se strmim serpentinama preko istočnih padina Treskavice stigli smo do prevoja Rogoj ili Javorka (1161 m). Ovdje se na silikatnim slojevima verfenske starosti pojavljuje posebna vegetacija šuma (zajednice iz sveze Luzulo-Fagion) dok se na pojedinim partijama vapnenca ističe naročita šumska vegetacija, gdje dominira termofilna vrsta Acer obtusatum. Na prijevoju Rogoj se prostiru i livade iz zajednice Nardelum strictae. Padine Rogoj a obrasta šuma bukve s većim grupama smreke. U nižim predjelima se pojavljuje na otvorenim mjestima vrijes (Calluna vulgaris), biljka koja se tu nalazi gotovo na južnoj granici svoga areala. Prošavši kroz Dobro Polje (958 m) — malo naselje okruženo bujnim livadama košanicama — počeli smo se uspinjati uz krajnji istočni ogranak planine Treskavice tzv. Borovac (1251 m) kroz bukovu šumu s mnoštvom grmova Rhamnus fallax, a zatim kroz šibljak lijeske (Coryletum avellanae). U pravcu istoka pružio se vidik na prostrano područje s najvišim vrhom Kolunsko brdo (1403 m) prekriveno šumom hrasta kitnjaka i šumom bukve. Uskoro zatim stigli smo na prostranu krašku, ogoljelu visoravan Krbljine (1200 m) — sjeveroistočni dio planine Treskavice — sa koje se pruža pogled na sjeverne šumovite padine planina Lelije, Zelengore i Vučjih brda. Na Krbljinama je šuma sasvim uništena, a sadašnja vegetacija vrlo oskudna. Osim pojedinačnih grmova vrsta Coryllus avellana, Amelanchier ovalis, Crataegus monogyna i grupe Juniperus in termedia itd. nema ni jednog većeg drveta. Okolo i u ovim grmovima rastu mnoge zeljaste biljke, koje grade posebnu zajednicu Juniperetum inter- mediae. Značajno je, da se u ovoj zajednici obilno pojavljuje Paeonia officinalis. Preostala vegetacija pripada kraškim pašnjačkim zajednicama iz sveze Scorzonerion villosae H-ić 1949. Ovdje se javljaju pored karakterističnih vrsta za red i svezu još i visokoplaninske vrste kao npr. Crepis dinarica i Calamintha alpina. Od termofilnih vrsta su česte Euphorbia myrsinites i Ceterach officinarum uz niz drugih. Vozeći se preko visoravni ovog dijela Treskavice vidjeli smo, da je ovaj rijetko naseljen kraj ispresijecan dubokim vrtačama, a prekriven oskudnom vegetacijom (Juniperus communis, Coryllusavellana, Sorbus umbellata). U pozadini planinskog sela Krbljine (1230 m) odnosno planinskog dobra »Gvozno« zapaža se oštar greben kamenitog vrha Treskavice na kojem raste rijetka klekovina bora (Pinus mugo) uz druge rijetke planinske biljne vrste. Spuštajući se niz južne padine Treskavice pojavljuju se na dolomitnim stijenama i melafirima termofilne biljke submediteranskog područja kao npr. Eryngium amethystinum, Helleborus multifidus itd. Vozeći se kroz šumske sastojine koje se smjenjuju s prostranim pašnjacima stigli smo na livadu Dobre vode. Po jakom izvoru na ovom polju dobio je cijeli kraj svoje ime. U blizini Dobre vode zabilježeno je nalazište vrste Thymus malyi Ronn. inače rasprostranjene vrste u hercegovačkim planinama, a u okolici sela Borije vrste Minuartia bosniaca (Beck.) Maly. U šumi kraj Dobre vode dan je, na osnovu dosadašnjih istraživanja, pregled zajednica u kojima se javlja bijeli bor (Pinus silvestris) u istočnoj Bosni. Od Dobre vode put se nastavlja kroz šumske sastojine jele, bukve i smreke (Luzulo-Abieti-Fagetum). Uz put je upo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 89 <-- 89 --> PDF |
zoreno na zajednicu ive i trepetljike (Tremulo-Capraeetum) koja se razvila nakon velikog šumskog požara 1947. godine, kao i na očuvane vrlo lijepe sastojine brdske bukove šume (Mercuriali- Fagetum). Stigavši na prijevoj Stolovi (760 m) pružio se spram juga širok pogled na planinski greben Radomišlja u Zelengori na kojemu se nalazi najjužnije nalazište pančićeve omorike (Picea omorika) sa oko 500 stabala. Pošto je vidljivost bila dobra zamijetili smo prostim okom na sjeveroistočnim vapnenačkim stijenama i točilima, — gdje se snijeg dugo zadržava — sastojine ove rijetke endemične biljke. Ovdje smo saznali, da se u dolini Govze i Đafer potoka, utisnute između padina Radomišlja i Husad planine sve do u srce Zelengore, nalazi locus classicus nekih rijetkih ilirskih biljaka kao npr. Carduus illyricus K. Maly. Nadalje, da je iznad ceste na Stolovima raširena rijetka šuma crnog graba (Ostrya carpinifolia) sa hrastom meduncem (Quercus pubescens), balkanskim kitnjakom (Quercus daleschampii), crnim jasenom (Fraxinus ornus) i drugim termofilnim vrstama kao npr. Colutea arborescens. Od posebnog su interesa ovdje i manje sastojine cera (Quercus cerris). Na brojnim okolnim točilima ima mnogo ruja (Cotinus coggygria). Ovdje je na nižim predjelima, a na dubljim tlima iznad vapnenca i na flišu razvijena šuma običnog graba i hrasta kitnjaka (Quercocarpinetum). Usput smo u selu vidjeli ostatke kamene kule feudalnog gospodara Smail-age Čengića. Prošavši kraj ugljenokopa Miljevine zapazili smo oveće kulture crnog bora (Pinus nigra), Snažan utisak izazvala je i klisura rijeke Bistrice sa stablima crnog bora izraslim iz samih stijena. Osim toga istaknuto je na prijevoju iznad Miljevine — a u vezi sa šumskim zajednicama hrastovog pojasa Podrinja — da je za učesnike ove ekskurzije najvažnija asocijacija Querceturn montanum (B. Jov.) Stef. obzirom na područje kroz koje se prolazi. Ova zajednica predstavlja u ovom području vjerojatno klimazonalnu vegetaciju uz visoko učešće elemenata termofilnih hrastovih šuma. Naročit interes pobudilo je prostrano područje permske starosti, u neposrednoj blizini, koje se širi prema istoku. Ono je izgrađeno pretežno iz masivnih, tvrdih pješčenjaka u kojima se mogu naći vrlo interesantne ogoljele partije, koje su se uslijed vodene erozije mnogoliko oblikovale. Ovaj fenomen prirode — poznate pješčane piramide — sastoji se iz slojeva gline i pješčenjaka različite trošivosti. Pošto se pješčenjaci lakše troše, čine glinenci — kao teže topivi — »kape« ostvarujući izvanredno impresivne tvorevine u vidu brojnih piramida. Od pješčanih piramida produžili smo do gradića Foče (385 m), koji leži na ušću rijeke Čehotine u Drinu. U Foči su učesnici ekskurzije razgledali spomen muzej gdje je bilo sjedište Vrhovnog štaba NOV-e. Osim toga je razgledana i poznata Aladža-džamija — jedno od najljepših arhitektonskih ostvarenja BiH (1549 god.). Na relaciji između Foče i Tjentišta ukazano je na nalazište metljike (Cytisanthus radiatus) u bukovim šumama, a na padinama brda Kmur. Usput su se vidjeli nezaboravni vidici u dolinu rijeke Drine, kao i na njen početak — sastavke Pive i Tare. Uskoro se pružio pogled i na široku dolinu donjeg toka Sutjeske u čijoj pozadini se steru gole padine Treskavice. Lijepo se vidjela i udolina u čijem vrhu leži strmi prolaz Ždrijelo — nekad najpovoljniji pješački i jahaći prijelaz za planinu Maglić. Ovaj cijeli prostor bio je poprište najtežih borbi u toku NOB-e. Spuštajući se padinama Maluše vidjeli smo, da su njena točila obrasla šibljakom ruja (Cotinetum coggygriae). Konačno smo se spustili i do obale rijeke |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Sutjeske, te uz njen šum stigli na Tjentište. Time je bio završen program prvog dana ekskurzije. Sutra dan smo sa Tjentišta pošli šumskom cestom preko padina brda Snježnice na prijevoj Dragoš, a zatim na livade na Prijevoru (1520 m) odakle se pružio veličanstven pogled na Zelengoru i Volujak. Iza uvodnog predavanja ušli smo u Perućicu najljepšu i najčuveniju prašumu Jugoslavije. Ova najmarkantnija prašuma bukovo-jelovih- smrekovih šuma u Evropi prostire LFGENDA ^Ij $t$lerrcOstryttum lila Laser&rio-Ptnetijm H StslfnoFagprum ^=1 Mercurial! -Fagttum ZŽ3 Abittl-Fagttum se ispod Maglica — najvišeg vrha bosansko- hercegovačkih planina (2386 m) nedaleko mjesta gdje Sutjeska utiče u Drinu. Prolazeći prašumom uočili smo u rasponu od gotovo 1500 m visinske razlike mnogobrojne biljne zajednice, kao i dinamiku života prašume. Ovdje donosimo preglednu kartu šumskih zajednica cjelokupnog prašumskog rezervata Perućice koja će najbolje ilustrirati zastupljenost šumskih zajednica i njihov raspored (si. 2). Imali smo rijetku priliku, da pod najboljim vodstvom Mugnelurn illyricum :il Požarišta Gorske i planinske tivad» fi. \~ -! Ve-aetacija StijthC i ^ [; :_-J to(,la $$& Luzuto-Fogttijm ´UŠI Vaccmto-Fags WM Actn.Fagttum ,D[Uliil Dryoplendi-Fage Slika 2. Pregledna karta šumskih zajednica cjelokupnog područja prašumskog rezervata Perućica (po Pukareku). u toku 2 sunčana dana prokrstarimo prašumu i njena susjedna područja od granice šume, koja se završava sa klekovinom bora (Mughetum ülyricwn), sve do donjih dijelova koji ulaze u područje šume kitnjaka i graba. Danas je Perućica sastavni dio Nacionalnog parka »Sutjeska«. — Idući dan je bio posvećen visokoplaninskoj flori i vegetaciji. Proučene su livade tvrdače (Nardetum strictae) kao i biljni svijet točilarki i specifičnih vrsta koje nastavaju pukotine stijena pri vrhu Maglica. Prašuma Perućica je ušla u legendu naroda Jugoslavije, jer pripada užem području rijeke Sutjeske na kome se odigrala sudbonosna bitka u toku NOB-e (1943). Učesnici simpozija su na području Tjentišta razgledali memorijalni muzej i posjetili grobnicu boraca NOB. Nakon završetka ekskurzije — kroz prašumu i kroz visokoplaninski pojas planine Maglica — priređena je, uz krijesove, u romantičnom ambijentu Suhe nad rijekom Sutjeskom zajednička večera sa folklornim programom uz originalne narodne junačke pjesme u interpretaciji pjevača-guslara. Posljednji dan ekskurzije napustili smo Tjentište i prošli živopisnim klancem rijeke Sutjeske. Promatrali smo zadivljeni pojedina stabla ili grupe crnog bora (Pinus nigra), koji izrastaju iz okomitih stijena klanca (si. 3). Južne padine prekrivaju sastojine crnog |