DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Područja su geografske, a predjeli ekološke cjeline. Izuzetak je s Donjohercegovačkim područjem za koje je bila mjerodavna republička pripadnost (područje SR Bosne i Hercegovine), jer po čisto geografskom kriteriju to područje sa Stonskim primorjem čini cjelinu. Orijentaciju u knjizi olakšavaju indeksi i to »popis domaćih imena biljaka « te »popisa geografskih imena« (u vezi s rasprostranjenjem biljaka). Ilustrativni materijal Horologije sastoji se od 7 grafičkih prikaza — karala i 14 fotografija. Od grafičkih prikaza 1 je »preglcdna karta južnodalmatinskog kopna« s podjelom na područja i nredjele, 1 arela crnog bora na Pelješcu, a 5 prirodnih nalazišta alepskog bora. Fotodokumentacija se sastoji od 14 snimaka autora, iz 1953. i 1954. godine, 14 različitih vrsta. Jedna je snimka »čempresate« u Rijeci duvačkoj odnosno u Komolcu, a 13 snimaka pojedinih karakteristični] ih primjeraka stabala. Karakterističnih posebno po svojim rekordnim dimenzijama svoje vrste ne samo u Dubrovačkom kraju nego na našem području uopće kao npr. stablo smrdljike (Pistacia terebinthus) visine 7 m. a pp 55 cm, maklena (Acer monspessulanum) visine 12 m pp 80 cm, medunca (Quercus pubescens — u Arboretumu Trsteno) doduše visine samo 15 m, ali pp 180 cm itd. U ovoj »Horologiji . . .« autor je i šumar — ekonom. Dr Jovančević u Uvodu (str. 10) naglašava: »Krajnja nam je svrha da na temelju prikupljenih podataka o rasprostranjenosti šumskog drveća i grmlja, fitocenoloških i ekoloških prilika damo jednu općenitu razdiobu istraživanog područja, s osvrtom na šumsko-uzgojne mogućnosti unutar svakog pojedinog dijela. Takva razdioba s kraćim komentarom o uzgojnim mogućnostima bila bi, po našem mišljenju, korisna sa šumarskog praktičkog gledišta, jer bi omogućila lakše i pravilnije planiranje praktičkih radova na melioraciji šuma i šumskih terena, bolju orijentaciju pri drugim istraživanjima i gospodarenju, a time bi omogućila i ekonomsko unapređenje dubrovačkog kraja, koji je s turističkog gledišta vrlo važan dok je sa šumskovegetacijskog gledišta vrlo heterogen«. Terenski rad autor je obavio od 1950. do 1956. godine, a rukopis predan Odjelu za prirodne nauke JAZU još 1964. godine, ali se slažemo s autorom da ovim zakašnjenjem njegova aktualnost nije umanjena. Nije, kako autor kaže, »mnogo umanjena« nego nije nimalo umanjena. Rasprostranjenje pojedinih vrsta, osim izuzetaka nekih površina opustošenih požarom, u tako kratkom vremenskom periodu nije se promijenilo. Promijenilo se stanje pojedinih sastojina i to, kao i na ostalom kraškom području, na bolje: mnoge površine u ono doba s rudimentima dendroflore danas su »šikare«, a nekadanje šikare danas imaju karakteristike boljih ili lošijih niskih šuma. Baš ova knjiga može poslužiti za komparaciju stanja sastojina unutar minulog dvadesetgodišnjeg razdoblja i tako s još više sigurnosti utvrditi »ekološku rejonizaciju« (str. 172) u cilju uzgoja šumskih sastojina u punom smislu riječi. A takve sastojine, vjerujem, autoru bi bila najveća plaća za njegove napore uložene u terenska istraživanja i obrade materijala za njihovo publiciranje. A JAZU je, svojom inicijativom preko Instituta za eksperimentalno šumarstvo da se ova istraživanja provedu i publiciranjem rada, dokazao da vodi brigu o povezivanju znanstvenog rada s potrebama visokostručne prakse. O. Piškorić 395 |