DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Domaća stručna literatura


Milorad Jovančević: Horologija
šumskog drveća i grmlja u Dubrovačkom
kraju.


»Horologija šumskog drveća i grmlja
u Dubrovačkom kraju« dra M. Jovančevića1)
za sada je jedinstven primjer
inventure dendroflore jednog dijela
našeg Primorskog područja. Prikazi
dendroflore otoka Brača i zapadnog
dijela otoka Mljeta dra Anića i
dra Petračića2) omogućuju uvid u sastav
dendroflore odnosnih područja
na osnovu podataka dobivenih uz linije
kretanja ili, možemo reći, metodom
pruga. Jovančevića Horologija je
međutim potpuna kvalitetna (nalazišta
pojedinih vrsta), a djelomično i
kvantitetna (zastupljenost pojedine
vrste na nekim nalazištima), inventarizacija
dendroflornih elemenata metodom
totalne inventarizacije istraženog
područja — Dubrovačkog kraja.


Ovom Horologijom pokriveno je područje
poluotoka Pelješca te dio Dalmacije
između rijeke Neretve na zapadu
do Sutorina na istoku odnosno
kopneni dio bivše Dubrovačke Republike,
kojeg je autor, u skladu s narodnom
terminologijom, nazvao »du


1) Milorad Jovančević: Horologija
šumskog drveća i grmlja u
Dubrovačkom kraju, izdanje Jugoslavenske
Akademije znanosti i umjetnosti
kao 4. svezak Anala za šumarstvo,
Zagreb 1972. godine; 204 str. teksta, literature
i indeksa.


2) A n i ć M.: Dendroflora otoka Brača,
Glasnik za šumske pokuse, knj. 8,
Zagreb 1942;


Ani ć M.: Dendrogeografski odnosi
otoka Mjeta, ibid.;


Petračić A.: Šumski i dendrogeografski
odnosi na otoku Braču,
ibid.


brovačkim krajem«. Širina područja
poklapa se, kako u Uvodu navodi autor,
s dubinom obilnijeg širenja vazdazelenog
drveća i grmlja odnosno uglavnom
do linije dalmatinsko-hercegovačko-
crnogorske granice, ali mjestimično
i preko te granice. Vegetacijski
to je prelazno područje između šume
hrasta crnike i šume hrasta medunca.


Horološke podatke, tj. podatke o horizontalnom
i vertikalnom rasprostranjenju
pojedinih vrsta, autor nerijetko
dopunjuje s podacima o uvjetima
stanica, o uzrastu (dimenzijama) pojedinih
stabala ili stanja sastojina, a
kod borovih sastojina i o tome, da li
su prirodne ili antropogene (nastale
ručnim pošumljavanjem). Što više, u
ovom radu nalazimo i podatke o neuspjelim
pošumljavanjima ne samo po
pismenim dokumentima, nego po izjavama
suvremenika — neposrednih
svjedoka takvih pošumljavanja ili na
osnovu usmene predaje budući da se
s pošumljavanjima započelo krajem
prošloga stoljeća. Time su, u posljednji
čas, spašeni podaci toliko potrebni
za povijest pošumljavanja na našem
Kraškom području.


Cjelinu Dubrovačkog kraja autor je
podijelio u 6 područja, a 5 područja
još i na po dva »predjela«. To su:


I Pelješko područje (sa sjeverozapadnim
i jugoistočnim predjelima);
II Neretvansko područje (s obalnim
i brdskim predjelima);


III Donjohercegovačko područje (s
primorskim i unutrašnjim predjelima;)


IV Dubrovačko primorje (podjeljeno
na Stonsko i na Slansko primorje);


V Dubrovačka okolica, i


VI Konavli (s predjelima Donji Konavli
i Gornji Konavli).




ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Područja su geografske, a predjeli
ekološke cjeline. Izuzetak je s Donjohercegovačkim
područjem za koje je
bila mjerodavna republička pripadnost
(područje SR Bosne i Hercegovine),
jer po čisto geografskom kriteriju
to područje sa Stonskim primorjem
čini cjelinu.


Orijentaciju u knjizi olakšavaju indeksi
i to »popis domaćih imena biljaka
« te »popisa geografskih imena« (u
vezi s rasprostranjenjem biljaka).


Ilustrativni materijal Horologije sastoji
se od 7 grafičkih prikaza — karala
i 14 fotografija. Od grafičkih prikaza
1 je »preglcdna karta južnodalmatinskog
kopna« s podjelom na područja
i nredjele, 1 arela crnog bora
na Pelješcu, a 5 prirodnih nalazišta alepskog
bora. Fotodokumentacija se
sastoji od 14 snimaka autora, iz 1953.
i 1954. godine, 14 različitih vrsta. Jedna
je snimka »čempresate« u Rijeci
duvačkoj odnosno u Komolcu, a 13
snimaka pojedinih karakteristični] ih
primjeraka stabala. Karakterističnih
posebno po svojim rekordnim dimenzijama
svoje vrste ne samo u Dubrovačkom
kraju nego na našem području
uopće kao npr. stablo smrdljike
(Pistacia terebinthus) visine 7 m. a pp
55 cm, maklena (Acer monspessulanum)
visine 12 m pp 80 cm, medunca
(Quercus pubescens — u Arboretumu
Trsteno) doduše visine samo 15 m, ali
pp 180 cm itd.


U ovoj »Horologiji . . .« autor je i
šumar — ekonom. Dr Jovančević u
Uvodu (str. 10) naglašava: »Krajnja
nam je svrha da na temelju prikupljenih
podataka o rasprostranjenosti
šumskog drveća i grmlja, fitocenoloških
i ekoloških prilika damo jednu općenitu
razdiobu istraživanog područja,
s osvrtom na šumsko-uzgojne mogućnosti
unutar svakog pojedinog dijela.
Takva razdioba s kraćim komentarom


o uzgojnim mogućnostima bila bi, po
našem mišljenju, korisna sa šumarskog
praktičkog gledišta, jer bi omogućila
lakše i pravilnije planiranje
praktičkih radova na melioraciji šuma
i šumskih terena, bolju orijentaciju
pri drugim istraživanjima i gospodarenju,
a time bi omogućila i ekonomsko
unapređenje dubrovačkog kraja, koji
je s turističkog gledišta vrlo važan dok
je sa šumskovegetacijskog gledišta vrlo
heterogen«.
Terenski rad autor je obavio od
1950. do 1956. godine, a rukopis predan
Odjelu za prirodne nauke JAZU još
1964. godine, ali se slažemo s autorom
da ovim zakašnjenjem njegova aktualnost
nije umanjena. Nije, kako autor
kaže, »mnogo umanjena« nego nije nimalo
umanjena. Rasprostranjenje pojedinih
vrsta, osim izuzetaka nekih površina
opustošenih požarom, u tako
kratkom vremenskom periodu nije se
promijenilo. Promijenilo se stanje pojedinih
sastojina i to, kao i na ostalom
kraškom području, na bolje: mnoge
površine u ono doba s rudimentima
dendroflore danas su »šikare«, a nekadanje
šikare danas imaju karakteristike
boljih ili lošijih niskih šuma. Baš
ova knjiga može poslužiti za komparaciju
stanja sastojina unutar minulog
dvadesetgodišnjeg razdoblja i tako s
još više sigurnosti utvrditi »ekološku
rejonizaciju« (str. 172) u cilju uzgoja
šumskih sastojina u punom smislu riječi.
A takve sastojine, vjerujem, autoru
bi bila najveća plaća za njegove napore
uložene u terenska istraživanja i
obrade materijala za njihovo publiciranje.
A JAZU je, svojom inicijativom
preko Instituta za eksperimentalno šumarstvo
da se ova istraživanja provedu
i publiciranjem rada, dokazao da
vodi brigu o povezivanju znanstvenog
rada s potrebama visokostručne prakse.
O. Piškorić


395