DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 65 <-- 65 --> PDF |
igrala je, i još uvijek igra, važnu ulogu u zapošljavanju stanovništva. Odatle proizlazi i jak lokalni utjecaj komuna na održavanje, proširenje pa i stvaranje novih kapaciteta kao i na distribuciju pilanske sirovine na uštrb ranije razvijenih kapaciteta na širem sirovinskom području. Posljedica je toga gotovo dvostruko veći ukupni kapacitet pilanske industrije od raspoložive sirovine, nabijanje cijena odnosno preuzimanje deklasirane, vanstandardne oblovine. Nije se ostvarilo očekivanje, a neće se ostvariti ni ubuduće, da će međusobna slobodna ekonomska utakmica dovesti do sređivanja tržišta. Tu mjeru valja napustiti. Nesigurnost u snabdijevanju sirovinom izazvalo je poteškoće u izradi planova razvoja, i srednjoročnih i dugoročnih. Svaka pilana, svako poduzeće pokušava sagledati svoju vlastitu perspektivu odvojeno, bez ikakve međusobne koordinacije niti na razini regije, a još manje na razini republike. No ne samo da nema nužne koordinacije, nego obratno, svako poduzeće nastoji da svojim razvojem proširi svoj životni prostor, a time još otežava i zaoštrava situaciju. Kao što nema rješenja u slobodnoj konkurenciji, ne treba ga očekivati niti u stapanju šumsko privrednih organizacija s prerađivačkom industrijom. Praksa je pokazala i ranije, a i nedavno, da račun plaćaju šume sa svojim ionako nedovoljnim sredstvima. Premda je to jedan lanac u proizvodnji od sirovine do finalnih proizvoda, u kojem sukcesivno slijede jedan za drugim uzgoj šuma — eksploatacija šuma — primarna prerada — finalna prerada. ipak je on bremenit mnoštvom suprotnosti koje unutar jednog poduzeća završavaju nezadovoljstvom i ponovnim razlazom. Međutim, suradnja je neosporno nužna i to u obostranom interesu, i u interesu šumarstva i u interesu prerađivačke industrije, a ona je i moguća ukoliko se predvidi neki zajednički cilj i prema njemu usmjere poslovne politike obiju partnera. Kratkovidna je politika kvalitetnije trupce prodavati časovno povoljnijem kupcu izvan svog područja, a onemogućiti razvoj pilane na svom području. Isto je tako loša politika da se prilikom rekonstrukcije svake pilane povećavaju i kapaciteti u situaciji već prekapacitirane pilanske industrije. Ekonomski je nepovoljno, a i neperspektivno dobavljati pilanske trupce iz udaljenih područja izvan svog optimalnog snabdjevačkog područja, niti je to trajnije rješenje problema snabdjevanja. Isto tako nije politički probitačno, a čini mi se ni privredno, zatvarati dekretom pojedine pilane sa već angažiranim određenim sredstvima i kadrom, i time povećavati nezaposlenost. Zbog toga, mislim, da nema izgleda da se oživotvori ni prijedlog jedne studije da se pilanska proizvodnja obavlja u samo 22 pogona, a svi ostali da se zatvore. Rješenje treba tražiti u ovim pravcima: 1.) Apsolutna disciplina zadržavanja pilanskih kapaciteta na postojećoj razini prilikom svake modernizacije i rekonstrukcije, a zabrana gradnje novih bez suglasnosti udruženja proizvođača; 2.) Fiksiranje snabdjevačkih područja; 3.) Orijentiranje pilanske industrije do krajnjih mogućnosti u prvu bazu finalne proizvodnje, tj. postići namjensko piljenje za poznatog potrošača ne samo u zemlji, nego i u inozemstvu. |