DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 64 <-- 64 --> PDF |
no uzgajaju šume, da ih šire i unapređuju iako za te radove nisu tržišno zainteresirani. Ti se društveni zadaci u održavanju i unapređenju šuma, a upravo to je područje bioloških šumarskih znanosti, obavljaju putem instrumenata prisile, bez čistih računa između društva i radnih kolektiva. Sistemskim rješenjima nije omogućeno da radni kolektivi podnesu društvu fakturu za izvršeni društveni zadatak u korist budućih generacija ili da zahtijevaju razliku u prihodima od sječe za odstupanje od privredne računice, na koju imaju sistemsko pravo. Moraju, naime, primjenjivati skuplje postupke sa šumama zbog određenih načina gospodarenja koje propisuje društvo. Šuma za radne kolektive predstavlja izvor prihoda i osobnih dohodaka koji se postižu sječom. Za istu količinu robe koju iznesu na tržište postižu u pravilu različite rezultate što ovisi o starosnoj i kvalitativnoj strukturi šume, o vrsti drvta i pogodnonsti položaja prema tržištu. Razlike se pojavljuju kao posljedica različitih uvjeta privređivanja, a ti su zaista više ili manje različiti od šuma do šuma i u istoj privrednoj organizaciji, pa i u istoj ekonomskoj jedinici-šumariji. A te i takve šume se iz godine u godinu, od generacije na generaciju, uvijek iznova pojavljuju opterećene troškovima prošlog rada kao besplatno darovano prirodno bogastvo. Višak vrijednosti, koji se pojavljuje kao posljedica povoljnih uvjeta privređivanja, ne prisvaja se uvijek ni na razini privredne organizacije. Često ga, naime, prisvaja ekonomska odnosno obračunska jedinica kao rezultat svog rada. Takvim sistemom raspodjele narušava se jedinstvo gospodarenja ne samo na razini cjelokupne društvene zajednice, nego čak i na razini privredne organizacije. Tako se vrhnje bere iz svih onih šuma u kojima ima vrhnja, a šume u kojima ga nema, ostaju, logično, izvan interesne sfere radne organizacije, bez obzira na prirodne proizvodne potencijale koji bi omogućili branje vrhnja, ali tek slijedećim generacijama. Sadašnji, dakle, model upravljanja i gospodarenja šumama ima ozbiljnih zamjerki: on stimulira sječu, orijentira radne kolektive na dohodak iz sječe šuma, a ne orijentira ih niti stimulira na osnovni, teži i mukotrpniji zadatak na uzgajanje šuma. Sadašnji model treba mijenjati tako da novi model stimulira punu primjenu šumarske znanosti i privrednih napora na uzgajanje i unapređenje šuma, on treba da omogući šumsko privrednu politiku sa dalekim i širokim vidicima. Novi model treba da omogući i čistu računicu između društva i radnih kolektiva, i da interese društva i radnih kolektiva u vezi sa šumama svede na istu kolotečinu. Sadašnji model upravljanja i gospodarenja šumama jest posljednji u cijelom nizu različitih modela primjenjivanih u nas nakon Oslobođenja. On je ujedno najprogresivniji od svih dosadašnjih i glavna mu je prednost što je školovao stručne kadrove u radničkom samoupravljanju i u primjeni privredne računice u šumskoj proizvodnji. Takav privredni tip radne organizacije treba da usvoji i novi model i da se sav izvršeni rad u šumarstvu dolično društveno vrednuje. Makroorganizacijska obilježja industrije koja prerađuje drvnu sirovinu izazivaju našu opravdanu brigu. Jedno od osnovnih obilježja je razmjerno velik broj istovrsnih pogona razasutih po cijeloj teritoriji republike. Ovo se u prvom redu odnosi na pilansku industriju koja je svojom lokacijom vezana za šumu kao sirovinsku osnovu, rasprostranjenu posvuda osim priobalnog i otočnog pojasa. Kao industrija niskog organskog sastava kapitala |