DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Aktualna problematika


NEKI PRIVREDNO POLITIČKI PROBLEMI
ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


Prof. đr ZVONIMIR POTOČIĆ, Zagreb


Svaka racionalna privredna politika izabire odgovarajuće mjere i sredstva
da postigne postavljeni cilj. Pritom taj cilj mora biti jasan, točno određen, a
sredstva tako izabrana da se postavljeni cilj postigne uz date okolnosti na najpogodniji
način.


Ove, inače dobro poznate postavke važe i za šumarstvo i za drvnu industriju.
Prema tome, za očekivati je da se najprije na jasan i određen način postave
ciljevi: što želi društvo u vezi sa šumama, a što želi ili očekuje od drvne
industrije. Pogodan je trenutak da se ta pitanja ponovno pokrenu, do kraja
raščiste i da se pokušaju otkloniti neke slabosti koje zamjećujemo u šumskoj
i drvnoj privredi.


Cilj koji je ovo društvo postavilo u vezi sa šumama kao i neke osnovne
mjere da se taj cilj postigne donekle su definirani postojećim zakonskim propisima,
u prvom redu Osnovnim zakonom o šumama iz 1961. god. (SI. list br.
16 iz 1961), a prihvaćeni su u Hrvatskoj republičkim zakonom iz 1962. god.
(Narodne novine br. 1 iz 1962. god.). Tim zakonom, i kasnijim dopunama, utvrđen
je model upravljanja i gospodarenja sa šumama u SFR Jugoslaviji pa tako
i u Hrvatskoj. Taj je model i ranije izazivao neke nedoumice pa i pojedine
otvorene tvrdnje da ne odgovara prirodi tog narodnog bogatstva — šuma —,
a niti zadacima koje suvremeno ljudsko društvo redovno postavlja pred šumarstvo
s obzirom na ulogu koja se očekuje od šuma.


Postojala je akcija da se prilikom sastavljanja srednjoročnog i dugoročnog
plana razvoja šumarstva izvrše neke korekture u Osnovnom zakonu o šumama
ne ulazeći u pojedina suštinska pitanja samog modela. U Hrvatskoj je,
također, bilo pokušaja, uglavnom od strane vlasti, da se iskoriste mogućnosti
za intervenciju vlasti koje je davao Osnovni zakon i da se putem prisile izvrše
neke promjene organizacijske prirode. Istina, te bi promjene donekle ublažile
neke slabosti postojećeg modela, ali ne bi dirale u sam model. Taj pokušaj
vlasti je ostao samo pokušaj, no on je ipak izazvao neke integracijske pokrete
koji su bili koliko-toliko prihvatljivi od strane šumsko privrednih organizacija
u datim općim okolnostima.


Međutim, sada, reorganizacijom države nastaju mogućnosti za brže i lakše
rješavanje mnogih ekonomskih problema koji se ne moraju rješavati na razini
federacije. Nema nikakva razloga da i zakon o šumama ne bude jedan takav
regulativ koji će se propisivati samo na razini republike. Tu mogućnost treba
iskoristiti i za područje Hrvatske utvrditi takav model upravljanja i gospodarenja
šumama koji će stimulirati primjenu znanstvenih saznanja i punih privrednih
napora oko održavanja, širenja i unapređenja šumskog gospodarstva,