DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 38 <-- 38 --> PDF |
verozapaolno od naselja Čorkova uvala, a istočno od željezničke stanice Javornik (pruga Zagreb—Split). Podlogu čine kredni vapnenci i trijaski dolomiti, a tlo je smeđe šumsko. Teren je kraškog karaktera, kamenit sa mnogo vrtača, bez tekuće vode i izvora. Ekspozicije su različite, a nagib terena iznosi i do 35°. Prema podacima meteorološke stanice u Čorkovoj uvali (n. v. 880 m) srednja je godišnja temperatura između 6° i 7° C. Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca iznosi oko —3° C, a najtoplijeg oko 19° C. Oborine iznose godišnje oko 1750 mm i imaju dva maksimuma — proljetni i jesenji. Tlo zimi dugo vremena prekriva snijeg. Od vjetrova su najjači sjeveroistočnjak (bura) i južnjak (jugo). Zračna je vlaga vrlo visoka tokom cijele godine, što pogoduje jeli. Langov kišni faktor iznosi 269 te je prema tome klima u prašumi Corkova uvala perhumidna. Na području u kojem su provedena ova istraživanja, bonitetni je razred staništa, na bazi tabela drvnih masa od Šurića, za jelu I, a za bukvu I/II. VTrste drveća koje čine prašumu su jela, bukva i smreka. S obzirom na cijelu površinu prašume te su vrste drveća zastupane u omjeru: jela 0,5, bukva 0,4, a smreka s 0,1. Međutim, one se pojavljuju u različitim kombinacijama i omjerima u pojedinim sastojinama i u sastavu etaža (slojeva). Isto je tako i struktura različita u pojedinim sastojinama. Zajednička se karakteristika svih struktura očituje u dominaciji najjačih debljinskih stepena. Na bazi provedenih izmjera utvrđeno je, da neka stabla jele dosežu visinu do 54 m i debljinu do 160 cm. U cilju proučavanja prašume Corkova uvala donesena su u ovom radu kako istraživanja fitocenološkog sastava tako i elemenata građe sastojina. 2. FITOCENOLOŠKI SASTAV Istraživano područje u prašumi »Čorkova uvala« pripada skupu bukovojelovih šuma Fagetum croaticum abietetosum Horv. Da bi dobili što jasniju sliku o fitocenološkom sastavu ove prašume donosimo najvažnije podatke o sloju drveća, grmlja i prizemnog raslinja. U sloj u drveć a razvijene su etaže sastavljene od jele (Abies alba), bukve (Fagus silvatica) i smreke (Picea abies). U gustom sklopu prašume nastaju povremeno manje ili veće progale radi izvaljivanja stabala, koja su obično velikih dimenzija. To se događa pod utjecajem vjetra ili zbog propadanja drveća, a uslijed velike starosti i razornog djelovanja parazitskih gljiva (rupic avke — Polyporaceae). Na tim progalama mijenjaju se ekološki uvjeti. Iznenada postaje, naime, svjetlost mnogo intenzivnija i dugotrajnija, a pojačava se toplina. Sve to djeluje povoljno na regeneraciju i pojačan razvoj podmlatka šumskog drveća, elemenata grmlja i prizemnog rašća. Suprotno tome je regeneracija šumskog drveća i grmlja u zasjeni potpuno sklopljene prašume slaba, a najnepovoljnija je za smreku. Na oborenim stablima, koja trunu, dolazi često do pomlađenja smreka, a zapažaju se klijanci (ponik) jele. U zasjeni prašume razvijen je oskudan slo j grmlja . Grmlje koristi pomične mrlje svjetlosti sunčanih zraka koje prodiru kroz krošnje stabala, a slabije dopiru do prizemnog raslinja. Sloj grmlja izgrađen je od običnog likovca (Daphne mezereum), sitnog pasjeg grožđa (Lonicera alpigena), crvenog pasjeg grožđa (L. xylosteum), paskvice (Solanum dulcamara), žestike (Rhamnusjallax), crne bazge (Sambucus nigra), kupine (Rubus sp.) i td. |