DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 22 <-- 22 --> PDF |
UDK 634.0.228: 634.0.187 Fagetum croaticum abietetosum Horvat O REZULTATIMA KOMPARATIVNIH ISTRAŽIVANJA FLORISTIČKOG SASTAVA PRAŠUMSKIH I GOSPODARSKIH SASTOJINA ZAJEDNICE FAGETUM CROATICUM ABIETETOSUM HT. U HRVATSKOJ Dr. IVO TRINAJSTIC UVOD Već je odavno općenito prihvaćena činjenica da terminalni oblik u progresivnom razvoju vegetacije na Zemlji predstavlja šumska vegetacija. Isto je tako poznata činjenica da recentne klimatske prilike na površini Zemlje ne dozvoljavaju u svim područjima razvoj šumske vegetacije pa u takvim područjima nije šuma terminalni oblik vegetacije, već su to različite zajednice travnjaka, izgrađene od zeljastih biljaka ili pak tundra, izgrađene pretežno od taložnih oblika. Za najveći dio Evrope, izuzev najviših planinskih lanaca i eventualno manjih, ograničenih dijelova istočne Evrope, terminalni oblik u procesu razvoja vegetacije predstavlja šuma. Tokom posljednjega stoljeća ta je, recentna, šumska vegetacija Evrope razmjerno dobro proučena pa su nam danas poznate najvažnije zakonitosti u horizontalnom i vertikalnom raščlanjenju šumskog pokrova Evrope, floristički sastav najvećega dijela šumskih zajednica, kao i odnos šumske vegetacije prema nekim abiotskim i biotskim faktorima (npr. klimi, tlu, utjecaju čovjeka, stoke itd.). Budući da su moderna fitocenološka istraživanja veći dio šumskog vegetacijskog pokrova Evrope zatekla u znatnoj mjeri antropogeno — pozitivno ili negativno — izmijenjenim, u odnosu na prvotno — prašumsko stanje, pokušalo se u novije vrijeme izvršiti rekonstrukciju prvotnoga, prašumskog oblika šumske vegetacije. Toj rekonstrukciji naročito su pripomogli rezultati polenske analize, a ti isti rezultati poslužili su, također, i za rekonstrukciju paleovegetacijskih prilika koje su u Evropi vladale tokom holocena, a negdje i tokom ranijih faza kvartara (neki dijelovi pleistocena). Sto se tiče stupnja degradacije šumskog vegetacijskog pokrova, najteža je situacija u nizinskom i brežuljkastom (kolinom) pojasu, jer su tu uvjeti za aktivnost čovjeka najpovoljniji pa je najveći dio šumske vegetacije iskrčen, a tako dobivene površine iskorištene za poljoprivrednu proizvodnju. Preostale sastojine šuma nizinskoga i brežuljkastog pojasa, također, su antropogeno izmijenjene pa je njihov floristički sastav, a pogotovo kvantitativni odnosi pojedinih, naročito drvenastih elemenata u njima, dobrim dijelom promijenjen. Pokazalo se da u sastavu takvih šuma obični grab, Carpinus betulus, poprima sve značajniju ulogu pa se u fitocenološkoj klasifikaciji recentnih šuma nizin |