DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 20 <-- 20 --> PDF |
bala dosižu maksimalne vrijednosti koje ta vrsta ima uz dane klimatske prilike. U susjednim, tek nekoliko metara udaljenim plitkim tlima, razvijaju jela, bukva i smreka izobličene korijenove mreže koje nemaju oblik prema morfo loškoj konstituciji tih vrsta. Korijenov sistem je prilagođen prilikama u tlu, kod sve tri vrste je plitak i zakočen u svom rastu te prisiljen da u malom vo lumenu tla pronađe mineralne tvari i vodu. Takve su prilike iznad vodoravno uslojene geološke podloge. Tlo kao ekološki faktor je u takvim mikro staništima nešto iznad minimuma što rezultira ograničenim rastom te posti zanjem neznatnih dimenzija stabala. Bukva, jela i smreka bore se u takvim prilikama čitav život za opstanak, za razliku od nedaleko rastućih stabala koja u dubokim tlima uživaju sve njihove pogodnosti. Tu se ne mogu zanemariti niti ostali čimbenici sredine. To su svijetlo, toplina, voda te kemijski i meha nički čimbenici, koji direktno djeluju na šumsko drveće. Prema ELLENBERG-u (1968.) svaki od čimbenika sredine ovisi o svakom čimbeniku staništa odnosno terena, tj. o klimi, tlu, reljefu i biotskim faktorima, koji na drveće djeluju po sredno. Jako jelovo, bukovo ili smrekovo stablo koje se razvilo u dubokom tlu iznad škrape ili vrtače, oduzimat će susjednim stablima, koja su uzrasla u pli ćem tlu i ograničena su u postizanju dimenzija, svijetlo, toplinu i vodu. To jako stablo je u ovome primjeru izvan konkurencije, jer maksimalno koristi činmbenike sredine u svrhu fotosinteze. Iz ovoga se vidi da je preborna struktura sastojine u pokusnoj plohi prašume Čorkova uvala »izgospodarena« prirodom i predstavlja završni stupanj njena razvoja. Daljnji razvoj prašume u vremenu i prostoru zadržat će, s obzirom na prostorni razmještaj stabala određenih dimenzija, određenu stalnost. Bez obzira na prirodnu konverziju vrsta koja je prisutna u onim dijelovima prašume s fazom pomlađivanja (pojavljuju se jela pod bukvom, bukva pod jelom, jela na raspadnutim, prirodom oborenim deblima smreke, smreka na raspadnutim stablima jele) bujna stabla jele pojavit će se u mjestima gdje su izumrla bujna stabla bukve ili smreke. U mikrostaništima s plitkim tlom razvit će se ponovno u drugoj generaciji niska i tanka stabla, a preborni oblik, uvjetovan prvenstveno dubljinom tla, bit će u prašumi Čorkova uvala konstantno prisutan. LITERATURA Anić, M.: Prašuma »Čorkova uvala«, Zagreb, 1965 (manuskript). Ellenberg , H.: Wege der Geobotanik zum Verständnis der Pflanzendecke, Die Naturwissen—Schäften, Heft 10, 1968., str. 462-470. Filip o V´sk i, G. i Ćdrić, M.: Zemljišta Jugoslavije, Beograd, 1963. Golubović , U.: Da li je Perućica prašuma ili ne? Šum. list 11—12/1963., str.484-486. Köstler, J. N., Brückner, E., Bibelriether, H.: Die Wurzeln der Wald bäume, Hamburg—Berlin, 1968. Leibundgut , H. Über Zweck und Methodik der Struktur- und Zuwachsanalyse von Urwäldern, Schweizerische Zeltschrift für Forstwesen, 3, 1959, str. Ill—124. Le i bun d gut, H.: Die Waldpflege, Bern, 1966. Makjanić , B.: Prilog klimatografiji područja Plitvičkih jezera, Nacionalni park Plitvička jezera, Zagreb, 1958, str. 357—390. Mak j anić, B.: O klimi užeg područja Plitvičkih jezera, Zagreb, 1967 (manuskript). Polšak , A.: Geološka osnova Nacionanlog parka Plitvička jezera, Zagreb, 1967 (ma nuskript). |