DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 19 <-- 19 --> PDF |
loškom konstitucijom (zahtjevi prema svijetlu, vodi, toplini, kemijskim faktorima) pojedinih vrsta drveća. Optimalna faza se odlikuje neznatnom promjenom strukture i visokom drvnom zalihom sastojine. Ona prelazi u fazu starenja koja je obilježena opadanjem prirasta i pojavom progala što je uvjetovano štetnicima, bolestima i klimatskim čimbenicima. Naglim rastvaranjem faze starenja nastupa faza raspada sastojine koja je obično uvjetovana napadom insekata, olujnim vjetrom, požarom (grom). Ta faza završava golom površinom u koju se naseljuju vrste svijetla koje su lagana sjemena i otporne na mraz (breza, trepetljika). Sukcesija dovodi ponovno do konačnog oblika šume. Ako rastvaranje optimalne faze teče polagano, slijedi faza pomlađivanja označena pojavom podmlatka jele, bukve i smreke. Vrste svijetla su otsutne, a put vodi direktno u optimalnu fazu. Ovu shemu razvoja je moguće uočiti u prašumi velike površine kao što je Peručica ili uspoređujući više prašuma uz pretpostavku da uspijevaju u istim staništima. U prašumi Čorkova uvala prevladava optimalna faza, a sastojine su preborne strukture. U manjim površinama je prisutna faza raspada i faza pomlađivanja. Drvna zaliha u pokusnoj plohi iznosi 902,68 nr´Vha što predstavlja visoku vrijednost u ekološkim prilikama koje su tu prisutne. Prosječni periodički prirast od 8,7 ml3/ha ide toj činjenici u prilog. Drvna masa odumrlih stabala u 13 vegetacija iznosi 8,47 m3/na, dakle nešto manje od prosječnog periodičkog prirasta (8,7 nr´Vha), govori da je sastojina stabilna. Dodamo li tome da nema pomlađivanja proizlazi da se sastojina u pokusnoj plohi nalazi u optimalnoj fazi razvoja prašume koja je obilježena visokom drvnom zalihom, stabilnošću i pomanjkanjem procesa obnavljanja. EKOLOŠKO OBRAZLOŽENJE I ZAKLJUČAK Prašuma Čorkova uvala se nalazi u području krša kojega obilježava raskidanost terena, kameni blokovi, strmine, škrape i vrtače. Ta heterogenost uvjetuje čestu izmjenu dubljine tla u malome prostoru. Za razliku od plitkog tla duboko tlo pruža šumskom drveću velike količine mineralnih tvari i vode. U dubokom tlu razvija šumsko drveće prostranu korijenovu mrežu što uz povoljne uvjete u atmosferi (toplina, svijetlo, voda) rezultira optimalnim rastom stabla.. U plitkim tlima količina hrane i vode je smanjena kao i prostor za zakorjenjivanje. Različita dubljina tla uvjetuje veliku raznolikost u zadovoljavanju ekoloških zahtjeva bukve, jele i smreke. U pravilu razvija bukva čupavu korijenovu mrežu, jela — korijenovu mrežu sa žilom srčanicom i smreka plitku korijenovu mrežu s ponirućim korijenjem koje izbija iz jakih postranih žila (KÖSTLER, BRÜCKNER, BIBELRIETHER, 1968). Takva tipična korijenova mreža, kao posljedica morfološke konstitucije tih vrsta, razvija se samo u dubokim tlima koja su uz to povoljnih fizikalnih svojstava, strukture i kemijskih osobina. U Čorkovoj uvali imamo takvo tlo u škrapama i vrtačama. Sve tri vrste postižu u takvom mikrostaništu velike dimenzije. Promjeri i visine sta |