DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 13 <-- 13 --> PDF |
UDK 634.0.228.81 Neke značajke prašume Corkova uvala NEKE ZNAČAJKE PRAŠUME ĆORKOVA UVALA Dr BRANIMIR PRPIC, dipl. ing. šum. (Katedra za uzgajanje šuma, Šumarskog fakulteta Zagreb) UVOD Jugoslavija je rijetka evropska zemlja u kojoj je sačuvano više prašumskih površina. To daje našem šumarstvu posebno značenje. Prašuma Peručica, Pecka i Čorkova uvala jesu predmet zanimanja kako naših tako i stranih šumara, botaničara i zoologa kao i svih onih koje privlači šuma kao pojava prirodnog savršenstva. Prašuma je takva šuma koja se razvija samo pod utjecajem prirode i u kojoj se ne sprovode, niti su se sprovodili iskorišćavanje, uzgajanje i zaštita šuma. Kod poimanja prašume valja uzeti u obzir i takav utjecaj čovjeka koji je vremenom zauzeo razmjere da šumska površina gubi značaj prašume, iako u njoj nije bilo njegova organiziranog djelovanja. To se odnosi na pašu te na učestale krađe šume koje su trajale desetljećima, a nažalost, traju još i danas. Naše prašume, a to se posebno odnosi na Peručicu, bile su predmet živog zanimanja onih koji u šumi vide samo drvnu sirovinu i trenutačni financijski učinak (GOLUBOVIC, 1963). Površina prašuma u Jugoslaviji iznosi daleko manje od jednog promila površine ekonomskih šuma što predstavlja u gospodarskom smislu zanemarijivu vrijednost. Ako uzmemo u obzir vlažnost prašume u šumarskim i biološkim istraživanjima, njen turističko-rekreacijski značaj te integrirane želje ljubitelja iskonske prirode da posjete i dozive prašumu, takva utilitaristička shvaćanja postaju besmislena. Zahvaljujući razumijevanju zakonodavca i šumarske struke sačuvano je u Hrvatskoj više prašumskih površina. To su prašume Čorkova uvala, Plješivička uvala, Devčića tavani, Ramino korito i manje površine u Hajdučkim kukovima i Rožanskim kukovima. Najpristupačnija prašuma je Corkova uvala koja se nalazi na području Nacionalnog parka »Plitvička jezera«. Akademik prof, dr Milan Anić osnovao je 1957. godine u reprezentativnom dijelu te prašume pokusnu plohu u svrhu vegetacijskih i šumsko-uzgojnih istraživanja. Iza smrti akademika Anića nastavili smo istraživanja i neka zapažanja iznijeli na zasjedanju Sekcije 23. I.U.F.R.O. održanom u listopadu 1970. godine u Ljubljani. Članovi Sekcije posjetili su prašumu Čorkova uvala. U ovome radu iznosimo ta zapažanja. * Ova istraživanja je financirao Nacionalni park Plitvička jezera i Republički fond za naučni rad SRH. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 14 <-- 14 --> PDF |
U nastavku radova stavili smo akcenat na eksperimentalno ekološk a istraživanja i to na izučavanje fiziološke kao i nekih komponenata morfološke konstitucije vrsta drveća koje dolaze u prašumi Čorkova uvala. Posebnu pažnju posvećujemo konkurentnim odnosima. Prašuma Čorkova uvala poslužila je također kao komparativna površina u proučavanju problema uzroka epidemijskog ugibanja i sušenja obične jele gdje isto tako sudjelujemo. Ovdje koristim priliku da se zahvalim kolegi Prebježić Petru koji je obavio mjerenja na terenu i obradio podatke koje iznosimo u ovome radu. 5 mm :.4,:!1§! $´´; Hfir flT Hü SI. 1 — Preborna struktura u prašumi Čorkova uvala. Original |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 15 <-- 15 --> PDF |
SI. 2 — Jelovo stablo velikih dimenzija, uzraslo u dubokom lesiviranom tlu, u prašumi Čorkova uvala. Original OPĆI PODACI Prašuma Čorkova uvala čija površina iznosi okolo 70 ha nalazi se u odjelu 15 Nacionalnog parka »Plitvička jezera«. Nadmorska visina prašume kreće se u rasponu od 860—1028 m. Geološku podlogu tu čine vapnenci s ulošcima dolomita iz gornjegg dijela krede. Dolomiti se javljaju u obliku sporadičnih uložaka (POLŠAK, 1967.). Tla u prašumi jesu smeđe šumsko tlo na vapnencu i lesivirano tlo. Smeđe šumsko tlo na vapnencu je s obzirom na dubljinu veoma heterogeno. Prašuma Čorkova uvala se nalazi u raskidanom krškom terenu koji se odlikuje vrtačama, škrapama, strminama i kamenim blokovima. Smeđe tlo u |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 16 <-- 16 --> PDF |
horizontalno uslojenim podlogama je plitko, u vertikalno uslojenim nešto dublje, a u škrapama najdublje. U stranama vrtača ono je, također, plitko, a u dnu vrtače se razvija duboko lesivirano tlo. To tlo se pojavljuje i u dubljim škrapama. Takva alternacija dubljine i tipova tala je opisana iscrpno u pedološkoj literaturi (FILIPOVSKI-ĆIRIĆ, 1963.). Prema podacima, nažalost ukinute, meteorološke stanice Corkova uvala imamo prema MAKJANIĆU (1967.) slijedeće vrijednosti: — Srednja godišnja temperatura zraka 6,5° C, — srednja siječanjska temperatura zraka —3,4° C, — srednja srpanjska temperatura zraka 15,9° C, — srednje kolebanje temperature 19,3" C, — srednja godišnja količina oborina 1.700 mm. Zračna vlaga je visoka kroz čitavu godinu. Snježni pokrivač je visok i dugo pokriva tlo. Dominantni vjetrovi su bura i jugo. Prema MAKJANIĆU (1958.) Plitvička jezera se nalaze na granici između maritimnog i kontinetalnog oborinskog režima i u njihovu području prevladavaju izmjenično ta dva utjecaja. To se odražava u velikom varijabilitetu količine oborina i ekstremnih mjeseci s najmanjom i najvećom količinom oborina. Glede srednje godišnje temperature zraka nalaze se Plitvička jezera, prema istome autoru, na izotermi koja dijeli Hrvatsku u dva područja, u sjeverozapadno i središnje — hladnije, i u sjeveroistočno, jugozapadno i južno — toplije. Prašuma Čorkova uvala pripada šumi bukve i jele (Fagetum croaticum abietetosum, Horvat). Obična jela (Abies alba Mill.), obična bukva (Fagus silvatica L.) i obična smreka (Picea abies Karst.) koje tu čine njezine šumske sastojine, dolaze u omjeru smjese: — jela 0,5 — bukva 0,4 — smreka 0,1 Drvna masa iznosi u prašumi Corkova uvala od 400—1.000 i više m´/ha. Pokusna ploha u kojoj su obavljena istraživanja se nalazi u nadmorskoj visini od 935—950 m u istočnoj i jugoistočnoj ekspoziciji, nagiba terena od 7—30°. Plohom je obuhvaćena i jedna manja vrtača. METODA RADA Pokusna ploha razdijeljena je u kvadrate 10 x 10 m. Sva stabla su obrojčana i izmjerena, a njihov je položaj snimljen. Prva izmjera je objavljena 1957., a zadnja 1970. godine. Snimljen je i položaj ostataka prirodom oborenih stabala i njihovih panj eva. Mjerena su sva stabla čiji je promjer u prsnoj visini iznosio više od 2 cm. Kao usporedbe stanja 1957 — 1970. godina proučeni su debljinski stepeni s obzirom na n, g i v, kako bi se dobio uvid u dinamiku prašume. Dokumentacijski materijal (grafikoni, crteži, tabele) nalaze se u Katedri za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Prašuma: Pokusna ploha: Stanje: UJwald -, . ČORKOVA UVALA Versuchs fläche: , h Zustand in:]Q1Qvirgin forest of: Exp. plot : State in: Foret //erge de: Place d´experience: Etat en: STRUKTURA SASTOJINE -BESTANDESSTRUKTUR STAND STRUCTURE -STRUCTURE DU PEUPLEMENT Debljinski stepen Durchmesserstuk Diam. sub-class Categorie de diam cm Vrst drveća-Holzart Ukupno Insgesamt Species -Esp~ece Total Total Fagus sylvatica Abies alba Picea abies N G V N G V N G V N G V <2, 5 31 0,02 0,00 3 0,00 0,00 34 0,02 0,00 5 117 0,23 1,17 24 0,05 0,17 5 0,01 0,04 146 0,29 1,38 10 89 0,70 4,45 17 0,13 0,68 5 0,04 0,20 111 0,87 5,33 15 67 1,19 9,58 10 0,18 1,19 5 0,09 0,60 82 1, 46 11, 37 20 42 1,32 12,73 6 0,19 1,61 2 0,06 0,54 50 1, 57 14,88 25 38 1,8T 20,52 4 0,20 2,03 3 0,15 1,52 45 2,22 24,07 30 20 1,41 17,46 2 0,14 1,70 22 1, 55 19,16 35 13 1, 25 16,94 2 0,19 2,51 15 1, 44 19,45 40 7 0,88 13,05 2 0,25 3,70 9 1, 13 16,75 45 9 1,43 22,70 3 0,48 7,57 12 1,91 30,27 50 7 1,37 23,64 3 0,59 9,98 10 1,96 33,62 55 9 2,14 39,21 2 0,48 8,39 11 2,62 47,60 60 3 0,85 16,50 2 0,57 10,30 5 1,42 26 80 65 7 2,32 47,63 3 1,00 18,48 1 0,33 6,16 11 3,65 72,27 70 1 0,38 8,33 5 1,92 36,29 6 2,30 44,62 75 3 1,33 29,67 2 0,88 16,77 5 2,21 46,44 80 1 0,50 9,62 2 1,00 19,24 3 1, 50 28,86 85 2 1, 14 21,81 1 0,57 10,91 3 1,71 32,72 90 5 3,18 61,25 5 3,18 61,25 95 4 2,84 54,62 1 0,71 13,66 5 3,55 68,28 100 5 3,93 75,69 5 3,93 75,69 105 2 1,74 33,38 1 0,87 16,69 3 2,61 50,07 110 1 0,95 18,32 1 0,95 18,32 115 2 2,08 40,05 1 1,04 18,32 3 3,12 58,37 120 2 2,26 43,71 2 2,26 43,71 125 1 1,23 23,76 1 1,23 23,76 130 135 1 1,43 27,64 1 1,43 27,64 Z 463 18,69 283, 58 116 28,53 531,22 27 4,87 87,88 606 52,09 902,68 Stanje; Zustand in .;«,_ State in: lai) 7 611 15,61 223,01 125 26,67 490,08 30 4,16 76,09 766 46,44 789,18 Etat en Periodički prosječni prirast Laufend periodischer Zuwachs 1957-1970} 8,73m3 Periodic annual increment Accroissement moyen periodique |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 18 <-- 18 --> PDF |
U početku istraživanja 1957. godine je stavljeno težište na vegetaciju i to posebice na veoma detaljna fitocenološka istraživanja. Vrijedan materijal iz toga područja nalazi se u ostavštini pokojnog akademika prof, dr Milana Anića. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA U priloženoj tabeli dajemo strukturu sastojine u 1970. godini i to po broju stabala (N), temeljnici (G) i drvnoj masi (V). U istoj tabeli dan je skupan podatak za stanje u 1957. godini. Ako usporedimo prve i zadnje izmjere vidimo da je drvna masa u pokusnoj plohi povećana za 113,50 m:i, a da je broj stabala umanjen sa 766 na 606 (160). U 13 vegetacija broj stabala bukve je umanjen sa 611 na 463 (148), jele sa 125 na 116 (9) i smreke sa 30 na 27 (3). Smanjenje broja stabala odnosi se na stabalca tanja od 12,5 cm. Jedino kod obične bukve je odumrlo u tome razdoblju 12 krupnijih stabala što kod jele i smreke nije bio slučaj. Kod obične bukve odumrla su stabla slijedećih dimenzija: — 8 stabala debljinskog stepena 15 cm, — 2 stabla debljinskog stepena 25 cm, — 1 stablo debljinskog stepena 30 cm, — 1 stablo debljinskog stepena 45 cm. Najveći prirast drvne mase između dva mjerenja ima bukva (27"/»), a slijede smreka (15,8°/o) i jela (8,4°/o). Iz distribucije broja stabala vidimo da je u pokusnoj plohi prašume pre born a struktura . LEIBUNDGUT (1959.) smatra da se preborna faza prašume javlja kao dio faze pomlađivanja, i da na dobrim staništima zauzima relativno male površine. To se odnosi na evropske prašume bukve i jele. Prema LEIBUNDGUT-u (1966.) evropske prašume imaju slijedeći životni put: POVRŠINA BEZ ŠUME POČETAK ŠUME vrste svijetla PRIJELAZNI OBLIK ŠUME vrste svijetla vrste sjene vrste svijetla X vrste sjene KONAČAN OBLIK ŠUME optimalna faza faza starenja faza raspadanja faza pomlađivanja Unutar konačne šume stalno je prisutna promjena uvjetovana kako morfološkom konstitucijom (trajanje života vrste, visina koju stablo može postići, svojstva korijenove mreže, brzina klijanja i rasta, pomlađivanje) tako i fizio |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 19 <-- 19 --> PDF |
loškom konstitucijom (zahtjevi prema svijetlu, vodi, toplini, kemijskim faktorima) pojedinih vrsta drveća. Optimalna faza se odlikuje neznatnom promjenom strukture i visokom drvnom zalihom sastojine. Ona prelazi u fazu starenja koja je obilježena opadanjem prirasta i pojavom progala što je uvjetovano štetnicima, bolestima i klimatskim čimbenicima. Naglim rastvaranjem faze starenja nastupa faza raspada sastojine koja je obično uvjetovana napadom insekata, olujnim vjetrom, požarom (grom). Ta faza završava golom površinom u koju se naseljuju vrste svijetla koje su lagana sjemena i otporne na mraz (breza, trepetljika). Sukcesija dovodi ponovno do konačnog oblika šume. Ako rastvaranje optimalne faze teče polagano, slijedi faza pomlađivanja označena pojavom podmlatka jele, bukve i smreke. Vrste svijetla su otsutne, a put vodi direktno u optimalnu fazu. Ovu shemu razvoja je moguće uočiti u prašumi velike površine kao što je Peručica ili uspoređujući više prašuma uz pretpostavku da uspijevaju u istim staništima. U prašumi Čorkova uvala prevladava optimalna faza, a sastojine su preborne strukture. U manjim površinama je prisutna faza raspada i faza pomlađivanja. Drvna zaliha u pokusnoj plohi iznosi 902,68 nr´Vha što predstavlja visoku vrijednost u ekološkim prilikama koje su tu prisutne. Prosječni periodički prirast od 8,7 ml3/ha ide toj činjenici u prilog. Drvna masa odumrlih stabala u 13 vegetacija iznosi 8,47 m3/na, dakle nešto manje od prosječnog periodičkog prirasta (8,7 nr´Vha), govori da je sastojina stabilna. Dodamo li tome da nema pomlađivanja proizlazi da se sastojina u pokusnoj plohi nalazi u optimalnoj fazi razvoja prašume koja je obilježena visokom drvnom zalihom, stabilnošću i pomanjkanjem procesa obnavljanja. EKOLOŠKO OBRAZLOŽENJE I ZAKLJUČAK Prašuma Čorkova uvala se nalazi u području krša kojega obilježava raskidanost terena, kameni blokovi, strmine, škrape i vrtače. Ta heterogenost uvjetuje čestu izmjenu dubljine tla u malome prostoru. Za razliku od plitkog tla duboko tlo pruža šumskom drveću velike količine mineralnih tvari i vode. U dubokom tlu razvija šumsko drveće prostranu korijenovu mrežu što uz povoljne uvjete u atmosferi (toplina, svijetlo, voda) rezultira optimalnim rastom stabla.. U plitkim tlima količina hrane i vode je smanjena kao i prostor za zakorjenjivanje. Različita dubljina tla uvjetuje veliku raznolikost u zadovoljavanju ekoloških zahtjeva bukve, jele i smreke. U pravilu razvija bukva čupavu korijenovu mrežu, jela — korijenovu mrežu sa žilom srčanicom i smreka plitku korijenovu mrežu s ponirućim korijenjem koje izbija iz jakih postranih žila (KÖSTLER, BRÜCKNER, BIBELRIETHER, 1968). Takva tipična korijenova mreža, kao posljedica morfološke konstitucije tih vrsta, razvija se samo u dubokim tlima koja su uz to povoljnih fizikalnih svojstava, strukture i kemijskih osobina. U Čorkovoj uvali imamo takvo tlo u škrapama i vrtačama. Sve tri vrste postižu u takvom mikrostaništu velike dimenzije. Promjeri i visine sta |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 20 <-- 20 --> PDF |
bala dosižu maksimalne vrijednosti koje ta vrsta ima uz dane klimatske prilike. U susjednim, tek nekoliko metara udaljenim plitkim tlima, razvijaju jela, bukva i smreka izobličene korijenove mreže koje nemaju oblik prema morfo loškoj konstituciji tih vrsta. Korijenov sistem je prilagođen prilikama u tlu, kod sve tri vrste je plitak i zakočen u svom rastu te prisiljen da u malom vo lumenu tla pronađe mineralne tvari i vodu. Takve su prilike iznad vodoravno uslojene geološke podloge. Tlo kao ekološki faktor je u takvim mikro staništima nešto iznad minimuma što rezultira ograničenim rastom te posti zanjem neznatnih dimenzija stabala. Bukva, jela i smreka bore se u takvim prilikama čitav život za opstanak, za razliku od nedaleko rastućih stabala koja u dubokim tlima uživaju sve njihove pogodnosti. Tu se ne mogu zanemariti niti ostali čimbenici sredine. To su svijetlo, toplina, voda te kemijski i meha nički čimbenici, koji direktno djeluju na šumsko drveće. Prema ELLENBERG-u (1968.) svaki od čimbenika sredine ovisi o svakom čimbeniku staništa odnosno terena, tj. o klimi, tlu, reljefu i biotskim faktorima, koji na drveće djeluju po sredno. Jako jelovo, bukovo ili smrekovo stablo koje se razvilo u dubokom tlu iznad škrape ili vrtače, oduzimat će susjednim stablima, koja su uzrasla u pli ćem tlu i ograničena su u postizanju dimenzija, svijetlo, toplinu i vodu. To jako stablo je u ovome primjeru izvan konkurencije, jer maksimalno koristi činmbenike sredine u svrhu fotosinteze. Iz ovoga se vidi da je preborna struktura sastojine u pokusnoj plohi prašume Čorkova uvala »izgospodarena« prirodom i predstavlja završni stupanj njena razvoja. Daljnji razvoj prašume u vremenu i prostoru zadržat će, s obzirom na prostorni razmještaj stabala određenih dimenzija, određenu stalnost. Bez obzira na prirodnu konverziju vrsta koja je prisutna u onim dijelovima prašume s fazom pomlađivanja (pojavljuju se jela pod bukvom, bukva pod jelom, jela na raspadnutim, prirodom oborenim deblima smreke, smreka na raspadnutim stablima jele) bujna stabla jele pojavit će se u mjestima gdje su izumrla bujna stabla bukve ili smreke. U mikrostaništima s plitkim tlom razvit će se ponovno u drugoj generaciji niska i tanka stabla, a preborni oblik, uvjetovan prvenstveno dubljinom tla, bit će u prašumi Čorkova uvala konstantno prisutan. LITERATURA Anić, M.: Prašuma »Čorkova uvala«, Zagreb, 1965 (manuskript). Ellenberg , H.: Wege der Geobotanik zum Verständnis der Pflanzendecke, Die Naturwissen—Schäften, Heft 10, 1968., str. 462-470. Filip o V´sk i, G. i Ćdrić, M.: Zemljišta Jugoslavije, Beograd, 1963. Golubović , U.: Da li je Perućica prašuma ili ne? Šum. list 11—12/1963., str.484-486. Köstler, J. N., Brückner, E., Bibelriether, H.: Die Wurzeln der Wald bäume, Hamburg—Berlin, 1968. Leibundgut , H. Über Zweck und Methodik der Struktur- und Zuwachsanalyse von Urwäldern, Schweizerische Zeltschrift für Forstwesen, 3, 1959, str. Ill—124. Le i bun d gut, H.: Die Waldpflege, Bern, 1966. Makjanić , B.: Prilog klimatografiji područja Plitvičkih jezera, Nacionalni park Plitvička jezera, Zagreb, 1958, str. 357—390. Mak j anić, B.: O klimi užeg područja Plitvičkih jezera, Zagreb, 1967 (manuskript). Polšak , A.: Geološka osnova Nacionanlog parka Plitvička jezera, Zagreb, 1967 (ma nuskript). |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1972 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Summary Some characteristics of the Cor kova Uvala Virgin Forest The author presents a stand structure on a sample plot sized one hectare, which was chosen in the representative wart of the Čorkova Uvala Virgin Forest (Plitvice lakes National Park). The structure is given for two measurements. The first measurement was carried out in 1957, the second in 1970 (see Table). On the basis of the structure and its changes within the period of two measurements, it was concluded that the part of the virgin forest finds itself in the optimal phase of its development, displaying a selection stand structure. The selection structure in the optimal phase of the virgin forest is a consequence of the special soil conditions prevailing in the karst area, where the forest of Beech and Fir (Fagetum croaticum abietetosum Horvat) grows, which builds up the Čorkova Uvala Virgin Forest. The soil in the virgin forest is very heterogeneous with respect to depth. Its depth changes over small areas. In the horizontally layered parent rock and in stone blocks the soil is shallow, while in the sinkholes and limestone cracks the soil is deep. On deep soil Fir, Beech and Spruce achieve great height and diameter increments, while in neighbouring shallow soils they struggle throughout their whole life for existence, because of scarcity of water and nutrients in the soil (small soil volume) and because of being shaded by the neighbouring stems growing under more favourable edaphic conditions. Stems of Fir, Beech and Spruce growing on microlocalities with shallow soils attain insignificant sizes until the end of their lives. In microlocalities with shallow soils there will always be developed stems of small heights and diameters, while on deep soils they achieve always large sizes. Under such conditions the optimal phase of the virgin forest possesses a selection structure. Fir/Beech forest sites are not heterogeneous along their whole area with respect to the soil depth. In areas with a more uniform topography the soil is uniformly deep. In such localities the optimal phase of the virgin forest does not possess a selection structure. |