DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 32 <-- 32 --> PDF |
listopadnih vrsta (a naročito bukve) koje provele na onim principima na kojima je su zastupljene više nego što bi se to s e-provedena probna doznaka pri inventuri konomiskog gledišta željelo. šuma, znatno popravio kvalitet zalihe vi Što se tiče strukturre drvne mase po sokih šuma u Bosni i Hercegovini. tehničkim klasama, predviđene za sječu Ovom knjigom dobila je republika BiH ona je ovakova: egzaktne podatke koji su vrlo korisni i po Vrsta 1. 2. 3. 4. 1. 2. 3. 4. drveća »doznačena« drvna masa u ´%> društvene visoke Četinari 25,0 41,4 24,3 Lišćari 9,4 22,3 35,0 Usporedi li se kvalitetna struktura ove drvne mase sa kvalitetnom strukturom zalihe, vidi se da je relativni udio boljih tehničkih klasa manji u »doznačenoj« drvnoj masi nego u zalihi. Obratno je sa relativnim udjelom lošijih tehničkih klasa. To znači da bi se sječama, kada bi se one Vujičić Dr. L.: Organizacija proizvodnje u preduzećima za preradu drveta. Knjiga druga. »Primena linearnog programiranja« — Beograd 1972. Ovih dana izašla je iz štampe, pod gornjim naslovom, knjiga koju je napisao profesor Šumarskog fakulteta u Beogradu prof, dr L. Vujičić. Knjiga predstavlja dio udžbenika za studente, a po svojem izlaganju može korisno poslužiti i kao priručnik za praktičnu primjenu kod rješavanja konkretnih problema u praksi kod ispitivanja alternativnih varijanti. Knjiga obrađuje ova poglavlja: I. Označavanje, formuliranje i modeliranje u linearnom programiranju (str. 9— 20). II. Grafički metod linearnog programiranja (str. 21—66); III. Algebarski metod linearnog programiranja (str. 67—82); GLASNIK ŠUMARSKOG FAKULTETA, SERIJA C, HORTIKULTURA, 39. BEOGRAD, 1971. Kao posebna edicija je serija »Hortikultura «. Ona obuhvaća uvodno izlaganje dekana dr Ljubomira Petrovića na proslavi 50-godišnjice Šumarskog fakulteta u Beogradu, naučne radove i priloge i obavještenja. Među prilozima nalazi se i pregled diplomiranih inženjera na odsjeku za hor šume građanske visoke šume 9,3 19,9 28,3 44,2 7,6 33,3 4,4 7,0 36,2 52,4 trebni u planiranju šumarstva i drvne industrije. Poželjeti je da i druge naše republike dođu do analognih podataka koji su nužni temelj za napredno šumarstvo i drvnu industriju. Prof. dr Dušan Klepac TV. Simpleksni metod linearnog programiranja (str. 83—102); V. Rasporedni metodi linearnog programiranja (str. 103—232). Autor smatra da su za rješavanje zadataka linearnog programiranja od pojedinih metoda najbolje upotrebljive: a) Grafička metoda kod rješavanja zadataka sa dvije osnovne varijable; b) Simpleksna metoda kod rješavanja problema sa tri ili više varijabli; c) Rasporedne metode su podesne za ručne obračune. Autor naglašava, da će linearno programiranje uz upotrebu elektronskih računara naročito naći svoju primjenu u praksi. Knjiga je pisana jednostavno i od čitaoca ne zahtijeva poznavanje kompliciranih računskih operacija pa će u primjeni u drvnoj industriji popuniti odgovarajuću prazninu. Prof. dr Kiko Benić tikulturu od 1964. do 1971. godine — ukupno 144 diplomiranih inženjera. Na ovom mjestu daćemo prikaz datih naučnih radova. Ukupno je dato 10 radova. 1. T. Bunuševac: »Šume Đerdapskog regiona Dunava i turizam«. Str. 1—24, s 21 fotografijom. Tretirano je područje veliko oko 1230 km2, kome se posvećuje posebna pažnja poslije podizanja brane i a |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 33 <-- 33 --> PDF |
kumulacionog jezera u Đerdapskoj klisuri. U vezi sa razvijanjem turističke privrede u ovom području, autor ističe da »Istra živanja uloge koju šumski fond, kao bitna i značajna komponenta infrastrukture ovoga region a, može i treba da ima u odnosu na turizam dobila su u ovoj studiji jedno od vidnih mesta, što predstavlja i prve napore u tom pravcu u Jugoslaviji«. Najveća pažnja u ovome radu posvećena je ekološko-florističkoj i estetskoj analizi većeg broja fitocenoza, radi isticanja njihove turističke vrijednosti. Također, tretirane su mjere koje treba poduzeti u cilju pretvaranja ovdašnjih šuma u jednu od osnova za razvoj turizma: administrativne, tehničke, biološke. Predstaviti danas biljni pokrivač jednog kraja, a to znači i šume, naučno, što je neophodno u naučnom radu, moguće je samo uz pomoć nauke o vegetaciji, o njenim sastavnim dijelovima, fitocenozama — pomoću fitocenologije. Svaki drugi pristup (a oni nisu rijetki kod nas) je anahroničan, nenaučan i malo koristan. Ovo u prvom redu važi za pejzažne arhitekte, pri njihovom radu sa predjelom i njegovom bitnom karakteristikom — vegetacijom. Otuda se danas ne može zamisliti opis, a još manje uređenje, jednog predjela bez fitocenološke (vegetacijske) osnove. Autor ovoga rada postavio je sebi zadatak da naučno predstavi šumsku vegetaciju jednog od naših najinteresantnijih i vegetacijski najsloženijeg područja i njen značaj i ulogu u turizmu. Razumljivo je da se pri tome morao, i pored svog dugogodišnjeg rada u šumama, poslužiti radovima fitocenologa. I upravo u tome smislu, postupku autora mogu se staviti ozbiljne primjedbe. Nije ni približno korištena sva dostupna fitccenološka literatura, već uglavnom samo ona starija; kao da posljednjih godina upravo ovo područje nije intenzivno istraživano (V. Mišić sa saradnicima). Istina, u jednoj fusnoti, autor rada i sam ovo konstatira, ali to ne umanjuje nedostatak rada, niti opravdava ovakav postupak. Ovo, samo djelomično, korištenje ili zanemarivanje literature, utoliko više pada u oči što se autor bavio naučnim istraživanjima u ovom području u više navrata (Biološka osnova područja Hidroelektrane »Đerdap « — u materijalima »Energoprojekta « (1965?); Die Wälder Dona u re gion des Eisernen Tors und der Turismus« — »Sume Đerdapskog regiona Dunava i tu rizam « — saopćeno na Internacionalnom simpozijumu u Sofiji 1970; rad se publicira u ediciji ovog Simpozijuma). Da ne spominjemo druge radove i udžbenike koji govore o šumama sa rijetkostima kod nas: Fraxinus palissae Wilm., Quercus peđunculiflora K. Koch, Fagus orientalis Lyp., Juglans regia L. (upravo iz ovog područja), ali je nemoguće ne spomenuti npr. »Vegetaciju Derdapskog područja« iz 1967. god. (V. Mišić); dakle od prije nekoliko godina. U svom radu autor pominje 13 asocijacija ovdašnjih šuma i priličan broj njihovih facijesa. Pri tome se ulazi i u vrlo sporne detalje: npr. da proljetnji grahor Oborus vermis — »cveta kroz čitavi vegetacioni period«, da Potentilla micrantha ima »žut c v e t « da kserotermna Festuca ovina u mezofilnoj šumi graba i kitnjaka, na mjestima gdje ^rmolikih biljaka ima manje, »stvar a gu s t e populacije« i si. Međutim, u radu nisu ni spomenute brojne zajednice (iz gore navedenog i nekih drugih radova o vegetaciji Đerdapa) koje su, obzirom na svoju reliktnost i florističko bogatstvo, u pravom smislu turistička atrakcija u evropskim razmjerima (Celto-Juglanđetum, Fagetum submontanum juglandetosum, Parietario-Juglandetum, Acereto-Fraxineto- Carpineto-Fagetum mixtum, SyringetoAcereto- Colurnetum i brojne druge). Nije u pitanju samo brojno izostavljanje rezultata istraživanja vegetacije, odn, šuma u đerdapskom području (objavljenih prije nekoliko godina pa i ranije), nego i odnos prema onome što je korišteno. Kod tretiranih 13 asocijacija, koje su opisali eko-floristički razni autori, ima pogrešnih tumačenja od autora ovoga rada: as. Car- pinetum orientalis i Fraxineto-Aceretum monspessulani tretiraju se kao šibljaci, pa se onda tvrdi da je šuma as. Carpinetum orientalis »u pogledu sastava den- d r o f 1 o r e « siromašnija od šibljačke as. Syringetum vulgaris. Ono što zaista bode oči u ovom radu je to, da nije spomenuto ni jedno jedino ime istraživača, čiji su radovi obilno korišteni, ni u radu ni u rezimeu na stranom jeziku, štampanom na gotovo tri stranice petitom. Ne znamo da li je tako urađeno i u ranije danom referatu o istom predmetu na Simpozijumu u Bugarskoj. Pošto ovaj naučni rad uopće nema nikakve literature ni na kraju rada, ostaje za neupućenog da je autor sve ovo sam lično istražio, tim prije što u Uvodu ističe da su istraživanja »rezultat našeg dugogodišnjeg rada u šumama ovoga prostora«. Nije u pitanju samo odnos prema fitocenozama 297 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 34 <-- 34 --> PDF |
već i o podacima o drvnim masama i prirastu, erozivnim nanosima pojedinih rijeka u kubnim metrima; i ovi istraživači ostaju, zahvaljujući autoru, anonimni. 2. B. Jovanović: »Neke nove alohtone vrste u dendroflori Beograda i okoline«. Str. 25—34, s 5 fotografija. U radu su iznesena zapažanja o novim taksonima za alohtonu dendrofloru Beograda: Picea sitchensis (Boug.) Carr., Pinus halepensis Mill., Sequoia sempervirens (Lamb.) Endl., Philadelphus inodorus L., Robinia pseudo- acacia L. var. decaisneana Carr., Eleagnus commutata Bern., Acer Colchicum Hortw., Staphylea trifolia L., Ulmus pumila L., Betula verrucosa Ehrh. var. fastigiata K. Koch., Betula verrucosa Ehrh. var. youngii C. Sehn., Carpinus betulus L. var. pendula Kirsch., Tilia tomentosa Moensch (10 varijeteta), Tilia platyphyllos Scop.; ssp. grandifolia (Ehrh.) Hay. s 10 varijeteta; ssp. euplatyphyllos sa 7 varijeteta; ssp. pseucT´jrubra C. Sehn, s 2 varijeteta, Tilia americana L. s 3 varijeteta, Quercus robur L. var. pendula D. C. i Quercus petraea (Matt.) Liebl. var. cochleata Petz, et Kirch. 3. T. Bunuševac, E. Vukićević, O. Mijanović: »Dekorativne biljke Crnogorskog primorja u području Bar—Budva«. Str. 35—70 s 13 fotografija. U radu su, pored opće rasprostranjenosti za svaku vrstu, date najhitnije morfološke, biološke i dekorativne osobine, nalazišta u području sa općom ocjenom uspjeha u rašćenju, a za neke vrste dati su i podaci o dimenzijama; date su i preporuke za dalje gajenje i primjenu. Ukratko su dati ušlo vi sredine ovoga područja. Malo čudno zvuči da »u Krivo šijama iznad Boke Kotorske prosečna godišnja količina padavina iznosi 2500 mm taloga«. Nije riječ o talozima padavina, već o tome da su Krivošije sa najviše padavina u Evropi, što svakako ne bi bile sa 2500 mm. Dat je i kratak prikaz pedološkog pokrivača, pri čemu je, pored ostalog, utvrđeno da su ...» N a a 1 u v ijalno- deluvijalnim nanosima nastala zemljišta aluvijalnedeluvi jalnog tipa«. U radu je registrirano 307 vrsta, od čega su manje od jedne trećine autohtone vrste. Pada u oči odsustvo izvjesnih vrsta za koje bi se očekivalo da ih ima u ovome području (sudeći po njihovom prisustvu u susjednom Hercegnovskom .području; vidi »Flor a i vegetacija Hercegnovskog područja « od D. Popovića i A. Sterniša; Herceg-Novi, 1971): Ceratonia siliqua L., Cercis siliquastrum L., Erica verticillata Forsk. i dr. Tvrdnja da je Tamarix pentanđra Pali. česta u prirodi u ovome po dručju proširuje areal ove vrste sa Crnomorskog primorja i Povardarja na Crnogorsko primorje. Kao i u prethodnom radu i ovdje je konstatirano 6 asocijacija šuma i gariga; autor ovih fitocenoza (H o r- v a t i ć) nije spomenut ni jednom ni u radu ni u literaturi. Slično je sa klasikom proučavanja vegetacije našeg Primorja, konkretno Crne Gore, Lujom Adamovi ć e rn. 4. T. Bunuševac, K. Žujović: »Fenol´aške pojave lipa (Tilia sp.) zelenih površina Novog Beograda«. Str. 71—94, sa 7 tabela, 7 grafikona i 2 fotografije. Lipe imaju vrlo široku upotrebu u ozelenjavanju naselja pa su autori započeli još 1958. god. fenološka osmatranja na njima zajedno ,s oko 90 raznih vrsta drveća i žbunja u centralnom parku na Novom Beogradu. U ovome radu dati su vrlo detaljni podaci o fenofazama (listanje, cvjetanje, obrazovanje plodova i opadanje lišća s nekoliko međufaza) triju vrsta lipa: Tilia grandifo lia Ehrh., Tilia parvifolia Ehrh. i Tilia argentea Desf. Pupanje nije posebno praćeno. Konstatirano je npr. da puno cvjetanje krupnolisna lipa ima prosječno 31. svibnja, sitnolisna lipa 15. lipnja i bijela lipa 24. lipnja. U radu ima vrlo veliki broj komparativnih podataka za ove tri vrste ali njihova vrijednost je veoma umanjena činjenicom da su osmatranja vršena na po jednom stablu, što je metodski nedopustivo. Kao što su male vrijednosti i podaci o osmatranju u samo jednoj godini; kod nas ima posebno objavljenih i takvih radova. Mislimo da je iluzorno govoriti o genetskoj i fenološkoj varijabilnosti svake od triju vrsta lipa ili o vremenskim razlikama u pojedinim godinama. Ne može biti sintetskih zaključaka bez analitičkog materijala; to nije ni jedna individua ni jedna godina. Ne možemo se složiti s tvrdnjom autora, datom u rezimeu namjenjenom stranim naučnim radnicima, da kod nas »ne postoje egzaktni podaci o osnovnim životnim pojavama drvenastih vrsta, koje su korišćene pri sadnji u stambenim naseljim a . . .« Ako se literaturni vidik ograniči (kao što je ovdje učinjeno) na dva rada jednog od autora (od kojih se jedan odnosi na sušenje bukve u sjeveroistočnoj Srbiji) i dva rada na lokalnu klimu Novog Beograda — onda se naravno može doći do takvog zaključka, koji je veoma malo laskav za naše denđrologe. Što se tiče konkretnih fenoloških osmatranja kod nas, ne bi trebalo gubiti iz vida da je Luj o Adamovi ć još u prošlom vijeku (1897.) objavio svoja 4-godišnja » Fenološk a p osmatranja u okolini Vra |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 35 <-- 35 --> PDF |
n j a «, da je reultate kasnije poredio sa svojim 6-godišnjim fenološkim posmatranjem u Beogradu. Ta posmatranja nisu ni jedina ni posljednja do danas. 5. S. Stilinović, A. Tucović: »Prethodna istraživanja semena đugoigličave jele (Abies concolor G. et L.) iz semenog objekta na Avali«. Str. 95—102, s 3 tabele. Materijal za istraživanje sakupljen je iz sastojine đugoigličave jele na platou Avale, velike 0,15 ha i stare oko 40 godina. Ustanovljena je prosječna klijavost od oko 30°/o, što ukazuje da stabla rađaju sjeme znatne vrijednosti. Češeri su skupljani s 8 stabala; 4 stabla sa češerima žute boje i 4 stabla sa češerima ljubičaste boje. Ustanovljeno je da sjeme koje potiče iz češera ljubičaste boje ima bolju klijavost i veću energiju klijanja. Prethodno hladno tretiranje sjemena u trajanju od 21. dana nije dalo pouzdane rezultate; u tehnologiji proizvodnje sadnica ove vrste treba predvidjeti stratificiranje sjemena u trajanju od 3—4 mjeseca prije proljetne sjetve. Pri radu je korištena bogata odgovarajuća literatura na našem i stranim jezicima. 6. N. Simić: »Neki primeri dekoracije eksterijera i enterijera cveeem u našem starom slikarstvu.« Str. 103—119, s 9 fotografija. Autor ističe da u našoj nauci i stručnoj literaturi još nije pokrenuto pitanje razvoja ideje o upotrebi cvijeća u dekoraciji eksterijera i enterijera; trebalo bi uporno tragati po likovnom materijalu za period srednjeg vijeka i po arhivskim izvorima u 18. i 19. stoljeću. U radu su dati primjeri: freska koja prikazuje Blagovesti, rađena oko 1380. god. u Markovom manastiru u Makedoniji, ikona Blagovesti iz fruškogorskog manastira Krusedola iz 16. st., ikonostas crkve u Aleksandrovu iz 18. stoljeća. U sva tri slučaja javlja se cvijeće, u vazama, kao dekoracija. Primjeri navedeni u ovome radu su prvi određeniji tragovi kod nas jedne shvatljive ideje da se cvijeće koristi u dekoraciji eksterijera i enterijera. U radu je data brojna literatura iz ove domene. 7. A. Tucović, S. Stilinović: »O razlikama ´a ranom razvitku generativnog potomstva nekih vrsta na staništu sladunacera«. Str. 113—119, s 2 tabelice. U radu su dati rezultati jednog ranog testa generativnog potomstva triju vrsta breza (Betula verrucosa Ehrh., B. pubescens Ehrh. i B. papyrifera Marsch.). .Sjeme je sakupljeno ,s jednog stabla od svake spomenute vrste 1967. godine, odmah posijano i do kraja sezone dalo je mlade biljke. Slijedeće godine biljčice su presađene na pokusnu površinu (na staništu cera-sladuna) sa četiri repeticije za svaku vrstu, odn. po 100 sadnica od sva kog majčinog stabla. Ogledne biljke, ukupno 300 sadnica, su premjerene krajem slijedeće, 1969. godine i materijal je obrađen statistički te se došlo do nekih, kako sami autori ističu, orijentacionih zaključaka (obzirom na nedovoljan broj genotipova oan. mali broj stabala). U zaključcima autori iznose da postoje značajne razlike dvogodišnjeg generativnog potomstva triju vrsta breza na spomenutom ekotopu šume cera-sladuna. Najbolje se pokazalo, po visinskom prirastu, potomstvo uradavičave breze (srednja visina 175 cm), zatim maljave oreze (158 cm), a najslabiji papiraste oreze (138 cm). Prema đebljinsKum prirastu prva je bradavičava, a posij ean ja maljava breza. U radu je korištena ooiino literatura koja se odnosi na breze. 8. M. Kojić, O. Mijanović: »O vodnom režimu i značaju nekih njegovih aspekata za gajenje ukrasnih biljaka«. Str. 121—127, s 1 grafikonom. Polazeći od postavke da poznavanje vodnog režima dekorativnih oiijaka ima izuzetan značaj, autori tretiraju na osnovu literature: 1. Stanje, osobine i promet vode i 2. Ekologija vodnog režima. U okviru ekofiziološkog problema vodnog režima kao najvažnije smatraju intenzitet transpiracije i osmotske vrijednosti staničnog soka. Daju konkretan primjer, u vidu grafikona, dnevne dinamike (od 7—18 sati) osmotske vrijednosti (staničnog soka ruže (sorta baccara) u staklari i na otvorenom prostoru (Beograd—Rakovica). Razlike u hidraturnom stanju su evidentne i iznose u najvećem dijelu dana oko 3 atmosfere osmotskog tlaka staničnog soka. Na kraju se ističe da bi problemu vodnog režima u hortikulturi, posebno u gajenju cvijeća, trebalo posvetiti znatno veću pažnju nego do sada. 9. K. Zujović: »Neka zapažanja o vrstama roda Diospyros na zelenim površinama Beograda«. Str. 129—136, s 3 tabele i 4 fotografije. Konstatirane su dvije vrste: Diospyros lotus L. i Diospyros virginiana L. Prva vrsta zastupljena je s blizu dvadeset primjeraka od kojih najstariji imaju oko 40 godina, a druga s oko 60 primjeraka, od kojih najstariji imaju 15 godina. Kod obje vrste utvrđeno je subspontano razmnožavanje, a vršeno je i mjerenje plodova i sjemena i sjetva sjemena obje vrste. Ustanovljen je visok procenat klijavosti sjemena obje vrste. Na kraju autor preporučuje obje vrste za ozelenjavanje naših naselja. 10. K. Zujović: »Prilog proučavanju nesamonikle dendroflore Beograda«. Str. 137—153, s 21 fotografijom Pored do sada |