DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ako se ponik javio pod zastorom graba ili klena treba odmah u toku prvog mirovanja vegetacije posjeći 50% zastora ako su čiste ili 70—80"/o ako su u smjesi s hrastom ili jasenom. Ponik jednu godinu izdrži zasjenu i ovih vrsta, ali vrlo mali broj može izdržati dvije godine. Ovo se odnosi i na gusti zastor od hrastovih stabala zrele sastojine. Naime, naplodni sijek treba izvršiti u zimi prve godine, kada se pojavio dobar ponik hrasta. Nikakav pripremni sijek u hrastovim sastojinama ne smije se vršiti prije pojave dobrog ponika. To bi samo moglo pospješiti i stvoriti takvo stanje zakorovljenja, koje nije poželjno i može pričiniti velike poteškoće za pošumljenje. Smatram da 30 godina prije dovršne sječe moramo strogo voditi računa o očuvanju potpunog sklopa sastojine, kako ne bi sami i dalje stvarali uvjete za nastajanje sadašnjih prilika u našim sastojinama, koje trebamo podmladiti. Zato nemojmo u razdoblju do 30. godine prije podmlađenia, progaljivati ove sastojine. Pogotovo ne vađenjem jakog i granatog graba i klena. Ove vrste se malim progaljenjem javljaju s velikim brojem ponika, koji se obrazuje u gust i teško savladivi podrast. Konačno odstranjenje nepoželjnog predrasta najbolje je izvršiti u prvoj vegetaciji iza dovršne sječe, a svakako se mora izvršiti u drugoj vegetaciji. Vrši se na isti način, tj. premazivanje 5°/o emulzijom u nafti Tormone-80 ili sječom stabalaca i premazivanjem njihovih panjeva kao i kod prvog zahvata. Radi stvaranja mješovitih sastojina hrasta, graba, klena i lipe, u koliko ih nema u podmlatku, treba ova stabla ostaviti barem još dvije godine iza dovršne sječe radi naplodnje. Sjeme se ovih vrsta lako raznosi na veće površine vjetrom, a ovo je najuspješniji i najjeftiniji način za njihovo unošenje. Inače se može unositi lipa ili grab vađenjem iz prirodnog podmlatka i sadnjom 2500 komada po hektaru, kada je starost hrastovog podmlatka dvije godine. Posebno se grab dosta lako prima kod sadnje. Pored sve pažnje i brige mogu nam neki dijelovi na površini ostati nepodmlađeni hrastom ili jasenom u nižim dijelovima. Zato moramo imati u rasadnicima sadnice iste starosti kako bi mogli popuniti nepodmlađene površine. Kod obnove hrastovih sastojina osvrnuo bih se još na količinu potrebnog sjemena kod unošenja žira, ako izostane urod podmlađivane sastojine. Količina zavisi od prosječne veličine zuka, odnosno o broju komada zdravog žira koja se nalazi u 1 kg, zatim od gustoće koju želimo postići na određenoj površini. Razumljivo je, da nam ne treba ista gustoća hrastova ponika u čistim hrastovim sastojinama i onim, gdje se on nalazi u smjesi s grabom, klenom, jasenom. Kada sa sigurnošću možemo reći da nam je površina pošumljena zadovoljavajuće s hrastom? Naša praktična iskustva pokazuju da kod mješovitih sastojina treba nastojati zasaditi toliko zdravog žira, da se dobije 20—22.000 ponika hrasta. Ovdje pretpostavljamo da bi svaki zdravi žir iznikao. Uz pretpostavku, da nam i 50*/« od sadnje strada, pa i 2/3 do prvog čišćenja, ovo bi potpuno zadovoljavalo. Kod osnivanja čistih hrastovih sastojina, što treba izbjegavati, treba računati s 40—50.000 ponika hrasta na hektar površine. Ako se broj zdravih žirova u 1 kg kreće od 190—280 komada, onda lako možemo izračunati koliko nam treba žira po hektaru uz sadnju jednog zdravog žira u jamicu . U prvom slučaju bi to iznosilo oko 80—120 kg/ha, a u drugom slučaju oko 160—250 kg/ha. Broj zdravog žira u kg treba svakako prije sadnje utvrditi. Ovoliki broj ponika je potreban radi što bržeg prelaženja podmlatka u mladik i radi onemogućavanja kretanja i šteta od divljači. Osim toga rijetka stabalca se sporo čiste i daju manje vrijedan materijal za tehničku upotrebu. Pored ovih razloga svijesno ulazimo s rezervom da nam rizik uništenja pod |