DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 14 <-- 14 --> PDF |
AKTUALNA PROBLEMATIKA OBNOVA NIZINSKIH ŠUMA HRASTA MARKO CVITIC, đipl. inž. šum., Vinkovci Kod sadašnje obnove nizinskih hrastovih čistih ili mješovitih šuma redovito nalazimo posve drugačije stanje sastojina i tla, nego što je to bilo u ovakvim sastojinama prije drugog svjetskog rata. Ranije su ove sastojine bile čiste bez sloja grmlja ili s vrlo slabim i rijetkim njegovim prisustvom, te razrovanim gornjim slojem tla. Sadašnje stanje ovih sastojina je takvo da se u sloju grmlja, nalaze vrste drveća glavne sastojine bilo dominantne ili podstojne etaže. Tako se u tom sloju nalazi brijest, jasen, grab, klen, žestilj, glog rijeđe hrast i cer i druge vrste. Cijeli ovaj sloj je međusobno isprepleten od stabalaca spomenutih vrsta različite starosti, debljine, oblika i veličine krošnje. Tlo je rahlo i svježe. Ovo je pretežni tip sastojine koju treba obnoviti. Drugi oblik je onaj, gdje se hrast i jasen nalaze u smjesi s klenom i grabom s dovoljnim zastorom i sklopom podstojne etaže. Ne propušta svijetlo i tlo je bez sloja grmlja, ali je rahlo i svježe. Uzrok ovakvog stanja, za pretežni tip sastojina u Spačvansko m bazenu , leži u velikom prilivu svjetla nastalom poslije sušenja brijesta, ali i zbog prestanka ispaše stoke. Ovaj uzrok ispaše stoke stavio bih ispred sušenja brijesta. Ovo ne konstatiram radi zagovora ispaše u šumi. Naprotiv, smatram da je ispaša štetna za šumu jer bitno narušava šumsku biocenozu, kako na površini tla tako i u samom tlu, a što negativno utječe na rast i razvoj šumskog drveća. Ovo navodim radi toga da utvrdim stanje koje će nam biti prisutno za dugi period u našoj praksi i da s ovim problemom moramo računati kod pomlađenja većine naših sastojina. Problem se postavlja i logično nameće u pitanju: Kak o uspješn o obnoviti ove sastojine sa što manjim ukupnim ulaganjem? Naprijed je već spomenuto da je tlo pod ovim podrastom svježe, rahlo, bez prizemnog rašća i time vrlo pogodno za klijanje i ukorjenjivanje klica isklijalog sjemena svih vrsta ili nicanje posađenog žira. Prema tome postavlja se kao nužnost ovakvo tlo sačuvati, dok ne dobijemo ponik u tolikom broju, da možemo smatrati površinu potpuno podmlađenom. Na području Šumarije Grubišno Polje, Šumarije Cerna u Banovom Dolu i Šumariji Lipovac, šuma Dubovica, odsjek Budžaci u razdoblju 1952.—1957. godine, nailazili smo na navedeni problem. Postupljeno je tako, da je sav predrast i grmlje posječeno u najoptimalnijem roku u srpnju mjesecu, ali je izbojna snaga panjeva ostala intenzivna. Izostao je očekivani urod žira i stvorio se gusti sloj izdanaka u kojemu se nije mogao sačuvati ponik. Ponovno pripremanje tla za pomlađenje moglo bi se izvršiti uz velika financijska sredstva za potpuno krčenje novonastalog podrasta s mnogo izdanaka na jedinici površine. Ovo krčenje bi se smjelo izvršiti neposredno pred sadnju žira, jer bi u protivnom tlo podivljalo snažnim zakorovljenjem, što bi uveliko otežalo po |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 15 <-- 15 --> PDF |
šumljenje ovakvih površina. Na ovim terenima moramo računati s jakim zakorovljenjem čim malo propustimo svijetla na tlo. Ovaj način se pokazao pogrešnim. Neminovno se nametnuo zaključak da se prethodno mora izvršiti priprema za obnovu sastojine. Zadatak je pripreme: — da spriječi zakorovljenje zemljišta; — da sačuva tlo rahlim i svježim; — da odstrani što je moguće veći broj podrasta do ponika, čija izbojna snaga bi neprekidno ugrožavala podmladak; — da omogući kretanje radnika kod podsadnje žira unošenjem ovog iz drugih predjela, ako bi izostao urod sastojine koju želimo obnoviti ili postoji potreba za podsadnju žira u grupama, gdje postoji čisti grab ili jasen, te pod grupe, gdje su ove dvije vrste u smjesi bez hrasta. Da bismo udovoljili ovim zahtjevima moramo potpuno onemogućiti priliv vršnog ili postranog svijetla na tlo u toku cijelog dana bilo zastorom glavne sastojine ili podrastom. Ovo trebamo postići sa što manjim brojem podrasta kojeg ostavljamo za potpuni zastor. U tu svrhu na rubovima šume, bara i pro- gala, moramo ostavljati zid od raslinja dovoljno širok da se zastor tla izvrši. Ovo vrijedi za južnu, istočnu i zapadnu a manje za sjevernu stranu prosjeka. Potpuni zastor tla, od vršnog i postranog svijetla, moramo nastojati postići krošnjama glavne sastojine i krošnjama najjačih stabalaca podrasta. Kod ovoga izbora bi u prvom redu ostavljali za zastor grab, žestilj, klen, hrast, glog, vez, zatim jasen. Izbjegavali bi, i tek ako nema drugih vrsta, ostavljali brijest. Naime, ovaj se uslijed bolesti često osuši prije naplodnje i tlo nam se može zakoroviti. Nepovoljan je i jasen jer dosta propušta svijetla. Razmak između stabalaca podrasta, ostalih za zastor tla, zavisi od veličine njihovih krošanja koje su potrebne za potpunu zasjenu zemljišta. Na ovaj način odstranimo veliki broj slabih individua podrasta koji su se održavali u životu i čiji panjevi bi nam neprekidno smetali svojom izbojnom snagom. Panjići odsječenih stabalaca, jer su u sjeni, ne tjeraju i brzo trunu. Površine presjeka su im u zasjeni i duže vlažne, što omogućuje lakše klijanje i razvoj gljiva koje izazivaju trulenje drva. Stabalca treba sjeći pri zemlji. Odsječene dijelove treba složiti na zemlju radi lakšeg pregleda izvršenog posla i bržeg trulenja posječenog materijala. Ovako pripremljena sastojina može čekati dok ne urodi hrast sa žirom ili se ne podsadi žir. No ni tada ne možemo biti sigurni da smo površinu pošumili. Uvijek postoji opasnost da nam žir, pa čak i ponik strada bilo od divljači, miševa i poplava ili drugih uzroka nepoznatih u ekologiji klijanja žira i u ekologiji ponika hrasta. Tek kada se ponik u dovoljnoj mjeri pojavio na površini, treba mu, odmah u toj godini krajem lipnja ili do polovine srpnja, propustiti dovoljno svijetla. Najbolje se to postiže odstranjivanjem oko 40—50% zastora krošanja podrasta. Ovaj zahvat možemo izvršiti na dva načina. Jedan se sastoji u tome, da premažemo stabalca 5°/o emulzijom Tormone-80 u nafti (pogodno osobito ,gdje ima mnogo tanjih stabalaca). Kod ovoga načina moramo računati, da treba premazati stabalca barem tri tjedna prije 1. srpnja kada bi ponik morao dobiti veći priliv svijetla. Drugi je način, da se dio stabalaca posječe i polaže na dubeća stabla ili preostali podrast, a panjići od ovih stabalaca premazu 5u/o emulzijom Tormone-80 u nafti, da bi im potpuno uništili izbojnu snagu. Nije pogodno podbjeljivanje, jer jača stabalca ostanu živa 1—3 godine, ako se dobro podbijele (Jelje, Berešinci), a tanja stabalca se izlome i svojim krošnjama guše ponik. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ako se ponik javio pod zastorom graba ili klena treba odmah u toku prvog mirovanja vegetacije posjeći 50% zastora ako su čiste ili 70—80"/o ako su u smjesi s hrastom ili jasenom. Ponik jednu godinu izdrži zasjenu i ovih vrsta, ali vrlo mali broj može izdržati dvije godine. Ovo se odnosi i na gusti zastor od hrastovih stabala zrele sastojine. Naime, naplodni sijek treba izvršiti u zimi prve godine, kada se pojavio dobar ponik hrasta. Nikakav pripremni sijek u hrastovim sastojinama ne smije se vršiti prije pojave dobrog ponika. To bi samo moglo pospješiti i stvoriti takvo stanje zakorovljenja, koje nije poželjno i može pričiniti velike poteškoće za pošumljenje. Smatram da 30 godina prije dovršne sječe moramo strogo voditi računa o očuvanju potpunog sklopa sastojine, kako ne bi sami i dalje stvarali uvjete za nastajanje sadašnjih prilika u našim sastojinama, koje trebamo podmladiti. Zato nemojmo u razdoblju do 30. godine prije podmlađenia, progaljivati ove sastojine. Pogotovo ne vađenjem jakog i granatog graba i klena. Ove vrste se malim progaljenjem javljaju s velikim brojem ponika, koji se obrazuje u gust i teško savladivi podrast. Konačno odstranjenje nepoželjnog predrasta najbolje je izvršiti u prvoj vegetaciji iza dovršne sječe, a svakako se mora izvršiti u drugoj vegetaciji. Vrši se na isti način, tj. premazivanje 5°/o emulzijom u nafti Tormone-80 ili sječom stabalaca i premazivanjem njihovih panjeva kao i kod prvog zahvata. Radi stvaranja mješovitih sastojina hrasta, graba, klena i lipe, u koliko ih nema u podmlatku, treba ova stabla ostaviti barem još dvije godine iza dovršne sječe radi naplodnje. Sjeme se ovih vrsta lako raznosi na veće površine vjetrom, a ovo je najuspješniji i najjeftiniji način za njihovo unošenje. Inače se može unositi lipa ili grab vađenjem iz prirodnog podmlatka i sadnjom 2500 komada po hektaru, kada je starost hrastovog podmlatka dvije godine. Posebno se grab dosta lako prima kod sadnje. Pored sve pažnje i brige mogu nam neki dijelovi na površini ostati nepodmlađeni hrastom ili jasenom u nižim dijelovima. Zato moramo imati u rasadnicima sadnice iste starosti kako bi mogli popuniti nepodmlađene površine. Kod obnove hrastovih sastojina osvrnuo bih se još na količinu potrebnog sjemena kod unošenja žira, ako izostane urod podmlađivane sastojine. Količina zavisi od prosječne veličine zuka, odnosno o broju komada zdravog žira koja se nalazi u 1 kg, zatim od gustoće koju želimo postići na određenoj površini. Razumljivo je, da nam ne treba ista gustoća hrastova ponika u čistim hrastovim sastojinama i onim, gdje se on nalazi u smjesi s grabom, klenom, jasenom. Kada sa sigurnošću možemo reći da nam je površina pošumljena zadovoljavajuće s hrastom? Naša praktična iskustva pokazuju da kod mješovitih sastojina treba nastojati zasaditi toliko zdravog žira, da se dobije 20—22.000 ponika hrasta. Ovdje pretpostavljamo da bi svaki zdravi žir iznikao. Uz pretpostavku, da nam i 50*/« od sadnje strada, pa i 2/3 do prvog čišćenja, ovo bi potpuno zadovoljavalo. Kod osnivanja čistih hrastovih sastojina, što treba izbjegavati, treba računati s 40—50.000 ponika hrasta na hektar površine. Ako se broj zdravih žirova u 1 kg kreće od 190—280 komada, onda lako možemo izračunati koliko nam treba žira po hektaru uz sadnju jednog zdravog žira u jamicu . U prvom slučaju bi to iznosilo oko 80—120 kg/ha, a u drugom slučaju oko 160—250 kg/ha. Broj zdravog žira u kg treba svakako prije sadnje utvrditi. Ovoliki broj ponika je potreban radi što bržeg prelaženja podmlatka u mladik i radi onemogućavanja kretanja i šteta od divljači. Osim toga rijetka stabalca se sporo čiste i daju manje vrijedan materijal za tehničku upotrebu. Pored ovih razloga svijesno ulazimo s rezervom da nam rizik uništenja pod |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 17 <-- 17 --> PDF |
mlatka bude minimalan. Naglašavam, da mi danas nemamo ni jednog stabla, a kamoli sjemenskih sastojina čija bi pozitivna genetska svojstva bila utvrđena. Iz ovih razloga nam ovaj broj omogućuje daljnim uzgojnim zahvatima stručnjaka protežirati individue najboljih osobina, koje su izražene u vanjskom izgledu. Na kraju iznošenja ovih iskustava koja se odnose na obnovu hrastovih šuma u Spačvanskom bazenu, smatram da ne bi trebao biti ovo jedini način podmlađenja, jer smo u prošlosti na našem području imali izostajanje uroda 10 godina (1956.—1966. godine). Danas se poznaju načini da žir sačuva klijavost 1 godinu i da se uspješno može vršiti pošumljavanje hrastovim jedno-i dvogodišnjim sadnicama na ekonomski zadovoljavajući način. Prema tome, zbog izostajanja fruktificiranja hrasta kroz duži niz godina, mora se prići što efikasnijem iskorišćenju uroda uzgojem sadnica u rasadnicima. Time omogućujemo tri godine pošumljavanje od jednog uroda žira, a uz upotrebu hladnjača i četiri godine. Sadnice bi uz upotrebu selektivnih i totalnih herbicida bile pogodne za pošumljavanje na čistim površinama, koje su nastale uslijed bolesti (plantaže topola) ili drugih razloga, a obrasle su jednogodišnjim biljnim raslinjem. |