DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 14 <-- 14 --> PDF |
AKTUALNA PROBLEMATIKA OBNOVA NIZINSKIH ŠUMA HRASTA MARKO CVITIC, đipl. inž. šum., Vinkovci Kod sadašnje obnove nizinskih hrastovih čistih ili mješovitih šuma redovito nalazimo posve drugačije stanje sastojina i tla, nego što je to bilo u ovakvim sastojinama prije drugog svjetskog rata. Ranije su ove sastojine bile čiste bez sloja grmlja ili s vrlo slabim i rijetkim njegovim prisustvom, te razrovanim gornjim slojem tla. Sadašnje stanje ovih sastojina je takvo da se u sloju grmlja, nalaze vrste drveća glavne sastojine bilo dominantne ili podstojne etaže. Tako se u tom sloju nalazi brijest, jasen, grab, klen, žestilj, glog rijeđe hrast i cer i druge vrste. Cijeli ovaj sloj je međusobno isprepleten od stabalaca spomenutih vrsta različite starosti, debljine, oblika i veličine krošnje. Tlo je rahlo i svježe. Ovo je pretežni tip sastojine koju treba obnoviti. Drugi oblik je onaj, gdje se hrast i jasen nalaze u smjesi s klenom i grabom s dovoljnim zastorom i sklopom podstojne etaže. Ne propušta svijetlo i tlo je bez sloja grmlja, ali je rahlo i svježe. Uzrok ovakvog stanja, za pretežni tip sastojina u Spačvansko m bazenu , leži u velikom prilivu svjetla nastalom poslije sušenja brijesta, ali i zbog prestanka ispaše stoke. Ovaj uzrok ispaše stoke stavio bih ispred sušenja brijesta. Ovo ne konstatiram radi zagovora ispaše u šumi. Naprotiv, smatram da je ispaša štetna za šumu jer bitno narušava šumsku biocenozu, kako na površini tla tako i u samom tlu, a što negativno utječe na rast i razvoj šumskog drveća. Ovo navodim radi toga da utvrdim stanje koje će nam biti prisutno za dugi period u našoj praksi i da s ovim problemom moramo računati kod pomlađenja većine naših sastojina. Problem se postavlja i logično nameće u pitanju: Kak o uspješn o obnoviti ove sastojine sa što manjim ukupnim ulaganjem? Naprijed je već spomenuto da je tlo pod ovim podrastom svježe, rahlo, bez prizemnog rašća i time vrlo pogodno za klijanje i ukorjenjivanje klica isklijalog sjemena svih vrsta ili nicanje posađenog žira. Prema tome postavlja se kao nužnost ovakvo tlo sačuvati, dok ne dobijemo ponik u tolikom broju, da možemo smatrati površinu potpuno podmlađenom. Na području Šumarije Grubišno Polje, Šumarije Cerna u Banovom Dolu i Šumariji Lipovac, šuma Dubovica, odsjek Budžaci u razdoblju 1952.—1957. godine, nailazili smo na navedeni problem. Postupljeno je tako, da je sav predrast i grmlje posječeno u najoptimalnijem roku u srpnju mjesecu, ali je izbojna snaga panjeva ostala intenzivna. Izostao je očekivani urod žira i stvorio se gusti sloj izdanaka u kojemu se nije mogao sačuvati ponik. Ponovno pripremanje tla za pomlađenje moglo bi se izvršiti uz velika financijska sredstva za potpuno krčenje novonastalog podrasta s mnogo izdanaka na jedinici površine. Ovo krčenje bi se smjelo izvršiti neposredno pred sadnju žira, jer bi u protivnom tlo podivljalo snažnim zakorovljenjem, što bi uveliko otežalo po |