DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1972 str. 14     <-- 14 -->        PDF

AKTUALNA PROBLEMATIKA


OBNOVA NIZINSKIH ŠUMA HRASTA
MARKO CVITIC, đipl. inž. šum., Vinkovci


Kod sadašnje obnove nizinskih hrastovih čistih ili mješovitih šuma redovito
nalazimo posve drugačije stanje sastojina i tla, nego što je to bilo u ovakvim
sastojinama prije drugog svjetskog rata. Ranije su ove sastojine bile čiste
bez sloja grmlja ili s vrlo slabim i rijetkim njegovim prisustvom, te razrovanim
gornjim slojem tla. Sadašnje stanje ovih sastojina je takvo da se u sloju
grmlja, nalaze vrste drveća glavne sastojine bilo dominantne ili podstojne
etaže. Tako se u tom sloju nalazi brijest, jasen, grab, klen, žestilj, glog rijeđe
hrast i cer i druge vrste. Cijeli ovaj sloj je međusobno isprepleten od stabalaca
spomenutih vrsta različite starosti, debljine, oblika i veličine krošnje. Tlo je
rahlo i svježe. Ovo je pretežni tip sastojine koju treba obnoviti. Drugi oblik
je onaj, gdje se hrast i jasen nalaze u smjesi s klenom i grabom s dovoljnim
zastorom i sklopom podstojne etaže. Ne propušta svijetlo i tlo je bez sloja
grmlja, ali je rahlo i svježe.


Uzrok ovakvog stanja, za pretežni tip sastojina u Spačvansko m
bazenu , leži u velikom prilivu svjetla nastalom poslije sušenja brijesta, ali
i zbog prestanka ispaše stoke. Ovaj uzrok ispaše stoke stavio bih ispred sušenja
brijesta. Ovo ne konstatiram radi zagovora ispaše u šumi. Naprotiv, smatram
da je ispaša štetna za šumu jer bitno narušava šumsku biocenozu, kako na
površini tla tako i u samom tlu, a što negativno utječe na rast i razvoj šumskog
drveća. Ovo navodim radi toga da utvrdim stanje koje će nam biti prisutno
za dugi period u našoj praksi i da s ovim problemom moramo računati
kod pomlađenja većine naših sastojina.


Problem se postavlja i logično nameće u pitanju: Kak o uspješn o
obnoviti ove sastojine sa što manjim ukupnim ulaganjem?


Naprijed je već spomenuto da je tlo pod ovim podrastom svježe, rahlo, bez
prizemnog rašća i time vrlo pogodno za klijanje i ukorjenjivanje klica isklijalog
sjemena svih vrsta ili nicanje posađenog žira.


Prema tome postavlja se kao nužnost ovakvo tlo sačuvati, dok ne dobijemo
ponik u tolikom broju, da možemo smatrati površinu potpuno podmlađenom.


Na području Šumarije Grubišno Polje, Šumarije Cerna u Banovom Dolu
i Šumariji Lipovac, šuma Dubovica, odsjek Budžaci u razdoblju 1952.—1957.
godine, nailazili smo na navedeni problem. Postupljeno je tako, da je sav predrast
i grmlje posječeno u najoptimalnijem roku u srpnju mjesecu, ali je izbojna
snaga panjeva ostala intenzivna. Izostao je očekivani urod žira i stvorio
se gusti sloj izdanaka u kojemu se nije mogao sačuvati ponik. Ponovno pripremanje
tla za pomlađenje moglo bi se izvršiti uz velika financijska sredstva
za potpuno krčenje novonastalog podrasta s mnogo izdanaka na jedinici površine.
Ovo krčenje bi se smjelo izvršiti neposredno pred sadnju žira, jer bi u
protivnom tlo podivljalo snažnim zakorovljenjem, što bi uveliko otežalo po