DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 68 <-- 68 --> PDF |
staja tajnika, urednika »Šumarskog lista« i blagajnika, niti mi je cilj da ocjenjujem rad naše organizacije. Želim istaći samo tri — po mojem mišljenju — osnovna zadatka koji stoje pred nama u idućem mandatnom razdoblju od 1972-1975 g., a na kojima bi trebalo intenzivnije poraditi. To su: — riješiti pitanje položaja SIT-a u društvu, — precizirati osnovne funkcije Saveza, — osuvremeniti organizaciju SIT-a. Mislim da naš Savez unatoč velikog broja članova i značajnijih uspjeha nije postigao onaj položaj koji mu pripada. U našem radu prilično smo zatvoreni i aktivnost leži na malenoj grupi entuzijasta-dobrovoljaca, što sigurno nije dovoljna garancija za daljnji uspjeh i uspješan razvoj naše organizacije. U vezi s tim mislim da bi novi organi upravljanja Savezom, kao i svi ostali članovi, trebali u idućem mandatnom razdoblju više razmislitio daljnjem razvoju našeg Saveza, koji ima dugu i bogatu tradiciju. Svakako da se rješavanjem osnovnih problema, koje sam prije spomenuo, rješava u velikoj mjeri i daljnji uspješan razvoj Saveza. U prvom redu trebalo bi nastojati da se riješi pitanje položaja SIT-a u našem samoupravnom drušvu. Rješenje se može potražiti u postojećim sistematskim, zakonskim i društvenim osnovama, ali je potrebno boriti se da se to pitanje u buduće povoljnije regulira. Obzirom da je SIT u stvari asocijacija naučnih i stručnih radnika, te tehničke inteligencije uopće, koji može svojim radom i djelovanjem pomoći razvoju nauke, privrede i društva, to bi trebalo bolje i preciznije odrediti mjesto i ulogu te organizacije. Činjenica je, a o tome se govori i piše: »inženjeri su i tehničari dio radničke klase i zajedno s ostalim radnicima ostvaruju i dijele dohodak u organizacijama udruženog rada i najstručniji su dio radničke klase.« Mislim da nikad nitko od nas nije tražio da se toj grupi stručnih ljudi d´ade poseban, privilegirani položaj, nego da se to postavi tako da čim više koriste društvu i zajednici. Ponekad se prigovara da je naša organizacija uska. Međutim, mi znamo a što je dokazano i radom da se Savez ne može promatrati kao neka cehovska organizacija. Ciljevi su inženjera i tehničara na makroplanu interesi zajednice, a na mikroplanu interesi su specifični ali ne i suprotni općim ciljevima svih radnih ljudi. I dalje, postavlja se pitanje kako postići odgovarajuće mjesto u samoupravnom društvu i procesu somoupravnog dogovaranja. Da li je potrebno da se to mjesto precizno formulira, od koga i u kojim dokumentima, a ako je potrebno kako to osigurati. Ako nije potrebno, nego ćemo to nametati snagom svojih argumenata i rezultatima rada, koja su to pitanja, koje metode i putevi, kojim će se to najefikasnije ostvariti. Zatim bi trebalo raščistiti kako se iskazuje pripadnost članstvu SIT-a. Da li samo kroz pripadnost teritorijalnom društvu i plaćanjem članarine ili kroz prisutnost u svim stručnim i drugim manifestacijama i akcijama za koje članstvo ima interesa. Drugo je važno pitanje kojim se treba pozabaviti, a koje će bolje precizirati osnovne funkcije SIT-a u odnosu na: razvoj nauke, tehnike i tehnologije, razvoj sistema obrazovanja inženjera i tehničara, društvenu zajednicu, privredu, članstvo. I kao treće trebalo bi izvršiti analizu dosadašnje organizacije SIT-a uz poseban osvrt na teritorijalna društva. Potrebno je ustanoviti dosadašnje nedostatke i definirati nove smjernice razvoja naše organizacije. Samoupravna struktura našega društva olakšava nam danas više nego ikada direktnu suradnju i uključivanje u procese samoupravnog dogovaranja. U vezi s navedenim biti će potrebno mjenjati Statut SIT-a i uskladiti ga sa suvremenim kretanjima u društvu. Želim istaći da problemi o kojima sam govorio 244 |