DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Meni osobno naprosto nije za vjerovati, da je ona stara i divna tradicija ljubavi šumara prema šumi i struci uopće kao takova toliko izblijedila, da ne kažem došla u fazu jedne apatije ili čak svojevrsne »uspavanosti«. Dopustite mi dragi čitaoče da Vas upitam da li ćete mi dopustiti da se upitam ŠTO RADIMO? Ovo moje pitanje dopustite mi da postavim odnosno uputim od direktora naših poduzeća u bazi pa do vrha naših najpozvanijih autoriteta u nauci, organizaciji, upravi i administraciji struke itd. Moj lični apel na pozvane upućujem kao radnik u našem šumarstvu na kršu još od prvih dana iza završetka rata od 1945. godine. Sjećam se još i iz tih vremena s kojim su me zanosima primali urednici u redakciji dnevnog lista »Slobodna Dalmacija« u Splitu, a napose naš poznati i visoko cijenjeni novinar Dalmacije drug Jerolim Cogelja i drugi novinari onog vremena. Od ondašnjih šumarskih stručnjaka su mi naročitu podršku davali tadašnji načelnik u Povjereništvu za poljoprivredu i šumarstvo ing. Petar Matković, pok. ing. Boris Giperborejski i pok. ing. Ilija Colović. Bez obzira na sva moguća obrazlaganja na nastalo stanje »ohlađivanja« u redovima šumarske struke moje je osobno mišljenje da je svemu ovome ponajviše doprinijelo razdvajanje ljudi tj. tzv. »uspavljivanje« društvenog rada, kao i dobrim dijelom umanjeni kontakti između ljudi i to baš putem rečenih institucija. U tim su se društvenim tijelima ljudi osjećali nešto slobodniji u hijerarhijskim stupnjevima i međusobnim odnosima između nadređenih i podređenih unutar radnih organizacija. Možda su nam baš dana kao skoro nikad ranije, neophodna što češća međusobna kontaktiranja između struke i stručnjaka, prakse i teorije, nauke i njene praktične primjene u životu itd. Ovdje se misli da je neophodno da šumarstvo krene ukorak sa ostalim suvremenim, a napose prirodnim naukama. Pored svih naučnih disciplina iz oblasti struke ovdje se ponajviše misli na dostignute spoznaje iz oblasti biologije, a napose baš genetike u vezi sa šumarstvom odnosno šumom itd., a napose što se tiče uloge drvenastih vrsta raslinja pri ublažavanju gradske buke, zagađivanja zraka itd. itd. Razgovori o šumskim požarevima itd., stručnoj štampi itd. mislim također da ne bi trebali biti podcjenjivani ni na ovim skupovima. Obzirom na nastalo stanje mišljenja sam da ne bi bilo na odmet da se u ovom pravcu zatraži i pomoć od naših Sindikata, a napose strukovnih, te i od Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Jugoslavije. Pozivom na iznijeto želja je i prijedlog autora ovog članka da se oživotvori rad naših stručno staleških organizacija, a preko ovih da se omogući i onima koji do sada nisu imali prilika, a žele da prisustvuju stručnim skupovima u svima zgodama i prigodama. Ovdje se možda niti ne misli toliko na lični koliko na opći stručni odnosno društveni značaj naprijed pomenutog, a sve kako pomoći u obnovi i zaštiti i ono malo postojećih šuma i šumica u ogoljelom Kršu duž obale plavog nam Jadrana. Ovdje smatram još za naglasiti da mi danas imamo neusporedivo jaču bazu a napose što se tiče broja visoko školovanih stručnjaka, koji bi trebalo da budu naša najjača nada bolje sutrašnjice i za naše šumarstvo uopće. |