DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 65     <-- 65 -->        PDF

Meni osobno naprosto nije za vjerovati, da je ona stara i divna tradicija
ljubavi šumara prema šumi i struci uopće kao takova toliko izblijedila, da ne
kažem došla u fazu jedne apatije ili čak svojevrsne »uspavanosti«.


Dopustite mi dragi čitaoče da Vas upitam da li ćete mi dopustiti da se upitam
ŠTO RADIMO?


Ovo moje pitanje dopustite mi da postavim odnosno uputim od direktora
naših poduzeća u bazi pa do vrha naših najpozvanijih autoriteta u nauci, organizaciji,
upravi i administraciji struke itd.


Moj lični apel na pozvane upućujem kao radnik u našem šumarstvu na kršu
još od prvih dana iza završetka rata od 1945. godine. Sjećam se još i iz tih vremena
s kojim su me zanosima primali urednici u redakciji dnevnog lista »Slobodna
Dalmacija« u Splitu, a napose naš poznati i visoko cijenjeni novinar Dalmacije
drug Jerolim Cogelja i drugi novinari onog vremena.


Od ondašnjih šumarskih stručnjaka su mi naročitu podršku davali tadašnji
načelnik u Povjereništvu za poljoprivredu i šumarstvo ing. Petar Matković,
pok. ing. Boris Giperborejski i pok. ing. Ilija Colović.


Bez obzira na sva moguća obrazlaganja na nastalo stanje »ohlađivanja«
u redovima šumarske struke moje je osobno mišljenje da je svemu ovome ponajviše
doprinijelo razdvajanje ljudi tj. tzv. »uspavljivanje« društvenog rada,
kao i dobrim dijelom umanjeni kontakti između ljudi i to baš putem rečenih
institucija. U tim su se društvenim tijelima ljudi osjećali nešto slobodniji u hijerarhijskim
stupnjevima i međusobnim odnosima između nadređenih i podređenih
unutar radnih organizacija.


Možda su nam baš dana kao skoro nikad ranije, neophodna što češća međusobna
kontaktiranja između struke i stručnjaka, prakse i teorije, nauke i
njene praktične primjene u životu itd. Ovdje se misli da je neophodno da šumarstvo
krene ukorak sa ostalim suvremenim, a napose prirodnim naukama.


Pored svih naučnih disciplina iz oblasti struke ovdje se ponajviše misli na
dostignute spoznaje iz oblasti biologije, a napose baš genetike u vezi sa šumarstvom
odnosno šumom itd., a napose što se tiče uloge drvenastih vrsta raslinja
pri ublažavanju gradske buke, zagađivanja zraka itd. itd.


Razgovori o šumskim požarevima itd., stručnoj štampi itd. mislim također
da ne bi trebali biti podcjenjivani ni na ovim skupovima.


Obzirom na nastalo stanje mišljenja sam da ne bi bilo na odmet da se u
ovom pravcu zatraži i pomoć od naših Sindikata, a napose strukovnih, te i od
Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Jugoslavije.


Pozivom na iznijeto želja je i prijedlog autora ovog članka da se oživotvori
rad naših stručno staleških organizacija, a preko ovih da se omogući i onima
koji do sada nisu imali prilika, a žele da prisustvuju stručnim skupovima u svima
zgodama i prigodama. Ovdje se možda niti ne misli toliko na lični koliko
na opći stručni odnosno društveni značaj naprijed pomenutog, a sve kako pomoći
u obnovi i zaštiti i ono malo postojećih šuma i šumica u ogoljelom Kršu
duž obale plavog nam Jadrana.


Ovdje smatram još za naglasiti da mi danas imamo neusporedivo jaču bazu
a napose što se tiče broja visoko školovanih stručnjaka, koji bi trebalo da budu
naša najjača nada bolje sutrašnjice i za naše šumarstvo uopće.