DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 64 <-- 64 --> PDF |
ŠTO RADIMO? MATO RAJČIC, šumarski tehničar Šibenik Poznata je stvar da čovjek kao razumno biće samog sebe drugima predstavlja preko onoga što on od sebe daje u korist onoga kome služi odnosno samome sebe. Da bi čovjek kao radnik — stvaralac uistinu mogao sebe predstaviti samom sebi preko svog rada, neophodni su mu zato odgovarajući uvjeti pod kojima on kao individum može da djeluje. Volju s ljubavlju za rad čovjek, kao radnik stvaralac potrebno je da prethodno pokaže sam, a onaj za koga taj dotični želi tako zdušno da radi sa svoje strane treba da pokaže u reciprocitetu sve da takav radnik stručnjak može uistinu dati ono što bi i želio. Ovdje se misli na istinsko utjelovljenje volje sa mogućnostima. Bez ovakovog jedinstva ne možemo očekivati željene rezultate. Ovdje lično polazim od sebe, a vjerujem da nisam usamljen. Osjećam potrebu korisnih kontakata unutar struke — šumarstva u današnjoj fazi njegove egzistencije. Mi smo iza završetka Drugog Svjetskog rata za veliki dio hrvatske Jadranske obale sa dubokom pozadinom kontinenta imali naš stručni Klub šumara Dalmacije sa sjedištem u Splitu. Tu smo se redovito svakomjesečno sastajali i o mnogočemu korisno dogovarali i koješta neophodno korisnog i poučnog spoznavali itd., itd. Pored rečenog Kluba u središtu i sjedištu republike Hrvatske u Zagrebu aktivno je djelovalo matično društvo — Društvo šumarskih inženjera i tehničara Hrvatske. I matično je društvo redovito godišnje održavalo svoju skupštinu i na ovu su pozivani svi članovi i sa područja Dalmatinske odnosno priobalnog dijela SR Hrvatske. I na ovim su se skupovima polučivali i te kako plodonosni rezultati u prilog struke, pa i to je sve skupa bio svojevrstan i plodonosan dodir između ljudi u samoj struci od operative do nauke. Koliko mi se čini u današnjoj i to ne samo današnjoj fazi egzistencije šumarske službe već i više od jednog decenija ova su naša stručno staleška tijela samo puka forma. Da li je čudo da se od tolikih naših mladih stručnjaka, a napose tehničara koji su se specijalizirali za šumarstvo Krša nalazi svagdje više nego tamo gdje su trebali biti i zašto su se školovali. I tomu je po mom osobnom uvjerenju mnogo doprinijela baš sadašnja situacija tj. situacija prekida međusobnih dodira između ljudi unutar struke, a i nedostojni međuljudski odnosi. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Meni osobno naprosto nije za vjerovati, da je ona stara i divna tradicija ljubavi šumara prema šumi i struci uopće kao takova toliko izblijedila, da ne kažem došla u fazu jedne apatije ili čak svojevrsne »uspavanosti«. Dopustite mi dragi čitaoče da Vas upitam da li ćete mi dopustiti da se upitam ŠTO RADIMO? Ovo moje pitanje dopustite mi da postavim odnosno uputim od direktora naših poduzeća u bazi pa do vrha naših najpozvanijih autoriteta u nauci, organizaciji, upravi i administraciji struke itd. Moj lični apel na pozvane upućujem kao radnik u našem šumarstvu na kršu još od prvih dana iza završetka rata od 1945. godine. Sjećam se još i iz tih vremena s kojim su me zanosima primali urednici u redakciji dnevnog lista »Slobodna Dalmacija« u Splitu, a napose naš poznati i visoko cijenjeni novinar Dalmacije drug Jerolim Cogelja i drugi novinari onog vremena. Od ondašnjih šumarskih stručnjaka su mi naročitu podršku davali tadašnji načelnik u Povjereništvu za poljoprivredu i šumarstvo ing. Petar Matković, pok. ing. Boris Giperborejski i pok. ing. Ilija Colović. Bez obzira na sva moguća obrazlaganja na nastalo stanje »ohlađivanja« u redovima šumarske struke moje je osobno mišljenje da je svemu ovome ponajviše doprinijelo razdvajanje ljudi tj. tzv. »uspavljivanje« društvenog rada, kao i dobrim dijelom umanjeni kontakti između ljudi i to baš putem rečenih institucija. U tim su se društvenim tijelima ljudi osjećali nešto slobodniji u hijerarhijskim stupnjevima i međusobnim odnosima između nadređenih i podređenih unutar radnih organizacija. Možda su nam baš dana kao skoro nikad ranije, neophodna što češća međusobna kontaktiranja između struke i stručnjaka, prakse i teorije, nauke i njene praktične primjene u životu itd. Ovdje se misli da je neophodno da šumarstvo krene ukorak sa ostalim suvremenim, a napose prirodnim naukama. Pored svih naučnih disciplina iz oblasti struke ovdje se ponajviše misli na dostignute spoznaje iz oblasti biologije, a napose baš genetike u vezi sa šumarstvom odnosno šumom itd., a napose što se tiče uloge drvenastih vrsta raslinja pri ublažavanju gradske buke, zagađivanja zraka itd. itd. Razgovori o šumskim požarevima itd., stručnoj štampi itd. mislim također da ne bi trebali biti podcjenjivani ni na ovim skupovima. Obzirom na nastalo stanje mišljenja sam da ne bi bilo na odmet da se u ovom pravcu zatraži i pomoć od naših Sindikata, a napose strukovnih, te i od Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Jugoslavije. Pozivom na iznijeto želja je i prijedlog autora ovog članka da se oživotvori rad naših stručno staleških organizacija, a preko ovih da se omogući i onima koji do sada nisu imali prilika, a žele da prisustvuju stručnim skupovima u svima zgodama i prigodama. Ovdje se možda niti ne misli toliko na lični koliko na opći stručni odnosno društveni značaj naprijed pomenutog, a sve kako pomoći u obnovi i zaštiti i ono malo postojećih šuma i šumica u ogoljelom Kršu duž obale plavog nam Jadrana. Ovdje smatram još za naglasiti da mi danas imamo neusporedivo jaču bazu a napose što se tiče broja visoko školovanih stručnjaka, koji bi trebalo da budu naša najjača nada bolje sutrašnjice i za naše šumarstvo uopće. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 66 <-- 66 --> PDF |
I ovo pitanje koje želim da ovim putem potaknem dobrim ga dijelom prenašam iz našeg naroda s Krša gdje sam od mnoštva i u bezbroj slučajeva i prilika bivao pitan: »Gdje ste vi šumari i što radite?«. O ovome sam uistinu podosta razmišljao i došao do spoznaje da taj naš iako »nepismen«, ali razumno zreo bistar čovjek krša ima zašto da to pita. Na osnovu ovoga i ja lično se pitam iza 27 godina rada na kršu u želji za pomoć pri obnovi šuma odakle smo pošli dokle smo stigli u tom pravcu. Dakle dokle se stiglo i što se polučilo? A što se moglo polučiti da smo međusobno više i prisnije kontaktirali i međusobno se više respektirali? |