DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 4 <-- 4 --> PDF |
analizu iglica i to u tri presjeka, kako to preporuča FIESCHI. Našim smo istraživanjima na materijalu iz različitih kultura (10 lokaliteta) utvrdili, da kulture primorskog bora u Hrvatskoj pripadaju cirkumediteranskoj rasi ili vrsti P. mesogeensis FIESCHI i GAUSSEN! U daljnjem tekstu koristit ćemo naziv Pinus pinaster (Ait.) koji je u Evropi, a i kod nas najviše udomaćen. Prirodni areal primorskog bora (Pinus pinaster Ait.) je malen te se nalazi na jugozapadu Evrope i sjeverozapadu Afrike. Zahvaljujući svojim kvalitetama, brzom rastu i plastičnosti, primorski bor je jedina vrsta među drvećem, koja se sa starog kontinenta unosila u kulture na sve ostale kontinente. Može se reći, da je primoski bor u kulturama obišao svijet. U periodu prvih pošumljivanja u Hrvatskoj unošen je — uz ostale vrste crnogorice — i primorski bor, i to uglavnom u primorskoj oblasti naših šuma. Najstarija stabla imaju oko 90 godina, što znači da su prve kulture bile podignute oko godine 1880. Od tih prvih radova do sada svaki veći zamah na pošumljivanju ostavio je pečat i s kulturama primorskog bora. Cilj istraživanja o temi uspijevanje primorskog bora u kulturama SR Hrvatske zacrtali smo kako slijedi: — iznaći nalazišta primorskog bora kod nas; — istražiti ekološke uvjete u kulturama primorskog bora; — istražiti biološke osobine primorskog bora; — istražiti razvoj i prirast stabala primorskog bora; — istražiti razvoj i prirast sastojina primorskog bora; — istraživanje produkcije primorskog bora u konkretnim ekološkim uvjetima. II. RASPROSTRANJENOST 1. Prirodna rasprostranjenost Danas je vrlo teško odrediti granicu prirodne rasprostranjenosti, jer je to područje svake godine sve šire. Primorski bor je jedina evropska vrsta koja je izvezena ili koja je, bolje reći, postala interesantna egzota na ostalim kontinentima. BUFAULT navodi slijedeće granice prirodne rasprostranjenosti: od zapada na istok — od Portugala do Balkanskog poluotoka (bez Grčke). Po širini od Perigorda, Provence i Dalmacije do Alžira i Maroka. ROL navodi kao vjerojatnu istočnu granicu — istočnu obalu Jadranskog mora, gdje se nalazi osobito na otocima. Pema PERRINU primorski bor nalazi svoj optimum u području umjereno tople klime s blagim i kišnim zimama te suhim ljetima, koju deMartonne u svojoj klasifikaciji naziva »portugalskom klimom«. Kao istočnu granicu prirodne rasprostranjenosti on navodi obalu Jadrana. Primorski bor (P. pinaster Ait.) dolazi po prirodi uz obale zapadnog Mediterana te uz francusku, španjolsku i portugalsku obalu Atlantika; u grubom između 33 i 45" sjeverne širine te 10fl zapadno do 12° istočno od Greenwicha. Kao oceanski tip, primorski se bor zadržao na tom području samo uz obalu i to u manjim enklavama. Samo je u Gascogni (Gaskonji) i Španjolskoj bio prirodno proširen i nešto dublje u unutrašnjosti, gdje mu vjetrovi donose potrebnu svježinu s Atlantskog oceana. |