DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 27 <-- 27 --> PDF |
CROISSANCE EN DIAMETRE (d), EN HAUTEUR (h) ET EN VOLUME (v) DES ARBRES ANALYSßS Tab. 7 Drvna masa (m3) u starosti od god. Volume (m3) ä 1´äge de . . . ainnees Kora bez kore — sous ecorce s korom — avec ecorce ficorce 10 20 30 40 50 60 sadašnja starost - age actuel m3 / 0,0130 0,1575 0,4435 0,8045 1,0340 1,2896 1,4104 1,5672 0,1568 10,0 0,0052 0,0494 0,1229 0,1884 0,0665 35,4 0,0198 0,2205 0,4781 0,8019 0,8310 0,8855 1,0262 0,1407 13,7 0,0134 0,0737 0,2246 0,3449 0,4433 0,0984 22,2 0,0069 0,0544 0,1156 0,1248 0,1618 0,0370 22,4 0,0043 0,0406 0,0921 0,1597 0,2296 0,2961 0,3243 0,3952 0,0709 18,0 godine izmjerili smo na 52 stabla prosječnu visinu stabala od 34,5 cm. Distribucija visina stabala bijaše u rasponu od 24 cm do 46 cm. Sjeverno od Kožinskog Gaja (Šumarija Zadar) obavljena je krajem kolovoza 1967. godine sjetva sjemena omaške na površini od 49 ha. Površina je obrasla smrikom (J. oxycedrus). Obrast 0,7. Sijano je oko 3 kg sjemena po ha bez prethodne obrade tla. Popunjavanje je obavljeno 1968. godine. Uspjeh sjetve je odličan na više od 80% površine, a bolji je tamo gdje je površina obrasla smrikom. Na bazi izmjere 470 borovih stabala, izmjerenih po principu slučajnosti u siječnju 1971. godine, izračunali smo srednju visinu od 43,0 cm, dok se raspon visina kretao od 21 do 75 cm. U kulturi primorskog bora koja je podignuta sadnjom dvogodišnjih sadnica sjeverno od rasadnika Kutjevo, visinski prirast u tijeku prvih 8 godina bio je oko 40 cm godišnje. Daljnje napredovanje rasta i prirasta u visinu pratili smo na analiziranim stablima. Prema podacima, donesenim u tabelama 7 i 8 i grafikonu 1 možemo konstatirati: Visinski prirast je znatan do tridesete godine, a poslije naglo pada. Kulminacija visinskog prirasta nastupa u dobi od 10 do 20 godina. Najveći tečajni godišnji visinski prirast izmjeren je na plohi 2 u iznosu od 0,66 m za period od 10 do 20 godina starosti. Primorski bor dugo živi, raste brzo, osobito u mladosti, i naraste visoko. Najviše izmjereno stablo imalo je 42 m visine u 210 godina (šume de la Teste, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 28 <-- 28 --> PDF |
DEBLJINSKI, VISINSKI I VOLUMNI PRIRAST ANALIZIRANIH STABALA Broj Starost, PRIRAST promjera u cm — diametre eri cm plohe godina ACCROISSEMENT visine u m — hauteur en m No de Age, Između godina — Entre annees Prosječni dobni place annees 0—10 10—20 20—30 30—40 40—50 50—60 s korom - Moyen avec ecorce 64 0,72~ 1,03 0,56 0,64 0,36 0,23 0,12 0,09 0,32 26 0,49 0,59 0,77 0,82 0,47 0,61 0,40 0,51 0,89 1,30 0,68 0,36 0,25 0,71 2 54 0,47 0,66 0,26 0,17 0,05 0,30 0,82 0,71 0,71 0,81 3 37 0,42 0,37 0,26 0,31 0,55 0,69 0,28 0,62 4 32 0,39 0,40 0,28 0,35 0,46 0,47 0,32 0,31 0,24 0,18 0,38 5 64 0,39 0,54 0,22 0,19 0,17 0,11 0,26 Francuska). U Portugalu su stabla u starosti od 180 godina imala 32 m visine. Najviša izmjerena stabla u kulturama SR Hrvatske imala su visinu od 25 m u starosti od 64 godina (Šumarija Rab). b) Razvoj i prirast stabla u debljinu Razvoj stabala u svim promatranim kulturama je različit, što je s obzirom na različit način podizanja i različite tretmane sasvim razumljivo. Primorski bor u mladosti vrlo brzo raste u debljinu i takav intenzivan razvitak zadržava dosta dugo, ako ima dovoljno prostora, tj. ako je u sastojini uslijedila pravovremena intervencija. Najdeblji izmjereni primjerci imali su promjer u prsnoj visini 180 cm u starosti od 180 godina (Landes, Francuska). Na Korzici su izmjereni primjerci od 120 cm promjera u starosti od 100 godina. Najdeblje primjerke u kulturama SR Hrvatske izmjerili smo na otoku Rabu, u uvali Kristofor, promjera 82 cm u starosti od 72 godine. S obzirom na brz razvitak u mladosti, kulture primorskog bora zahtijevaju od rane mladosti intenzivne intervencije. . Prema našim mjerenjima mogu sastojine primorskog bora u dobi od 60 godina postići promjer srednjega sastojinskog stabla od 40 cm (primjer ploha 1). Kulture koje su podizane sjetvom sjemena, nakon prethodne obrade tla (ploha 4 i 5), vrlo su guste. Intervencija u njima nije bila pravovremena pa je debljinski prirast u određenoj dobi naglo pao. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 26 <-- 26 --> PDF |
DEBLJINSKI (d), VISINSKI (h) I VOLUMNI (v) RAST ANALIZIRANIH STABALA Broj Starost, Promjer — Diametre (cm) u starosti od godina plohe godina Visina — Hauteur (m) ä I´äge de ... annees No de Äge, bez kore — sous ecorce s korom ~ sur ecorce place annees 10 20 30 40 50 60 sadašnja starost äge actuel 7,2 17,3 25,8 32,3 36,0 39,0 40,4 44,1 64 5,6 12,0 15,6 17,9 19,1 20,0 20,3 20,3 1 26 4,9 10,8 15,4 21,2 4,7 10,8_ 13,2 13,2 54 8,9 4,7 21,9 11,3 28,7 13,9 32,3 15,6 34,8 16,1 36,0 16,3 38,3 16,3 8,2 15,3 22,4 25,6 29,8 3 37 4,2 7,9 10,5 11,4 11,4 5,5 12,3 15,1 15,5 18,3 4 32 3,9 7,9 10,7 11,1 11,1 4,6 9,3 12,5 15,6 18,0 19,8 20,5 24,2 5 64 3,9 9,3 11,5 13,4 15,1 16,2 16,4 16,4 c) Analiza stabala Analizu stabala obavili smo prema uobičajenoj praksi, onako kako je to prikazano u knjizi D. K1 e p c a »Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina «, Zagreb 1963. Sa svake plohe analizirali smo po jedno stablo, a s plohe broj 1 analizirali smo i jedno stablo iz prinove, tj. ono koje je od prirode poniklo u toj sastojini. Podatke o analiziranim stablima donosimo u tabeli 7 i 8, te na grafikonima 1, 2 i 3. V. REZULTATI ISTRAŽIVANJA 1. R az vo j i pr ir as t s t ab ala Sa svake pokusne plohe analizirali smo po jedno stablo. Podatke analize donosimo u tabelama 7 i 8 te u grafikonima 1, 2 i 3. Na pokusnj plohi broj 1 (Topolje, Rab) analizirali smo i jedno stablo druge generacije (starosti 26 godina). a) Razvoj i prirast stabla u visinu Razvoj i prirast stabala u visinu u ranoj mladosti pratili smo u kulturama podignutim sjetvom i sadnjom. U kulturi Pakoštan kod Biograda izvršena je sadnja primorskog bora jednogodišnjim sadnicama u tuljcima u siječnju 1969. godine. U siječnju 1971. 202 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 25 <-- 25 --> PDF |
w a Q Ü | CO c-os ira i—i in 03-H i—i in a aS J3 En 3 o m5 TH ^ CM I C5 T-H CO CM T-H -— +J ,—i co" »-H f-t CD T-H to OD a a o CM" CM CO A T-H tn u H CO CO u a cg (j .~i s Lo šPH i1 PH´ CO CD i-H S CO CO 1/3 CO o CO CO C7 ö © c-T-H CM Jf a >> 73 L i i O |II 1 co" iO CM" O o tS o o O P >8 1 0 p a a I CH O 03 CO CM o PHPH CM^ * s X! CO CO t-to in CO CM « X! CO M CD O -tf CM * 03 CO a CD o" o a CM 0 CO LO -^ CM CM © ""I CM CO u 93. H PH PH´ PH 5 I OH O t< g o CJ o. X a ! o <* CM < a 05 CO CO o O CO CO cx 3 Ö 1 -* CO CM^CO © in i in" ow O CO co"oT ^H © : CO CO E-i CO T-H A! H m co CM CM # © CM C- P a -H i-H i—I T-H i—l L> 3 P PH´ o o — CO SH CD o CO CO B co CM co >; HJ Ö H o" 1 U 1 CD >cj B 0) (0 * in * © co ´3, 1 1 CM CM © © & go "3 HI 1 1 * CM TP O ,Q PH o o PH CO ^ »—1 a3 o o CM đ to CO w CO CO 3 CD « * a *" 1 o L OH PH PH CO T-H Q OS CO 03 in © CO ´tf CO C3 o co in "o Ia O CO 1-H C-" © © © CO O > as CM CM CM ^ co in CO CO —1 ,-H © 05 CM o g o 1 I P p PH´ ä ´S ä ´S CO to bo <-. CD t~ inCO * co J? CO CO b CD T-H ".a ^ CO if o t- CO OJ 00 CD co S-< l—H CO +J o 1 1 ^D o 3 o « "Bo <1 co S cđ O g -co CD U PH Sf CO LO o © CM CM Tf" CM 1 PH -< CD CD < 3.1 © CO © B oj X TH B cj a ča cu -> o IO CO^ CD CJ 3 co CO CM o H ´s IO CO S-i & CJ > 3 PH PH CO CO _ III CO O CM^ © CO a> < 1 tr-" io" CM" co 3 w CO CO M đ ^ CD CO I CJ L g IO 3 ´ g 1-3 <1 ^ J? si co S p PH ft cd w a co CJ O cO^ t)_H CO CJ Q CJ o CO CO cu 0 CD Ö CO °i CM U OS Os" CO > , 0 < CM*" PH CM CO 3 a PH PH «s »-H ats a* ö a t-H to CO CD CD CU CD CU CD CD 92 ^ CD 3 3 . CD CO o CO © tr-CO CO 0 fi H CD ~1} 4) *~* CO U ´N ´N ´N ´S3 P .a 1 V, Ö T3 id t) T3 a Tj CD to i 3 CM a s aCD CD s M CD iO CO CO -2 c5 l-H ss a Ö CO W W «pe3 Krt «Pa WW P^ 9 p PH „11 J « CD Od ^ U .-. CD ox: rH CM CO T-H CM CO Th i-i o «až´a «a o ! |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 24 <-- 24 --> PDF |
JS ni EH * © CT r-T CO T f W < H O@ CO Ol « * IM" CD CM CM PH I—I CO CO o © to to CO CO CM *}H ^~cn CM CM ta O Oi o CM CO CD rH CM CO O CO r- co r- CD < 3A< < E-i CG W H ^L 9 B « w Q 13 «´s ta CD ^H a> o CM CO CM Tt< r- co CM CM CM © CM * L - CD CD ö o CO J2 CO , Q 03 Ja a ja ! u I CO o M 3 ti CO I cfl 6t) .,-, CS TD o SS U O «´S CO .Q |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 23 <-- 23 --> PDF |
kom nasađenom krošnjom (SI. 3). Ponika i pomlatka nema na plohi. U okolišu plohe je gust mladik primorskog bora. Podstojna etaža je slabo razvijena, a čine je: smrika {Juniperus oxycedrusL.), medunac (Quercus lanuginosa Thuill.), crnika {Quercus ilex L.)), tetirika (Smilax aspera L.) i drugi elementi. c) Izmjera stabala Na svakoj od pokusnih ploha obavili smo mjerenje promjera svih stabala u prsnoj visini, s taksacijskom granicom od 10 cm. Prvo mjerenje ili prvu inventarizaciju obavili smo godine 1962. u mjescu ožujku na plohi broj 1, a godine 1965. u siječnju na svim ostalim plohama. Drugo mjerenje obavili smo u siječnju godine 1971. na plohama broj 1, 2, 3 i 4. Ploha broj 5 je privatno vlasništvo, i u međuvremenu je većim dijelom posječena, pa smo je u drugoj inventarizaciji i izostavili. Stabla smo snimali promjerkom na 1 cm točno. Prilikom prvog mjerenja na svakoj smo plohi uzeli uzorke Presslerovim svrdlom radi obračuna debljinskog prirasta. Pored toga, izmjerili smo i određeni broj visina za konstrukciju visinskih krivulja. Uzeli smo, tkođer, i uzorke za analizu stabla, sa svake plohe po jedno stablo koje odgovara srednjem sastojinskom stablu po promjeru i visini. Na plohi broj 1 uzeli smo za analizu i jedno stablo iz prve generacije prirodnog podmlatka. 2. Laboratorijski rad a) Obračun drvnih masa Drvne mase obračunali smo na slijedeći način. Na temelju izmjerenih visina konstruirali smo visinske krivulje, pomoću kojih smo za određene promjere dobili srednje visine. Na temelju tako dobivenih srednjih visina, a uz primjenu dvoulaznih drvnogromadnih tablica za crni bor (B ö h m e r 1 e, 1893.), konstruirali smo za svaku plohu jednoulaznu tarifu. Tako dobivene tarife izjednačili smo na logaritamskom papiru pravcem. Umnoškom tako dobivene tarife s brojem stabala dobili smo drvnu masu na plohi. Radi lakšeg tabeliranja u radnji donosimo obračun po debljinskim stupnjevima od 5 cm s taksacijskom granicom od 10 cm. U tabelama 4 i 5 donosimo podatke o broju stabala, temeljnicama i drvnim masama. b) Obračun prirasta i produkcije Prirast i produkciju za sastojinu obračunali smo po kontrolnoj metodi na temelju dva mjerenja i perioda od 9 godina na plohi broj 1, te 6 godina za plohe br. 2, 3 i 4. Prirast na plohi broj 5 obračunali smo po metodi »Tablice postotka prirasta«, ali produkciju za tu plohu nismo mogli obračunati. Rezultate naših mjerenja o prirastu i produkciji donosimo u tabeli 6. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 22 <-- 22 --> PDF |
S f XI SliP" Ih 5 Sl. 3 — Sastojina primorskog bora (P. pinaster Ait.) na plohi broj 5. Snimio S. Meštrović. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 21 <-- 21 --> PDF |
SI. 2 — Sastojima primorskog bora (DP. pinaster Alt.) na pokusnoj plohi br. 3 u šumskom predjelu Pođar. Snimio S. iMeštrović. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Ponika ima posvuda, pomladak je dobro razvijen osobito tamo gdje ima više prostora. Važno je spomenuti da se u južnom dijelu plohe pod čistom sa stojinom primorskog bora više javlja pomladak alepskog bora, a u sjevernom dijelu plohe pod sastojinom crnoga i primorskoga bora bujan je pomladak primorskog bora. , Sloj grmlja je dobro razvijen, a čine ga u prvom redu smrika (Juniperus oxycedrus L.) i medunac (Quercus lanuginosa Thuill.), te crnika (Quercus ilex L.), kupina (Rubus ulmijolius Shott.), divlja ruža (Rosa canina L.), crni jasen (Fraxinus ornus L.) i povijuše (Clematis spp.). Ploha broj 3 Osnovana je godine 1965. u predjelu Sutina (»Đipalo«) Šumarije Sinj. Fitocenološki to je područje medunca i bijeloga graba Carminetum orientalis croaticum H-ić. Tlo se razvilo na dolomitnom konglomeratu u stadiju serije rendzina, plitkih s neznatnim kolebanjima dubine profila. Obrast sastojine primorskog bora je 0,8, crnog bora 0,2, a cijele sastojine 0,7. Stabla primorskog bora su dobrog uzrasta do tri petine čista od grana, ravna i dobro razvijenih krošanja. Zdravstveno stanje sastojine je dobro. Ponika i pomladka primorskog bora ima na čišćim mjestima. Pomladak je vrlo dobrog uzrasta, stabalca su ravna. Podstojnu etažu čine smrika (Juniperus oxycedrus L.), crni jasen (Fraxinus ornus L.), medunac (Quercus lanuginosa Thuill.) i crni grab (Ostrya carpinifolia), bijeli grab (Carpinus orientalis) i ta je etaža razvijena samo mjestimično. Ploha broj 4 Šumski predjel Pođar kod Stona (Uprava za šumarstvo Dubrovnik). Fitocenološki to je umjereno područje crnike Orneto-Quercetum ilicis H-ić. Tla su plitka, skeletoidna na dolomitičnom vapnencu — rendzine — i duboka smeđa tla na vapnencu u »džepovima« među kamenim blokovima. Sastojina primorskog bora s po gdjekojim pinjolom i alepskim borom, uglavnom uz zapadni rub. (SI. 2). Sastojina je podignuta prije 38 godina sjetvom buhača na obrađenom tlu. Buhač se brao prvih 4—5 godina. Stabla su ravna, do polovine čista od grana, krošnje su lijepo razvijene i usiljena vrha. Ponika ima samo uz rub, pomlatka nema. % Podstojnu etažu sačinjavaju bujno razvijeni, do 2,5 m visoki, elementi makije: lemprika (Viburnum tinus L.), mirta (Myrtus communis L.), smrdljika (Pistacia terebinthus L.), zelenika (Phillyrea spp.), crnika (Quercus ilex L.), planika tetirika (Smilax aspera L.), tršlja (Pistacia lentiscus L.) i drugi. Ploha broj 5 Konavli, parcela u vlasništvu Paska Kresića. Toplo područje crnike Orneto- Quercetum ilicis H-ić. Tlo je smeđe na vapnencu koji izbija na površinu i do 50°/o. Dubina tla varira od srednje dubokog do dubokog u »džepovima« među kamenim blokovima. Sastojina primorskog bora je vrlo gusta, podignuta prije 70 godina sjetvom sjemena. Stabla su ravna, do tri četvrtine čista od grana, sa slabom viso |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 19 <-- 19 --> PDF |
m «MM B H * El SI. 1 — Sastojina primorskog bora (P. pinaster Ait) i crnog bora (P. nigra Arn) na plohi br. 2, u šumskom predjelu Kožinski Gaj. Snimio Š. Meštrović. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 18 <-- 18 --> PDF |
1. Terenski rad a) Izbor pokusnih ploha U opisu nalazišta naglasili smo da postoji 5 karakterističnih područja pa smo se odlučili promatrati svako od tih područja. Tako smo postavili po jednu pokusnu plohu na slijedećim lokalitetima: 1. Topolje (Rab); 2. Kožinski Gaj (Zadar); 3. Sutina (Sinj); 4. Pođar (Ston); 5. Komaj i (Konavli). Izbor pokusnih ploha bio je otežan zbog ne jednoličnosti kultura pa je i površina pokusnih ploha različita: plohe br. 1 i 2 su veličine 1 ha, plohe broj 3 i 4 veličine 0,5 ha, a ploha br. 5 ima 0,625 ha. Plohe su kvadratičnoga ili pravokutnog oblika, a postavljene su na ravnom terenu, ili je duža stranica paralelna s izohipsom. Na terenu su označene horizontalnom crtom crvenom bojom. b) Opis pokusnih ploha Ploha broj 1 Nalazi se u šumi Topolje na otoku Rabu. Fitocenološki je to hladnije područje crnikovih šuma Orneto-Quercetum ilicis H-ić. Tlo je lesivirano na reliktnom crveničnom materijalu. U gornjoj etaži je čista sastojina primorskog bora, stara 73 godine. Stabla su dobrog uzrasta, do dvije trećine čista od grana; pod utjecajem bure gotovo su sva znatno nagnuta prema jugu. Zdravstveno stanje sastojine je dobro. Podstojnu etažu čine bujno razvijeni elementi makije: crnika (Quercusilex L.), zelenika (Phillyrea spp.), vrijes (Erica verticillata Forsk.), lemprika (Viburnum tinus L.), crni jasen (Fraxinus ornus L.), medunac (Quercus lanuginosa Thuill.) i drugi. Ima primjeraka crnike i do 10 m visokih s 20 cm promjera. Uslijed pregustog sklopa nema na plohi ponika, ali se nalazi u neposrednoj blizini. Mladih stabala (prinova) ima samo u istočnom dijelu plohe. Starost tih stabala je oko 25 godina. Ploha broj 2 Nalazi se u gospodarskoj jedinici Nin — Kozino, Šumarija Zadar. U kulturi zvanoj Kožinski Gaj, osnovali smo godine 1965. pokusnu plohu u sastojini primorskoga i crnog bora (SI. 1). Fitocenološki to je prijelazno područje šume crnike Orneto-Quercetum ilicis u toplije područje šume medunca i bijeloga graba Carpinetum orientalis croaticum H-ić. Tlo je plitko karbonatno od površine (rendzine) do srednje duboko (smeđe primorsko) razvijeno na tvrdim mezozojskim vapnencima. Sastojina je mješovita od primorskoga i crnog bora. Primorski bor dolazi više u južnom dijelu, a crni bor u sjevernom dijelu sastojine. Stabla su mjestimično ravna, do dvije trećine čista od grana, s dobro razvijenim, ali tanjurastim krošnjama. 194 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Krošnje stabala na osami jako su razvijene i granate, s debelim granama već od polovine debla. Stabla u gustom sklopu imaju manju krošnju i tanke grane koje počinju od druge trećine debla. U istraživanim kulturama kod nas utvrdili smo da primorski bor na smeđim tlima na vapnencu (Zadar, Pođar) ima jaku žilu srčanicu s dobro razvijenim postranim žiljem, dok na smeđe lesiviranom tlu (Rab) gotovo da i nema žilu srčanicu. Posljedice toga su i česte izvale u šumi primorskog bora »Topolje « na otoku Rabu. b) Adaptivnost Važno je svojstvo svake vrste, da se može prilagoditi određenim uvjetima života i rasta. Primorski bor je kod nas unošen u kulture sjemenom uglavnom iz područja francuskog Mediterana. U određenim ekološkim prilikama, koje vladaju u području našega Mediterana i Submediterana, primorski je bor našao svoje mjesto prilagodivši se na tla razvijena na vapnencima i dolomitima kao i na sušu klimu (manje zračne vlage). U tim uvjetima primorski se bor dobro razvija i od prirode regenerira. U svim kulturama od Poreča do Konavla našli smo prirodni pomladak, koji je to bolji, što je unutar stare kulture bilo više prostora — svijetla. Prema našim opažanjima druga je generacija primorskog bora u istim kulturama bolja od matične. Rast i prirast stabla druge generacije je brži. To je svakako u vezi s odnosom na tlo. Kulture su podizane na manje-više golim tlima, koja gotovo i nisu imala humusa, a humusni horizont je bio dosta tanak i siromašan. Primarna zadaća podizanih kultura bila je zaštita tla ili, kako se to često popularno kaže, »pionirska uloga«. Tu svoju pionirsku ulogu, kulture različitih vrsta borova, pa i primorski bor, vrlo su uspješno obavile. Tijekom 40, 50 pa i 70 godina primorski se bor prilagođivao novim uvjetima, ali je i sam svojim djelovanjem utjecao na izmjenu stanišnih prilika, u prvom redu na sastav tla, a u općem sklopu i na klimu te tako stvarao povoljnije uvjete za ponik, pomladak i razvitak druge generacije. Kakav i koliki je taj utjecaj, to može biti tema posebne studije. 4. METODA RADA Za istraživanje uspjeha u kulturama odlučili smo se na primjenu metode mjerenja: kontrolna metoda i metode Presslerova svrdla primijenjene su pri utvrđivanju prirasta i produkcije; metoda analize stabala za praćenje razvitka i prirasta stabala. Rezultati o prirastima neznatno su se razlikovali kod obračuna po različitim metodama. Ovdje donosimo rezultate obračuna po kontrolnoj metodi. Smatramo da je naš period od šest godina dovoljan da možemo s povjerenjem razmatrati dobivene rezultate. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 16 <-- 16 --> PDF |
kada ispod 1%. Za fiziološki aktivna hraniva utvrđeno je siromaštvo na fiziološki aktivnom dušiku te slaba opskrbljenost s P2O5, dok su s fiziološki pristupačnim K2O osrednje opskrbljena. 4. Biološke osobine a) Reproduktiv no st Primorski se bor od prirode razmnaža isključivo sjemenom. Umjetnim putem razmnažanje se, osim sjetvom sjemena, može postići i vegetativnim načinom. Takav način razmnažanja uspjeli su ostvariti prvi puta godine 1948. DAVID i suradnici u Bordeauxu. Veliko je značenje vegetativnog razmnažanja uopće, pa je njegova realizacija kod primorskog bora posebno važna. Izbor individua, koji daju veće prinose smole a koji brže prirašćuju i postižu veće dimenzije itd., time je uvelike olakšan. Praktična primjena vegetativnog razmnažanja nije kod nas ostvarena. Primorski bor stvara češere često već u dobi od 6 godina, koji nose i plodne sjemenke, ali se može uzeti kao sigurno da poslije petnaeste godine rodi sjemenom, sposobnim za reprodukciju. Sjeme klija sa 6 do 10 kotiledona. Značajno je spomenuti, da je najveći broj individua iz jednog češera koji klijaju s 8 kotiledona. Prema našim istraživanjima sjeme s područja Ravnih Kotara iz jednog češera ima oko 80°/o ponika s 8 kotiledona, a 20% s manjim ili većim brojem. Kotiledoni su oko 30 mm dugi, 1 mm široki i visoki, glatki, s nejasnim prugama puci. Njihov je presjek trobridan. Trajnost kotiledona je kratka — do kraja godine u kojoj klijaju. U pravilu svake se godine formira jedan pršljen grana u nivou vršnog pupa. Nisu rijetki slučajevi u području toplije klime da se stvore i dva pršljena tijekom jedne kalendarske godine, i to jedan u proljeće, a jedan ujesen. Onaj jesenski je u tom slučaju mnogo manje udaljen od slijedećeg proljetnoga, nego od proljetnoga koji se formirao iste godine (prije). Od svoje šeste do petnaeste godine stablo je već zrelo te ima muške i ženske rasplodne organe. Muški se cvjetni pupovi nalaze na vrhu prošlogodišnjega lanjskoga dugog izbojka. Pestići, preteče češera, preuzimaju u cjelini mjesto pupa, a ne dijela pupa. Stvaraju se oko osovine koja izlazi iz sredine pupa. Ta osovina ima određen rast pa taj dio otpada poslije dozrijevanja. Češeri dozrijevaju treću godinu. Veličina češera veoma varira; prema našim mjerenjima najveća je u kulturama Pođar (Ston) do 20 cm duljine i 9 cm debljine, a manja na Rabu do 15 cm duljine i 7 cm debljine. Vršni izbo jak najbržeg rasta predstavlja deblo. Ono je kod primorskog bora ravno, napose ako stablo raste u gustom sklopu (Komaji, Pođar). Kod stabala na osami deblo je zakrivljeno i granato. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Kar akter izaći ja tipova tla Rendzine na dolomitičnom vapnencu su plitka, jako skeletna tla. Na profilima Kozino 1, Pođar 1 jasno se ističe oko 3 cm debeo Ao podhorizont, koji tvore borove iglice različitog stupnja razgrađenosti. Zbog obilja skeleta profil tla je prozračan i propušta vodu, a sitnica tla, mada je po teksturi glina, porozna je i dobro je ocjedita zbog stabilne mrvičasto graškaste strukture. Kemijska svojstva pokazuju da je reakcija tla, praktički, neutralna. Osim toga, rendzina na trošnom dolomitičnom vapnencu (Pođar 1) zbog obilja sitnih skeletnih čestica sadrži velik postotak slobodnih karbonata. Spomenuta tla su dosta do jako humozna, dobro opskrbljena s K2O, a slabo opskrbljena s P2O5. Smeđa tla na vapnencu površinski su najviše zastupljena na plohama Kožinski Gaj, Pođar i Komaji. Pojavu navedenih tala ilustriraju profili Kozino 2 i Pođar 2, kojih su površinski horizonti slični naprijed opisanim plitkim tlima na odgovarajućim plohama, ali s manje humusa (dosta humozno), ne uzevši u obzir posebno izdvojeni podhorizont A0A1 profila Pođar 2. Dublji horizont tih tala su lake gline, dobro formirane graškasto-mrvičaste strukture. Reakcija tla je slabo kisela, slobodnih karbonata nema; C : N odnos je povoljan kao i kod većine takvih tala, a što se tiče aktivnih hraniva, ta su tla kao i. rendzine dobro opskrbljena fiziološki aktivnim kalijem, a fosforom su slabo opskrbljena. Tla na dolomitu zastupljena su na plohi Sutina s rendzinama i posmeđenim rendzinama te su predstavljena profilom Sutina 1. To su pretežno plitka tla, a po mehaničkom sastavu sitno pjeskovita ilovača, odnosno p ješko vito glinena ilovača — skeletoidna; skelet je karbonatan. Reakcija tla je praktički neutralna, a količina slobodnih karbonata veća je od 55°/o. Površinski horizont je jako humozan, a prijelazni horizont još uvijek dosta humozan. Analogno sadržaju humusa je i udio dušika u tlu, a i C : N odnos je povoljan. U pogledu fiziološki aktivnih hranjiva to je tlo na granici slabe i osrednje opskrbljenosti s K2O, a slabo je opskrbljeno fiziološki aktivnim P2O5. Prema tome, hranidbena vrijednost navedenih tala na dolomitu manja je od tala na vapnencu. Lesivirano tlo na dubokom crveničnom diluviju. Tla u šumi Topolje (Rab) predstavljena su profilima Topolje 1 i Topolje 2, a pedosistematski pripadaju lesiviranom tlu, koje se razvilo na dubokom crveničnom diluviju. Tlo je bez skeleta i kamena vapnenca (koji ovdje čini geološku podlogu) do dubine kopanja profila od 120 cm. Ovdje su zastupljena najdublja tla od svih izdvojenih ploha, jer kamena podloga nije limitirajući faktor dubine profila. Po mehaničkom sastavu u vodi to su ilovasta, lagana tla, više ili manje pjeskovita. Dubinom profila količina glinenih čestica polagano raste, a naglo se povećava u B-horizontu, kojega dubina kod spomenutih tala varira u granicama između 30 i 80 cm. Mehanički sastav B-horizonta, određivan u Na-pirofosfatu, je teška glina. Reakcija tla je kisela te u odnosu na ostale plohe, tla profila Topolje 1 i Topolje 2 su najkiselija. Humusno akumulativni horizonti dubine do oko 10 cm dosta su humozni. Količina humusa po analiziranim horizontima naglo pada dubinom, ali rijetko |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 14 <-- 14 --> PDF |
MEHANIČKI SASTAV TLA U PIROFOSFATU COMPOSITION GRANULOMETRIQUE DU SOL EN Oznaka Dubina €/o č tica — Fractions en °/o profila Profon-Ss Nom de deur 2,0-0,2 0,2-0,02 0,02-0,002 0,002 profil cm 3—10 3,5 72,1 10,4 14,0 33 Topolje 12—25 3,0 69,4 7,4 20,2 18 1 35—60 2,2 67,0 5,2 25,6 27 80—100 1,0 32.4 9,0 57,6 49 3— 9 2,6 67.8 16,8 12,8 44 Topolje 10—20 1,9 68,7 13,4 16,0 36 2 30—55 0,9 41,7 12,8 44,6 51 80—90 0,6 42,0 11,6 45,8 80 Kozino 0—10 4,1 27.5 19,7 48,7 33 1 1—10 3,4 25.9 19,3 51,4 29 Kozino 10—30 1,8 21,9 16,9 59,4 33 2 40—60 1,5 20,7 16,7 61,1 44 3—12 16,6 57.5 9,5 16,4 57 Sutina 12—20 12,5 45,9 13,4 28,2 33 20—50 31,8 43,0 7,1 18,1 14 Pođar 2— 8 12,2 30.7 22,7 34,4 41 1 8—40 22,5 54,0 8,4 15,1 19 2— 4 12,6 21.6 24,8 41,0 38 Pođar 6—12 1,4 17.8 22,8 58,0 24 2 30^0 0,5 11.9 19,6 68,0 32 70—80 0,3 15,6 18,9 65,2 38 PYROPHOSPHATE Tab. 3 Teksturna oznaka Designation de la composition granulometrique du sol Sitno pjesfc. ilovača Limono-sableaux Pjesfc. iglin. ilovača Sablo-argilo-limoneux Pjesik. glim, ilovača Sablo-argilo-limoneux Teška glina Argile lourd Sitno pjesfc. ilovača Limono-sableaux Pjesfc- glim, ilovača Sablo-argilo-limoneux Laka glina (Argileux) Teška glina Argileux lourd Teška glina Argileux lourd Teška glina Argileux lourd Teška glina Argileux lourd Teška glina Argileux lourd Pjesfc. glim, ilovača Sablo-argilo-limoneux Pjeskovita glina Sablo-argileux Pjesk. glim, ilovača Sablo-argilo-limoneux Laka glina (Argileux) Pjesk. glim, ilovača Sablo-argilo-limoneux Laka glima (Argileux) Teška glina Argileux lourd Teška glina Argileux lourd Teška glina Argileux lourd |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Iz opisa profila i laboratorijskih analiza (tabele 1, 2 i 3) vidljivo je da su tla pojedinih pokusnih ploha i po dubini, i po tipskoj pripadnosti zastupljena na kratkim udaljenostima. To naročito vrijedi za pokusne plohe Kožinski Gaj, Pođar i Konavle, gdje su zastupljene rendzine i smeđa tla na vapnencu. MEHANIČKI SASTAV TLA U VODI COMPOSITION GRANULOMETRIQUE DU SOL EN H2O Tab. 2 Oznaka profila Nom de profil Dubina Profomdaur cm */o čestica — Fractions 2,0—0,2 0,2—0,02 en 0,02—0,002 °/o 0,002 Teksturna oznaka Designation de la composition granulometrique diu sol 3—10 4,6 72,8 13,2 9,4 Sitno pjesk. ilovača Limoino-sableux Topolje 12—25 6,1 69,9 7,4 16,6 Pjesk. glinasta ilov. Safolo-argilo-limoneux 1 35—60 2,5 69,5 9,2 18,8 Pjesk. glinasta ilovača Safolo-argilo-limoneux 80—100 0,7 54,5 15,2 29,6 Pjeskovita glina Sablo-argileux 3— 9 2,4 75,4 16,0 6,2 Sitno pjesk. ilovača Sablo-limoineux Topolje 10—20 3,3 71,1 15,4 10,2 Sitno pjesk. ilovača Sablo-limaneux 2 30—55 1,0 59,8 17,4 21,8 Pjesk. glinasta ilov. Sa Sablo-limomeux Kozino 1 0—10 3,9 34,3 28,7 33,1 Laka glina Argileux 1—10 2,6 32,1 28,7 36,6 Laka glina (Argileux) Kozino 10—30 2,5 33,1 24,8 39,6 Laka glina (Argileux) 2 40—60 2,5 43,9 19,2 34,4 Laka glina (Argileux) 3—12 12,0 69,9 11,0 7,1 Sitno pjeSk. ilovača Sablo-limoneux Sutina 12—20 13,7 52,2 15,3 18,8 Pjesk. glim, ilovača Safolo-angilo-lknoneux 20—50 30,9 45,7 7,9 15,5 Pjesk. glim, ilovača Sablo-argilo-limoneux Pođar 2— 8 10,2 36,1 33,3 20,4 Glinasta ilovača Argilo-limomeux 1 8—40 20,5 57,5 9,8 12,2 Sitno pjesk. ilovača Sablo-limoneux 2— 4 15,9 29,5 29,2 25,4 Laka glina (Argileux) Pođar 6—12 2,7 20,3 32,8 44,2 Laka glina (Argileux) Teška glina 2 30—10 0,3 24,0 29,7 46,0 Argileux lourd 70—80 0,4 29,1 29,9 40,6 Laka glina (Argileux) |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 12 <-- 12 --> PDF |
3. Tlo Tla izlučenih pokusnih ploha razvijena su na dvije temeljne geološke podloge: vapnencu i dolomitu te imaju različita tipološka obilježja. Osim razlika koje nastaju zbog uloge matičnog supstrata u tvorbi tla, tla razvijena na matičnoj podlozi vapnenca imaju više tipoloških obilježja zbog jače izraženoga kraškog fenomena. Zbog toga smo na vapnencu utvrdili evolucijski niz tala od plitke rendzine, srednje dubokoga smeđeg tla do dubokoga lesiviranog tla, kod kojega je geološka podloga duboka i izvan fiziološki aktivnog profila. Na dolomitnoj podlozi razvila se rendzina i njezina serija, tj. plitka tla s manje skeleta u profilu i bez izrastanja kamenih blokova na površinu tla, što je inače karakteristično za kraško područje. Na pokusnoj plohi Kožinski Gaj utvrđena je rendzina — plitko skeletno tlo i smeđe tlo na vapnencu, kod kojega dubina varira i općenito i unutar otvorenog profila. Na pokusnoj plohi Pođar utvrđena su plitka skeletoidna tla na dolomitičnom vapnencu s obilježjem rendzina te duboka tla preko 80 cm dubine u »džepovima « među kamenim blokovima — smeđa tla na vapnencu. Na pokusnoj plohi na Rabu, gdje kamena podloga mjestimično ne dolazi na površini kao ni u profilu tla, dolaze duboka tla na crvenom reliktnom materijalu sa znakovima lesiviranja. Na plohi u Sutini kod Sinja imamo rendzine i posmeđene rendzine na dolomitnom konglomeratu — tla koja imaju jednoliku dubinu i kod kojih granica fiziološki aktivnog profila nije varijabilna kao kod vapnenca. KEMIJSKA SVOJSTVA TLA — PROPRIETES SCHIMIQUED DU SOL Tab. 1 Oznaikaprofila Nom de Dubina Proiandeur pH H2O nKCl CaCOs Humus N C:N P2O5 KsO profil cm Vo */o mg/100 g Topolje13—10 15—25 35—6080—100 6^2 6,3 6,1 6,1 5^3 5,2 5,1 5,1 0 0 0 0 4,7 1,6 0,8 — 0^1 0,04 0,03 — 25 23 15 — L5 1,4 2,0 3,9 T3,0 11,5 12,0 13,5 Topolje23— 9 10—30 30—5580—90 6,0 5,9 5,6 5,6 5,1 5,0 4,8 4,8 0 0 0 0 3,9 1,8 1,0 — 0,09 0,03 0,03 — 25 35 19 — 11,5 0,30 0 15~5 9,4 12,5 12,5 Kozino 1Kozino2 J)—101—10 10—30 40—60 7,3 6,6 7,0 6,9 6,6 6,1 6,1 5,8 0,8 0 0 0 7,5 4,5 3,1 1,7 0,26 0,19 0,12 0,09 17 14 15 11 0 0 0 0 38,4_ 44,8 31,2 21,8 Sutina13—12 12—20 20—50 7,3 7,4 7,9 6,6 6,7 6,7 69,7 55,3 72,1 6,2 3,9 0,7 0,29 0,19 0,02 12 12 20 0,60 0,8 11,4 9,0 _4,6__ Pođar 2— 8 7,4 6,6 25,4 10,6 0,35 18 0,3 46,4 1Pođar2 8—402— 4 ,6—12 30—4070—80 7,7 7,0 7,0 7,1 7,4 6,8 6,6 6,2 6,1 6,1 74,6 1,60 0 0,8 1,3 19,7 4,9 1,8 1,2 " 0,06 0,48 0,16 0,09 0,06 12 24 18 11 12 1,0 0,80 0 0 9,0 40 44,4 25,8 23,8 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Maksimalna visina Najdulje trajanje snijega na tlu neprekidnoga snježnog (cm) pokrivača Rab 30 Zadar 18 Sinj 22 Ston 10 Čibača 12 SI. Požega 39 19 Radi boljeg uvida u klimu pojedinih promatranih područja donosimo različite klimatske kvocijente: GIACOBB KOPPEN EMBERGE O OM P 100 Područje f = Q m tf> M + m o„ 2 (M — m) Rab 6,3 2,7 145,1 4,7 Zadar 4,7 3,6 114,3 3,9 Sinj Ston 6,9 4,0 3,7 6,3 146,0 158,8 0,7 3,6 Cibača 4,1 7,6 163,0 4,4 SI. Požega 8,3 1,2 103,5 -4,6 O = ljetne oborine (lipanj, srpanj, kolovoz) u mm; t° = maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca; OJI = prosječna količina oborina mjeseca s najviše oborina u zimi; Om = prosječna količina oborina mjeseca s najmanje oborina u ljetu; P = prosječna količina godišnjih oborina u mm; M = prosjek dnevnih maksimalnih temperatura najtoplijeg mjeseca u° C; m = prosjek dnevnih minimalnih temperatura najhladnijeg mjeseca. Iz navedenih se podataka vidi, da prema Giacobb u sva područja imaju mediteransku klimu — f je manji od 7, izuzev SI. Požege gdje je f nešto veći od 7. Prema Köppen u ako je f veći od 3, klima je mediteranska. Znači da bi na svim promatranim područjima, osim na Rabu i SI. Požegi, klima bila mediteranska. Prema Embergerovo m pluviometričkom kvocijentu i prosjeku minimalnih dnevnih temperatura u najhladnijem mjesecu (m) sva bi promatrana područja pripadala humidnoj klimi, ali SI. Požega humidnoj i hladnoj, a sva ostala humidnoj mediteranskoj klimi. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Za dobro uspijevanje primorski bor zahtijeva dosta visok minimum zračne vlage. Prema našim podacima uspijeva kod nas u granicama srednjih mjesečnih vrijednosti od 60°/o (mjesec srpanj na Rabu i u Sinju) do 88% (mjesec prosinac SI. Požega). Presudna je zračna vlaga u ljetnom periodu, kad su količine oborina malene. c) Oborine U kulturama primorskog bora SR Hrvatske srednja godišnja količina oborina iznosi prema našim podacima 773 mm (SI. Požega) do 1351 mm (Ston). Najniža srednja mjesečna količina oborina od 26 mm zabilježena je u mjesecu srpnju u Čibači (Konavli). Za uspijevanje je važniji raspored oborina po godišnjim dobima. Iz podataka o tome vidi se da ni takav raspored nije nepovoljan. Najmanje oborina pada u ljetnom periodu u Stonu 118 mm, što je prosječno 40 mm mjesečno. Srednji broj kišnih dana kreće se od 103,7 do 125,8. Mnogo je važniji broj dana sa snijegom, koji iznosi 1,7 (Ston) do 22,8 (SI. Požega). Maksimalne visine snijega na tlu iznose od 10 cm (Ston) do 39 cm (SI. Požega). Posebno je opasan teški vlažni snijeg, od kojega stradaju vrhovi stabala (područje Pođar i Kutjevo). Možemo konstatirati da su kulture primorskog bora podizane i pokazale dobar uspjeh u našem obalnom području upravo tamo, gdje ima dosta vlage, i oborinske i zračne. Srednje vrijednosti količina oborina po godišnjim dobima (mm) Proljeće Ljeto Jesen Zima Rab 197 179 427 319 Zadar 164 132 321 268 Sinj 242 198 389 374 Ston 279 118 430 524 Čibača 318 119 525 522 SI. Požega 174 231 189 179 Srednji broj dana na godinu s kišom sa snijeg ;om s mrazom 0,1 mm i3,1 mm Rab 106,6 1,8 8,4 Zadar 107,8 1,8 16,2 Sinj 120,7 6,6 61,9 Ston 103,7 1,7 15,1 Cibača 113,6 1,9 8,9 SI. Požega 125,8 22,8 52,4 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 9 <-- 9 --> PDF |
T3 * 1. w ^ °° f". INCOOlO^t- O Q «J? Co" CO C- Co´ rH TH CO 0 Ö i> * eo D~ t> 05 c\l Oi ci ddo" T-H T-H t^ o in t> X X * X o" o i-T o" o~ X MH** ^iTfH co to * in co «t to c-c-c- t-CO X o o i-T o o o X o 4» ö e t> w o ^ eo <-H fc X L X rH O IO O Ö O r-J C\J Ö e 0 CO *H CO CM CO Ol odcdrTod m -^ TJH co co co O O Ö S to o c- o ^ n in el IHOIOOO 1 CO CO CD CD CO t-o Ö S g o ´t to (D IO 05 H pa © o i-T o o" o TS o <* a "S 00 CM TP Tt< CO i C- Cd t- CO CN1 CO IO t- t-CO CO H r2 ft> OOtHOC? 1 > in TF OI co co co cot-cot>t^c- K ft) Ö ö t> co i> in CD N TS s HO´NHO´O" e a CD 5 CO N CO M CN CO oito^HinO N i-T co ©" r-T o t- m CD o Oi -^ "Ö e ft> S-SS-5S o in es t- co co co in o in os (N O o" O O CO co SJO bJO CD CD ft >N CO >N O o ft PH eg CO ^ d co X3 t! 3 S 2 CO s CO CO .„ co co c ss p} N W t/JÜ W On N L73 ´w O CO Pi N tfltflü W 185 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Apsolutni godišnji temperaturni minimum maksimum °C Dana »C Dana Rab — 7,6 15. 2. 1956. 37,0 5. 7. 1952. Zadar — 8,6 8. 2. 1956. 35,7 3. 7. 1952. Sinj —24,2 17. 2. 1956. 38,4 5. 7. 1950. Ston — 7,2 25. 1. 1954. 39,4 10. 8. 1950. Cibača — 8,5 24. 1. 1954. 37,0 8. 8. 1956. SI. Požega —26,8 31. 1. 1950. 39,0 14. 8. 1957. Srednji broj godišnje Hladnih dana Ledenih dana Toplih dana (Tmin 0° C) (Tmin — 10° C) (Tmax 25° C) Rab 6,0 —. 87,6 Zadar 15,6 — 88,7 Sinj 64,0 1,1 96,6 Ston 18,1 — 107,4 Čibača 9,5 — 111,6 SI. Požega 104,0 11,7 86,8 Po apsolutnim godišnjim temperaturnim minimumima razlike su, također, velike i kreću se od — 26,8° C (SI. Požega) do — 7,2° C (Ston). Apsolutni godišnji temperaturni maksimumi se malo razlikuju i kreću se od 35,7° C (Zadar) do 39,4" C (Ston). Za uspijevanje primorskog bora važan je broj ledenih dana s temperaturama ispod — 10° C. Ako ima više takvih dana kontinuirano, onda primorski bor strada. Prema Perrin u (1964) primorski bor strada, ako se temperatura od — 15° C zadrži nekoliko dana. Na temelju navedenih podataka možemo zaključiti da je primorski bor, s obzirom na temperaturu, vrlo plastična vrsta drveća. b) Relativna vlaga zraka S obzirom na vlagu zraka primorski bor nije plastičan. Upravo je to najveći uzrok tako maloga prirodnog areala rasprostranjenosti. Može se reći, da dolazi od prirode tamo gdje je indeks suhoće 40, odnosno veći (P e r r i n 1964). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Tfri CO t- t— o ^ io" -^ (N io" co o t-o co O^COH os o? io © © CNT ^"^"TO^TO"^" US IO CM CD t> O CO o o t> ^ o cT o co" o l-T co" CM CM .-i CM CM «-1 c- co o 10 io o cq co ^ rH «om CO NCD-HOl CO « *L o CD Cb eo C-t>" co" co" tr-" 10" * CD IO CO_ TO TO CO CO r-T co co" CD E> H 00 O <* <* CTT os" C-" CD" O " IO" t-OiiOC0003 t-" co" TjT co" os* © O O OS^lO^I> TO CO" I>TO" t-^TO CD" I 0! CO ö co B Ö X! . KN75 WO «3 a ä -IO o OJ e >o Ci) OJ Cl) 73 o 0 X X X cej O T-H .-H I-< CN CNJ I—i TO t> co Htnc» CM" of ofTO" -^ io O TO IO t-f O CO^ to" io" co" co" c-" cT r> os ^ CM co^Tt^ os" os as" 1-H *H trt HH MMH t- t> CO i-i r-t Crf" ^ **" co" co" co" CN CNJ CM CM CM CM uo cn co co co t-^ tr- t— OS OS os b* NNNNNN od oo co" as" os" t* CM CM CN CM CM CM TO CO CO TO rH O «* TM 00 T^ CM I> 00 (M^TO lO^ rH CÄ co" c-" co" co" co" co" 333S33 S&SS33 C0 C^OS^IO co^o O © t> i-T CM* TJ~ § cd W bß ^s li co co 3 -L S _ Dl cy to 0>0«OHMt) T3 rH «-H CO* O O" TJ~ o 0 00 00 t> »H co t> co to" i-T IO" co" I-TT X T-H 1-M <Ä t- cq^w os" co" co" t> co i-T X e© ©^ ©^ ©^ co m^ X CM CM C~^ i-T rH -^" X 5ŠŠ-SŠ5 © CÄ * © t> m^ as" co"TO r*" t-* CM" co. *i ""J. °„ °i ^i os" os" TI" co co co" © ©^ M CD io^ as t> r-" CM io" in i-T ©^ CMTO CO ©^ TO rh"TO" as" r-T CM" CO" CÄ CM I> Tt^ TO cq os" as" io" co" CO TJ? * TO OS_ »H lO^ ^ co" io" i-T to" io" CD" t-; os^ eo ^ <* <* "tfTO"O« ^? ^ CD^ »> CM CO^ rf CO io" co" O "TO"tfi * JI I L1-0%ia%& co co 3^S_s PH N W WOtO s^ |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Sve kulture primorskog bora u Hrvatskoj možemo grupirati na 5 karakterističnih, izdvojenih područja: 1. Rab, 2. Ravni Kotari, 3. Sutina (Sinj), 4. Pelješac, 5. Konavli. Izvan tih područja, primorski bor nalazimo pojedinačno ili u vrlo malim grupama u unutrašnjosti Dalmacije te na otocima. Interesantne su grupe primorskog bora u šumama hrasta kitnjaka u šumariji Kutjevo, stare oko 65 godina. Sjemenom tih starijih sastojina podignuta je manja kultura uz rasadnik Kutjevo. 2. Klima Općenito se smatra, da u arealu prirodne rasprostranjenosti primorskog bora vlada u mediteranskom bazenu subhumidna umjerena klima, a u atlantskom području tzv. portugalska klima. Znači da optimum za uspijevanje nalazi primorski bor u Castanetumu po Mayru. Ovdje ćemo iznijeti glavne značajke klime za karakteristična područja rasprostranjenosti kod nas. U kulturama ne postoje meteorološke stanice pa smo uzeli vrijednosti najbliže stanice, i to prosjeke za period 1948—1960. a) Temperatura zraka Srednja godišnja temperatura zraka iznosi 10,4° C SI. Požega (aproksimacija za kulture oko Kutjeva) do 16,0i;) C Čibača (Konavle). Znači da primorski bor kod nas uspijeva u kulturama u rasponu srednjih godišnjih temperatura zraka od 10° C do 16° C. Najniža srednja mjesečna temperatura je —0,3° C u siječnju (SI. Požega), a najviša je srednja mjesečna temperatura 25,1° C u srpnju (Ston). Iz podataka o srednjim mjesečnim maksimumima i minimumima možemo zaključiti: — srednji mjesečni maksimum najtoplijeg mjeseca (M) kreće se od 27,7° C (SI. Požega) do 29,6° C (Ston); — srednji mjesečni minimumi najhladnijeg mjeseca (m) kreće se od —4,6° C (SI. Požega) do 4,7° C (Rab); — termičko odstupanje (M — m) najveće je u SI. Požegi i iznosi 32,3° C, a najmanje na Rabu 23,5´° C. irednje vrijednosti temperature zraka po godišnjim dobima Proljeće Ljeto Jesen Zima Rab 13,6 23,2 16,3 8,5 Zadar 13,2 22,8 15,5 7,6 Sinj 11,6 21,3 13,0 4,7 Ston 13,9 23,9 16,3 8,6 Čibača 14,0 23,7 17,2 9,5 SI. Požega 10,5 19,8 10,7 0,9 Ako promatramo srednje vrijednosti temperature zraka po godišnjim dobima uočit ćemo da i ovdje postoje velika kolebanja posebno za zimu. Srednja je vrijednost zimi 0,9° C u SI. Požegi, a 9,5° C u Cibači (Konavle). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Glavna su područja prirodne rasprostranjenosti Landes u Zapadnoj Francuskoj; posvuda je raštrkan u Portugalu, u jugoistočnoj i centralnoj Španjolskoj; zatim Maures (Mor), Esterel i Korzika (francuski Mediteran); Ligurijska obala (Italija); Djidjelli, Mala Kabilija i Annaba u Alžiru, Tabarka u Tunisu; Rit i Srednji Atlas u Maroku. U vertikalnoj raspostranjenosti dolazi od morske obale do 1200 m u francuskim maritimnim Alpama i na Korzici, do 1500 m u Španjolskoj i do 1800 m u Maroku. 2. Umjetna rasprostranjenost Kako smo već spomenuli, primorski je bor jedna od rijetkih evropskih vrsta drveća koja se koristila u pošumljivanjima i na drugim kontinentima. U prvom redu njegov pirodni areal je proširen intervencijom čovjeka u samoj Evropi. Teško je reći otkad datiraju prvi radovi. Najljepša šuma primorskog bora Leiria u Portugalu (oko 11.000 ha) nastala je sjetvom sjemena u XIV stoljeću. Najveća i najznačajnija pošumljivanja primorskim borom u Evropi obavljena su sredinom XIX stoljeća u području Landes (Francuska), gdje se površina pod borom od oko 160.000 ha proširila na oko 1,000.000 ha. Stvorena je velika industrija na bazi smole i drva, a osnovana su i dva instituta, koja imaju kao isključiv zadatak istraživanje primorskog bora. Pored Francuske, pošuljivanjima primorskim borom postigla je velike uspjehe Španjolska (predjel Pontevedera), a u Evropi pri pošumljivanju su ga koristili još u Belgiji, Italiji, Engleskoj, Holandiji i našoj zemlji. Izvan Evropi najznačajnija pošumjivanja obavljena su u Južnoj Africi (provincija Cap), Australiji, južnoj Tanzaniji, Novom Zelandu, Čileu, Urugvaju, Argentini, svim mediteranskim zemljama i Kini. Općenito se može reći, da je primorski bor uspješno okružio svijet. U području južne polukugle u zoni od 30 do 40° južne širine, a u području sjeverne polukugle u zoni od 33 do 4510 obavljena su njime značajna pošumljivanja. III. PRIMORSKI BOR U HRVATSKOJ 1. Nalazišta Prema nekim autorima primorski bor je od prirode rasprostranjen na jadranskim otocima, gdje mu je istočna granica rasprostranjenosti. Takva mišljenja smo nastojali provjeriti pa smo posegnuli za najstarijim zapisima o flori u našem primorju. Prema nama dostupnoj literaturi, primorski bor se spominje samo kao vrsta za pošumljivanje. Nigdje nismo našli zapis o prirodnim nalazištima. Među istraživanim kulturama kod nas nismo nigdje naišli na kulture starije od 90 godina. Znači da se starost najstarijih sastojina poklapa s periodom velikog zamaha podizanja crnogoričnih kultura u području našega Mediterana i Submediterana. Možemo zaključiti, da primorski bor od prirode ne dolazi ni na našim otocima, ni na obalnom pojasu. Istočna granica prirodne rasprostranjenosti nisu naši otoci, nego otprilike meridijan koji prolazi 12° istočno od Greenwicha. 181 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 4 <-- 4 --> PDF |
analizu iglica i to u tri presjeka, kako to preporuča FIESCHI. Našim smo istraživanjima na materijalu iz različitih kultura (10 lokaliteta) utvrdili, da kulture primorskog bora u Hrvatskoj pripadaju cirkumediteranskoj rasi ili vrsti P. mesogeensis FIESCHI i GAUSSEN! U daljnjem tekstu koristit ćemo naziv Pinus pinaster (Ait.) koji je u Evropi, a i kod nas najviše udomaćen. Prirodni areal primorskog bora (Pinus pinaster Ait.) je malen te se nalazi na jugozapadu Evrope i sjeverozapadu Afrike. Zahvaljujući svojim kvalitetama, brzom rastu i plastičnosti, primorski bor je jedina vrsta među drvećem, koja se sa starog kontinenta unosila u kulture na sve ostale kontinente. Može se reći, da je primoski bor u kulturama obišao svijet. U periodu prvih pošumljivanja u Hrvatskoj unošen je — uz ostale vrste crnogorice — i primorski bor, i to uglavnom u primorskoj oblasti naših šuma. Najstarija stabla imaju oko 90 godina, što znači da su prve kulture bile podignute oko godine 1880. Od tih prvih radova do sada svaki veći zamah na pošumljivanju ostavio je pečat i s kulturama primorskog bora. Cilj istraživanja o temi uspijevanje primorskog bora u kulturama SR Hrvatske zacrtali smo kako slijedi: — iznaći nalazišta primorskog bora kod nas; — istražiti ekološke uvjete u kulturama primorskog bora; — istražiti biološke osobine primorskog bora; — istražiti razvoj i prirast stabala primorskog bora; — istražiti razvoj i prirast sastojina primorskog bora; — istraživanje produkcije primorskog bora u konkretnim ekološkim uvjetima. II. RASPROSTRANJENOST 1. Prirodna rasprostranjenost Danas je vrlo teško odrediti granicu prirodne rasprostranjenosti, jer je to područje svake godine sve šire. Primorski bor je jedina evropska vrsta koja je izvezena ili koja je, bolje reći, postala interesantna egzota na ostalim kontinentima. BUFAULT navodi slijedeće granice prirodne rasprostranjenosti: od zapada na istok — od Portugala do Balkanskog poluotoka (bez Grčke). Po širini od Perigorda, Provence i Dalmacije do Alžira i Maroka. ROL navodi kao vjerojatnu istočnu granicu — istočnu obalu Jadranskog mora, gdje se nalazi osobito na otocima. Pema PERRINU primorski bor nalazi svoj optimum u području umjereno tople klime s blagim i kišnim zimama te suhim ljetima, koju deMartonne u svojoj klasifikaciji naziva »portugalskom klimom«. Kao istočnu granicu prirodne rasprostranjenosti on navodi obalu Jadrana. Primorski bor (P. pinaster Ait.) dolazi po prirodi uz obale zapadnog Mediterana te uz francusku, španjolsku i portugalsku obalu Atlantika; u grubom između 33 i 45" sjeverne širine te 10fl zapadno do 12° istočno od Greenwicha. Kao oceanski tip, primorski se bor zadržao na tom području samo uz obalu i to u manjim enklavama. Samo je u Gascogni (Gaskonji) i Španjolskoj bio prirodno proširen i nešto dublje u unutrašnjosti, gdje mu vjetrovi donose potrebnu svježinu s Atlantskog oceana. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TBHNlCARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 96 SVIBANJ — LIPANJ GODINA 1972. UDK 634.0.228.7:634.0.174.7 Pinus pinaster USPIJEVANJE PRIMORSKOG BORA (Pinus pinaster Ait.) U KULTURAMA HRVATSKE Mr MEŠTROVIĆ ŠIME, dipl. ing. šumarstva Katedra za uređivanje šuma, Šumarski fakultet Zagreb I. UVOD Primorski je bor pvi puta opisan u MILLER-ovu rječniku 1759. godine pod nazivom Pinus maritima Mill. Imenom maritima opisane su različite vrste, koje su bliske primorskom boru, ali to ipak nisu, kao npr.: maritima Aiton jest P. Laricio Poir. maritima Hoch » P. nigra Arn. maritima Lambert » P. halepensis Mill. maritima Mill. (1768) » P. Laricio v. calabrica Loudon maritima R. Br. » P. Laricio Poir. maritima Lamk » P. pinaster Sol. maritima Hamiltonii Gord. » P. pinaster Sol. Primorski bor je opisao Solande r 1789. godine pod nazivom P. pinastar. Iste je godine i A i t o n za P. maritima Mill, upotrijebio naziv P. pinaster. Postojanje više rasa, varijeteta i ekotipova opaženo je kod primorskog bora (P. pinaster Ait.) pa su od početka ovog stoljeća obavljena mnoga istraživanja u pravcu rasvjetljivanja ovog pitanja. Upućujemo na radove BARGUESA, BUFAULTA, DUFFA, FIESCHIJA, GAUSSENA, ROLA, ECHEVERRIJE, ROZEIRE, BOUDYJA i drugih. Francuski su šumari poslije više rasprava zadržali klasifikaciju SHAWA (1914), koju iznosi DEBAZAC 1964. god. Prema toj klasifikaciji primorski bor P. pinaster Ait. (1789) pripada podrodu Pinus, sekciji Ponderosa-Banksiana. D e b a z a c razlikuje tri rase i to atlantsku, cirkumediteransku i planinsku (Maroko). Opažanjima na terenu, na temelju izgleda stabala i sastojina, a prema opisu pojedinih rasa, utvrdili smo da naše kulture potječu od sjemena cirkumediteranske rase. Da bismo potkrijepili ova opažanja, obavili smo anatomsku * Magistarski rad izrađen na šumarskom fakultetu u Zagrebu i prihvaćen od članova Komisije Prof. dr D. Klepca i Prof. dr I. Dekanica. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 29 <-- 29 --> PDF |
ACGROISSEMENT EN DIAMETRE (ih), EN HAUTEUR (iv) ET EN VOLUME (i,,) DES ARBRES ANALYSES Tab. 8 Prosječni prirast drvne mase (m?) između pojedinih od godina Prosječni dobni prirast s korom Accroissement courant annuel en volume (m3) Accroissememt moyen avec ecorce 0—10 10—20 20—30 30^ 0 40—50 50—60 ms 0,0013 0,0144 0,0286 0,0361 0,0230 0,0256 0,0245 0,0005 0,0044 0,0122 0,0072 0,0020 0,0201 0,0258 0,0224 0,0129 0,0190 0,0013 0,0060 0,0151 0,0120 0,0007 0,0048 0,0061 0,0055 0,0004 0,0036 0,0052 0,0068 0,0070 0,0067 0,0062 Značajan je primjer s plohe 5, koja je također vrlo gusta. Na toj plohi izmjerili smo najmanji debljinski prirast. Rubom sastojine obavljena je godine 1961. sječa u pruzi širine oko 15 m. Stabla koja su ostala na rubu dobila su više prostora i svjetla pa je prirast rubnih stabala posljednjih 10 godina bio znatno veći od onih u sredini sastojine. Mogli bismo na temelju navedenog primjera zaključiti da i u starosti od 60 godina primorski bor, poslije intenzivnih proreda, reagira pojačanim debljinskim prirastom. Prema našim podacima na temelju analiziranih stabala (tabele 7 i 8) možemo konstatirati: — kulminacija debljinskog prirasta nastaje u dobi od 10 do 20 godina starosti, ali do 40 godina debljinski prirast je još uvijek znatan; — kulturnim radovima i proredama debljinski se prirast može podržavati; — najveći tečajni prirast iznosi 1,30 cm (ploha broj 2) u periodu od 10 do 20 godina. c) Razvoj i prirast drvne mase stabla Drvna masa stabla povećava se porastom visine i promjera, a ovisno o prostoru i svjetlu koje u određenoj dobi ima na raspolaganju. Krivulja rasta drvne mase ima oblik slova »S«. Prema našim istraživanjiama, na analiziranim stablima (tabela 7) razvitak drvne mase bio je najbrži na plohi broj 1. Totalna drvna masa analiziranog stabla iznosila je 1,57 m3 u starosti od 64 godine. U istoj dobi drvna masa stabla na plohi 5 iznosila je 0,40 m3. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 30 <-- 30 --> PDF |
h (no) IO TO 20 30 40 SO 60 God-Ans Graf.- Graph f .-Afrivuije visinskog ras fa analiziranih sfaSa/a Croissaoce er hau fer des čiges anaiysees |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 31 <-- 31 --> PDF |
(cm) v30 20 10 to 20 ao to so 60 God.-Ans Graf-Graph 2.: Mrivuije deöljinsiog ras fa analiziranih sfabala Croissance en diamefre des figes ana/ysees |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Prirast drvne mase je polagan u prvim godinama života, vrlo intenzivan u periodu od 20 do 40 godina, a zatim postepeno pada. Znači, kulminacija volumnog prirasta nastupa kod oko tridesete godine starosti stabla. Najveći prosječni godišnji volumni prirast kod analiziranih stabala iznosio je 0,0361 m3 u periodu od 30—40 godine na plohi 1. God.-Ans Graf.-Graph. 3 % ^osć drvne mase analizirani/? stabala 1 tfäroissance er? vo/ume des figes anaiysees 208 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 33 <-- 33 --> PDF |
2. Razvoj i prirast sastojina a) Razvoj i prirast sastojina u visinu O razvoju i prirastu sastojine u visinu možemo govoriti na temelju izmjerenih visinskih krivulja za pojedine plohe, prikazanih na grafikonu 5. Iz tog grafikona vidljivo je, da su visinske krivulje mlađih sastojina niže od onih starijih. Kako se ne radi baš o istom bonitetu, taj pomak proizlazi djelomično zbog razlike u bonitetu, ali to je ipak većim dijelom pomak visinske krivulje. Vidljivo je, da je najviša visinska krivulja na plohi broj 1 (Rab), gdje je i tlo najdublje. b) Razvoj i prirast sastojina u debljinu Na temelju dviju izmjera promatrali smo razvitak i prirast srednjeg stabla sastojine. Podaci, koje donosimo u tabeli 4, upućuju na slijedeće: — najbolje su se razvijale sastojine na plohi 1 i 2, a tu je bio i najširi raspored prsnih promjera odnosno razvitka u debljinu pojedinih stabala u sastojim; — najslabije se razvijala sastojina na plohi 5, koja bijaše najgušća. U dobi od 64 godine imala je promjer srednjeg stabla od 22,6 cm; — na plohi 4 obavljena je 1965. god. intenzivna proreda pa je za 6 godina promjer srednjeg stabla prešao od 20,5 cm na 24,3 cm. Znači da je tečajni godišnji prirast srednjeg stabla iznosio 0,63 cm; — prosječni dobni prirast srednjeg stabla u debljinu najveći je na plohi 4 i iznosi 4,3 mm. c) Prirast drvne mase sastojina Prema podacima dviju inventarizacija, rezultate kojih donosimo u tabelama 5 i 6, godišnji prirasti sastojina na pojedinim plohama iznose: Broj plohe Starost, godina Godišnj Primorski bor i tečajni Ostali borovi ipriraist Ukupno Prosječni dobniPrimorski ´bor Ostaliborovi prirast Ukupno 1 73 0,20 — 0,20 4,61 — 4,61 2 60 3,80 1,22 5,02 2,45 0,70 3,15 3 43 3,33 0,86 4,19 1,32 0,23 1,55 4 38 8,21 0,33 8,54 4,43 0,20 4,63 5 64 3,00 — 3,00 2,71 — 2,71 U tabeli donosimo prosječni dobni prirast glavne sastojine, a ne sveukupni, jer nemamo podataka o sveukupno posječenoj drvnoj masi. Najveći tečajni godišnji prirast izmjerili smo na plohi 4 (8,54 m3) u kulturi Pođar kod Stona. To je i razumljivo, jer je to mlada, dobro obrasla sastojina u srednjoj dobi, kad nastupa kulminacija tečajnoga godišnjeg prirasta. Sastojina u predjelu Sutine (ploha 3) ima obrast 0,7 pa ako dobiveni prirast od 4,19 m3 svedemo na potpun obrast dobili bismo 6,0 m3, što bi odgovaralo s obzirom na starost. Prema našim podacima tečajni godišnji volumni prirast kulminira prije 38. godine (starost najmlađe promatrane sastojine). Prema prirasno-prihodnim tablicama, izrađenim za područje dina u Francuskoj, tečajni godišnji prirast na svim bonitetima kulminira između 20 i 30 godine. Prema istim tablicama sveukupni prosječni dobni prirast kulminira oko četrdesete godine. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 34 <-- 34 --> PDF |
210 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 35 <-- 35 --> PDF |
3. Produkcija Na temelju dvaju mjerenja na plohama u razmaku od 9, odnosno 6 godina te podataka o posječenoj drvnoj masi u tom periodu, obračunali smo za plohe 1, 2, 3 i 4 godišnju produkciju drvne mase kako slijedi: Broj plohe Starost, godina Godišnja produkcija Primorski bor Ostali borovi Ukupno Kontrolna perioda god. 1 73 4,57 4,57 9 2 3 4 60 43 38 4,40 3,37 10,00 1,40 0,89 0,37 5,80 4,26 10,37 6 6 6 Najproduktivnija je sastojina u predjelu Pođar. Ona je i najmlađa. Uz pretpostavku, da se radi o istom bonitetu, produktivnost naglo pada sa starošću već poslije dvadesete godine. Sastojina na plohi 3, svedena na potpun obrast, imala bi produkciju od 6,1 m3 godišnje. VI. ZAKLJUČCI Na temelju istraživanja, provedenih u posljednjih 10 godina o uspjehu kultura primorskog bora u SR Hrvatskoj, možemo donijeti slijedeće zaključke: 1) Primorski bor je vrsta koja uspijeva u oceanskoj klimi, jer za svoj uspjeh traži dosta oborina i zračne vlage pa je i u našem primorju taj bor pokazao bolji uspjeh tamo gdje ima više zračne vlage (područje Dubrovnika). 2) Da bi prriodna regeneracija, a time i opstanak kultura bio omogućen, potrebna je srednja mjesečna relativna vlaga zraka viša od 60°/o. 3) U posljednjih 90 godina uspješno su podizane kulture primorskog bora u primorskoj oblasti šuma SR Hrvatske, tako da sada ima oko 400 ha kultura različitih starosti; najveće površine primorskog bora nalaze se na području općine Dubrovnik, cea 300 ha; prirodna regeneracija je vrlo dobra, a to znači da se primorski bor potpuno prilagodio ekološkim prilikama koje vladaju u većem dijelu naših primorskih šuma. 4) Pokušaji unošenja primorskog bora u unutrašnje brežuljkaste predjele (Kutjevo) pokazali su da može dati dobre rezultate i u takvim uvjetima, ali mu prijeti opasnost od hladnoće i snijega; prirodna regeneracija u Kutjevu u fitocenozi kitnjaka i bukve je vrlo slaba. 5) Kulture primorskog bora u SR Hrvatskoj nalaze se na slijedećim tlima: — lesivirano tlo na dubokom crveničnom diluviju (Topolje), — lesivirano smeđe tlo (Kutjevo), — smeđe tlo na vapnencu (Kožinski Gaj, Pođar, Komaji), — rendzine na vapnencu (Kožinski Gaj, Pođar), — rendzine i posmeđene rendzine na domolitu (Sutina). 6) Primorski bor uspijeva u kulturama ha neutralnim do slabo alkaličnim tlima (pH 6,6 do 7,4) — primorska oblast šuma — kao i nešto kiselijim tlima (pH 5,0 do 6,5) — područje Kutjeva i Topolje. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 36 <-- 36 --> PDF |
LS o 3 1^ l -^-—j i i t-O . "B ") * «o M *.* V |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 37 <-- 37 --> PDF |
7) Sva istraživana tla pokazala su nedostatak fosfora, što znači da bi kod prihranjivanja trebalo dodavati u prvom redu fosforna gnojiva. 8) Velik postotak slobodnih karbonata kod rendzina na trošnom dolomitičnom vapnencu i dolomitu javlja se zbog obilja sitnih skeletnih čestica. 9) Visinski i debljinski prirast stabala primorskog bora nastupa vrlo rano — oko petnaeste godine — a volumni prirast nešto kasnije, tj. oko tridesete godine. 10) Primorski bor je vrsta brzog rasta i velikog prirasta pa u dobi od 60 godina u našim uvjetima srednje stablo sastojine može postići drvnu masu od preko 1,0 m3. 11) Tečajni godišnji prirast sastojina primorskog bora u kulturama SR Hrvatske je znatan te iznosi od 3 do 8 m3 u starosti od 60 godina. 12) Produkcija u kulturama primorskog bora rano kulminira (oko 25 godina) i u vrijeme kulminacije prelazi vrijednost od 10,0 m3 godišnje po ha; kulture na tlima razvijenim na matičnoj podlozi vapnenca daju bolje rezultate, nego na tlima razvijenim na matičnoj podlozi dolomita. 13) Kulture primorskog bora u SR Hrvatskoj su vrlo guste; broj stabala po hektaru trebao bi se kretati od 2.500 u starosti od 10 godina do 300 u starosti od 60 godina, kako slijedi: starost (godina) broj stabala starost (godina) broj stabala 10 2,500 40 450 15 1.500 45 400 20 1.000 50 360 25 750 55 330 30 620 60 300 35 520 14) Areal primorskog bora treba proširiti svagdje tamo, gdje mu ekološki uvjeti odgovaraju, a posebno u području hladnije zone Orneto-Quercetum ilicis i toplije zone Carminetum orientalis croaticum H-ić. LITERATURA Adam s J. S.: Pine seed production and collection in the south-east of South Australia. Aiust. For. 14 (1), 1950 (30—38). Bargue s A.: Recherohes sur les feuillas du Pin maritime. (These Doctorat es .sciences, Bordeaux, 1929). B e T t o v i ć S.: Kliimatelki ipodaci SR Hrvatske, Prilog doktorskoj disertaciji, Zagreb, 1964. Boud y P.: Economic forestiere Nord-africaine, Tom I—III, Paris 1948, 1950, 1951. Boud y P.: Monographie et traitement du pin maritime, Chene-liege 60, 1954 (13—17; 17 . . . 23). Crai b I. J.: The silviculture of excltic conifers in South Africa. Department of forestry Pretoria 1947, 5th British Empire Forestry Conference, Great Britain 1947. Davi d R.: Le bouturage du pin imariitime est realise. Bois et Resineaux No 1490, 1949. DavidR. : La multiplication vegetative du Pin maritime, Paris, Dunod 1954, La Nature No 3235, nov. 1954. Debaza c E. F.: Manuel de Coniferes, Nancy 1964. Duff C. H.: The varieties and Geographical Forms of Pinus pinaster Soland, in Europa and South AMca, Governeman Printer, Pretoria 1928. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Echeverri a I.: Production normale actuelle des forets espagnoles d´essences de croissance rapide. Prod. Kongr. int. Union, for Res. Organ., Roma 1953, Section 25 (No 18). Echeverri a I.: Les essences exotiques ä croissance rapide dans l´economies forestiere espagnole. Intersylva 3, 1943 (209—221) M. E. W. Echeverria I., Simeon de Pedro: El pimus pinaster en Pontevedera. Su productilidad normal y aplication a la cellulosa industral. Instituto forestal de Investigaciones y experiancias Madrid 1948. Fleisch i V.: Anatomie de la feuille chez les pins maritimes. Bulletin de la Societe d´historie naturelle de Toulouse, Tom LXIV, 1932 — IL Flies chi V., Gaus sen H.: La classification des pins maritimes, Bulletin de la societe d´historie naturelle de Toulouse, T. LXIV, 1932 — II. Filipovsk i Đ., Ciri ć M.: Zemljišta Jugoslavije, Beograd 1963. Ga u s se n H.: Les Gimnospermes (actuelles et fossiles). G a u s ´S e n H.: Classification des pins diplosteles, C. R. de sceances de 1´Acadeniie des Sciences, t. 241 Toulouse 1955. Giordan o E.: La diffusione del pino maritimo nei castagneti del monte pisano. Florenc B. Coppini 1953. Guinaudea u J.: Note complemenitaire sur l´experience de fertilization de MiniEan (Landes). R. E. F. No 11, 1961 (711—17). Guinaudea u J.: Une experience d´emploa d´engrais dans un reboisement par semi de pin maritime ä Mimizan (Landes), Revue forestiere francaise 1959, p. 310—316. Klepa c D.: Šesto zasjedanje Potkomisije za ´koordinaciju mediteranskih šumarskih pitanja »Silva mediterranean (Madrid 17—22 aprila 1958), Šumarski list 1958, str. 303—309. Klepa c D.: Prilog boljem poznavanju uređivanja šuma alepskog bora, Šumarski list 1960, str. 74—84. Klepa c D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina, Zagreb 1963. Klepa c D.: Uređivanje šuma, Nakladni Zavod Znanje, Zagreb 1965. L a 11 e m a n đ P., Leonard J. P., Martin J.: La sylviculture moderne du pin maritime dans les landes de Gascogne, Bulletin Technique d´information des ingenieurs des Services Agricoles, No 150, mai 1960. Lemoin e B., et Decour t N.: Tables de production pour le pin maritime. Dans lie sud-ouest de la France, Revue forestiere francaise, Nancy 1969. Ma tko vie P.: Biljka, čovjek, prostor, Split 1970. P a rd e J.: Contribution ä l´etude de la productivite de reboisement solognots R. E. F. No 12, 1959. Pa r de J.: Dendrometrie, Nancy 1961. P a var i A.: Pinastvo, pino maritimo. Monti e Boschi 11/12, 1954. P e r r i n H.: Le pin maritime a travers le monde. Academie d Agriculture de France 1943. (Algeconnaise Maison Poulet Malassis, Alencon 1943). Pe r r in H.: Sylviculture, Tome I i II, Nancy 1964. P e t r a č i ć A.: Zimzelene šume otoka Raba, Glasnik za šumske pokuse for. 6, Zagreb 1938. P.ranji ć A.: Sastojinske visinske krivulje hrasta lužnjaka, Magistarski rad, Zagreb 1970. Roll R.: Les races francaises de Pin Maritime, Revue des Eaux et forets, Nancy 1933. Ro l R.: La vegetation fo-restiere de la Corse, Revue forestiere francaise 1955, p. 841—852. Rol R., Ja cam on M.: Flore des arbres, arbustes et arbrisseaux, 3-region mediterraneenne, Paris 1968. Roux : Le pin maritime an Basse Bretagne, R. E. F. 1938. Rozeiira A.: A especia Pimus pinaster em Portugal. Nota sobre a expansao actual em Träs-ois-Mointes e Alto Duro. Bot. Soc. broteriana 19, 1945, Instituto de Botanica da Universida de do Porto. Sargo s R.: Les landes de Gascogne et la culture du Pin maritime. Imprimerie Jean Lacoste, Mont-de-Ma,rsan 1954 (312 p.). Scot t C. W : A summary of information on Pinus pinaster. Farestry Abstracts, No 1, 2, 1962. Silvy-Leligoi s O.: Cours de Geographie Forestiere, Nancy 1961. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Simunovi ć M.: Fiziološko srašćivanje korjena alepskog bora, primorskog bora i pinjola. Šumarski list 7/9, 1958. Simunovi ć M.: Melioracija degradirane makije resurekcijom i sjetvom alepskog bora nakon pripreme tla požarom. Šumarstvo 1956, str.. 145—156. Simunovi ć M.: Pošumljavanje na terase u degradiranoj zoni krša, Šumarski list 1—2, Zagreb 1957. Skor i ć A.: Pedološki praktikum, Zagreb 1965. . Šumarsko-tehnlaki priručnik, Nakladni Zavod Znanje, Zagreb 1966. Z i an i P.: Melioracija degradiranih pašnjaka sa kulturama šumskog krmnog drveća, grmlja i uskog drvenog žbunja, Šumarski list 1962, str. 156—184. Resume LA CROISSANCE DU PIN MARITIME (P. PINASTER AIT.) DAN LES CULTURES DE LA RS DE CROATIE Les recherches sur la croissance du Pin maritime (P. pinaster Ait.) out ete efectuees dans la periode de 1962. ä 1971. Le Pin maritime ne s´installe naturellement ni dans les lies adriatiques ni dans les autres parties de la RS Croatie. Durant les dernieres 30 annees les cultures diu Pin maritime on ete crees sur une superficie d´environ 400 ha. Les regions princiipales avec des habitats de Pin maritime scant: Rab, Ravni Kotari, Sutina, Pelješac et Konavli. C´est dans ces stations que l´A. a effectue tous ses mesuragos sur les places d´essai. Hors de dites regions on trouve le Pin maritime dissemine par pieds isoles ou par tres petits groupes le long du littoral de la Croatie. Dans les forets continentales une culture de Pin maritime a ete creee dans les forets de Chene sessiliflore (pres de Kutjevo). Cette culture est ägee de 65 ans et jusqu´ici ella a mis en evidence de bons resultats. Les aires d´habitations mentionnees Offlt ete traitees du point de vue climatique et on en a donne une comparaison par application des facteurs de Giacobfo, de Koppen et d´Emberge caracterisant le climat mediterraneen. D´apres ces facteurs il est visible que le Pin maritime reussit bien dans le climat mediterraneen humide. Pour une regeneration naturelle et ainsi pour rexistence des cultures de Pin maritime une humidite moyenne mensuelle de l´air de plus de 60°/o est necessaire. Les sols des places d´essais selectionnees se sont developpes sur les deux roches- meres principäles, c´est-ä-dire, sur le calcaire et »sur la dolomie, et celles-ci montrent des caracteristiques typologiques differentes. D´apres ses analyses (voir les donnees dans les tables 1, 2 et 3), l´A. arrive ä la conclusioin que les cultures de Pin maritime somt situees sur les sols suivants: — le sol lessive sur un diluvium profomd de terra rossa (Topolje); — le sol brun lessive (Kutjevo); — le sol brun sur le calcaire (Kožinski Gaj, Pođar, Komaji); — les renđzines sur le calcaire (Kožinski Gaj, Pođar); — les renđzines et les renđzines brunifiees sur la dolomie (Sutina). Le Pin maritime pousse sur des sols neutres ou peu alcalins (pH 6,6 a 7,4); aussi sur des sols un peu plus acides (pH 5,0 a 6,5) — la region de Kutjevo et de Topolje. Tous les sols studies cnt mis en evidence un deficit en phosphore. Pour etudier le succes dans les cultures on a applique la methode des mesurages sur des places d´essai: la methode du comtröle et la methode de table du taux d´ accroisisement pour determiner l´accroissement et la production. Pour poursuivre le developpement et la croissance des arbres 1´A. a adopte la methode d´analyse d´arbres. Dans les tables 4 et 5 l´A. presente les donnees se rapportant au nombre d´airbres, aux surfaces terrieres et aux volumes sur pied. Les resultats des mesuraiges sur 1´ accroiissement et la production figurent ä la table 6, alors que les donnees se rapportant aux arbres analysees se trouvent dans les tables 7 et 8 ainsi que sur les graphiques 1, 2 et 3. 215 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Se besamt sur les räsultats l´A. arrive ä la conclusion suivante: — le Pin maritime est une essence ä croissance rapide, et dans des conditions de ce pays la tige moyenne diu peuplemant ä Tage de 60 ans ipeut atteindire un volume de plus d´ 1,0 m3; — 1´ accroissement annuel courant des peuplements de Pin ´maritime dans les cultures de la RS de Croatie est considerable et atteint 3 ä 8 m3, alors que l´aceroissement annuel moyen du peuplement principal est d´environ 3—4 m3 a l´agre de 60 ans; — la production dans les cultures de Pin maritime culmine tot (ä l´äge d´environ 25 ans) et au temps de culmination eile peut depasser 10 m3/ha/an; — les cultures sur les sols developpes sur les roches-meres calcaires donnent des resuLtats meilleurs que celles-lä develcppees sur les roches-meres dolomatiques; — les cultures de Pin maritime dans la RS de Croatie ,sont tres dense: le nornbre d´arbres par hectare devrait s´echelonner de 2.500 ä l´äge de 10 ans ä 300 ä l´äge de 60 ans; — l´aiire de Pin «maritime doilt etre elargie parout ou les conditions ecologiques lui canviennent, et taut particulierement dans la region de la zone plus froide d´ Orneto-Quercetuim ilicis et de la zone plus chaude de Carpinetum orientalis croaiticum H-ić. |