DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1972 str. 16 <-- 16 --> PDF |
kada ispod 1%. Za fiziološki aktivna hraniva utvrđeno je siromaštvo na fiziološki aktivnom dušiku te slaba opskrbljenost s P2O5, dok su s fiziološki pristupačnim K2O osrednje opskrbljena. 4. Biološke osobine a) Reproduktiv no st Primorski se bor od prirode razmnaža isključivo sjemenom. Umjetnim putem razmnažanje se, osim sjetvom sjemena, može postići i vegetativnim načinom. Takav način razmnažanja uspjeli su ostvariti prvi puta godine 1948. DAVID i suradnici u Bordeauxu. Veliko je značenje vegetativnog razmnažanja uopće, pa je njegova realizacija kod primorskog bora posebno važna. Izbor individua, koji daju veće prinose smole a koji brže prirašćuju i postižu veće dimenzije itd., time je uvelike olakšan. Praktična primjena vegetativnog razmnažanja nije kod nas ostvarena. Primorski bor stvara češere često već u dobi od 6 godina, koji nose i plodne sjemenke, ali se može uzeti kao sigurno da poslije petnaeste godine rodi sjemenom, sposobnim za reprodukciju. Sjeme klija sa 6 do 10 kotiledona. Značajno je spomenuti, da je najveći broj individua iz jednog češera koji klijaju s 8 kotiledona. Prema našim istraživanjima sjeme s područja Ravnih Kotara iz jednog češera ima oko 80°/o ponika s 8 kotiledona, a 20% s manjim ili većim brojem. Kotiledoni su oko 30 mm dugi, 1 mm široki i visoki, glatki, s nejasnim prugama puci. Njihov je presjek trobridan. Trajnost kotiledona je kratka — do kraja godine u kojoj klijaju. U pravilu svake se godine formira jedan pršljen grana u nivou vršnog pupa. Nisu rijetki slučajevi u području toplije klime da se stvore i dva pršljena tijekom jedne kalendarske godine, i to jedan u proljeće, a jedan ujesen. Onaj jesenski je u tom slučaju mnogo manje udaljen od slijedećeg proljetnoga, nego od proljetnoga koji se formirao iste godine (prije). Od svoje šeste do petnaeste godine stablo je već zrelo te ima muške i ženske rasplodne organe. Muški se cvjetni pupovi nalaze na vrhu prošlogodišnjega lanjskoga dugog izbojka. Pestići, preteče češera, preuzimaju u cjelini mjesto pupa, a ne dijela pupa. Stvaraju se oko osovine koja izlazi iz sredine pupa. Ta osovina ima određen rast pa taj dio otpada poslije dozrijevanja. Češeri dozrijevaju treću godinu. Veličina češera veoma varira; prema našim mjerenjima najveća je u kulturama Pođar (Ston) do 20 cm duljine i 9 cm debljine, a manja na Rabu do 15 cm duljine i 7 cm debljine. Vršni izbo jak najbržeg rasta predstavlja deblo. Ono je kod primorskog bora ravno, napose ako stablo raste u gustom sklopu (Komaji, Pođar). Kod stabala na osami deblo je zakrivljeno i granato. |