DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1972 str. 38 <-- 38 --> PDF |
šumljivanje privatnih i općinskih goleti. Slično postupaju Švedska, Austrija, Engleska itd.10) Troškovi uzgajanja šuma ravnaju se prema sredstvima koja društvo, privredna organizacija ili šumovlasnik stave na raspolaganje u te svrhe, pa mogu biti raznih veličina, u rasponu od nikakvih do visokih. U tom pogledu nema nikakve »pravilnosti«, nikakvog neizbježnog financijskog normativa. Oni su izraz shvaćanja konkretnog društva, a to shvaćanje zavisi o različitim okolnostima. Izvor za podmirivanje troškova šumskog gospodarstva jest ubrana šumska taksa (renta), u prvom redu, a ako društvo ne daje dotaciju iz budžeta, onda je to i jedini izvor sredstava za te radove. Prema dosadašnjim propisima u našoj se republici održavanje, unapređivanje pa i osnivanje novih šuma (tzv. proširena reprodukcija) uglavnom financira iz prihoda od šuma. Prema takvom stavu našeg društva, sredstva za razvoj šuma su limitirana i jedva da se može očekivati da će se taj stav društva, to shvaćanje o šumi, u dogledno vrijeme promijeniti. Ukoliko bi društvo zahvatilo i u prihode od šuma, u šumsku taksu (rentu), sredstva bi se još više smanjila. PROBLEMI RASPODJELE U PRIVREDNOM SISTEMU SFRJ Tržišna privreda i radničko samoupravljanje su bitne oznake društvenog i privrednog sistema u SFR Jugoslaviji. U šumskoj proizvodnji je bitna značajka povjeravanje poslova uzgajanja šuma i eksploatacije šuma istom radničkom kolektivu, jednoj radnoj organizaciji. Radnički kolektiv obavljajući eksploataciju šuma tokom godine ostvaruje narodni dohodak, od kojega jedan dio odvaja, s obzirom na postojeće propise, na ime amortizacije šuma, jedan dio na ime raznih divanja (vodni doprinos, članarina komorama i poslovnom udruženju, fond za znanstvena istraživanja, doprinos za usmjereno obrazovanje i dr.), a ostatak dijeli na fondove radne organizacije i na osobne dohotke. Višak vrijednosti iz eksploatacije šuma, renta (šumska taksa) kao dio viška vrijednosti (iznad prosječnog pruofita eksplotacije šuma) i vrijednost radne snage, sve to je izmješano u jednoj hrpi koja se zove radom novostvorena vrijednost (narodni dohodak). U takvim je okolnostima nemoguće utvrditi što je rezultat radnikova rada, a što je rezultat povoljnijih prirodnih uvjeta privređivanja. U kapitalističkim društvenim odnosima se taj problem ne postavlja, i to nesamo tamo gdje su šumovlasnik i eksploatator odvojeni, nego niti ondje gdje je šumovlasnik uzeo eksploataciju šuma u svoje ruke. Po zakonu raspodjele koji važi u tom društvu, šumovlasniku pripada cio postignuti višak vrijednosti, i (prosječan) profit iz eksplotacije šuma, i renta (šumska taksa), dok radniku pripada samo vrijednost njegove radne snage (prema odnosima na tržištu radne snage). U socijalističkom društvu kojeg izgrađujemo, moramo utvrditi rezultat radnikova rada, moramo naći mjerilo za odvajanje dijela viška vrijednosti koji pripada radniku kao rezultat njegova rada, i s kojim on treba da samostalno raspolaže ,od onog dijela viška vrijednosti koji je rezultat povoljnih uvjeta privređivanja, a koji, kao renta, pripada društvu, a po društvenoj volji (odredbi) se vraća u šumu za održavanje, unapređenje i osnivanje novih šuma. ´") Vidi: Utvrđivanje i društveno vrednovanje opštekorisnih funkcija šuma, materijali za savjetovanje, Savez JTŠID Jugoslavije, Beograd 1971. |