DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1972 str. 37 <-- 37 --> PDF |
etat.8) Troškovi uzgajanja šuma su izraz određene ekonomske politike društva u odnosu na šumu, a nisu ekonomska neizbježnost uzročno neposredno vezana s pojavom drveta na tržštu kao neposrednom posljedicom.") U tom pogledu ne postoji ni analogija između sjetve pšenice i uzgajanja šuma. Pojava pšenice na tržištu je neposredna posljedica troškova sjetve u istom ekonomskom razdoblju, a troškovi sjetve pšenice su ekonomska neizbježnost za pojavu pšenice na tržištu. Troškovi sjetve pšenice nisu izraz ekonomske politike društva, nego su izraz ekonomske nužnosti, neizbježivosti. Naprotiv, pojava drva na tržištu nije neposredna posljedica troškova uzgajanja šuma u istom ekonomskom razdoblju. Velik vremenski razmak između ulaska troškova uzgajanja šuma i sječe zrele šume onemogućuje svako ekonomsko (tržišno) vrednovanje tih troškova. Stav društva prema šumi posebno se ispoljava u odredbama Zakona o šumama, ali se ispoljava i u drugim propisima na osnovu Zakona o šumama, ili na osnovu drugih zakona. Zakonom se određuje potrajnost prihoda, sastavljanje privrednih osnova, organizacija gospodarenja i nadzora nad provođenjem zakonskih odredaba, zaštita šuma i si. Posljedica tih odredbi su i odgovarajući troškovi »uprave« i »kulturni troškovi«; oni su, dakle, izraz određenih administrativnih zakona, izraz određene ekonomske politike društva u odnosu na šumu, a nisu izraz ekonomskh zakona u vezi proizvodnje drveta kao robe na tržištu. Drveta kao robe na tržištu nema bez eksploatacije šuma, i tu se troškovi eksploatacije šuma ispoljavaju kao ekonomska neizbježnost, a ne kao ekonomska politika. Neki šumarski ekonomisti ne primjećuju razliku između djelatnosti korisnih za društvo, i karaktera troškova za te djelatnosti, od proizvodnih djelatnosti vezanih za tržište i karaktera troškova tih djelatnosti. Školstvo je npr. djelatnost korisna za društvo i financira se nepovratno iz postignutog viška vrijednosti unutar ostvarenog narodnog dohotka iz proizvodnih djelatnosti. Sredstva uložena u proizvodnju vraćaju se s ostvarenim viškom vrijednosti. Koliko će se trošiti za školstvo zavisi o odnosu društva prema školstvu i o ekonomskoj moći tog društva. Slično je i sa šumom. Održavanje, obnova i širenje šuma financira se iz viška vrijednosti, iz postignute rente (ili budžetske dotacije) nepovratno, u iznosima koji zavise o odnosu društva prema šumi, i o ekonomskoj moći društva. Takvi su troškovi posljedica volje društva, posljedica društvenih odredbi, propisa, a nisu posljedica ekonomskih zakona koji važe u proizvodnji. Razlika je bitna i jasna. Poznato je, da se države različito odnose prema šumi. U S.A.D. ne postoji odredba o sastavljanju privrednih osnova, pa ne postoje ni troškovi za te poslove. Ali tamo postoji izvanredno organizirana zaštita šuma, pa postoje i odgovarajući troškovi. U Evropi se sastavljaju privredne osnove, ali je zaštita šuma slabije organizirana nego u S.A.D. U Španjolskoj se vrše pošumljivanja goleti u velikim razmjerima, a država daje subvencije od 50°/o troškova za po 8) Kolikogod imaju pristaše prirasta opravdanih prigovora na etat kao rezultat navedenih troškova, bar isto toliko opravdanih prigovora iimaju pristaše etata na prirast kao rezultat tih troškova. Očito, da tu nešto nije u redu. N´i jedno ni drugo stajalište ,se političko ekonomski ne može opravdati. Prirast šuma nema ni upotrebnu vrijednost, niti je roba, a vezati etat za sadašnji rad na uzgajanju šuma je izvan mogućnosti društveno ekonomskog vrednovanja. ") Vidi Zv. Potočić : Priroda i funkcija rente u šumskoj iprivredi, Šumarski list 1961., for. 9/10. |