DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1972 str. 36     <-- 36 -->        PDF

financirali iz šumske takse. Najviše je sredstava trošeno za stručno i administrativno
osoblje Ministarstva šuma, Direkcija šuma i Šumskih uprava. To je
osoblje čuvalo državni šumski posjed i vodilo brigu o zaštiti šuma od biotskih
i abiotskih faktora, izrađivalo šumsko privredne osnove, vršilo konsignaciju
stabala za sječu i obavljalo prodaju. Ako je bilo dovoljno sredstava od postignute
šumske takse, obavljala su se ponegdje čišćenja mladih kultura, vršila
popunjava šumskih čistina i si. Rijetko su se neposredno iz šumske takse izgrađivale
šumske komunikacije, nego više posrednim putem gradio ih je eksploatator
šuma a troškove odbijao od šumske takse (deduktivna metoda šumske
takse kod dugoročnih ugovora).5) Svakako da troškovi gradnje šumskih
komunikacija terete prihode šumovlasnika (šumsku taksu), jer se time smanjuju
na trajniji način troškovi eksploatacije šuma i povisuje šumska taksa, a
komunikacije ostaju vlasništvo šumovlasnika.


U šumarskoj stručnoj literaturi je sporno kako shvaćati navedene troškove
gospodarenja šumama, poznate pod nazivom »troškovi uprave« i »kulturni
troškovi«. U kapitalističkom društvenom poretku način ekonomskog mišljenja
je istovjetan s postavkama građanske (vulgarne) političke ekonomije, pa se sve
što donosi neki čist prihod smatra kapital-vrijednošću. Tako je i šuma kapital,
kojeg dio sačinjava i kapital-vrijednost godišnjih upravnih i kulturnih troškova.
Drugim riječima, buduća vrijednost šume sastoji se i iz tih troškova. Takve
računske konstrukcije je detaljno i veoma lucidno razradila njemačka stručna
literatura koja je utjecaja na formiranje mišljenja i u drugim zemljama pa tako
i u nas, osobito do Oslobođenja, ali i poslije.´´) Ipak se ponegdje razabire i sumnja
u vrijednost takvih induktivnih metoda, jer ih tržište ne priznaje.7)


U zemljama administrativnog rukovođenja privredom, odnosno u zemljama
u kojima je pokušano da se ekonomske zakonitosti zamijene čvrstim administrativno-
planskim privrednmi sistemom, kao što su to SSSR i ostale socijalističke
zemlje istočnog bloka, vlada slično shvaćanje o karakteru navedenih
troškova gospodarenja šumama. Tamo se ti troškovi nazivaju »društveno potrebnim
troškovima« i time se stavljaju u isti ekonomski rang sa npr. »(prosječnim)
društveno-potrebnim troškovima« proizvodnje cipela. Na osnovu takve
induktivne cijene određuje se i cijena drva na tržštu. Svakako da je to moguće
ostvariti u sistemu čvrstih planskih cijena u jednoj zatvorenoj privredi tog tipa,
ali taj način određivanja cijena nema nikakve veze sa ekonomskom zakonitošću
formiranja cijena drva na tržištu. Jedno je administrativan zakon (propis),
a drugo je ekonomski zakon (stihijski).


»Troškovi uprave« i »kulturni troškovi« sačinjavaju tzv. troškove uzgajanja
šuma kojima se, kao rezultat, pripisuje ponegdje prirast šuma, a ponegdje


5) Vidi D. Vesely : Računanje amortizacione tangente, Šumarski list 1922.,
41—44.


,;) Vidi Dr M. Plavšić: O određivanju šumske takse (cijene drva na panju).
Glasnik za šumske pokuse 9, Zagreb 1948., str. 259—291. U tom radu izvodi autor
cjiemu na panju induktivnim putem, pa budući da je taj rad izrađen 1946. g., može
mu se priznati prioritet, premda je objavljen kasnije od rada ing. D. Tril´unovića
(1947. g.), što se na ovom mjestu rado ispravlja (vidi tekst na str. 359 Šum. lista iz
1971. g. i primjedbu br. 13).


") Juliu s Speer : Kostenpreiskalkulation in der Forstwirtschaft, München,
1959.