DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1972 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Dva su, dakle, dijela viška vrijednosti koji se stvara u šumskoj proizvodnji, u eksploataciji šuma: prosječan profit na uloženi kapital u eksploataciju šuma, i renta odnosno šumska taksa. Eksploatator suma i sumovlasnik imadu suprotne interese: obojica traže načine kako bi sebi prigrabili što veći dio ukupnog viška vrijednosti. Eksploatator nastoji da zagrabi, osim svog (prosječnog) profita i dio rente. Sumovlasnik nastoji da izazove međusobnu konkurenciju eksploatatora tako da svede, po mogućnosti, najpovoljnijeg ponuđača na prosječan profit, a sebi da osigura pun iznos rente.4) U ovom razmatranju ćemo se držati uvjeta u kojima se ispoljava opća pravilnost raspodjele viška vrijednosti, tj. eksploatator postiže upravo prosječan profit, a sumovlasnik pun iznos rente. Prosječan profit imade ovdje funkciju raspodjele viška vrijednosti; njegova veličina se može utvrditi i računskim putem, a vezana je uz visinu uloženog kapitala. Ostali dio viška vrijednosti — renta, utvrđuje se tek kao ostatak, imade različite iznose i nije vezan ni uz kakvo ulaganje kapitala po nekom određenom (stihijskom) postotku. Kada ne bi postojao prosječan profit, nastupili bi problemi kako utvrditi dio viška vrijednosti koji bi trebao pripasti eksploatatoru, odnosno šumovlasniku: pojavio bi se problem raspodjele viška vrijedost, problem kako razgraničiti interese šumovlasnika i eksploatatora. Funkcija prosječnog profita. Funkcija prosječnog profita eksploatacije šuma u kapitalističkom društvu je dvojaka: funkcija u raspodjeli viška vrijednosti, kako je to već navedeno, i funkcija u samoj proizvodnji. Prosječan profit, kao svi profiti uopće, služi djelomično za akumulaciju kapitala koji se sav ili jednim dijelom ulaže natrag u proizvodnju za proširenu reprodukciju. Kapital koji se ulagao u eksploataciju šuma u ranijim razdobljima, a u mnogim zemljama vjerovatno i danas, većim je dijelom potjecao iz industrijskog kapitala drvoprerađivačke industrije, pa je razumljivo da je veći dio profita plasiran u proširenu reprodukciju drvoprerađivačke industrije pa i u druge privredne grane, negoli u proširenu reprodukciju eksploatacije šuma. Ulaganje dijela profita natrag u eksploataciju šuma manje je služilo njenoj proširenoj reprodukciji, a više njenoj mehanizaciij i time povećanju proizvodnosti rada. Uopće je jedva moguće govoriti o proširenoj reprodukciji u eksplotaciji šuma, naročito u zemljama u kojima je proveden princip potrajnosti šumskog gospodarenja ,ali je utoliko potrebnije ulagati sredstva u povećanje proizvodnosti rada. Profit je, dakle, iz ekspolatacije šuma, služio, pa još i danas ponegdje služi, ne samo za unapređenje one proizvodnje iz koje je potekao, nego i za unapređenje i proširenje industrijske preradbe drva. Ondje, gdje se kapital eksploatacije šuma osamostalio ili odvojio od kapitala uloženog u industrijsku preradbu drva, ondje se postignuti profit nije zadržao u šumskoj ili drvnoj privredi, nego je dobrim dijelom odlazio u druge privredne grane. Tako su šume služile, pa još i danas služe, za ostvarenje profita koji se dalje odlijeva u druge privredne grane. Funkcija rente. Svim onim privrednicima koji su imali uvida u šumsku proizvodnju, pa i administrativnom državnom aparatu koji je vodio brigu o financiranju uprave državnim šumama, bilo je sasvim jasno, koji su se poslovi 4) Tko je kod tog nastojanja u prednosti, vidi članak od R. Pipan a o izračunavanju šumske takse, Šumarski list 1935., str. l&l—221. |