DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1972 str. 33 <-- 33 --> PDF |
zakon jest zakon prosječnog profita, zakon, koliko je do sada poznato, karakterističan za kapitalističko društvo. To je zakon u sferi proizvodnje i raspodjele kapitalističkog društvenog sistema, zakon reprodukcije u kapitalizmu. Kako je poznato, zakon prosječnog profita je stihijski regulator kapitalističke proizvodnje: u pravilu se proizvodi samo ona roba i ulaže kapital u samo takve pothvate, gdje će se postići barem opći, uobičajeni, prosječan profit (prosječna profitna stopa-postotak). Pojava prosječnog profita zavisi o određenim uvjetima: sloboda prelijevanja kapitala iz grane u granu, sloboda nabavljanja sredstava za proizvodnju i radne snage, sloboda konkurencije. U onim privrednim sistemima u kojima nisu uspostavljeni navedeni uvjeti, ne može se ostvariti prosječan profit. Ovo nekoliko uvodnih osvježenja o nekim pojmovima i kategorijama iz područja ekonomske znanosti vezano je uz sadržaj ovog razmatranja. Ne može se govoriti o stvaranju! raspodjeli viška vrijednosti u šumskoj proizvodnji, a da se ne analizira uloga prosječnog profita koju on vrši u sistemu u kojemu je njegova pojava ekonomski zakon. Tek nakon toga treba da se postavi taj problem u sistemu u kojemu njegova pojava još nije utvrđena kao ekonomski zakon i u kojemu se njegova uloga u raspodjeli još nije ispoljila. POSTAVLJANJE PROBLEMA Stvaranje viška vrijednosti i njegova raspodjela je važan socijalno ekonomski fenomen historije političke ekonomije, i ujedno jedan od politički veoma osjetljivih problema pojedinih društveno ekonomskih formacija. Građanska (vulgarna) politička ekonomija kapitalističkog društveno privrednog sistema naziva pojedine dijelove viška vrijednosti nazivima »kamati«, »poduzetnička dobit« i »renta«, i to prema njihovim »izvorima«: kapital rađa kamate, »rad« organizatora i njegov rizik naplaćuje se s poduzetničkom dobiti, a zemlja daje rentu. Prema tim izvorima vrši se i raspodjela viška vrijednosti: kapitalu (odnosno njegovu vlasniku) pripadaju kamati, poduzetnička dobit organizatoru posla, a renta pripada zemlji, odnosno njezinu vlasniku. Radniku, koji jedini svojim radom stvara novu vrijednost tj. reproducira svoju i stvara višak vrijednosti, njemu pripada samo vrijednost njegove radne snage u obliku najamnine. U kapitalističkoj poljoprivredi postoje tri klasične figure sa svojim suprotnim interesima: zemljoposjednik koji svoju zemlju daje u zakup, koji ulaže svoj kapital u tu vrstu proizvodnje i poljoprivredni radnik koji stvara novu vrijednost svojim radom. Dok se zemljoposjednik i zakupac međusobno natječu tko će od njih zahvatiti što veći dio stvorenog viška vrijednosti, dotle najamna radna snaga koja je stvorila taj višak vrijednosti, dobiva samo naknadu za uloženu svoju radnu snagu. Slične takve tri društvene figure postoje i u šumskoj proizvodnji kapitalističkog svijeta: šumoposjednik, eksploatator šuma i šumski radnik. Potrebno je utvrditi višak vrijednosti u šumskoj proizvodnji, kako i gdje se on stvara i kakva je zakonitost njegove raspodjele u sistemu kapitalističkih proizvodnih odnosa. Nakon toga je nužno razmotriti probleme koji se pojavljuju u stvaranju i raspodjeli viška vrijednosti u našem privrednom sistemu, u okolnostima samoupravljačkih društvenih odnosa. U amandmanu VI na Ustav SR Hrvatske od 29 veljače o. g. stoji da osnovu socijalističkih samoupravnih odnosa čini društveno ekonomski položaj radnog čovjeka koji mu osigurava da: |