DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 9     <-- 9 -->        PDF

U Bistrac u je prema srednoj godišnjoj jačini prevladavajući južni
smjer vjetra (S 19,0%) uz koji se javlja i jugozapadni vjetar (S 14,5%) i
zapadni (W 12,5%). Na Medvednici , koja se navodi radi usporedbe, prevladava
sjeverno-istočni vjetar uvjetovan pružanjem gorskog masiva.


Srednji broj dana s jakim vjetrom u Bistrac u je manji nego u
Zagrebu, a naročito na Medvednici, što navodimo samo kao grubu usporedbu,
budući su niz i razdoblje motrenja različiti. Potrebno je naglasiti da bi
trebalo na pojedinim područjima gdje dolaze parkovi provesti mikroklimatološka
mjerenja i motrenja kroz dulji vremenski period, a tek onda bi se
mogao dobiti potpuni pregled prilika u pojedinim parkovima u Samoboru.
Ovu činjenicu treba uzeti u obzir kod izvođenja klimatografskih zaključaka
budući da na području općine Samobor postoje nizovi od 10 godina samo za
jednu stanicu.


Zbog uvida u općenite klimatske prilike u okolišu Samobora prilažu
se klimadijagrarni izrađeni u smislu H. Walter a (Dijagram 1). Podaci
obih stanica odnose se na razdoblje motrenja od 1958—1967. godine.


LITOLOŠKE I PEDOLOŠKE ZNAČAJKE PARKOVA SAMOBOR


Većina Samoborskih parkova nalaze se na blagim i valovitim pristrancima
koji su sastavni, u stvari rubni, dio podnožja Samoborskog gorja, a
manji dio navedenih parkova nalazi se na zaravnjenim položajima koji su
u geološkom smislu aluvijalne terase.


Rubni dio je ispresijecan vodotocima i jarugama, a vidljivi su znaci i
brazdaste erozije tla. Na takvu razvedenost u reljefu utjecao je svojim
radom i čovjek te je na taj način pored prirodnih sila uvjetovao specifičnu
pedogenezu i rasprostranjenost pojedinih tipova tala na istraživanom području.


Prema V. Kranjc u (1961—1964. g.) i priloženoj litološkoj karti (karta
2) vidi se da užu zonu, u kojoj se nalaze parkovi Samobora, izgrađuje nekoliko
različitih matičnih supstrata.


Ilovače, gline i šljunci pleistocena pokrivaju usko područje lijevo od
ceste Samobor — Bregana te rubno područje jugoistočno od Samobora.


Holocenske naplavine različitih šljunaka, pijeska, gline i mulja, stvorenih
u bližoj prošlosti kao i onih koje i danas donose potoci, nalazimo kako
unutar već spomenutog područja tako i u samom Samoboru, a suvislu zonu
čini usko područje koje se proteže od Samobora do Hamora.


S lijeve i desne strane holocenske zone šire područje izgrađuju dolomiti,
a mjestimično vapnenci i lapoviti vapnenci. Dolomiti su raspucani na površini,
drobljivi te se lome u oštrobridno kršje. Na više mjesta izmjenjuje se
s vapnenastim dolomitima ili dolomitnim vapnencima.


Unutar spomenutog područja zastupljeni su dolomiti koji se drobe u
vrlo sitnu drobinu i prašinu. To je tzv. dolomitni pijesak ili grus koji se
kao matični supstrat razlikuje od jedre stijene istog mineralnog sastava.
U vezi s ovom pojavom valja naglasiti da i unutar pleistocenske zone (ilovače,
gline i šljunci u izmjeni), u kojoj su s obzirom na matični supstrat odnosno
geološku podlogu rašireni tipovi tla pseudogleja, nalazimo mjestimično
vapnence ili dolomite, odnosno tla koja su karakteristična za te supstrate.