DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 74 <-- 74 --> PDF |
kultura-parkova postoje izvjesni normativi na kojima se temelje zakonitosti jedne reprodukcije: proste, proširene ili umanjene. Razumljivo je da normativi za održavanje zelenih površina nisu svuda podjednaki. U bogatim i razvijenim zemljama oni su veći nego u zemljama u razvoju, a najmanji su u nerazvijenim zemljama. Gradsko je zelenilo odraz duhovne i materijalne kulture i povijesne prošlosti jednog naroda, odnosno jednog dijela neke zemlje pa ga kao takvog treba promatrati i analizirati. Mi ćemo se u ovom članku osvrnuti u najkraćim crtama samo na naše domaće zelene površine i njihove normative. U većini slučajeva kod gradskog zelenila u nas radi se o dvije razvojne faze: podizanje-izgradnja i održavanje već podignutih zelenih površina. Faza podizanje-izgradnja javnog zelenila mnogo je složenija i skuplja od faze održavanja. Održavanje zelenih površina je lakše i odvija se po zakonima proste reprodukcije, tj. održavanje kvalitete na postojećim površinama. Međutim, treba posebno naglasiti da niie najveća nevolja u tome što naši gradovi imaju malo zelenih površina po jednom stanovniku. Nevolja je u tome što postojeći prostori zelenila nisu u mnogim slučajevima kvalitetni pa ne mogu obavljati svoju funkciju, jer su zapušteni, degradirani i nekvalitetni. Ovo mišljenje potvrđujemo i navodima iz dnevne štampe velikih cradova kao: »... gradsko zelenilo se uništava na očigled svih nas od strane izgrednika, nesavjesnih šetača, motornih vozila... itd. Dopisnici tih listova, kao i obični čitaoci, predlažu da se pooštre mandatne kazne za prekršitelje, da ljubav prema zelenilu treba započeti u kući, mjesnoj zajednici, u školama, radnim organizacijama i dr. (Politika, 24. VIII 1970. godine, strana 8). O ovim problemima pišu i naši istaknuti naučni radnici. Prof. dr Zl a tk o Pregra d u časopisu »Hortikultura«, br. 2/1969, Split, navodi: »škola je mjesto gdje se djeca uče o njegovanju ukrasnog drveća, cvijeća, travnjaka, uređivanju puteva i puteljaka«. Prof. dr Toma Banuševac u časopisu »Zaštita prirode«, br. 27—28 1964, govori da slab kvalitet zelenila oko zgrade SIV-a u Novom Beogradu, pored ostalog, treba pripisati i tome što »... od osnivanja ove zelene površine do danas drveće i žbunje nisu njegovane odgovarajućim mjerama«. Mora se postaviti pitanje: gdje je zapelo i kakav lijek treba upotrijebiti za ozdravljenje naših gradskih i komunalnih zelenila? Na ovo pitanje nije lako odgovoriti jer je ono kompleksno. Svakako treba prihvatiti i sprovesti u život naprijed iznesene preporuke građana promatrača i naših istaknutih stručnjaka za probleme poboljšanja kvalitete javnog zelenila. Međutim, to je samo jedna komponenta za rješenje pokrenutog pitanja. Druga, po našem mišljenju, važna komponenta da zelenilo bude kvalitetno i da posluži svojoj namijeni ie da proces održavanja zelenih površina treba podvrgnuti zakonima reprodukcije, što znači da za to treba odrediti i odgovarajuće normative. Da je pitanje određivanja normativa za podizanje i održavanje komunalnog zelenila veoma važno, pa čak i presudno, možemo zaključiti i po akciji Savezne privredne komore, Odbora za javno zelenilo, koji je prošle godine i pokrenuo ovo pitanje (Prijedlog normativa za uređivanje i održavanje javnih nasada, Beograd 1970). Napomenuli smo da ćemo u ovom članku izlagati samo o održavanju već postojećeg javnog zelenila, tj. samo o prostoj reprodukciji biljne proizvodnje koju sačinjava javno zelenilo, pa prema tome i o normativima koje se odnose na tu fazu hortikulture. Analizirajući o tom cilju XI poglavlje pod G (str. 25—30) citiranog »Prijedloga normativa za uređivanje, održavanje javnih nasada«, izračunali smo da za ovu fazu proizvodnje godišnje treba zapošljavati oko 2,5—3,0 radnika po 1 ha zelenila. To je prosječna norma, a ona može biti i veća i manja, što zavisi od lokalnih prilika i namijenjenoj ulozi zelenila. Zbog ograničenih sredstava za tu svrhu, proučavanje normativa mi smo započeli još 1968. godine. Te godine je ispitan samo jedan dio uže Srbije i svi veći gradovi na području SAP Kosova. Obišli smo određene gradove, pregledali u njima zelene površine i njihov kvalitet, konzultirali stručnjake za hortikulturu i računovodstvene radnike odnosnih organizacija. Nismo proučavali investicije za proširenu reprodukciju. Stanje koje smo našli prikazati će se tabelarno: 70 |