DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 57 <-- 57 --> PDF |
lacijska površina smanjena za 10%, 20% znače stabla kod kojih je asimilacijska površina smanjena za 20%, itd. Na izvrcima smo izmjerili godišnji debljinski prirast u tijeku proteklog petogodišta od 1966—1970. Nakon varijacijsko- statističke obrade podataka dobio sam ove rezultate: Gubitak iglica 0% 10% 20% 30% 40«/0 50% b 326 230 95 33 9 2 d3 50.1 45.8 41.3 45.1 30.8 15.0 cm. Z„ 3.82 2.86 2.76 2.38 2.37 1.30 mm. (b) označuje broj uzoraka; (ds) srednji promjer jelova stabla; (Zs) prosječni godišnji debljinski prirast u tijeku vremenskog intervala od 1966—1970. Ako pogledamo dobivene rezultate, vidimo kako debljinski prirast pada sa smanjenjem asimilacijske površine jelova stabla. Kod zdravih jelovih stabala s nesmanjenom krošnjom, prosječni godišnji debljinski prirast iznosio je 3,82 mm, da bi pao na iznos od 2,86 mm kod stabala kojima je asimilacijska površina smanjena za 10%, a na iznos od 2,76 mm kod stabala kojima je asimilacijska površina smanjena za 20%, itd. Odmah upada u oči, da padanje debljinskog prirasta nije linearno, jer je smanjenje iglica od 10% prouzrokovalo padanje prirasta za 20%. Na žalost, u grupama 30%, 40% i 50°/o nemamo veliki broj uzoraka, jer ih u istraživanom objektu nije bilo u dovoljnoj mjeri. Na tom se objektu intenzivno gospodari, pa se relativno brzo uklanjanju stabla koja su izgubila više od 20 postotaka iglica. Zato će se naša istraživanja nastaviti u onim šumama gdje je sušenje zauzelo veći mah. Bilo kako bilo, na temelju provedenih istraživanja vidi se da smanjenje asimilacijske površine od 10% prouzrokuje smanjenje debljinskog prirasta ne za isti iznos od 10%, kako bi se to na brzinu zaključilo, nego mnogo više. Radi ilustracije navodim ovdje grafikon na slici 6, koji sam konstruirao na temelju ovih istraživanja. Na apscisnoj osi nanesene su asimilacijske površine stabala, gdje 1 znači normalnu asimilacijsku krošnju, 0.9 znači asimilacijsku krošnju smanjenu za 10%, 0.8 asimilacijsku krošnju smanjenu za 20% itd., a 0 znači stabla bez ijedne iglice. Na ordinatnoj osi naneseni su godišnji debljinski prirasti (Zs) u zavisnosti o asimilacijskoj površini, izraženi u relativnoj mjeri. ZAKLJUČAK Sušenje jelovih šuma imalo je za posljedicu padanje prirasta. U acidofilnoj šumi (Abieteto-Blechnetum, Horvat) »Belevine« u Gorskom Kotaru utvrđeno je mjerenjima, da je debljinski prirast jele pao u vremenu 1966— 1970. Najveće smanjenje toga prirasta zabilježeno je 1968. i 1969. godine poslije čega se prirast popravio. Spomenuto padanje prirasta pripisuje se šumskim štetnicima, defolijatorima, koji su masovno napali jelove šume. Komparacijom debljinskog prirasta zdravih i zaraženih jelovih stabala utvrđen je ovim pokusom u prosjeku pad prirasta za oko 30% na zaraženim stablima. |