DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 44 <-- 44 --> PDF |
UDK 634.0.453:634.0.562.2:634.0.174.7 Abies alba ISTRAŽIVANJA O UTJECAJU DEFOLIJATORA NA PRIRAST JELOVIH ŠUMA Prof. dr DUŠAN KLEPAC Zavod za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta u Zagrebu UVOD U okviru kompleksnih istraživanja o »Epidemijskom ugibanju i sušenju obične jele (Abies alba Mili), moja se uloga sastojala u tome, da između ostaloga istražim, kakve posljedice ima spomenuto sušenje na prirast. Zahvaljujući financijskim sredstvima Zavoda za šumarska istraživanja šumarskog fakulteta u Zagrebu bilo mi je omogućeno istraživanje spomenutog problema. S obzirom na to da sam se već prethodnih godina bavio sličnom problematikom, bilo samoinicijativno, bilo kao suradnik Instituta za šumarska istraživanja SRH, ovaj rad predstavlja u neku ruku nastavak mojih prethodnih studija. Zato je razumljivo, da sam kao objekt istraživanja izabrao gospodarsku jedinicu »Belevine« u Gorskom Kotaru, tj. onu istu acidofilnu jelovu šumu (Abieteto-Blechnetum Horvat) koja je bila predmet višestrukih istraživanja pa je u Šumarskom listu, Glasniku za šumske pokuse i drugdje već detaljno opisana. Do sada raspolažemo vrlo različitim i vrijednim podacima mjerenja i opažanja za tu fakultetsku šumu. Kako je bila istovremeno izvrgnuta različitim napadajima, počevši od imele (Viscum album f. sp. abietis Tub.) pa do jelova moljca (Argyresthia fundella F. R.) i ostalih defolijatora, odlučio sam na tom objektu usredotočiti opažanja i mjerenja, kako bih uzmogao odgovoriti na postavljeno pitanje. METODA RADA Na veličinu prirasta utječu različiti faktori. Vrlo je teško izolirati jedan faktor i istražiti samo njegov utjecaj. U našim istraživanjima imamo baš takav slučaj: treba istražiti kakvu je reperkusiju imalo sušenje jelika na njihov prirast. Kako su u posljednjemu, masovnom napadaju na jelike sudjelovali uglavnom defolijatori, mislio sam da će biti najbolje ako se najprije utvrdi koliko je smanjena asimilacijska površina napadnutih jelika. U tu svrhu opisao sam posebnu metodu rada: »Kako utvrditi postotak smanjenja asimilacijske površine u zaraženim jelovim šumama?«, koja je publicirana u Šumarskom listu br. 7—8 od 1970. godine. Po toj metodi utvrdio sam postotak smanjenja asimilacijske površine u cijeloj gospodarskoj jedinici »Belevine« u mjesecu svibnju 1969. godine. Podatke o tome prenosim iz spomenutog broja Šumarskog lista. Ako se površine pojedinih odjela uzmu kao težine, dobiva se prosječni postotak smanjenja asimilacijske površine za gospodarsku jedinicu »Belevine «. On iznosi oko 7%. Dvije godine kasnije, tj. početkom srpnja 1971. primijenio sam istu metodu rada i utvrdio postotak smanjenja asimilacijske površine u iznosu od |