DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 42 <-- 42 --> PDF |
sastojine. Taj je postupak poznat pod nazivom deduktivan način, a upotrebljava se kod izračunavanja šumske takse (cijene drva na panju). Budući da je to, kao kategorija političke ekonomije, renta, to ta »upotrebna« vrijednost sastojine nije ništa drugo nego suma potencijalnih renti (potencijalnih šumskih taksa), koja bi se postigla kad bi se ta sastojina eksploatirala. Međutim, ta vrijednost, budući da je to renta, ne predstavlja nikakav »minuli« rad, pa niti »živi rad, nego predstavlja dio viška vrijednosti iznad individualne cijene proizvodnje eksploatacije konkretne sastojine do iznosa (društvene) tržne cijene. Te su kategorije sasvim određene pa je sa stajališta političke ekonomije nedopustiva omaška nazvati jedan (potencijalni) dio viška vrijednosti vrijednošću sastojine u smislu radne teorije vrijednosti. Što nam je onda još preostalo? Rentovna vrijednost šume nije nikakav dokaz o postojanju vrijednosti šume, troškovna i prihodna vrijednost nisu nikakve vrijednosti i ulaze u sferu političko ekonomskih mistifikacija, a upotrebna vrijednost, koja važi u teoriji šumarske ekonomike kao »najrealnija «, »najočiglednija« vrijednost, nije, također, vrijednost. Sto se dogodilo s radom, minulim i živim, koji se ulaže u osnivanje i daljnje uzgajanje šuma? Postoji dvojaka mogućnost: 1. Živi i minuli rad, uložen u »proizvodnju« šume (ili kako se često govori, u proizvodnji drvne materije), nestaje tijekom dugog procesa proizvodnje i ne formira cijenu drveta na tržištu, cijenu kao novčani izraz vrijednosti."-1) U tom bi slučaju postojao jedan izuzetak od radne teorije vrijednosti; ili 2. Živi i minuli rad koji se ulaže u osnivanje šume nije rad u neposrednoj proizvodnji šume kao robe (bilo dovršene ili nedovrene!), nego je to društvena aktivnost u reprodukciji prirodnog dobra ili u osnivanju novog prirodnog dobra koje kao prirodno dobro predstavlja tek osnovni uvjet za proizvodnju. Jedna i druga mogućnost znače, u stvari, određeni političko ekonomski fenomen. No, mislimo, da nije teško zaključiti koja se od te dvije mogućnosti više približila rješenju problema. Šuma je u prvom redu prirodna pojava, bila ona još prašuma ili gospodarena šuma, i kao prirodna pojava predstavlja prirodno dobro, prirodno bogatstvo i osnovni uvjet za proizvodnju. No, šuma se, kao prirodna biološka pjava, može reproducirati pa i stvoriti ondje gdje je nije ranije bilo, ali to nije proizvodnja šum e ka o robe , nego je to reproduciranje, odnosno stvaranje prirodnog dobra, prirodnog bogatstva kao osnovnog uvjeta za proizvodnju. U tom se svjetlu u klasičnim šumama kao proizvodnja javlja jedino djelatnost eksploatacije šuma. ZAKLJUČAK Na kraju ovog razmatranja možemo zaključiti da se šuma, u smislu političke ekonomije, ne može smatrati osnovnim sredstvom jer nema bitnih oznaka osnovnog sredstva; nema vrijednosti i ne prenosi dio vrijednosti na proizvode; ne postoji, dakle, ni amortizacija šuma kao dio vrijednosti koji se prenosi na proizvode. Drvna zaliha (sastojina) nije, također, osnovno sredstvo, ali nije ni obrtno sredstvo. 2i) Vidi: Zvonk o Potočić , Političko ekonomska suština Barthine formule, Šum. List 1971, str. 355—363. 38 |