DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 41     <-- 41 -->        PDF

stopi (izraženoj u alikvotnim dijelovima od 100), a »n« označava niz godinau kojima se proces zbiva.«™) Da je Marks imao prilike (ili volje) da se pobliže
upozna sa formulama prihodne vrijednosti zemljišta (ili sastojina) našao bi
u njima najjasniji primjer »kapitala-automata« koji ustrajno tijekom više
desetljeća iz godine u godinu »sam radi, kao puki broj koji se sam uvećava.«
Moglo bi se oprostiti šumarskoj ekonomskoj teoriji (i teoretičarima) da su
takve računice izvodili s ulaganjem kapitala u banke, koje uložena sredstva
dalje posuđuju za »usisavanje novog viška rada«, jer: »Proces akumulacijekapitala može se shvatiti kao akumulacija kamate na kamatu ukoliko se
onaj dio profita (viška vrijednosti) koji se ponovo pretvara u kapital, tj. kojisluži za usisavanje novog vidška rada, može nazvati kamatom«.19) No ne bi
se moglo oprostiti shvaćanje da je šuma takva banka u koju se u prvoj
godini uloži kapital u obliku sjemena ili sadnica i radne snage i sad se taj
kapital dalje sam uvećava u obliku šume i raste kao kvasac ne izlazeći iz
tog materijaliziranog šumskog oblika. Poistovjećujući jedan historijski društveni
odnos, kao što je kapital i višak vrijednosti, sa proizvodnim procesom
uzrasta šuma je isto takav privid kao što je nekada bio privid da prašina
stvara buhe. Naravno, takve vrijednosti sastojina, osnovane na kamatno-
kamatnom računu nisu nikakve vrijednosti u smislu radne teorije vrijednosti.
Te su vrijednosti u takvim računima u stvari prihodi od šumske takse
glavnog prihoda i prihoda proreda prikazani kao kamati zemljišnog kapitala,
kapitala za osnivanje kulture i kapitala za upravne troškove. Dakle, višak
vrijednosti, (koji se inače naziva »cijena drva u šumi na panju«, alias
»šumska taksa«, odnosno »renta« — kao kategorija političke ekonomije)
koji se postiže (ostvaruje) radom u eksploataciji šuma, misaonom se stranputicom
preobražava u kamate »uloženih kapitala«. A takva tumačenja su
najčišći izraz one političke ekonomije koju se naziva »vulgarnom«.


Troškovnu vrijednost šuma ne možemo dobiti niti na taj način da
troškove iz godine u godinu prenosima i dodajemo nove, kao što se to radi
u svakoj nedovršenoj proizvodnji, ne upotrebljavajući složene kamate. Tako
bi, dosljedno, trebalo raditi 100 i više godina i na kraju bi šuma bila opterećena
svim prošlim troškovima od dana sadnje. Tada bi zrelu šumu trebalo
samo posjeći, drvo prodati i čist prihod uporediti sa zbrojenim prošlim
troškvvima (nedovršene) proizvodnje i napraviti bilansu uspjeha. Naravno,
da to nije moguće provesti ni iz praktičnih razloga, niti se to igdje provodi
pa se to onda ne može priznati niti sa stajališta teorije šumarske ekonomike.
Šuma se iz godine u godinu nasljeđuje neopterećena prošlim troškovima,
uvijek se iznova pojavljuju kao prirodno dobro, prirodno bogatstvo, besplatno
darovano.


Da razmotrimo još »upotrebnu vrijednost« koju primjenjujemo kod
starijih sastojina.20) Kod utvrđivanja te vrijednosti prethodno se izvrši
tvarna procjena drvne mase tih sastojina, razvrstana u Sortimente. Nakon
toga se izračuna tržna ukupna vrijednost svih sortimenata i od te ukupne
vrijednosti se odbiju troškovi iskorišćivanja. Ostatak predstavlja »vrijednost«


18) Marks, ibid., str. 353.


is) Marks, ibid., str. 355.


20) U našim uputstvima za utvrđivanje vrijednosti sastojina, kao starije sastojine
uzimaju se one koje su dostigle starost od 2/3 ophodnje, a nazvane su zrelim
i dozrijevaj učim sastojinama.