DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 40 <-- 40 --> PDF |
jednosti tog dobra, on treba da se u vrijednosti vidljivo, uočljivo ispolji. No, da li se rad uložen u osnivanje šuma zaista u njenoj vrijednosti ispoljava? Ovdje ponajprije moramo postaviti pitanje gdje i kako se uopće ispoljava vrijednost šume, gdje i kako se ona manifestira? Tržna cijena šume ne postoji. Veoma su rijetke prodaje većih, a i manjih, šumskih kompleksa pa se cijena šume kao robe nije ni mogla na tržištu formirati. Ipak, da bi se došlo do predodžbe koliko šuma »vrijedi«, pronađeni su neki načini kojima se to pokušava iznaći. Jedan od tih načina je tzv. rentovna vrijednost šume koja se dobije kapitaliziranjem čistog prihoda sa nekim određenim postotkom, manjim od oficijelnog.16) Tako izračunata vrijednost nije nikakav dokaz da ona potječe iz odgovarajuće količine utrošenog rada, budući da se na isti način može izračunati i rentovna cijena zemlje, za koju znademo da nema vrijednost u smislu radne teorije vrijednosti. Drugi se načini svode uglavnom na to, da se odvojeno utvrdi cijena šumskog zemljišta, a odvojeno vrijednost drvne zalihe (sastojine). Za cijenu zemlje znademo da ona ne predstavlja vrijednost pa bi vrijednost šume morala proizaći iz vrijednosti drvne zalihe, drugim riječima, vrijednost šume bi bila identična sa vrijednošću drvne zalihe. Za računanje vrijednosti drvne zalihe (sastojine) poznate su različite metode koje potječu mahom iz njemačke šumarske stručne literature. Vrijednosti starijih sastojina računaju se tzv. deduktivnom metodom, naime, da se od tržnih cijena sortimenata odbiju troškovi eksploatacije (»upotrebna« vrijednost sastojina). Vrijednost mlađih sastojina izračunava se iz troškova njihova osnivanja i drugih troškova, i prolongiranjem tih troškova do godine sadašnje starosti (»troškovna« vrijednost sastojina), ili diskontiranjem budućih prihoda na sadašnju starost (»prihodna« vrijednost sastojina). I prihodna i troškovna vrijednost sastojina osniva se na nekim proizvoljnim elementima, kao što je npr. postotak ukamaćivanja uloženih sredstava, odnosno postotak za diskontiranje budućih vrijednosti. Ta je slabost u stručnoj literaturi uočena i kritizirana. Drugo, što ovdje treba istaknuti, jest primjena računice sa složenim kamatima. Ideju složenih kamata Mark s je dovoljno jasno okarakterizirao riječima: »Ideja o kapitalu kao vrijednostikoja se sama reproducira i u reprodukciji uvećava zahvaljući svome prirođenom svojstvu vječno trajne i rastuće vrijednosti — dakle, zahvaljujući, prikrivenom kvalitetu skolastičara — dovela je do čudnih ideja dr. Price-a (Prajsa) koje daleko za sobom ostavljaju fantazije alkemičara; » .. . t7) i dalje: »Price je bio prosto opsjenjen neizmjernošću broja koji nastaje iz geometrijske progresije. Pošto je kapital, bez obzira na uslove reprodukcije i rada, smatrao automatom-koji sam radi, kao puki broj koji se samo uvećava (kaoi Malthus čovjeka u geometrijskoj progresiji), mogao je uobraziti da jepronašao zakon njegovog rastenja u formuli s = k (1 + i)n, gdje je s = suma kapitala + kamata na kamatu, k — predujmljenom kapitalu, i = kamatnoj 16) To je tzv. »Šumski kamatnjak«, o kojemu je proliveno mnogo tinte u šumarskoj stručnoj literaturi, a kao računska veličina nastao pojavom teorije o čistoj zemljišnoj renti. Kod nas o tome pisao Ing. R. Pipan, Kapitalizam u šumarstvu, Šum. List 1938. g., str. 117—170, i dr. IT) Marks, Kapital III, izdanje Kulture 1948, lat. str. 352. 36 |