DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 38     <-- 38 -->        PDF

tom mišljenju šumsko zemljište nije osnovno sredstvo, nego je sredstvo
za proizvodnju bez vrijednosti. Prema istom mišljenju, drvna zaliha predstavlja
sredstvo za rad, a ima i vrijednost,...« i to bez obzira, da li se radi


o gospodarskoj šumi ili prašumi.« U tom se mišljenju navodi dalje da drvna
zaliha ima i neka svojstva osnovnog sredstva, ali ne sva i da se drvna zaliha
može smatrati samo kao neko specifično osnovno sredstvo.
Osnovni Zakon o šumama (prečišćeni tekst, SI. list br. 26/65) u čl. 1.
propisuje: »Šume i šumska zemljišta u društvenom vlasništvu, kojima upravljaju
privredne i druge organizacije, jesu osnovna sredstva tih organizacija.«
Ćlan 15. propisuje: »Na vrijednost šuma i šumskog zemljišta, kao osnovnih
sredstava, ne plaćaju se kamati.« U čl. 28, savezni sekretar za poljoprivredu
i šumarstvo, u suglasnosti sa saveznim sekretarom za financije, donijet će
propise o načinu utvrđivanja vrijednosti šuma u skladu s takvim propisima


o sredstvima privrednih organizacija. Nadalje, na nekoliko se mjesta u istom
zakonu govori o »amortizaciji šuma« (čl. 33, čl. 35). Prema tome zakonu,
šuma i šuška zemljišta su osnovna sredstva, a šume imaju vrijednost od
koje se formira »amortizacija šuma«.14)
U naprijed navedenom mišljenju (Plavši ć -Benić ) izričito je navedeno
da se drvna zaliha ne amortizira, jer ona ne prenosi dio svoje vrijednosti
na proizvode. Nasuprot tome, spomenuti zakon navodi amortizaciju
šuma bez pobližeg obrazloženja, vjerojatno zbog toga što je šuma osnovno
sredstvo, ima vrijednost, pa (valjda je to normalno!) ima i svoju amortizaciju.


Između ta dva stajališta postoji razlika samo u pitanju amortizacije
šuma.


No, zakon kaže da će spomenuti savezni sekretari propisati način utvrđivanja
vrijednosti šuma. Međutim, naprijed je rečeno, a to je poznato u
stručnoj literaturi, da nema metode utvrđivanja vrijednosti šuma koja bi
bila od svih priznata i koja bi u šumarskoj ekonomici važila kao teoretski
pravilan izraz privredne stvarnosti.


Upravo sve ove nesuglasice i razna shvaćanja o šumi kao ekonomskom
objektu, i upravo to što ni jedno od tih shvaćanja nije dobilo »pravo građanstva
«, tj. nije opće prihvaćeno, upućuje nas na to da nije pronađeno
zadovoljavajuće rješenje tog problema.


ANALIZA PROBLEMA


Kada se postavlja pitanje vrijednosti u smislu radne teorije vrijednosti,
onda se u svima nejasnim slučajevima potraži spas u Marksovmi djelima,
prvenstveno u Kapitalu. Ukoliko se tamo pronađe takav sličan problem, onda
se analogijom nastoji riješiti taj nejasan slučaj. Takav je postupak razumljiv,
i znanstveno ispravan, ukoliko se detaljnim razmatranjem može utvrditi
da je primjena analogije za konkretan slučaj dopustiva.


I u analizi postavljenog problema bi lakše došlo do određenog rješenja
kada bi se razjasnilo ima li šuma vrijednost, naravno, u smislu radne teorije
vrijednosti, ili je nema. U pogledu primjene radne teorije vrijednosti Mark s


i*) Nije nam ovdje zadatak da analiziramo privredno političke prednosti proglašenja
šuma osnovnim sredstvom koje ima vrijednost, niti da analiziramo opravdanje,
ili slabe strane takve institucije kao što je to amortizacija šuma. Uostalom,
sve to je dobro poznato u stručnim krugovima koji se time bave.


34