DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 37 <-- 37 --> PDF |
dobivala na taj način da se od (godišnjeg) sječivog prihoda odbiju (godišnji) troškovi uprave. Šumska renta je rasla s vrijednošću glavnog sječivog prihoda, a ovaj s visinom ophodnje. Nasuprot tome, pristaše teorije najveće zemljišne rente smatrali su šumu (tj. drvnu masu na šumskom zemljištu) proizvodom zemljišta pa je kapital zapravo zemljište, a šuma predstavlja kamate tog kapitala. Zemljište može poslužiti za proizvodnju drugih proizvoda pa racionalan pristup mora tražiti najpovoljnije ukamaćivanje zemljišnog kapitala. U šumskoj proizvodnji glavni sječivi prihod i prihodi od proreda predstavljaju kamate kapitala uloženih u vrijednost zemljišta i u upravne troškove i troškove uzgajanja šuma (tzv. kulturne troškove). Kon kretne računice su pokazale da se postiže najpovoljnije ukamaćivanje tih uloženih kapitala uz tzv. financijsku ophodnju, koja se pokazala znatno nižom od onih visokih ophodnji koje su bile u primjeni pristaša najveće šumske rente.9) Prema tome, problem je bio u tome da li je šuma (zajedno sa šum. zemljištem) kapital ili je kapital (šumsko) zemljište, a drvna masa kamati zemljišnog kapitala. Neposredna razlika je bila u shvaćanju drvne mase da li je ona kapital ili predstavlja »njegov« rezultat. Taj problem nije riješen u šumarskoj stručnoj literaturi zemalja kapitalističkog društvenog sistema ni do danas. Nasuprot, na osnovu različitog poimanja iznalaze se i različiti obrasci utvrđivanja stope rentabiliteta šumskog gospodarstva, u kojima se kao uloeni kapitali uzimaju npr. vrijednosti šumskog zemljišta zajedno sa vrijednošću drvnog kapitala i kapitala potrebnog za upravne i kulturne troškove (Lemmel) ili samo vrijednost zemljišta i drvnog kapitala (Martin), zatim samo vrijednost drvnog kapitala (Kraft) ili samo vrijednost šum. zemljišta (Heyer-Endres).1» U poznatim metodama bilanciranja uspjeha gospodarenja šumama dolazi u obzir samo vrijednost drvnog kapitala, dok se vrijednost šumskog zemljišta ne uzima u račun.)!) U mnogim raspravama o problemima bilanciranja i rentabiliteta šumskog gospodarstva, osim nesuglasica o tzv. šumskom kamatnjaku, najviše pažnje su privlačili načini utvrđivanja vrijednosti šumskog zemljišta i pogotovo vrijednosti drvnog kapitala. U tom pogledu ima više načina za utvrđivanje tih vrijednosti, ali ni jedan nije bez prigovora.12) Nisu, međutim, neka od tih pitanja raščišćena ni do danas. U Šumarskom Listu u 1954. god. na strani 203 nalazimo jedno mišljenje izneseno pod naslovom »Da li je šuma osnovno sredstvo ili prirodno dobro?«13) Prema 9) Iz stručne literature je poznata borba između jedne i druge teorije, a osnovni je razlog tome bio skraćivanje ophodnji koje se obrazlagalo »racionalnim principima « najpovoljnijeg ukamaćivanja uloženih kapitala. Vidi o tome i Plavšić , O novijoj kritici teorije zemljišnog čistog prihoda, šum. List 1937. g. str. 307—325. Termini »šumska renta« i »zemljišna renta« nisu identični pojmovi sa političko ekonomskim kategorijama raznih vrsti renti. Renta u gornjem smislu označava samo neki čisti prihod koji se ponavlja trajno (vječno) godišnje ili periodički kao rezultat uloženih kapitala. ic») Vidi: Ing. M. Plavšić , O bilanciranju i rentabilitetu šumskog gospodarstva, Glasnik za šumske pokuse, knjiga 7, Zagreb 1940, str. 313—434. 11) Ing. M. Plavšić, ibid., str. 352. 12) Vidi: Dr. Jov o Zubović , Teorija vrednosti u šumarstvu, Glasnik Šumarskog fakulteta Beograd, knjiga 20 — 1960. g., str. 35—62. 13) Na molbu Šumarskog društva, Poljoprivredno-šumarskom fakultetu dali su svoje mišljenje na tako formulirano pitanje prof. dr. M. P 1 a v š i ć i Dr. R. B e n i ć. 33 |