DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 8 <-- 8 --> PDF |
srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca iznosi —0,5°C, a srednji maksimum temperature najtoplijeg mjeseca (kolovoz) iznosi 20,7°C Srednja godišnja količina oborina za Bi s tra č iznosi 1165 mm, od čega u vegetacijskom periodu padne 641 mm oborina, što je vrlo povoljno. Mjeseci sa najviše oborina su svibanj (117 mm), lipanj (107 mm) i srpanj (117 mm). Srednja godišnja količina oborina za Zagre b — Gri č iznosi 974 mm, od čega u vegetacijskom periodu padne 552 mm. Mjeseci s najviše oborina su lipanj (115 mm) i srpanj (108 mm). Srednja godišnja relativna vlaga zraka za B i s t r a c iznosi 83fl 0, a u vegetacijskom periodu 79,7%. Srednja godišnja relativna vlaga zraka za Zagre b — Gri č iznosi 72%, a u vegetacijskom periodu 67%. U Bistrac u pada snijeg u razdoblju od XI — III mjeseca, a prosječno se na tlu zadržava oko 20,7 dana. Na stanici Zagre b — Gri č zabilježeno je padanje snijega obično od XI — III mjeseca, sa srednjim trajanjem oko 25,9 dana. KLIMADIJAGRAMI STANICA Slika 1 (Razdoblje 1958 -1967. god.) ZAGREB-GRIČ (157) 116 (10) 974 mm 200 a) Stanica b) Nadmorska visina (m) c) Broj godina motrenja (period) d) Srednja godišnja temperatura zraka (°C) e)Srednja godišnja količina oborina (mm) f) Srednji minimum temperature zraka najhladnijeg mjeseca g) Apsolutni minimum temperature h) Srednji maksimum temperature najtoplijeg mjeseca i) Apsolutni maksimum temperature j) Srednje kolebanje temperature k) Srednje mjesečne temperature zraka 1)Srednje mjesečne količine oborina o)Vlažni (humidni) period p) Mjeseci sa srednjim minimumom temperature ispod 0°C r) Mjeseci s apsolutnim minimumom temperature zraka ispod 0°C |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 9 <-- 9 --> PDF |
U Bistrac u je prema srednoj godišnjoj jačini prevladavajući južni smjer vjetra (S 19,0%) uz koji se javlja i jugozapadni vjetar (S 14,5%) i zapadni (W 12,5%). Na Medvednici , koja se navodi radi usporedbe, prevladava sjeverno-istočni vjetar uvjetovan pružanjem gorskog masiva. Srednji broj dana s jakim vjetrom u Bistrac u je manji nego u Zagrebu, a naročito na Medvednici, što navodimo samo kao grubu usporedbu, budući su niz i razdoblje motrenja različiti. Potrebno je naglasiti da bi trebalo na pojedinim područjima gdje dolaze parkovi provesti mikroklimatološka mjerenja i motrenja kroz dulji vremenski period, a tek onda bi se mogao dobiti potpuni pregled prilika u pojedinim parkovima u Samoboru. Ovu činjenicu treba uzeti u obzir kod izvođenja klimatografskih zaključaka budući da na području općine Samobor postoje nizovi od 10 godina samo za jednu stanicu. Zbog uvida u općenite klimatske prilike u okolišu Samobora prilažu se klimadijagrarni izrađeni u smislu H. Walter a (Dijagram 1). Podaci obih stanica odnose se na razdoblje motrenja od 1958—1967. godine. LITOLOŠKE I PEDOLOŠKE ZNAČAJKE PARKOVA SAMOBOR Većina Samoborskih parkova nalaze se na blagim i valovitim pristrancima koji su sastavni, u stvari rubni, dio podnožja Samoborskog gorja, a manji dio navedenih parkova nalazi se na zaravnjenim položajima koji su u geološkom smislu aluvijalne terase. Rubni dio je ispresijecan vodotocima i jarugama, a vidljivi su znaci i brazdaste erozije tla. Na takvu razvedenost u reljefu utjecao je svojim radom i čovjek te je na taj način pored prirodnih sila uvjetovao specifičnu pedogenezu i rasprostranjenost pojedinih tipova tala na istraživanom području. Prema V. Kranjc u (1961—1964. g.) i priloženoj litološkoj karti (karta 2) vidi se da užu zonu, u kojoj se nalaze parkovi Samobora, izgrađuje nekoliko različitih matičnih supstrata. Ilovače, gline i šljunci pleistocena pokrivaju usko područje lijevo od ceste Samobor — Bregana te rubno područje jugoistočno od Samobora. Holocenske naplavine različitih šljunaka, pijeska, gline i mulja, stvorenih u bližoj prošlosti kao i onih koje i danas donose potoci, nalazimo kako unutar već spomenutog područja tako i u samom Samoboru, a suvislu zonu čini usko područje koje se proteže od Samobora do Hamora. S lijeve i desne strane holocenske zone šire područje izgrađuju dolomiti, a mjestimično vapnenci i lapoviti vapnenci. Dolomiti su raspucani na površini, drobljivi te se lome u oštrobridno kršje. Na više mjesta izmjenjuje se s vapnenastim dolomitima ili dolomitnim vapnencima. Unutar spomenutog područja zastupljeni su dolomiti koji se drobe u vrlo sitnu drobinu i prašinu. To je tzv. dolomitni pijesak ili grus koji se kao matični supstrat razlikuje od jedre stijene istog mineralnog sastava. U vezi s ovom pojavom valja naglasiti da i unutar pleistocenske zone (ilovače, gline i šljunci u izmjeni), u kojoj su s obzirom na matični supstrat odnosno geološku podlogu rašireni tipovi tla pseudogleja, nalazimo mjestimično vapnence ili dolomite, odnosno tla koja su karakteristična za te supstrate. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 10 <-- 10 --> PDF |
.iH´4i \v: " pr-«r—"*52z?r^x—-:i. \ \ Otok-: Bobdvica Hrastiha. mtf& Samobor 1km: S:::+fe Karta 2 L1TOL05KA KARTA OKOLIŠA SAMOBORA (Prema V. Kranjcu) VxVV |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 11 <-- 11 --> PDF |
PARKOVI U SAMOBORU I OKOLICI Karta 1 (7) Mojmir (7) Park oko groblja @ Bučar ® Giznik © % k n % © Bistroe Q) Wagner 2) gZdskog muzeja ® Šmidhen © Park oko dječjeg vrtića W) Alnoch @ Lug 5) Pa via Videkovića @ Podolje @ Hamor (?) Park oko izletišta starom dvorcu @ Gušić |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 12 <-- 12 --> PDF |
VEGETACIJSKA PODRUČJA OKOLIŠA SAMOBuRA r~. ,L Karla (_) Oznake opisanih parkova b, .. j Prirodna zona rasprostranjenosti šume i—. - -1 lužnjaka (Genista elatae -Quercetum robon), inci ostale lokalno uvjetovane zajednice nizinskog područja. Fj=j=pFj Prirodna zona rasprostranjenosti Šume tüü J kitnjaka i običnoga graba (Querco- Carpinetum croaticum), jncl lokalno uvjetovane zajednice brdskog područja SI. 1. — Picea excelsa var. viminalis Link. — Park »MOJMIR« na Gizniku iftESfc -;L%?* SI. 4. — Carpinus betulus f. pendula Kirchn. — »WAGNERGOV« park, Langova ul. 39. SI. 5. — Park oko Trga Pavla Videkovića. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Ovo treba istaknuti jer će i tla na tim sedimentima imati analogan topografski raspored, ovisno od pojave različitih matičnih supstrata koji nisu u svakom slučaju evidentirani na priloženoj litološkoj karti. U vezi s opisanom raznolikošću reljefa i geološke podloge A. V r a nkovi ć (1969.) i V. Serti ć proučili su na području Samoborskih parkova 7 glavnih pedoloških profila koji, po fiziografskim, kemijskim svojstvima i pedosistematskoj pripadnosti karakteriziraju tla istraživanog područja. Iz cjelovitih pedoloških istraživanja donosimo nastavno samo bitne karakteristike tala proučenih parkova. Tipovi tala i njihova morfološka svojstva Pored utjecaja reljefa i matičnog supstrata na tvorbu tala te biotskih faktora u određenoj klimi, veliki dio tala Samoborskih parkova ima antropogeni karakteri koji se ogleda u intenzivnom obrađivanju tala za uzgoj vrtnih kultura i pravljenju puteva. U vezi s tim su u mnogome izmjenjeni prirodni uvjeti razvoja u odnosu na faktore pedogeneze. Zato ćemo za ona tla gdje je čovjek intenzivnije utjecao na njihova prirodna svojstva kod podsistematskog naziva označiti i njihovu antropogenu pripadnost. U okviru pedoloških istraživanja na području Samoborskih parkova utvrđene su pedosistematske jedinice prikazane u tabeli 1. Mehanički sastav i kemijska svojstva istraženih tala prikazani su u tabelama 2 i 3. Pregled tipova tala Tabela 1 Oznakai naziv profila lokaliteta Pedosistematskatla oznaka Matični supstrat Profil 3 — »Bistrac« Obronačni pseudoglej, eutrofni Pleistocenske ilovine Profil 2 — »Lug« Nizinskieutrofni pseudoglejatacnoglej, pleistocenske ilovine Profil 5 — »Hamor« Profil 6 — »Moj mir« Aluvijalnu karbonatno tlo, srednje duboko, antropogenizirano Rendzine na vapnencu antropogenizirano aluvij vapnenac Profil 9 — »Podolje« Profil 10 — »Izletište starom dvorcu« Profil 11 — »Alnoch« Rendzine na dolomitu Aluvijalno karbonatno tlo, duboko, antropogenizirano Rendzine na dolomitu dolomit aluvij dolomit antropogenizirane Iz terenskih i laboratorijskih istraživanja proizlazi da je na području samoborskih parkova zastupljeno više tipova tala. Uzimajući u obzir prvenstveno matični supstrat iz kojeg su se razvila, spomenuta tla možemo razvrstati u četiri grupe, i to: pseudoglejna tla, aluvijalna tla, tla na vapnencu i tla na dolomitu. U |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Mehanički sastav tala u Na-pirofosfatu Tabela 2 %> Tek. Oznaka Dubina br. profila u cm 2-0,2 mm 1. Profil 2 0—20 40,3 2. Profil 2 30—40 9,3 3. Profil 2 60—70 13,5 4. Profil 3 0-5-7 4,7 5. Profil 3 10—25 4,6 6. Profil 3 40—60 4,3 7. Profil 3 80—90 6,6 8. Profil 5 0—20 18,4 9. Profil 5 25—40 20,1 10. Profil 5 50—60 13,3 11. Profil 6 0—6 13,1 12. Profil 6 6—33 5,1 13. Profil 9 0—8 21,8 14. Profil 9 8—40 27,2 15. Profil 10 0—30 12,8 16. Profil 10 30—60 4,0 17. Profil 10 60—85 15,8 18. Profil 10 85—120 5,5 19. Profil 11 0—20 13,4 20. Profil 11 20—30 8,8 Kemijska svojstva tla Tek. Oznaka Dubina PH br. uzorka u cm uH 20 1. Profil 2 0—20 8,0 2. Profil 2 30—40 8,0 3. Profil 2 60—70 7,7 4. Profil 3 0-5-7 6,6 5. Profil 3 10—20 7,4 6. Profil 3 40—60 7,4 7. Profil 3 80—90 7,3 8. Profil 5 0—20 7,95 9. Profil 5 25—40 8,2 10. Profil 5 50—60 8,1 11. Profil 6 0—6 7,8 12. Profil 6 6—33 8,0 13. Profil 9 0—8 7,8 14. Profil 9 0—40 8,0 15. Profil 10 0—30 8.0 16. Profil 10 30—60 8,1 17. Profil 10 60—85 8,1 18. Profil 10 85—120 8,0 19. Profil 11 0—20 7,75 20. Profil 11 20—30 7,90 sadržaj 0,2, 0,02 mm 29,8 27,3 35,6 38,6 34,1 36,1 26,9 43,4 39,0 45,0 28,9 34,1 19,8 18,0 54,6 58,2 40,3 76,9 31,3 33,5 CaCO %> 10,5 5,4 0,1 0,1 0,7 0,1 0,1 22,2 29,0 29,0 3,4 4,2 23,5 31,6 25,0 13,4 25,9 14,7 17,0 9,8 čestica 0,02-< Teksturna 0,002 l3,002 oznaka mm mm 17,3 12,6 krupno-sitno pjeskovito ilovača 50,8 12,6 praškasta iilovača 31,0 19,9 glinasta ilovača 43,4 13,3 ilovača 46,3 15,0 praškasta iilovača 40,2 19,4 glinasta ilovača 43,4 23,1 glinasta ilovača 20,8 17,4 glinasta ilovača 20,6 20,3 glinasta ilovača 20,3 21,4 glinasta ilovača 35,3 22,7 glinasta ilovača 33,7 27,1 laka glina 37,3 21,1 glinasta ilovača 32,0 22,8 glinasta ilovača 20,3 12,3 sitno pjeskovita ilovača 23,2 14,6 ilovača 28,1 15,8 glinasta ilovača 9,3 8,3 sitno pjeskovita ilovača 39,2 16,1 glinasta ilovača 34,5 23,2 glinasta ilovača Tabela 3 Fiziološki aktivni 3 Humus N C:N K»0 P«iP. / % > % > u mg/100 gHa 2,59 0,14 13 4,5 6,5 2,47 0,96 4,29 2,06 0,79 0,23 6,09 1,69 2,17 13,21 2,35 6,59 2,80 2.23 2,55 1,69 .— 5,09 2,30 0,19— 0,270,140,07— 0,300,13— 0,500,130,400,190,130,43—— 0,300,15 7 — 9 8 6 — 12 7 .— 15 10 9 8 10 3 — — 10 9 4,64,57,03,53,03,68,86,07,017,07,015.07,05.35,54,6— 15,08,8 0,9 0,9 0,5 0,2 0,0 0,0 40,0 4,0 5,8 15,0 3,3 2,0 0,8 3,4 2,5 27,5 0,0 17,5 5,2 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 32 <-- 32 --> PDF |
i3. Juniperus virginiana L., virginijska borovica, drvo istočnog dijela Sjev. Amerike. 14. Juniperus virginiana glanca Carr., virginijska borovica listova plavkaste boje. Kritosj emenjače (Angiospermae): 15. Berberis thunbergii atropurpurea Chenault., žutika, tamnocrvenih listova. 16. Tamnarix tetrandra Pali., tamarika, metlika, grm porijeklom iz istočnog dijela Mediterana (Grčka i Mala Azija). ^ Groblje se ističe lijepim položajem na brijegu. Prije je bilo mnogo više drveća, a naročito crnogorice, ali je s vremenom nestalo. 8. Park oko gimnazije u Samoboru Gore spomenuti park (bivši sudski park) nalazi se na podnožju brda Stražnika. Podigao ga je vrtlar Zistler oko 1883. godine. On je tamo i stanovao. Godine 1946, u parku su posječene slijedeće vrste: Sequoiadendron giganteum, Juniperus virginiana i Thuja vrste. Od vrednijih vrsta u parku se nalaze slijedeće: 1. Chamaecypariš lawsoniana (Murr.) Pari., lavsonov pačempres, drvo porijeklom iz Sjev. Amerike. 2. Berberis stenophylla Lindl., zimzelena žutika. 3. Platanus orientalis L., azijska platana. 4. Fagus silvatica var. atropunica West., bukva s lišćem zelenkastocrvene do crvenkastocrvene boje. U parku se nalazi lijepa grupa od četiri stabla: visine 22 m, opsega 190 cm; visine 26 m, opsega 252 cm; visine 25 m, opsega 230 cm; visine 22 m, opsega 236 cm. 5. Spiraea vanhouttei (Briot) Zab., suručica koja cvate bijelo u lipnju. 6. Prunus laurocarasus L., lovorvišnja, uvijek zimzeleni grm. 7. Chaenomeles japonica (Thunb.) Lindl., japanska dunja. Ukrasni poluzimzeleni grm koji cvate prije listanja u ožujku i travnju. 8. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, listopadni grm porijeklom iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije. 9. Lonicera nitida Wils., zimzeleni grm iz zapadne Kine. 9. Park oko gradskog muzeja Samobor Zgrada gradskog muzeja Samobor bila je nekada dvorac Hinka pl. Franciscia, a kasnije Ferde Livadica-Wiesnera. U toj zgradi ispjevao je Ferdo Livadić poznatu hrvatsku pjesmu »Još Hrvatska ni propala«. Sadašnji park oko zgrade gradskog muzeja izgrađen je 1951. godine prema projektu ing. Adolfa Vajlera, tadašnjeg upravitelja šumarije Samobor. U parku dolaze slijedeće vrste: Golosjemenjače (Gymnospermae): 1. Pseudotsuga menziesii var. viridis Franco (Pseudotsuga taxifolia var. virdis Aschers.), zelena duglazija porijeklom iz Sjev. Amerike. Stabla su brzog rasta i vrlo otporna na niske temperature. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 33 <-- 33 --> PDF |
2. Picea pungens Englm., američka bodljikava smreka porijeklom iz zapadnog dijela Sjev. Amerike. Boja iglica varira od zelenkaste do srebrnastoplave. Ubraja se među najotpornije crnogorične vrste i dosta dobro podnosi dim. 3. Pinus griffithii McClelland (P. excelsa Wall., P. wallichiana Jacks.), himalajski borovac, porijeklom s južnih i zapadnih obronaka Himalaje. To je vrsta koja dolazi vrlo rijetko po parkovima, a češće po kućnim vrtovima. Osjetljiv je na jaku zimu. 4. Chamaecyparis lawsoniana (A. Murr.) Pari., lavnosov pačempres kalifornijsko drvo. 5. Chamaecyparis lawsoniana var. glauca Beissn., plavi čempres vrlo dekorativnog izgleda. 6. Juniperus sabina L. f. retinospora, planinska somina, igličava forma dobivena vegetativnim razmnožavanjem. 7. Juniperus virginiana L., virginijska borovica, drvo iz istočnog dijela Sjev. Amerike. U mladosti često stradava od mraza i niskih temperatura, ali kasnije raste vrlo dobro i brzo. Kritosjemenjače (Angiospermae): 8. Calycanthus floridus L., kalikant, listopadni grm porijeklom iz južnog dijela Sjev. Amerike. Cvjetovi smeđecrveno tamne boje odlikuju se vrlo ugodnim i jakim mirisom pod imenom »ananas«. Raširen je po parkovima, uspijeva na dobrom i svježem tlu. 9. Berberis thunbergii atropurpurea Chenault., listopadni grm tamnocrvenih listova. 10. Berberis Julianas Schneid., zimzeleni grm malo povinutih grančica, porijeklom iz centralne Kine. Listovi su uski, eliptični do lancetasti 3—6 cm dugi, bodljikavo napiljeni. 11. Platanus acerifolia Ait (Willd.), javorolisna platana. Smatra se križancem između azijske i američke platane (P. orientalis L. i P. occidentalis L.). Stablo je izvanredno otporno na niske temperature, na dim i čađu. 12. Paeonia suffruticosa Andr. (Paeonia arborea Bonn), drvenasti božur, grm porijeklom iz sjeverozapadne Kine. Ima vrlo široke pojedinačne cvjetove (10—20 cm), bijele, ružičaste ili crvene. Cvate u svibnju i lipnju. 13. Tamarix tetrandra Pali., tamarika, grm ili manje drvo do 5 m visine, porijeklom iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije. 14. Populus italica Moench (= pyramidalis Rosier, P. nigra var. pyramidalis Spach, P. nigra var. italica Du Roi), jablan, drvo porijeklom iz Azije. Zbog lijepog oblika, brzog rasta i velike visine dolazi vrlo često po parkovima. 15. Spiraea thunbergii Sieb, et Zucc. listopadni grm do 1,5 m visine iz Japana i Kine. Cvjetovi su bijeli, 8 mm široki, skupljeni u štitaste cvatove. 16. Spiraea bumalda Burvenich je križanac između S. japonica i albiflora. Cvjetovi su ružičasti u širokim paštitastim cvatovima, vrlo dekorativni. 17. Prunus laurecerasus L., lovorvišnja, uvijek zimzeleni grm, ili manje drvo do 6 m, od prirode dolazi na Kavkazu, Zakavkazju, Iranu, Maloj Aziji i Bugarskoj. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 34 <-- 34 --> PDF |
18. Cotoneaster horizontalis Decne. (C. dividiana), puzava mušmulica, niski poluzimzeleni grm iz zapadne Kine. Listovi su mu u jeseni narandžaste ili skrletne boje, a plodovi crveni. 19. Chaenomeles japonica (Thunb.) LindL, japanska dunja, ukrasni poluzimzeleni grm tmastih grana. Cvate prije listanja u ožujku i travnju. Plodovi su u jesen žuti, do 3 cm promjera, vrlo dekorativni. Raste na različitim tlima, ali za obilnu cvatnju traži sunčane položaje. 20. Sophora japonica L., japanska sofora, drvo iz istočne Azije, Kine i Koreje. Kao heliofilna vrsta traži sunačanu svjetlost. U mladosti je osjetljiva na niske temperature, dobro podnosi zagađeni zrak. 21. Rhus typhina L., kiseli ruj iz istočnog dijela Sjev. Amerike. Ima vrlo razgranati korijenov sistem te je vrlo pogodan za vezanje suhih kosih terena. 22. Acer negundo L., negundovac, pajavac, jasenolisni javor, drvo porijeklom iz SAD, Kanade i Meksika. U mladosti raste vrlo brzo, ali je osjetljivo na mraz. 23. Cornus alba L. (C. tatarica Mili.), sibirski drijen, grm porijeklom iz Sibira, Mandžurije i Sjev. Koreje; izbojci su mu vrlo dekorativni, smeđastocrveni; otporan je prema zimskoj studeni. 24. Euonymus japonicus (Evonymus japonicus L.), japanska kurika, zimzeleni grm iz južnog dijela Japana, vrlo često se smrzava kod niskih temperatura. 25. Parthenocissus tricuspidata (Sieb. et. Zucc.) Plach., trošiljkasta lozica penjačica iz Japana i centralne Kine. 26. Forsythia suspensa (Thunb.) Valh, kineska forsitija (obična ili viseća forsitija), grm porijeklom iz Kine. Cvate zlatnožutim cvjetovima i to prije listanja u rano proljeće. 27. Symphoricarpos albus Blake (S. racemosus Michx.), obični biserak, grozdasti biserak, bijeloplodni biserak; sjeverno-američki grm do 2 m, vrlo lijepih bijelih dekorativnih plodava. 28. Lonicera purpusii Rehd. (L. standishii Jacques x L. fragrantissima LindL), poluzimzeleni grm. — Nastavit će se — |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 31 <-- 31 --> PDF |
10. Kerria japonica pleniflora Witte. (K. j . f. floreplena DC), kerija, listopadni grm iz centralne i zapadne Kine, cvjetovi žuti s mnogo latica te vrlo dekorativni. 11. Prunus cerasifera atropurpurea Jacq. (P. pissardii Carr., P. c. var. pissardii Bailey.), drvo svjetlocrvenih listova . 12. Malus purpurea Rehd. (Malus floribunda purpurea Barbier). Ukrasna jabuka žarkocrvenih listova, vrlo dekorativna. 13. Chaenomales japonica (Thunb.) Lindl., japanska dunja. Ukrasni poluzimzeleni grm koji cvate prije listanja u ožujku i travnju. 14. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, listopadni grm porijeklom iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije. 15. Wisteria sinensis (Sims) Sweet, glicinija, povijuša porijeklom iz Kine. 16. Parthenocissus quinquefolia (L.) Planch., peterolističava lozica penjačica iz istočnoga i centralnog dijela Sjev. Amerike. 17. Forsythia suspensa (Tunb.) Vahl, kineska forsitija, grm porijeklom iz Kine. Cvate rano u proljeće prije listanja, zelenožutim cvjetovima. 18. Diervilla florida Sieb, et Zucc. (Weigelia florida A. DC), grm iz centralne Kine i Koreje. 7. Park na groblju Samobor Park na samoborskom groblju nalazi se na sjeveroistočnoj strani ispod Anin-dola ,a podignut je u 2. polovici XIX stoljeća (1884. god.) za vrijeme načelnika Ljudevita Šmidhena. Tamo se nalaze slijedeće vrste: Golosjemenjače (Gvmnospermae): 1. Chamaecypariš lawsoniana (Murr.) Pari., lavsonov pačempres, kalifornijsko drvo. 2. Chamaecyparis lawsoniana var. glauca Beissn., plavi pačempres. 3. Chamaecyparis pisifera Endl., pjegavi pačempres, drvo porijeklom iz Japana. 4. Chamaecyparis pisifera var. squarrosa Beissn., pačempres, gusti grm nepravilnih grana. 5. Thujopsis dolabrata Sieb, et Zucc, hiba. Manje drvo, porijeklom iz srednjeg dijela Japana. Uspijeva u područjima s većom vlagom u zraku, na zaklonjenim i zasjenjenim mjestima. 6. Thuja oceidentalis L., obična američka tuja. 7. Thuja oceidentalis fastigiata (Th. acc. stricta Oud.), američka tuja uskoga, piramidnog oblika. 8. Thuja oceidentalis pyramidalis compacta (Th. occ. compacta Carr. = Th. occ. fastigiata Hort.), američka tuja široko piramidalnog oblika. 9. Thuja oceidentalis Ellwangeriana aurea L. Späth, zlatnožuta tuja. 10. Thuja orientalis L. (Biota orientalis Endl.), obična azijska tuja. 11. Thuja plicata D. Don (Thuja gigantea Nutt.), golema tuja porijeklom iz zapadnog dijela Sjeverne Amerike. 12. Juniperus communis stricta (J. comm. hibernica Lodd.), obična igličava borovica piramidalnog rasta. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 30 <-- 30 --> PDF |
26. Fraxinus americana L. (Fr. alba Marsh.), američki bijeli jasen, raste u istočnim predjelima Sjev. Amerike. U jesen ima lišće žuto ili crveno, vrlo dekorativno. 27. Forsythia suspenso. (Thunb.) Vahl, kineska forsitija, obična ili viseća forsitija, grm porijeklom iz Kine. Cvate rano u proljeće, prije listanja, zlatnožutim cvjetovima. 28. Ligustrum ovalifolium Hassk., japanska malolisna kalina, listopadni ili poluzimzeleni grm porijeklom iz Japana, osjetljiv na niske temperature. U parku Pavla Videkovića dolazi kao živica. 29. Symphoricarpos orbiculatus Moench (S. vulgaris Michx.), crvenoplodni biserak, crveni biserak, koraljni biserak. To je listopadni grm, porijeklom iz Sjev. Amerike. Plodovi su mu grimiznocrveni i vrlo dekorativni. 30. Lonicera tatarica L., grm iz južne Rusije do Altaja i Turkestana. Listovi su odozgo tamnozeleni, a odozdo svijetlo do plavozeleni, vrlo dekorativni. 31. Lonicera nitida, Wils., zimzeleni grm iz zapadne Kine. 6. Park oko »Izletišta starom dvorcu« Park oko »Izletišta starom dvorcu«, bivša kurija zidanica, nalazi se u Taborovcu br. 3. Prvi vlasnik parka bio je austrijski grof Ernest Montecuccoli koji bijaše ujedno i vlasnik starog grada Samobora. Poslije njega bili su vlasnici Tarabochi, Borić Darinka, a današnji vlasnik je Radošević Stanko. Park je osnovan u početku XIX stoljeća. Ondje se nalaze slijedeće vrste: Golosjemenjače (Gymnospermae): 1. Picea pungens var. argentea Beissn., bodljikava smreka srebrnastobijelih iglica. Postoje dva dosta loša stabla visine 5 metara. 2. Pinus strobus L., američki borovac, vajmutovac, porijeklom iz sjeveroistočnog dijela Sjev. Amerike. 3. Cryptomeria japonica D. Don., japanska kriptomjerija, istočnoazijsko drvo. U parku se nalazi jedno stablo visine 14 m, opsega 132 cm. Daje plodove i sjeme. 4. Chamaecyparis pisifera Endl., pjegavi pačempres porijeklom iz Japana. Grupa od četiri stabla nalazi se ispod crkve sv. Mihalja. 5. Chamaecyparis pisiferea var. squarrosa Beissn., pjegavi pačempres. 6. Thuja plicata D. Don (Thuja gigantea Nutt.), golema tuja porijeklom iz zapadnog dijela Sjeverne Amerike. 7. Juniperus sabina f. retinospera, planinska somina, dobivena vegetativnim putem iz neplodnih grana. Ima igličave listove, a ne Ijuskave kao prava planinska somina. Kritosjemenjače (Angiospermae): 8. Mahonia aquifolium (Pursh) Nutt., mahonija, oštrolisna mahonija, ukrasni grm iz Sjev. Amerike. Veoma je otporna vrsta, naročito pogodna za sjenovita mjesta. 9. Fagus silvatica var. atropunicea West., bukva s lišćem zelenkastocrvene boje. U parku se nalazi jedan od najljepših primjeraka u Samoboru, visine 27 m, opsega 310 cm. Drvo rađa vrlo dobro plodovima. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 29 <-- 29 --> PDF |
8. Mahonia aquifolium (Pursh) Nutt., mahonija, oštrolisna mahonija, ukrasni grm iz Sjev. Amerike. Vrlo je otporan na niske temperature i dobro podnosi obrezivanje, a naročito je pogodan za sjenovita mjesta. 9. Morns alba f. pandula Dipp., bijeli dud, forma s visećim granama. 10. Paeonia suffruticosa Andr. (Paeonia arborca Bonn), drvenasta božur, grm porijeklom iz sjeverne i zapadne Kine. Cvjetove ima vrlo široke (10—-20 cm), a cvate u svibnju i lipnju, bijelo, ružičasto ili crveno. 11. Tamarix tetrandra Pali., tamarika, grm ili manje drvo do 5 m visine iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije. 12. Populus italica Moench. (= pyramidalis Rosier, P. nigra var. pyramidalis Spach, P. nigra var. italica Du Roi), jablan, muško stablo, kultivar uske krošnje, drvo Azije. 13. Spiraea vanhouttei (Briot) Zab., suručica koja je nastala križanjem S. cantoniensis sa S. trilobata. Cvate bijelo u lipnju, u gustim štitićima. 14. Spiraea bumalda Burvenich, suručica (Spiraea japonica x albiflora) je križanac između S. japonica L. i S. albiflora. Cvjetovi su ružičasti u širokim paštitastim cvatovima te vrlo dekorativni. 15. Prunus laurocerasus L. (Padus Mill., Laurocerosus officinalis Roem.), lovorvišnja, uvijek zimzeleni grm koji prirodno dolazi na Kavkazu, Zakavkazju, Iranu, Maloj Aziji i Bugarskoj. 16. Chaenomeles japonica (Thunb.) Lindl. (Pirus j . Thunb., P. maueli Mast., Cydonia Maulei T., Moore, C. maulei Schneid.), japanska dunja. Ukrasni poluzimzeleni grm iz Kine i Japana. Cvate prije listanja u ožujku i travnju, ali za obilnu cvatnju traži sunčane položaje. 17. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin porijeklom iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije (Kavkaz). Bijeli cvjetovi cvatu u svibnju i lipnju. 18. Deutzia scabra Thunb. (D. crenata Sieb, et Zucc), deucija, listopadni grm porijeklom iz Japana i Kine. Cvjeta od svibnja do srpnja u bijelim ili ružičastim metlicama. 19. Robinia pseudoaccacia var. umbraculifera DC, bagrem cijepljeni kojega grane formiraju gustu okruglastu krošnju. Rijetko cvate. 20. Hippophae rhomnoides L., vučji trn, listopadno manje stablo. 21. Acer negundo L., negundovac, pajavac, jasenolisni javor, drvo iz SAD, Kanade i Meksika. Može rasti na jako vlažnim i mokrim zemljištima, ali traži dosta svijetla, a pomalo je osjetljiv na mraz. 22. Aesculus hippocastanum L., obični divlji kesten. 23. Cornus florida L. (Cynoxylum floridum Raf.), cvjetni drijen, grm ili manje drvo do 5 m visine, porijeklom iz srednje-istočnog dijela Sjev. Amerike. Dobro uspijeva u toplijim područjima na svježim zemljištima, na svjetlosti ili u poslusjeni. 24. Euvonymus japonicus Thumb. (Evonymus japonicus L.), japanska kurika, zimzeleni grm iz južnog dijela Japana, Koreje i Kine. Vrlo često se smrzava kod niskih temperatura, a traži dosta svjetlosti. Često ga napada pepelnica (Oidium euonymi japonicae). 25. Catalpa bignonioides Walt. (C. Catalpa Karst.), C. syringaefolia Sims, C. cordifolia Moench), obična katalpa, drvo iz jugoistočnog dijela Sjev. Amerike. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 28 <-- 28 --> PDF |
13. Acer negundo L., (Negundo fraximfolium Nutt., N. aceroides Moench), negundovac, pajavac, jasenolisni javor, drvo iz SAD, Kanade i Meksika. Može rasti na jako vlažnim i mokrim zemljištima, ali traži dosta svijetla; malo je osjetljiv na mraz. Nekada se mnogo sadio po parkovima, a danas sve rjeđe. 14. Acer saceharinum L. (A. dasycarpum Ehrh.), srebrenolisni javor, drvo istočnog i centralnog dijela Sjev. Amerike. Kao dekorativna vrsta vrlo je rasprostranjen po parkovima i drvoredima. Raste vrlo brzo i otporan je na mraz. Cvjetovi su vrlo upadljivi i dekorativni, crvene boje, a listovi odozdo plavkastobijeli. 15. Cornus alba L., ukrasni svib, grm porijeklom iz Sibirije, Mandžurije i Sjeverne Koreje. 16. Catalpa bignonioides Walt., obična katalpa, drvo iz jugoistočnog dijela Sjev. Amerike. Vrlo često dolazi u parkovima, a pokazala se prilično otpornom prema ekstremnim temperaturama. 17. Fraxinus americana L., — američki bijeli jasen. 18. Symphoricarpus albus Blake (S. racemosus Michx.), biserak, grozdasti biserak, bjeloplodni biserak, sjeverno-američki grm do 2 m visine. Plodovi su bijeli poput bisera u grozdovima (recemosus) te vrlo dekorativni. 19. Symphoricarpus orbiculatus Moench. (S. vulgaris Micx., S. giraldiHesse, Symphoria glomerata Pursh), crveni biserak, grm iz Sjev. Amerike vrlo dekorativnih plodova. 20. Lonicera tatrica L., listopadni grm iz južne Rusije do Altaja i Turkestana. Raste obično po dolinama rijeka, ali dobro podnosi i suha zemljišta. 21. Diervilla florida Sieb, et Zucc. (Weigelia f. Sieb, et Zucc. W. rosea Lindl.), ružičasta vajgelija, listopadni grm iz centralne Kine i Koreje. i 5. Park na Trgu Pavla Videkovića Park na Trgu Pavla Videkovića nalazi se oko Doma kulture u Samoboru. Izgrađen je 1951. god. prema projektu ing. Adolfa Vajlera, tadašnjeg upravitelja šumarije Samobor. Tamo se nalaze slijedeće vrste: Golosjemenjače (Gymnospermae): 1. Chamaecy pariš lawsoniana (Murr.) Pari., lavsonov pačempres, kalif orni jsko drvo. 2. Juniperus sabina f. retinospora, planinska somina, igličava forma, dobivena vegetativnim razmnožavanjem. 3. Juniperus ehinesis pfitzeriana Späth, borovica širokoga piramidalnog oblika, ljuskavih listova. 4. Taxus baceata strieta Lawson. (var. fastigiata Loud. var. fastigiataLoud. var. hibernica Loud.), irska tisa; stupolika tisa. Kritosjemenjače (Angiospermae): 5. Berberis thunbergii atropurpurea Chenault., grm tamnocrvenih listova. 6. Berberis aggregata Scheid., listopadni grm jako povinutih grančica. 7. Berberis stenophylla Lindl., zimzeleni grm visećih povinutih grančica. 24 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 27 <-- 27 --> PDF |
34. Symphoricarpos orbicülata Moench (S. vulgaris Michx., S. giraldii Hesse, Symphoria glomerata Pursh), crveni biserak, grm iz Sjev. Amerike; vrlo dekorativnih plodova. 35. Paulownia tomentosa (Thunb.) Steud. (P. imperialis Sieb, et Zucc), paulovnija, drvo porijeklom iz Kine, visine 10,5 m i opsega 135 cm (1963: opseg je bio 121 cm). 4. Park oko dječjeg vrtića Samobor Park oko dječjeg vrtića u Samoboru nalazi se između potoka Gradne i Ulice Zvonimira Mahovića. Taj park je osnovao u drugoj polovici XIX stoljeća grof Magdalenić. Sada se ondje nalaze ove vrste: od crnogoričnih dolaze samo male grupice obične smreke (Picea excelsa Lk.) — koje nisu baš naročito vitalne. Kritosjemenjače (Angiospermae): Bjelogorično drveće i grmlje zastupljeno je slijedećim vrstama: 1. Platanus acerifolia Ait. (Willd.), javorolisna platana. 2. Celtis occidentalis L., obični američki koprivić, crveni koprivić. U parku se nalazi sedam stabala, i to četiri veća koja daju plodove te tri manja koja ne nose plodove. 3. Populus candicana Ait. (P. balsamifera L. var. candicana Gray, P. ontariensis Desf.), ontarijska topola. Listovi su vrlo krupni (12—16 cm) i u mladosti mirisavi. 4. Rosa Hugonis Hemsl., ruža porijeklom iz centralne Kine. 5. Physocarpus opulifolius (L.) Maxim. (Spiraea opuHfolia L.), fizokarp, sjevernoamerički grm. Cvate bijelo u lipnju i srpnju. 6. Prunus serotina Ehrh., kasna sremza, drvo porijeklom iz Sjev. Amerike. 7. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, grm do 3 m iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije (Kavkaz). Cvjetovi široki do 3 cm, bijeli, jakog mirisa, cvate u svibnju i lipnju. 8. Deutzia scabra Thunb. (D. crenata Sieb, et Zucc), hrapava deuciia. grm iz Japana i Kine. U parku se nalazi mala grupica. Cvjetovi su bijeli, široki 1,5—2 cm s uskim metlicama, vrlo dekorativni. Cvate u svibnju i lipnju. 9. Cladrastis lutea (Michx.) K. Koch. (C. tinctoria Raf., Virgilia L., Michx.), žuto drvo, porijeklom iz Sjev. Amerike. Cvjeta tokom lipnja u bijelim visećim i mirisnim grozdovima. 10. Robinia pseudoacacia L., obični bagrem, drvo iz Sjev. Amerike. Cvjetovi su bijeli u obliku dugih grozdova. Cvate od polovice svibnja do lipnja. 11. Caragana arborescens ham., karagana ili sibirska karagana. Grm porijeklom iz istočne Azije, Sibirije i Mandžurije. Vrlo je otporna prema suši i mrazu. Cvate u svibnju žutim pojedinačnim ili grupiranim cvjetovima koji su vrlo dekorativni. 12. Ailanthus altissima (Mill.) Swingle (A. glandulosa Desf.), obični pajasen, kiselo drvo, porijeklom iz sušnih krajeva Kine i Koreje. Heliofilan je i otporan prema vjetru, dimu, prašini i plinovima. Lako podnosi visoke temperature i dugotrajne suše. 23 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 26 <-- 26 --> PDF |
23 m i opsega 150 cm, a drugi 21 m visok i 173 cm opsega). U godini 1963. i 1967. stabla su dobro rodila sjemenom. U godini 1968. su obilno evala i rodila sjemenom. 15. Platanus acerifolia Ait. (Willd.), javorolisna platana. Stablo u parku je visine 25 m i opsega 212 cm. 16. Ulmus glabra var. lutescens (Späth) Rehd., gorski brijest, panaširanih listova. Jedno je stablo visoko 25,5 m i opsega 178 cm, a drugo 24,5 m visoko s opsegom od 89 cm (1963: opseg prvog stabla je bio 170 cm, a drugog 84 cm). 17. Morus alba var. pendula Dipp., bijeli dud, visećih grana. 18. Malura pomifera (Raj.) Schneid. (Madura aurantica Nutt.), maklura, drvo porijeklom iz jugoistočnog dijela Sjev. Amerike, visine 20,5 m opsega 241 cm (1963: opsega je bio 235 cm). Ne podnosi niske temperature, dobro podnosi obrezivanje i kresanje. 19. Fagus silvatica var. atropunicea West., visine 24 m, opsega 257 cm, bukva s lišćem zelenkastocrvene do crvenkastocrvene boje. 20. Quercus bivolor Willd., hrast iz istočnog dijela Sjev. Amerike. Stablo je visoko 19 m, opseg debla 195 cm. 21. Carpinus betulus f. pendula Kirchn., obični grab visećih grana, visina mu je 12,5 m i opseg 179 cm. 22. Alnus cordata Desf., sicilska joha drvo porijeklom iz južne Italije i Korzike. Ovdje u Wagnerovu parku dobro raste i normalno rodi plodovima. Stablo je visoko 15,5 m te opsega 156 cm. 23. Paeonia suffruticosa Andr. (Paeonia arborea Donn), drvenasti božur, kineski grm, vrlo dobro raste i cvate. 24. Physocarpus opulifolius (L.) Maxim. [Spiraea opuHfolia L., Nellia O. Brew, et Wats., Opulaster o. (L.) (Ktze)]; fizokrap sjeverno-američki grm. Cvate u lipnju i srpnju bijelim cvjetovima. 25. Crataegus oxycantha var. rosea Willd., cvate ružičastim cvjetovima. 26. Deutzia scabra Thunb. (D. crenata Sieb, et Zucc), deucija, porijeklom iz zapadne Azije. U parku raste skupina grmova. 27. Sophora japonica L. (Stypholobium japonicum Schoil.), japanska so- fora, drvo iz istočne Azije, Kine i Koreje; ovdje, u Wagnerovu parku, stablo je visoko 21,5 m, a opsegom debla od 246 cm. 28. Caragana arborescens Lam., karagana ili sibirska karagana, grm porijeklom iz istočne Azije, Sibirije i Mandžurije. 29. Wisteria sinensis (Sims) Sweet (W. chinensis DC, Kraunhia sinensis Mak., Glycine s. Sims.), kineska glicinija, povijuša, porijeklom iz Kine. U Wagnerovu vrtu penje se uz kuću, a opseg debla iznosi 22 cm; cvjetovi su modroljubičasti, cvjeta od svibnja do lipnja. 30. Gleditsia triscanthos var. inermis Willd. (G. t. var laevis K. Koch.), gledičija bez trnova. 31. Gymnocladus diocus. K. Koch. (G. canadensis Lam.), gimnoklad, drvo iz istočnog dijela Sjev. Amerike i Kanade. Stablo u parku je visine 23,5 m i opsega 220 cm (1963: opseg je bio 212 cm) te ne nosi plodove. 32. Cercis siliquastrum L., judino drvo, porijeklom iz južne Evrope i zapadne Azije. 33. Catalpa bignonioides Walt. (C. Catalpa Karst., C. syringaefolia Sims, C. cordifolia Moench), obična katalpa, drvo iz jugoistočnog dijela Sjev. Amerike. Primjerak u parku je visine 13,5 m i opsega 235 cm. 22 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 23 <-- 23 --> PDF |
21. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, grm do 3 m visine iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije (Kavkaz). Cvijetovi široki (do 3 cm), bijeli, jakog mirisa. Cvate u svibnju i lipnju. 22. Deutzia scabra Thunb. (D. crenata Sieb, et Zucc), deucija, hrapava deucija: grm do 2,5 m visine iz Japana i Kine; cvjeta od svibnja do srpnja u bijelim ili ružičastim uspravnim metlicama. 23. Chaenomeles japonica (Thunb.) Lindl. (Pirus j . Thunb. p. maulei Mast., Cydonia maulei T. Moore, C. maulei Scheid), japanska dunja. Raste na različitim tlima, ali za obilnu cvatnju traži sunčane položaje. 24. Hydrangea macrophylla DC. (H. opuloides K. Koch., H. hortensis S., H. Hortensia Dc), hortenzija, grm iz Japana. Cvjetovi su blijedoružičasti ili plavkasti, u gustim okruglastim gronjama. 25. Gleditsia triacanthos var. inermis "Willd. (G. t. var. laevis K. Koch), gledičija. Trnova ima malo ili ih uopće nema. Stablo u parku je visine 22 m i opsega 124 cm. 26. Citrus trifoliata L., divlji limun, porijeklom iz Eritreja. U parku »Mojmir« cvate i daje male plodove, ali često se smrzava od kasnih mrazeva. 27. Acer pseudoplatanus leopoldi Lem., gorski javor, forma s bijeložutim do žutim točkicama po listovima. 28. Acer platanoides laciniatum — javor mlječ; listovi s duboko izrezanim režnjevima, lapovi dugački i usiljeno nazubljeni. 29. Parthenocissus quinquefolia (L.) Planch. (Vitis q. Lam., V. hederacea Ehrh., Ampelopsis q. Minchx., A. virginiana Hort.), peterolističava lozica, penjačica iz istočnog i centralnog dijela Sjev. Amerike. 30. Symphoricarpus albus (L.) Blake (S. racemosus Michx.), biserak, grozdasti biserak, bijeloplodni biserak, grm iz zapadnog dijela Sjev. Amerike. Plodovi su vrlo dekorativni i vise u grozdovima (racemosus): bijeli poput bisera. 2. park »GIZNIK« Posljednjih godina XVIII stoljeća plemić Ferenc Tistapakati kupio je od Samoborca Janka Ćačkovića imanje »Giznik« i oko njega uredio park. Današnji vlasnik parka je dr Vladimir Reiser. U parku se nalaze ove vrste drveća i grmlja: Golosjemenjače {Gymnospermae): 1. Pseudotsuga menziesii var. viridis Franco, zelena duglazija, porijeklom iz Sjev. Amerike. Godine 1962/63. jako su promrzle i sada se oporavljaju, ali slabo rastu. Njihova visina iznosi 20—23 m, a opseg 108, 134 i 136 cm. 2. Picea excelsa var. viminalis Link. Postoji vrlo lijepa skupina dobre vitalnosti. 3. Picea pungens var. argenta Beissn., američka bodljikava smreka srebrnastobijelih iglica. Jedno stablo je visine 11 m s opsegom 58 cm, a drugo 9,5 m visine i 59 cm opsega. 4. Cedrus libani Loud., libanonski cedar, porijeklom iz Sjev. Afrike. U parku se nalaze tri primjerka. Najveći je visine 21 m, a opsega 137 cm. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 22 <-- 22 --> PDF |
8. Chamaecyparis lawsoniana (Mur.) Pari, lavsonov pačempres, kalifornijsko drvo; deblo ima dvostruku rašlju u visini 84 cm od zemlje. Istočna rašlja je 19,5 m duga, opsega 126 cm (1963: 18 m i 124 cm), a zapadna rašlja je dužine 18 m te opsega 105 cm (1963: 16,5 m i 104 cm). Deblo je 1963. godine vrlo dobro rodilo sjemenom (češerićima). 9. Chamaecyparis obtusa (Sieb, et Zucc.) Enal., hinoki pačempres, tupoljuskavi pačempres. Drvo je porijeklom iz Japana gdje dolazi na dobrim tlima i sunčanim položajima. Stablo u parku je visine 26,5 m i opsega 200 cm (1963: 27 m i 196 cm). 10. Thuja orientalis L. (Biota orientalis EndL), obična azijska tuja. Visina stabla je 12 m, a opseg 98 cm. Na žalost, uslijed jakog vjetra i slabog korijenova sistema, nagnula se na stablo jele A. pinsapo pa će je trebati ukloniti kako ne bi trajno ugrožavala ovu posljednju. 11. Juniperus virginiana L., virginijanska borovica, viriginijanska somina, drvo iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. U mladosti često stradava od mraza i niskih temperatura, ali kasnije raste vrlo dobro i brzo. Drvo je u parku visoko 18,5 m, a opsega 164,5 cm (1963: 18 m i 193 cm). Kritosjemenjače (Angiospermae): 12. Liriodendron tulipifera L., američki tulipanovac. Drvo porijeklom iz Sjeverne Amerike. Stablo u parku je rašljasto, visine 18 m i opsega 115 cm (1963: opseg 107 cm). Godine 1965. bio je oštećen jedan vrh, a 1966. drugi. Najbolje raste na svježim do vlažnim, humoznim ilovačama. 13. Platanus acerifolia Ait. (Willd)., P. occidentalis x orientalis, javorolisna platana, visina stabla 22,5 m, opsega 224 cm (1963: 20,5 m i 211 cm); otpornija je na zimu nego P. orientalis. 14. Fagus silvatica var. atropunicea West. (Fagus silvatica var. atropurpurea Kirchn.), bukva s lišćem zelenkastocrvene do crvenkastocrvene boje. Postoje dva vrlo lijepa stabla. Jedno je visoko 28 m, s opsegom od 254 cm (1963: 26 m i 239 cm). Drugo je stablo visoko 26,5 m, s opsegom od 320 cm (1963: 24 m i 305 cm). Oba stabla dobro fruktificiraju i imaju prirodni podmladak. U 1968. godini dobro su evala i imala vrlo dobar urod. 15. Quercus bicolor Willd. (Q. platanoides, Sudw.) hrast iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. Kora mu je svijetlosiva do smeđa, ljuskava te se ljušti kao kod platane. Mlade grančice su gusto dlakave. Drvo je visine 25,5 i opsega 243 cm (1963: 25 m i 198 cm). Drvo rađa sjemenom svake pete godine. 16. Populus italica Moench. (P. pyramidalis Rosier., P. nigra var. pyramidalis Spach, P. nigra var. italica Du Roi), jablan; drvo porijeklom iz Azije. 17. Populus alba var. bolleana Lauche (P. croatica Kit.), piramidalna bijela topola, muško stablo, porijeklom iz centralne Azije (Turkestan, Samarkand), visine 21 m i opsega 248 cm. 18. Paeonia suffruticosa Andr. (Paeonia arborea Donn), drvenasti božur, grm oko 2 m visine, porijeklom iz sjeverozapadne Kine. 19. Tilia americana L. (T. glabra Vent.), američka lipa. Stablo u parku je visine 27 m i opsega 230 cm (1963: 24 m i 216 cm). Svake godine dobro rađa sjemenom, a oko stabla ima mnogo pomlatka. 20. Spiraea bumalda Burvenich (S. japonica albiflora). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 21 <-- 21 --> PDF |
SI. 2. — Park oko dvorca »GIZNIK« |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 20 <-- 20 --> PDF |
čovjeka poljoprivredne su se površine stalno širile na račun šume. Danas je stanje takvo da je krčenje šuma dostiglo skoro kulminaciju. Šume su potisnute na strme i kamenite terene te u hladniji klimatski pojas. U takvim prilikama šume danas zapremaju samo apsolutno šumsko tlo, koje se prostire na oko 65% cjelokupne površine. Na užem istraživačkom području zastupljene su slijedeće šumske zajednice (fitocenoze): 1. Šuma kitnjaka i običnog graba {Querco-Carpinetum croaticum Horv.). Spomenuta klimatogena šumska zajednica rasprostranjena je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Ta je šuma najljepše razvijena na blagim nagibima, na neutralnim i slabo kiselim tlima koja se lako pretvaraju u prvorazredne livade i oranice pa su zato najveće površine iskrčene i na njima se danas nalaze gusta naselja, čovjek je mnogo utjecao na preostale šume hrasta kitnjaka i običnog graba. Stalnom sječom nastali su kolosjeci u kojima se često naselio i proširio bagrem, a trajnim sabiranjem sušnja tlo se sve više osiromašuje. U sjeverozapadnom dijelu Samoborske gore, uz cestu Samobor — Bregana, nalazimo ostatke te šumske zajednice u parku Bistrac, parku oko kuće Bučar i drugdje. 2. Šuma medunca i crnoga graba {Querco-Ostryetum carpinifoliae Horv.). Na strmim vapnenim i dolomitnim obroncima, na sunčanoj ekspoziciji nalaze se u Samoborskoj gori prekrasno razvijene kserofilne šumice hrasta medunca i crnoga graba. Podlogu čine vapnenci i dolomiti sa smeđe karbonatnim tlima i rendzinama. Šume su zbog strmine redovno otvorene te rastu na apsolutno šumskom tlu, koje se ne može pretvoriti u nijednu drugu kulturu pa zbog toga imaju trajno zaštitni karakter. Neke biljne vrste iz te fitocenoze nalazimo u parku Podolje, oko gimnazije u Samoboru i drugdje. 3. Šuma lužnjaka s običnim grabom (Genisto elatae-Quercetum carpinelosum betuli Glav.). U navedenoj šumi tlo nije izvrgnuto poplavi, ali je zimi zasićeno vodom. Po svom sastavu šuma se znatno razlikuje od lužnjakove šume mokrog tipa. Pojavljuje se na ocjeditim i dovoljno svježim terenima. Razvila se na tzv. mikrouzvisinama ili gredama, na pseudoglejnom, odnosno podzolastom tlu slabo kisele do neutralne reakcije. U toj šumi obično pridolazi u donjem sloju obični grab i klen. U okolišu Samobora, park Lug i park oko Šmidhenova kupališta pripadaju arealu navedene zajednice. 4. Gorska šuma bukve (Fagetum croaticum montanum Horv.). Bukove šume samoborskog područja razvijaju se na različitim tlima i supstratima. U nižim položajima bukva se spušta u hladnim uvalama i osojnim ekspozicijama sve do 300 m, a na hrptovima i prisojnim stranama se diže do 800 m. Bukova šuma ima prilično široku amplitudu naseljivanja s s obzirom na klimu, tlo i reljef pa zato i stvara različite cenoze. Spomenuta zajednica je djelomično zastupljena iznad parka Podolje. Na istraženom području šume ove zajednice zastupljene su tek djelomično, površinski su malene i imaju ekstraregionalni odnosno azonalni karakter pa na karti zasad nisu posebno prikazane. Na priloženoj preglednoj vegetacijskoj karti prikazan je položaj opisanih parkova s obzirom na područje prirodne rasprostranjenosti glavnih šumsko vegetacijskih tipova u samoborskom okolišu. 1fi |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Tla na dolomitu su plića od tala na vapnencu. Prema istom izvoru, dolomit je podložan jačem fizikalnom trošenju pa su reljefske forme u mnogome ublažene. Zbog toga ne dolazi do veće akumulacije čestica tla u udolinama i pukotinama, a to znači ni veće razlike u dubini tla. Zato se ta tla nalaze pretežno u stadiju rendžine čija dubina ovisi o tome da li dolaze na rastresenom dolomitnom grusu ili masivnoj stijeni. Na istraživanom području utvrđeno je da dubina na masivnoj stijeni iznosi svega desetak cm, dok je na dolomitnom grusu dubina A-horizonta 30—40 cm. U zaključku izlaganja ističemo da su analitičke vrijednosti za pojedina biljna hranjiva u tlu samo relativni pokazatelji. Zato će se na temelju dubine fiziološki aktivnog profila dobiti vjernija slika o opskrbljenosti istraživanih tala u fiziološki aktivnim hranjivima. Što je dubina veća, veća je masa tla, a prema tome i količina hranjiva koja stoje biljci na raspolaganju. ŠUMSKE ZAJEDNICE NA ISTRAŽIVANOM PODRUČJU Promatrajući s fitocenološkog gledišta, šume Samoborskog okoliša nalaze se u nižim i toplijim položajima u klimazonalnom području hrasta kitnjaka i običnog graba, a na višim i hladnijim položajima u arealu gorske šume bukve. Šume Samoborskog gorja izgubile su mnogo od svoga prvotnog sastava, naročito u blizini naselja gdje kroz vjekove trpe od paše, lišćarenja i jakog utjecaja antropo-zoogenih faktora. Veće ili manje ekološke razlike uvjetovale su odgovarajuću horizontalnu i visinsku rasprostranjenost tamošnjih šuma. Opći klimatski faktori nisu, međutim, uvijek u punoj mjeri izraženi, već se javljaju poremečenja, uvjetovana lokalnom klimom, različitošću terena, ekspozicijom i nagibom. Naročito se evidentno vidi utjecaj ekspozicije i nagiba u Samoborskoj gori gdje na prisojnim terenima na plitkom tlu dolazi šuma hrasta medunca i crnog graba (Alnoch park, Bučar park, i dr), a u vlažnim uvalama se javlja bukva (iznad parka Podolje, parka Hamor i dr.). Na području Samoborskog gorja stare bukove šume su najvećim dijelom posječene, tako da se danas još nalaze manje površine na Japetiću i Vel. Lomniku. Velika rascjepkanost šumskih površina i ispremiješanost s poljoprivrednim površinama i naseljima ispoljila se i na njihovu pretjeranom iskorišćavanju što je imalo za posljedicu njihovu degradaciju i potiskivanje. Uz slične makroklimatske i orografske prilike, razlike u petrografskom sastavu uvjetuju život različitih šumskih zajednica. Unutar područja rasprostranjenosti šume kitnjaka i običnog graba, na vapnencima i dolomitima javlja se izrazito bazifilna šuma hrasta mndunca i crnog graba, a na silikatnoj podlozi acidofilna šuma kitnjaka i kestena. Utjecaj podzemnih i poplavnih voda u nižim položajima samoborskog okoliša uvjetuje pojavljivanje šuma hrasta lužnjaka i zajednica prilagođenih tim osobitim prilikama. One su osobito izrazite u proljetnim mjesecima kada je šumsko tlo pokriveno vodom od poplava potoka ili od voda koje se nakon kiše zadržavaju na teškim nepropusnim tlima (parkovi Lug, Šmidhen i dr.). Sadašnje stanje šumskih zajednica u Samoborskom gorju jasno pokazuje da su tokom niza godina pretrpjele različite promjene. Već od pradavnih vremena samoborski okoliš je obilovao naseljima, a djelovanjem |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Što se tiče sadržaja fiziološki aktivnog P2O,-,, postoje velike razlike unutar pojedinih tala. Rendzina na rastrošenom dolomitu te rendzine na vapnencu su srednje opskrbljene, a rendzina na kompaktnom dolomitu slabo je opskrbljena navedenim hranjivom. Kod aluvijalnih tala ne postoji pravilnost u opskrbljenosti P2O5 s obzirom na dubinu pojedinih slojeva. Tako je površinski sloj tla profila 5 dobro opskrbljen fosforom do dubine od 20 cm, dok je kod profila 10 duboki horizont od 60—85 cm dobro opskrbljen, a ostali horizonti spadaju u grupu slabo opskrbljenih s fiziološki aktivnim P2O0. Analitičke vrijednosti za fiziološki aktivni PŽ03 kod svih ostalih analiziranih profila skoro za sve horizonte tih tala gomilaju se u donjoj polovici raspona, karakterističnog za slabu opskrbljenost na ovom biljnom hranjivu. Od posebnog je ekološkog značenja dubina tih tala koja varira u velikom rasponu, a uvjetovana je njihovom genezom. Tu je i ona dubina u kojoj biljka nalazi najbolje uvjete za svoj rast i do koje razvija najveći dio svog korjenja. Kao limitirajući faktor dubine tla ovdje dolazi nepropusni sloj (pseudoglej) ili voda (kod nizinskog pseudogleja) te masivna matična stijena (rendzine i smeđa tla). Već i na osnovi grupiranja tala po matičnom supstratu ili geološkoj podlozi, prema načinu i karakteru trošeija izvršeno je općenito diferenciranje tala po dubini. Na temelju terenskih opažanja utvrđeno je da su najbolja aluvijalna i pseudoglejna tla. Kao limitirajući faktor dubine pseudogleja dolazi u obzir pozicija nepropusnog glinenog sloja, koji se kod profila 3 javlja na dubini 40 cm, a kod nizinskog pseudogleja (profil 2) glejni horizont u kome leži voda je na dubini od 45 cm. Međutim, kako je rečeno, ta nizinska pseudoglejna tla zauzimaju na području samoborskih parkova površinski neznatne udolinice, svega nekoliko postotaka. Aluvijalna tla su formirana na najnižim položajima terena gdje je omogućena velika akumulacija čestica tla kroz duži vremenski period. Pretežno su to duboka tla sa slojevitim profilom, ali mehanički sastav do dubine 120 cm ne čini granicu dubine tla (vidi profil 10). Iznimno, kod profila 5 na dubini od 70 cm javljaju se naslage kamena deluvijalnog porijekla, ali to nije opća karakteristika aluvijalnih tala na području spomenutih parkovnih površina. Od tala, koja dolaze na vapnencu na tom području, spomenuli smo smeđa tla koja su uvjetno nazvana rendzine. Tla na vapnencu imaju specifičnu razvojnu seriju koja je usko vezana za dubinu tla. Utvrđeno je da su se na spomenutim površinama na podlozi vapnenca razvile rendzine — tla A-C tipa — kod kojih dubina ne prelazi 20—25 cm. U zonama mirnijeg mikroreljefa na vapnenoj podlozi dolaze nešto dublja tla A(B)C tipa — smeđa tla na vapnencu — kod kojih dubina iznosi 30—40 cm. Prema tome su i rendzine i smeđa tla na vapnencu plitka tla, dubina kojih je ograničena kamenom geološkom podlogom. Dublja tla su ovdje ovisna o reljefu ili pukotinama u kamenju. Takav razvoj tala je uvjetovan dugotrajnom akumulacijom nerastvorivog ostatka koji nastaje trošenjem vapnenca. Osim toga, kamen izbija češće na površinu pa se dubina tla, tj. tipovi tala smanjuju na kratkim razmacima. Zato prema dosadašnjem istraživanju na vapnenastoj podlozi, »korijenje šumskog drveća nalazi potrebne elemente za ishranu slijedeći pukotine u kamenu vapnencu, koje pedološki nije moguće evidentirati u svim slučajevima«. 14 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Iz opisa profila vidljivo je da je A-horizont kod profila 9 plići, što je u vezi s načinom trošenja dolomitne stijene. Površinski horizont tih tala je jako humozan, a dublji kao i prijelazni horizonti su slabo humozni. Sadržaju humusa analogan je i sadržaj dušika, tj. površinski horizont je vrlo bogat dušikom, a dublji i prijelazni horizont je dobro opskrbljen dušikom. C:N odnos je povoljan i iznosi 8:10. U pogledu sadržaja fiziološki aktivnih hranjiva spomenuta tla spadaju u klasu srednje opskrbljenih tala KoO, a u pogledu sadržaja P2O5 profil br. 11 je u površinskom horizontu srednje opskrbljen, a profil 9 je slabo opskrbljen hranjivom. S porastom dubine sadržaj se tih hranjiva smanjuje, tako da su dublji i prijelazni horizonti slabo opskrbljeni fiziološki aktivnim fosforom i kalijem. Izloženi rezultati i kratak opis svakog profila posebno omogućuje uvid u postojeće karakteristike i zastupljenost pedosistematskih jedinica istraživačkog područja. Iz podataka o morfologiji profila i analitičkog priloga može se jasno utvrditi prilična neujednačenost u pedotipološkom smislu. U vezi s tom konstatacijom, osobine se tih tala uglavnom podudaraju sa specifičnostima pojedinog tipa. Antropogeni utjecaji, koje smo mogli utvrditi, odnose se na fizikalna i kemijska svojstva i to prvenstveno zbog obrade tla i kalcifikacije spomenutih tala, uređivanja parkovnih površina, pravljenja puteva i dr. Svojim radom čovjek je na taj način izmijenio prirodne uvjete tvorbe tla. S tim u vezi iznijet ćemo neka zajednička svojstva istraživanih tala. Iz priložene tabele 3 vidi se da su sva istraživana tlt karbonatna, bez obzira na razvojni stadij ili geološku podlogu. Tako se na podlozi vapnenca zadržao stadij rendzine, a izostaje razvojni stadij smeđevapnenastog tla, — tlo bez slobodnih karbonata, iako morfološkim i ekološkim svojstvima ta tla više odgovaraju stadiju smeđeg tla nego rendzini (vidi profil 6 — rendzina na dolomitu). Iz istih razloga kod obrončanog pseudogleja (profil 3) površinski sloj tla do dubine 40 cm je karbonatan zbog kalcifikacije rigolanog sloja, a dublji horizont ovog profila kao i čitav profil nizinskog pseudogleja sadržava slobodne karbonate samo u tragovima. U vezi sa sadržajem slobodnih karbonata i reakcije tla kojt je kod svih analiziranih profila alkalična, osim iznimno kod površinskog horizonta obrončanog pseudogleja (profil 3) gdje PH u vodi iznosi 6,6, a to znači dt je praktički neutralan. Karbonatnost tih tala, a prema tome i zasićenost adsorpcijskog kompleksa bazama što je odlika svih analiziranih profila, je u vezi s blagim formama humusa koje spomenuta tla posjeduju. Organsku komponentu tla na osnovi C:N odnosa možemo prema podacima tabele 3 smatrati povoljnom ako taj kvocijent iznosi oko 10. Kod naših tala taj je odnos, osim za površinske horizonte profila 2, 5, i 6 (gdje C:N iznosi 12—15), manji od 10. Prema tome, analitički podaci o sadržaju humusa u istraživanim tlima upućuju da su spomenuta tla ekološki povoljnija ako sadrže veću količinu humusa na jedinici površine. Opskrbljivost tala s fiziološki aktivnim hranjivima za fosfor i kalij je općenito slaba. Srednje opskrbljena s K20 su jedino rendzina i to samo površinski horizonti kod kojih dubina A-horizonta ne prelazi više od 20 cm. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 7 <-- 7 --> PDF |
9. Park oko Gradskog muzeja Samobor, u centru Samobora oko bivšeg dvorca Ferde Livadica. Ekspozicija je sjeverozapadna, teren uglavnom ravan, a u južnom dijelu parka nagib je 40—50°. 10. Park oko »Alnoch« dvorca nalazi se u Starogradskoj ulici br. 12, oko 500 metara, zapadno od centra Samobora. Ekspozicija južna, a nagib terena od 10—509. 11. Park oko kurije »Podolje« u Starogradskoj ulici br. 30, zapadno od centra Samobora, udaljen je oko 1.5 km. Ekspozicija južna, a nagib terena od 0—30". 12. Park oko kuće arh. Bučara na staroj cesti Samobor — Bregana, u Bistracu br. 3, sjeverno od centra Samobora udaljen oko 1.2 km. Ekspozicija je sjeveroistočna, a nagib terena 5—10°. 13. Park »Bistrac« oko dvorca u Bistracu na staroj cesti Samobor — Bregana. Ekspozicija je sjeveroistočna, a nagib terena 5—10» 14. Park oko šmidhenova kupališta nalazi se na novoj cesti Samobor — Bregana. Ekspozicija je sjeveroistočna, a nagib terena od 0—20°. 15. Park u Lugu kraj Samobora uz staru cestu Samobor — Bregana, udaljen oko 1 km od Bregane. Park se nalazi pod upravom »Specijalnog zavoda za učenike u privredi.« Ekspozicija je sjeveroistočna, a nagib terena od O—IO«. 16. Park uz dvorac »Hamor« (bivša vila Reizer), oko 3 km zapadno od centra Samobora ispod sela Gradišće. Park je sada vlasništvo dr Vladimira Borovačkog. Ekspozicija je južna, a nagib terena od 0—5°. 17. Park oko vile Gušić u Starogradskoj ulici br. 32, zapadno od centra Samobora udaljen oko 1,5 km. Ekspozicija južna, a teren ravan. 18. Važniji vrtovi u Samoboru nalaze se u ulicama Starogradskoj (br. 2, 15, 18), Perkovčevoj (br. 17, 34, 42), Lj. Gaja (br. 24) i J. Mišića (br. 5). Klimatski odnosi u okolišu Samobora U ovom prikazu navedene su srednje vrijednosti meteoroloških podataka, dobivenih na temelju mjerenja na meteorološkoj stanici Bistra c s područja općine Samobor, kako bi u izvjesnoj mjeri mogle dati uvid u klimatske prilike toga kraja, tj. općine Samobor. Da bi mogli uočiti klimatske razlike između Samobora i Zagreba, uzeli smo u razmatranje i meteorološku stanicu Zagre b — Grič . Klimatska zona prema Koppenovoj klasifikaciji C-Toplo-umjereno kišna klima oznaka »Cfwbx«. Meteorološka stanica Bistrac leži na nadmorskoj visini 160 m, geogr. šir. 45° 49´ N i geogr. duž. 15° 42´ E, dok Zagreb — Grič leži na nadmorskoj visini 157 m i geografskoj šir. 45° 49´ N i geogr. duž. 15° 59´ E. Apsolutni maksimum temperature zraka za Bistra c iznosi 35,0° C, a apsolutni minimum —24,3°C. Srednja godišnja temperatura zraka je 10,3°C, srednjak temperature vegetacijskog perioda (razdoblje IV—IX) iznosi 16,7oC, srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca (siječanj) iznosi —2,2»C, a srednji maksimum temperature najtoplijeg mjeseca (srpnja )iznosi 20,0°C. Apsolutni maksimum temperature zraka na stanici Zagre b — Gri č iznosi 34,8°C, a apsolutni minimum —15,6°C. Srednja godišnja temperatura zraka je 11,6°C, srednjak temperature vegetacijskog perioda iznosi 17,8°C, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 6 <-- 6 --> PDF |
i jame, sve izravnati te posipati kamenjem i pijeskom. Tada je Samobor dobio svoj najveći i najljepši trg. Dne 10. travnja 1861. godine izabran je za samoborskog suca i načelnika Ljudevit Šmidhen. On je iz malog i zapuštenog mjestanca stvorio uredan i slikovit gradić, šmidhen daje 1864. godine uređivati Janindol (današnji Anindol), a tek 1882. godine mogao se podići današnji park. Na mjesto tadašnjih stabala murva, koje su bile posječene, zasađeno je različito crnogorično i bjelogorično drveće i grmlje. Po čitavom Janindolu izvedeni su putevi, postavljene klupe, stvoren je park. Osim Janindola, zasađena je crnogorica na Vrbini, djelomično Stražniku i Brezini (umjesto starih i istrulih stabala pitomog kestena). U to vrijeme zasađeni su i mnogi drvoredi po samoborskim ulicama te stabla pitomog oraha uz Gradnu. Kod uređivanja i podizanja parkova pomogao je šmidhenu vrtlar Zistler iz Mokrica, koji je 1883. godine na prijedlog Šmidhena imenovan vrtlarom općine Samobor. Većina parkova, koja je podignuta u to vrijeme, vezana je uz rad i ime vrtlara Zistlera. Zemljopisni položaj Samobora, šume koje ga okružuju, zanimljivosti njegovih starina, potok Gradna koji oživljuje krajolik, ugodne šetnje u okolici, vinogradi te povoljne prilike za rekreaciju i sport privlačili su decenijama posjetioca. Značenje Samobora kao rekreativnog centra raste i njihov se broj iz godine u godinu stalno povećava. POLOŽAJ POJEDINIH PARKOVA U SAMOBORU Na području Samobora postoji nekoliko većih i manjih parkova te kućnih vrtova u kojima je zasađeno različito strano drveće i grmlje. Te vrste predstavljaju vrlo interesantan i vrijedan dendrološki materijal koji može poslužiti kao baza za dobivanje različitih vrsta bilja za parkove i park-šume, za rad na oplemenjivanju vrsta, mogućnosti njihove introdukcije u naše šume te različna uzgojna i biološka proučavanja U ovoj studiji proučeni su slijedeći parkovi i vrtovi (karta 1) 1. Park »Mojmir«, jugoistočno od trga kralja Tomislava, udaljen oko 1 km, na istočnoj ekspoziciji i nagibu terena 10—20°. 2. Park »Giznik«, jugoistočno od trga kralja Tomislava udaljen oko 500 metara na istočnoj ekspoziciji i nagibu terena 10—15°. 3. Park »Wagner«, u Langovoj ulici br. 39 jugoistočno od centra Samobora, udaljen oko 500 metara, na sjeveroistočnoj ekspoziciji, a teren ravan. 4. Park oko dječjeg vrtića Samobora nalazi se između potoka Gradne i ulice Zvonimira Mahovića. Ekspozicija je sjeveroistočna, teren ravan. 5. Park oko trga Pavla Videkovića oko doma kulture Samobor. Ekspozicija je sjeverna, a teren ravan. 6. Park oko »Izletišta starom dvorcu« u Taborovcu br. 3 ispod sv. Mihalja, na jugozapadu od centra Samobora. Ekspozicija zapadna, a teren ravan. 7. Park na groblju Samobor nalazi se južno od centra Samobora, a na sjeveroistočnoj strani Anindola oko 700 metara. Ekspozicija je sjeveroistočna, a nagib 10—30°. 8. Park oko gimnazije Samobor, oko 500 metara sjeverozapadno od centra Samobora u podnožju Stražnika. Ekspozicija je južna, a nagib terena 20—30!). 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 5 <-- 5 --> PDF |
nalazi pedesetak velikih koloriranih bakroreza urezan je i položaj Samobora u okviru Zagrebačke županije. Nadalje je poznat crtež Starog grada iz 1750. god. koji je Kukuljević precrtao s nepoznatog predloška. U Samoborskom muzeju nalaze se dvije karte Antuna Petra Praunspergera. Na prvoj iz 1762. god. nacrtano je čitavo područje Samobora s granicama, putovima, potocima, brdima, vinogradima i važnijim zgradama, sve to usklađeno prema tekstu Beline povelje iz 1242. godine. Na drugoj karti A. P. Praunspergera nacrtano je uže područje Samobora s ulicama, pojedinim zgradama te posjedima sa označenim imenima vlasnika. Slikar Franjo Jakše izradio je 1809. godine akvarel Samobora. Na slici je prikazano brdo Tepec, Stari grad, Taborovec sa sv. Mihaljem te gradski mlin na Gradni (akvarel se čuva u grafičkoj zbirci JAZU u Zagrebu). S mnogo pojedinosti izrađena je i Semanova karta zagrebačke dijeceze iz 1822. godine na kojoj je pored Samobora označeno oko sedamdeset sela s područja te općine. Stari grad prikazan je i na portretu »Dječak u plavom« iz porodice Montecuccoli koji je naslikao Kristijan Mayer 1830. g. (čuva se u Samoborskom muzeju). Samobor su vrlo često posjećivali Ljudevit Gaj, Vatroslav Lisinski, Petar Preradović, Pavao Štos, Ivan Mažuranić, Ljudevit Farkaš-Vukotinović, Ivan Mihanović, Ivan Kukuljević, August Gustav Matoš i drugi. Ferdo Livadić je ondje skladao niz ilirskih budnica od kojih je zajedno s Ljudevitom Gajem napisao i »Još Hrvatska ...«, koja je kao prva hrvatska riječ prodrla u njemačko kazalište u Zagrebu 1835. godine. O Samoboru pišu mnogi znanstveni i kulturni radnici kao: Dragutin Kramberger-Gorjanović (»Geologija gore Samoborske«, Rad CXX, 1894), Šišić i Laszowski (»Monumente spectantia historiam Slavorum maridionalum) koji iznose podatke o srednjevjekovnom Samoboru, zatim Dragutin Hire, Miso Kišpatić, Vjekoslav Noršić, Marijan Salopek (»O fosilnim amonitima Gregurić brijega«), Milan Herak (»O geološkom istraživanju Samoborske gore«), Ivo Pevalek, Ivo Horvat (Botanička istraživanja), Ivica Sudnik (niz članaka o povijesti Samobora) te mnogi drugi. Razvoj Samobora kao izletišta i rekreacionog centra započinje osnutkom pošte i diližanse 1810. god., kada se organizirano pojavljuju i prvi putnici (izletnici). Osnutkom »Društva za poljepšavanje Samobora« 1886. godine započinje period uljepšavanja grada. Uređuju se ulice, pločnici, kanalizacija, javna petrolejska rasvjeta, korito potoka Gradne, drvoredi, šumski parkovi (park-šuma) Anindol i Stražnik. Godine 1901. izgrađena je uskotračna željeznica Zagreb — Samobor. Poljepšavanje Samobora značajna je djelatnost o kojoj postoje sačuvani dokumenti i preko 150 godina, što se vidi iz pisma prvog građanskog ljekar nika Jurja Valentovića. On je 24. veljače 1815. godine zamolio općinu da mu dozvoli gradnju kuće za novu ljekarnu u središtu Samobora na glavnom trgu »za poljepšati i uzvisiti opidium«. Oko 1864. godine, kada je Samobor imao 2700 stanovnika, glavni trg još nije bio uređen. Na sjevernoj strani ispred općinske vijećnice bio je duboki jarak kojim su tekle nabujale vode Gradne. Tadašnji sudac i predsjednik općine Franjo Reizer dao je teren preorati golemim plugom, zatrpati jarak |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 4 <-- 4 --> PDF |
ha Jarešinki, u vinogradu Jelenčaku te u Gornjem Gizniku i Slapnici, na temelju čega se može pretpostaviti da je i dolina Breganice bila nastanjena. Iste godine pronađena je kamena sjekira kod »Bakičine kuće« u Radatovićima, u zapadnom dijelu Žumberka. U neolitsko doba bio je Okićki kraj naseljen , o čemu govore i iskopine u Repišću. Iz brončanog doba pronađena je igla i kopča u okolici Samobora na brdu Kosavec kod Trkeša; zatim je nađeno brončano koplje na Gradišću te vršak koplja u Velikom Lomniku. U halštatskom periodu (starije željezno doba) stvaraju se već etničke grupe — ilirska plemena. Podižu se utvrđene gradine, a mrtvi se pokapaju ili spaljuju, o čemu govore nalazi groblja u Krupčama kod Krašića. Oko 400—300 g. p. n. e. izrađuju se kamenom obložena ognjišta koja su otkrivena 1931. g. kod sela Otruševca u blizini Samobora. Kada su Rimljani zauzeli Panoniju (9 god. p. n. e.) podijelili su je na Gornju i Donju. U Gornju su spadala područja Jastrebarskog, žumberka i Samobora. Dolaskom Rimljana nastaje povezivanje gradova novim cestama, kao što je ona koja je povezivala Emonu (Ljubljanu) i vodila pored današnjeg Samobora preko Siska do Beograda. Kao dokaz prisutnosti Rimljana u ovom kraju, još i danas uz lipovački krak potoka Gradne stoje ostaci stražarskih kula. Za vrijeme seobe naroda, od IV do VI stoljeća n. e., kroz našu zemlju je prošlo oko 380 različitih germanskih i drugih plemena od kojih se jedan dio ovdje i nastanio. Istočni Goti osvojili su znatan dio današnje Hrvatske, pri čemu i područje Žumberka, Jastrebarskog te Samobora. Godine 1094, nakon smrti Stjepana II, kada je mađarski kralj Ladislav zavladao zemljom sjeverno od Gvozda, a onda krenuo prema moru ne nailazeći na organizirani otpor, osnovana je Zagrebačka biskupija koja je bila podređena mađarskoj nadbiskupiji. Tako je područje Žumberka, Jastrebarskog i Samobora došlo pod jurisdikciju Zagrebačke biskupije. U razdoblju od 1235—1270. god., kada su u Hrvatsku provalili Mongoli, stigao je 18. V 1241. kralj Bela IV u Samobor na svom putu prema moru. Tada se u borbama s osvajačima istakao okićki knez Ivan, a kralj Bela je u znak zahvalnosti dao podići crkvu u Samoboru. Godine 1242. potvrdio je samoborskoj općini osobite povlastice posebnom poveljom. Otkada je oko 1260. god. započeta gradnja tvrđave Starog grada, u povijesti su zabilježeni mnogi sukobi i borbe za slobodu s domaćim i stranim nasilnicima. Kroz Samobor su prošle tatarske horde Batukana, mrak sredovječnog feudalizma, buntovni seljaci Matije Gupca (1573. g.), francuska okupacija i ilirski preporod. Najstariji i jedan od dragocjenijih priloga povijesti Samobora je geografska karta »La Schiavonia« iz 1578. godine, na kojoj su ucrtani gradovi, rijeke i planine Slovenije i Hrvatske južno od Save. Na njoj je ucrtan i Samobor pod nazivom »Samoquar«. Spomenuta geografska karta izrađena je uljenim bojama i nalazi se danas u dvorani »Salla della Guardaroba«, poznate historijske palače »Palazzo Vecchio« u Firenci. Najstarija sačuvana slika Samobora u našoj zemlji je kolorirani drvorez poznate bitke s Turcima kod Siska godine 1592. Tu je, pored utvrđenih hrvatskih gradova, prvi puta likovno prikazan stari grad Samobor. Samobor je obilježen na Glavačevoj karti Hrvatske iz god. 1673. U dijelu Atlas-Novus iz godine 1726. gdje se 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LI ST SAVEZ INŽENJERA I T.lHNlCARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 96 SIJEČANJ — VELJAČA GODINA 1972. UDK 634.0.272(497.13) PARKOVI SAMOBORA I NJIHOVA DENDROLOŠKA VAŽNOST Mr JOSIP KARAVLA, dipl. ing. šum. Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarskog fakulteta u Zagrebu UVOD U neposrednoj blizini Zagreba, udaljen svega 20 km, nalazi se na istočnom obronku Samoborskog gorja, a na početku Lipovačke i Rudarske doline, Samobor. Taj gradić s nekoliko tisuća stanovnika uvijek je imao osobitu funkciju i važnost za svoju bližu i dalju okolicu, bio je značajna prometna i obrambena točka, važno rudarsko, trgovačko i obrtničko središte. U novije vrijeme znatno se promijenio značaj Samobora. Uz početke razvitka industrije osobito je porasla rekreacijsko-turistička važnost za grad Zagreb. Tome su, između ostalog, osobito doprinijele njegova bogata kulturno- povijesna baština, živopisni smještaj te očuvane i privlačive prirodne ljepote bližeg i daljeg okoliša. Među atraktivne kulturno-povijesne prirodne objekte Samobora može se, bez sumnje, ubrojiti i nekoliko starih i novijih parkova u gradu ili njegovoj okolici. Ti su parkovi odraz gospodarskog i kulturnog razvitka Samobora i predstavljaju vrijedne spomenike vrtne arhikteture u Hrvatskoj pa sam odlučio da ih proučim i opišem. U tom povremenom petogodišnjem radu pomogli su mi savjetima prof, dr Milan Anić, prof, dr Mirko Vidaković i prof, dr Pavle Fukarek pa sam im dužan izraziti osobitu zahvalnost. Upravitelju Samoborskog muzeja Ivici Sudniku te suradnicima prof. Nadi Anger i dr Stjepanu Oreškoviću zahvaljujem na pomoći i korišćenju povijesnog arhiva. Za pedološku ekspertizu zahvalan sam kolegama dipl. ing. šum. Andriji Vrankoviću i dipl. ing. kern. Vladimiru Sertiću, a kolegi dipl. ing. šum. Željko Štahanu za pomoć prilikom terenskih radova. Priložene fotografije je izradio aps. šum. Željko Borzan uz nesebično zalaganje. IZ PROŠLOSTI SAMOBORA Smatra se, da je samoborsko područje čovjek naselio već u kameno doba. On je tamo lovio različnu divljač: jelene, lisice, divlje zečeve i dr. Kao oslonac za tu pretpostavku mogu poslužiti nalazišta u Kostanjevici na Dolenskom. Godine 1939. pronađene su kamene sjekire na brdu Hajdovčaku, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 25 <-- 25 --> PDF |
23. Forsythia suspensa (Thunb.) Vahl, kineska forsitija, obična ili viseća forsitija, grm porijeklom iz Kine. Cvate u travnju prije listanja, a grane su pokrivene zlatnožutim cvjetovima koji su vrlo dekorativni. 3. WAGNEROV park Park se nalazi u Langovoj ulici 39 (nekadašnji Eh. Albrecht-Platz 27. August 1861) u neposrednoj blizini glavnog trga (tj. Trga kralja Tomislava), vlasništvo je Zorice Wagner te Eme Bilo-Kapič. Osnovan je 1878. godine na površini od 0,6 ha kao pejsažni perivoj. Sada se u parku nalaze ove vrste: Golosjemenjače (Gymnospermae): 1. Ginkgo biloba L. ginko, istočno-azijsko drvo. U parku dolazi stablo visine 23,5 m i opsega 179 cm (1963). To je stablo muški primjerak, vrlo lijepog habitusa, zdravo i vitalno. 2. Abies concolor Engelm., američka dugoigličava jela, koloradska jela, vrlo lijepog uzrasta, ali veoma rijetka po parkovima, visina je 21 m, a opseg 106 cm (1963: 20 m i 104 cm). Stablo ne fruktificira. 3. Pseudotsuga menziesii var. viridis Franco, zelena duglazija, porijeklom iz Sjev. Amerike. 4. Tsuga canadensis (L.) Carr., kanadska cuga, u parkovima dolazi vrlo rijetko, ovdje je visine 14 m, a opsega 109 cm i raste u vrlo gustom sklopu. Daje plodove, no sjeme je vrlo slabe klijavosti. 5. Cedrus libani Loud., libanonski cedar, visine 13,5 m, a opsega 115 cm (1963: opseg 106 cm). Na dnu debla kora mu se suši. 6. Sequoiadendron giganteum (Lindl.) Buchh. (Sequoia gigantea Decne). golemi mamutovac, golema sekvoja, ovdje je visoka 35,5 m i opsega 500 cm. (1963: 35 m i 473 cm). Vrh joj je stradao od kasnih mrazeva pa joj je stoga visinski prirast bio slab. 7. Thujopsis dolabrata Sieb, ea Zucc, hiba. U parku postoji malen primjerak, naknadno zasađen. 8. Ch.am.aecypariš lawsoniana (Murr.) Pari. lavsonov pačempres, kalifornijsko drvo. U parku se nalazi grupica od 5 stabala. 9. Thuja orientalis L. Biota orientalis Endl.), obična azijska tuja. 10. Thuja occidentalis L., obična američka tuja. Sjeveroistočno od zgrade u parku nalazi se grupica od 7 stabala. 11. Thuja plicata Lamb. (Thuja gigantea Nutt.), golema tuja, porijeklom iz zapadnog dijela Amerike. Drvo u parku je visoko 23,5 m, a opseg 185 i 280 cm jer ima dvostruku rašlju (1963: visina je bila 22,5 m, a opseg 180 i 266 cm). Stablo je vitalno i normalno rađa plodom. 12. Junipers virginiana L., virginijanska borovica, drvo iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. 13. Taxus baccata var. fastigiata Standisch., stupolika tisa, raste uz zgradu u parku. Kritosjemenjače (Angiospermae): 14. Liriodendron tulipifera L., američki tulipanovac, drvo porijeklom iz Sjev. Amerike. U parku se nalaze dva lijepa primjerka. Jedan je visok 23,5 m opsega 156 cm, a drugi 22 m opsega 175 cm (1963: prvi je bio visok |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 24 <-- 24 --> PDF |
(Dimenzije u 1963: visina 14 m, opseg 110 cm). Drugi po veličini je 15 m visine, 124 cm opsega (u 1963: visina 12 m, opseg 96 cm), a treći primjerak se suši. 5. Pinus strobus L., američki borovac, vajmutovac, vajmutov borovac. Drvo iz istočnog dijela Sjev. Amerike. Postoji grupica od 5 stabala, visina 16—22 m. 6. Sequoiadendron giganteum (Lindl.) Buchh. (Sequoia gigantea Decne.), mamutovac visine 8 m, a opsega 116 cm (1963. g.: visina 8 m, a opseg 104 cm). Godine 1962/63. stablo se smrzlo, ali se oporavlja i sada dobro izgleda. 7. Cryptomeria japonica D. Don, japanska kriptomerija. Postoji jedno stablo visine 13,5 m i opsega 64 cm. 8. Chamaecyparis lawsoniana (A. Murr.) Pari, lavsonov pačempres, kalifornijsko drvo. 9. Chamaecyparis lawsoniana aluniii (Ch. lawsoniana glauca) (Iacq.) Beissm., plavi pačempres. 10. Thuja orientalis L. (Biota orientalis (L.) Endl.), obična azijska tuja. 11. Thuja occidentalis L., obična američka tuja. U parku oko dvorca »Giznik « nalazi se lijepa grupica od 5 stabala. Najveće je 20 m visoko i opsega 187 cm. 12. Juniperus sabina L. f. retinospora, planinska borovica s bodljikavim grančicama. 13. Juniperus virginiana L., virginijanska borovica, drvo iz istočnog dijela Sjev. Amerike. Mala grupica od 4 stabla visine 6—8 m pokazuje slabu vitalnost. Kritosjemenjače (Angiospermae): 14. Platanus acerifolia Ait. (Willd.), javorolisna platana. U parku dolazi mala grupica od 6 stabala visine 18—24 m. 15. Magnolia Uliflora nigra Nichols. (Rehd) (M. soulagiana var. nigraNichols.), magnolija, porijeklom iz Japana. 16. Fagus silvatica var. atropunicea West. (Fagus silvatica var. atropurpurea Kirchn.), bukva crvenkastih listova. Postoji jedno vrlo lijepo stablo visine 25 m, opsega 283 cm i promjera krošnje oko 20 m. u 1968. g. dobro je evala te ima mnogo plodova. 17. Betula nigra L., riječna breza, porijeklom iz Sjev. Amerike i Kanade. 18. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, grm jugoistočne Evrope i zapadne Azije. 19. Deutzia gracilis Sieb, et Zucc, vitka deucija, grm do 2,5 m iz zapadne Kine i Japana; cvjeta od svibnja do lipnja u bijelouspravnim metlicama. 20. Elaeagnus commutate Bernh. (E. argentea Pursh), srebrnasta dafina, grm porijeklom iz Sjev. Amerike. Dolaze grupice od po šest grmova; cvjeta od svibnja do srpnja. 21. Acer negundo L. (Negundo fraxinifolium Nutt., N. aceroides Moench), negundovac (pajavac), jasenolisni javor, drvo iz SAD, Kanade i Meksika. Primjerak u parku visok je 16,5 m, a opseg 373 cm te promjera krošnje oko 10 m. 22. Parthenocissus tricuspidata (Bieb. et Zucc.) Planch. (Ampelopsis t. Sieb, et Zucc, A. Veitchii robusta Hort., A. Hogii Hort., A. japonica Hort. Vitis ineostans Mig.), trošiljkasta lozica, penjačica vitičarka iz Japana i centralne Kine. Lijepo se penje po zidovima dvorca. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 16 <-- 16 --> PDF |
sastava na rasponu 85—120 cm. Na taj način je kod spomenutog profila izražena slojevitost po mehaničkom sastavu za sitnicu tla. Reakcija kod oba profila aluvijalnih tala je alkalična po cijeloj dubini profila, a sadržaj slobodnih karbonata je velik i kreće se za profil 5 u gra nicama od 22,2—29,0%, za profil 6 od 13,4—25,9% za pojedine horizonte. Po sadržaju humusa ta se tla razlikuju u površinskom horizontu. Dok je površinski horizont profila 5 jako humozan, a ostali horizonti slabo humozni, kod profila 6 svi horizonti su slabo humozni. Dalje je u pogledu količine humusa značajno što neki dublji horizonti sadrže više humusa od susjednih plićih horizonata, što je u vezi s prije spomenutim slojanjem profila. Površinski horizont profila 5 spada u tla vrlo bogata dušikom, a dublji horizont je dobro opskrbljen. Kod profila 6 i u pogledu sadržaja dušika izražena je njegova slojevitost. Tako je površinski horizont dobro opskrbljen dušikom, a dublji horizont spada u tla vrlo bogata opskrbljena tim biogenim elementom. Odnos C:N je povoljan za oba profila, a s dubinom se taj odnos još više sužava. Spomenuta su tla slabo opskrbljena fiziološki aktivnim hranjivima fosfora i kalijem. Jedino je površinski horizont profila 5 dobro opskrbljen fiziološki aktivan fosforom kao i duboki horizont (60—85 cm) profila 6 kod kojega se i u tom pogledu održava slojevitost profila. Tla na vapnencu Ta su tla površinski najmanje zastupljena na istraživanom području parkova Samobor. Najviše su rasprostranjena na području parkova 1, 2, 3 i 7, ali ne obuhvaćaju kontinuirano te površine zbog interkalacija različitih litoloških supstrata. Pojava takvih tala najbolje ilustrira profil br. 6 otvoren u parku »Mojmir«. Po mehaničkom sastavu površinski horizont je glinasta ilovača do dubine od 6 cm, a od 6—33 cm laka glina. Reakcija tla je alkalična u cijeloj dubini profila. Količina slobodnih karbonata je manja od analognih stadija na dolomitima kao i od aluvijalnih tala te iznosi svega 3,4% u površinskom i 4,20% u prijelaznom horizontu. Po količini humusa A-horizont je vrlo jako humozan, dok je prelazni dublji horizont slabo humozan; po sadržaju dušika A-horizont je vrlo bogat, a prijelazni dublji horizont je dobro opskrbljen dušikom. Što se tiče C:N odnosa, on je povoljan kao i kod većine spomenutih tala. Fiziološki aktivni fosforom i kalijem A-horizont je osrednje opskrbljen, a prijelazni je slabo opskrbljen. Tla na dolomitu Tla na dolomitu pretežno se rasprostiru u parkovima sa oznakama 8, 10, 11, 12 i 14. Predstavljena su profilima 9 i 11 — rendzina na dolomitu i rendzina na dolomitnom grusu — otvorenih u parku Podolje i Alnoch. To su plitka tla, po mehaničkom sastavu glinasta ilovača, skeletoidna. Skelet je karbonat. Reakcija tla je alkalična, a što se tiče prisustva slobodnih karbonata oni su više zastupljeni kod profila 9 nego kod profila 11. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Pseudoglejna tla Ta su tla razvijena na ilovinama pleistocena i rasprostranjena su u uskoj zoni koja se proteže lijevo od ceste Samobor — Bregana te čine suvislu površinu u odnosu na druge spomenute pedosistematske jedinice. U toj zoni nalaze se parkovi s oznakama 13, 14 i 16. Pseudoglejna tla predstavljena su naprijed opisanim i analiziranim profilima br. 2 i 3. Profil br. 3 predstavlja obrončani pseudoglej, a br. 2 nizinski koji se pojavljuje u udolicama toga suvislog područja, a k tome je pod utjecajem stalnog vlaženja od vode koja potječe od vodotoka. S obzirom na bogatstvo bazama (karbonatima), oba profila pripadaju prema podacima iz literature grupi eutrofnih pseudogleja. Po mehaničkom sastavu u Na-pirofosfatu, površinski horizont nizinskog pseudogleja je pjeskovita ilovača. Dubinom profila mehanički sastav postaje teži, tj. u Bg horizontu praškasta ilovača, a u BgG glinasta ilovača. Kod obrončanog pseudogleja mehanički sastav u površinskom horizontu je ilovača. Slično je kod profila br. 2, tj. ispod površinskog horizonta dolazi horizont praskaste ilovače, a zatim glinasta ilovača. Reakcija tla, određivana u vodi, je alkalna za oba profila pseudogleja i to po cijeloj dubini osim za površinski sloj A-horizonta obročenog pseudogleja, gdje je neutralan. U vezi s reakcijom tla njegov je sadržaj karbonatni koji je utvrđen kod oba tla na cijeloj dubini profila. U pogledu količina karbonata nizinski pseudoglej sadržava znatno veću količinu u površinskim horizontima do dubine od 45 cm, nego adekvatni horizont kod obrončanog pseudogleja. Ta razlika se odražava i u analiziranim vrijednostima za pH koji je za profil br. 2 do 45 cm dubine najveći te iznosi 8,0. U pogledu sadržaja humusa nema bitnih razlika između navedenih tala za odgovarajuće dubine profila. Po količini humusa spadaju u slabo humozna tla. Dosta humozan je jedino površinski A-horizont profila 3 kojega debljina iznosi svega 7 cm. Do dubine od 50 cm ta su tla dobro opskrbljena dušikom, a C:N odnos je povoljan i s dubinom se još više sužava. Fiziološki aktivnim P2O5 i K20 ta su tla slabo opskrbljena. Čak i površinski horizonti spadaju u grupu slabo opskrbljenih tala tim biljnim hranjivima. Aluvijalna tla Navedena tla dolaze u jednoj, pretežno suvisloj, uskoj zoni na potezu od Hamora do samoborskog trga kao i na užem gradskom području. U toj zoni nalaze se označeni parkovi 4, 5, 6, 9 i 17. Analitički podaci za dva profila i to profil 5 otvoren u parku Hamor te profil 6 u parku »Izletišta starom dvorcu« pokazuju heteregonost matičnog supstrata što je karakteristično za aluvijalna tla. Mehanički sastav profila 5 je glinasta ilovača po cijeloj dubini aktivnog profila, tj. do 60 cm, a zatim dolaze naslage kamenja raznorodnog petrografskog sastava. Mehanički sastav profila 6 spada također u grupu ilovastih tala, ali za razliku od profila 5 — taj profil po mehaničkom sastavu postaje sve teži do dubine od 85 cm. Zatim se ponavlja sloj lakšeg mehaničkog |