DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 20 <-- 20 --> PDF |
čovjeka poljoprivredne su se površine stalno širile na račun šume. Danas je stanje takvo da je krčenje šuma dostiglo skoro kulminaciju. Šume su potisnute na strme i kamenite terene te u hladniji klimatski pojas. U takvim prilikama šume danas zapremaju samo apsolutno šumsko tlo, koje se prostire na oko 65% cjelokupne površine. Na užem istraživačkom području zastupljene su slijedeće šumske zajednice (fitocenoze): 1. Šuma kitnjaka i običnog graba {Querco-Carpinetum croaticum Horv.). Spomenuta klimatogena šumska zajednica rasprostranjena je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Ta je šuma najljepše razvijena na blagim nagibima, na neutralnim i slabo kiselim tlima koja se lako pretvaraju u prvorazredne livade i oranice pa su zato najveće površine iskrčene i na njima se danas nalaze gusta naselja, čovjek je mnogo utjecao na preostale šume hrasta kitnjaka i običnog graba. Stalnom sječom nastali su kolosjeci u kojima se često naselio i proširio bagrem, a trajnim sabiranjem sušnja tlo se sve više osiromašuje. U sjeverozapadnom dijelu Samoborske gore, uz cestu Samobor — Bregana, nalazimo ostatke te šumske zajednice u parku Bistrac, parku oko kuće Bučar i drugdje. 2. Šuma medunca i crnoga graba {Querco-Ostryetum carpinifoliae Horv.). Na strmim vapnenim i dolomitnim obroncima, na sunčanoj ekspoziciji nalaze se u Samoborskoj gori prekrasno razvijene kserofilne šumice hrasta medunca i crnoga graba. Podlogu čine vapnenci i dolomiti sa smeđe karbonatnim tlima i rendzinama. Šume su zbog strmine redovno otvorene te rastu na apsolutno šumskom tlu, koje se ne može pretvoriti u nijednu drugu kulturu pa zbog toga imaju trajno zaštitni karakter. Neke biljne vrste iz te fitocenoze nalazimo u parku Podolje, oko gimnazije u Samoboru i drugdje. 3. Šuma lužnjaka s običnim grabom (Genisto elatae-Quercetum carpinelosum betuli Glav.). U navedenoj šumi tlo nije izvrgnuto poplavi, ali je zimi zasićeno vodom. Po svom sastavu šuma se znatno razlikuje od lužnjakove šume mokrog tipa. Pojavljuje se na ocjeditim i dovoljno svježim terenima. Razvila se na tzv. mikrouzvisinama ili gredama, na pseudoglejnom, odnosno podzolastom tlu slabo kisele do neutralne reakcije. U toj šumi obično pridolazi u donjem sloju obični grab i klen. U okolišu Samobora, park Lug i park oko Šmidhenova kupališta pripadaju arealu navedene zajednice. 4. Gorska šuma bukve (Fagetum croaticum montanum Horv.). Bukove šume samoborskog područja razvijaju se na različitim tlima i supstratima. U nižim položajima bukva se spušta u hladnim uvalama i osojnim ekspozicijama sve do 300 m, a na hrptovima i prisojnim stranama se diže do 800 m. Bukova šuma ima prilično široku amplitudu naseljivanja s s obzirom na klimu, tlo i reljef pa zato i stvara različite cenoze. Spomenuta zajednica je djelomično zastupljena iznad parka Podolje. Na istraženom području šume ove zajednice zastupljene su tek djelomično, površinski su malene i imaju ekstraregionalni odnosno azonalni karakter pa na karti zasad nisu posebno prikazane. Na priloženoj preglednoj vegetacijskoj karti prikazan je položaj opisanih parkova s obzirom na područje prirodne rasprostranjenosti glavnih šumsko vegetacijskih tipova u samoborskom okolišu. 1fi |