DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 84 <-- 84 --> PDF |
UDK 634.0.624.2:634.0.221.4 NORMALNE, STVARNE I DRUGE DRVNE MASE PREBORNIH ŠUMA KAO JEDNOZNAČNE, TEMELJNE VELIČINE U GOSPODARSKIM OSNOVAMA Ing. ZVONIMIR TOMAC, Rijeka Određivanje etata za preborne šume teoretski se oslanja pretežno na drvnu masu (zalihu), te se u raspravama kod drvne zalihe isprepliću razni termini i pojmovi: stvarna, današnja, normalna, minamalna, poželjna, optimalna itd. U ovom prikazu, s diskutabilnim prijedlogom za prihvaćanje jednoobraznosti i jednoznačnosti datih termina, za uređivačku praksu, obrazložiti će se slijedeći termini: za stvarne zalihe — početna, inventurna, — startna, nakon sječe etata, — konačna, na kraju perioda; za teoretske zalihe — normalna: čista sastojinska, gospodarska sastojinska, — minimalna i maksimalna, — optimalna. Nadalje nedefinirani su pojmovi »očuvane« i »degradirane« sastojine, pojmovi koji također imaju utjecaja kod određivanja etata. Napokon u gospodarenju šumama i kod određivanja etata značajnu ulogu igra vrijeme, koje se pojavljuje kao činilac kod prebornog gospodarenja, pod oznakom: — vrijeme trajne (beskonačne) proizvodnje, — uređaj ni period, — ophodnjica, — optimalno vrijeme sječe, Sve što će se iznijeti je diskutabilno: — djelomično zato što se baš u izvjesno m smislu tumače pojedini pojmovi; — djelomično zato što se izlaže nešto novo za što još ne postoje determinacije. No kako upravo uređivačka i šira šumarska praksa, upotrebljava i isprepliće iznesene pojmove i navedene termine, to se smatra da je tema aktuelna i vrijedna stručne pažnje. STVARNE DRVNE ZALIHE (MASE) Drvna masa preborne šume se u toku trajnog gospodarskog proizvodnog procesa stalno valovito mijenja, bilo zbog vanjskih razloga (uzrokuju smanjenje), bilo zbog svojih unutarnjih uzroka (prouzrokuju većinom povećanje). |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Da bismo mogli pratiti tok bioproizvodnje, potrebno je pojmovno definirati te promjenljive veličine zaliha, kako bi se mogle komparirati s analogno istoznačnim teoretskim veličinama zaliha i tako u krajnjoj liniji dati ocjenu uspjeha gospodarenja. Tako u času prvog gospodarskog ulaska u šumu obično ustanovljujemo njenu drvnu zalihu. Tu zalihu nazivam početna ili inventurn a (Mj). To je bilo koja drvna masa, pronađena inventurom (na prikladan način) obično na početku uređajne gospodarske periode. U ekonomske šume ulazimo i obavljamo inventuru radi utvrđivanja količine mase za sječu, te potom dio zalihe i siječemo, a time smanjujemo raniju zalihu. Međutim nakon sječe preostala drvna masa je osnovna proizvodna sirovina koja će se samoproizvodnjom povećati da bi nam u danom momentu ponovno omogućila uzimanje jednog svog dijela (nova sječa). Ovu, nakon sječe preostalu zalihu, nazivam startn a zaliha (Ms). Ona je osnovna veličina proizvodnje. Nju u elaboratima utvrđujemo računski kao veličinu zalihe nakon sječe, koja ali mora biti takova da osigura optimalnu proizvodnju kao zalog potrajnosti prihoda. Nakon sječe startna zaliha prirašćuje i na koncu uređajnog perioda postigne izvjesnu veličinu. Ovu zalihu nazivam konačn a periodska zaliha (Mk). Ona definira veličinu završne proizvodnje konkretne sastojine u odabranom uređajnom razdoblju. U elaboratima je to također izračunata prognosticirana veličina, koja se eventualno potvrđuje novom inventurom. Prema tome, gledano uređivački, utvrđujemo na početku uređajno gospodarskog perioda: — izmjerom inventurnu, početnu gospodarstvenu zalihu; — izračunom startnu zalihu, nakon sječe predviđenog etata, kao osnovnu veličinu trajne proizvodnje; — izračunom konačnu zalihu periodske proizvodnje, kao usporedbenu veličinu (prema početnoj) za utvrđivanje racionalnosti i dopustivosti gospodarskih zahvata, odnosno kao temeljnu garanciju potrajnosti prihoda. Iz slike 1. je vidljivo da je Mi„i + Pi = E + Ms M3 + P2 = Mk Mk = M;_2 Sastojina, živa početna zaliha (Mj.i), koja raste i samoproizvodi (te je proizvod i proizvodeća sirovina) u izvjesnom gospodarskom momentu se susreće sa sjekirom i pilom. U borbi gubi etat (E), preobražava se u startnu masu (Ms), te vitalno ojačana (?) putuje novim kolosjekom prema konačnoj periodskoj zalihi (Mk), da bi se neposredno nakon nove inventure ponovno nazvala novom početnom zalihom, kako u tom prvom uređajnom periodu, tako neprekidno u ciklusu svih gospodarskih perioda tokom cijeloga vremena proizvodnje. TEORETSKE ZALIHE želja gospodara i stručnjaka teoretičara da usporedbom ustanove kolika je proizvodnja u pojedinoj šumi povoljna odnosno da bi se mogli |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 86 <-- 86 --> PDF |
usmjeriti gospodarski zahvati, te osigurati potrajnost prihoda kao cilj gospodarenja, bila je razlog da su se kao usporedbene vrijednosti pojavile računske veličine uzornih drvnih zaliha, nazvane normal e (normalne šume, normalne drvne zalihe i si.) Klepac, D: Pod normalnom šumom razumijevamo onu koja ima drvnu masu nužnu i dovoljnu da proizvede svake godine najpovoljniji prihod s obzirom na postojeće stanište, vrstu drveća, oblik gospodarenja i društvene potrebe (1). Nenadić, Đ.: Pod normalnom šumom razumijeva se matematski ideal od skupa sastojina, koji valja pred očima držati, da se prirodna šuma privede u to idealno normalno stanje, kako bi zadovoljilazahtjevima potrajnosti prihoda šuma (2). Razni autori su odavno pokušali dati za preborne šume numeričke vrijednosti za »normale«. U nas Hufnagel, Majnarić, šurić, Klepac (4) i drugi. Bez obzira na upotrebljivost pojedine »normale« (o čemu ne će biti govora), zajednička im je osebina da je drvna masa definirana kao normaln a (Mn) zapravo fiktivna veličina. Normala nije mogla obuhvatiti sastojinu dinamički, nego ju tretira statički, ukočeno — što je krivo obzirom na živi, stalno se mijenjajući, organizam biojedinki, tj. drveća. Po tome su teoretičari normaliteta posegnuli za uzgojno i eksploatacijski neprikladnom željom stalnog prebiranja, traženja i krčenja po sastojini, kako bi se na silu održavala u »normalnom« stanju. Postizanje normalne zalihe, gospodarski i praktički, je moguće doslovno samo trenutačno u veoma kratkom isječku gospodarskog perioda. Zato je normala važna uzgajivaču samo kao cilj i stremljenje, te računski komparativ, iako trajno faktički neodrživa. Tako se pokazuje, iako samo približna normalnoj, no u gospodarenju realnija optimaln a drvna zaliha (M0). Optimalna zaliha nije neka fiksna veličina, već dinamična, stalno promjenljiva, no takova koja u ophodnjici daje najoptimalniji prirast i etat. Uvjetovana najoptimalnijim prirastom ona je nužno u nekom momentu jednaka normalnoj. Najoptimalniji prirast može biti i najveći, no ne mora. On može biti usmjeren kvaliteti ili sortimentu, te prema tome ni optimalni prirast iste sastojine nije konstantna veličina. Ova zaliha (optimalna), kao promjenljiva, nije niti lako odrediva a niti spoznajna u nekom izoliranom času, te je pokazuje uspjeh gospodarenja. Kako je ipak uvijek potrebno znati, prije pojedine sječe, kakova je racionalno moguća veličina etata, odnosno kakovu moramo imati startnu zalihu da bi ova bila u dojdućem razdoblju optimalna, to u stvari moramo poznavati minimaln u zalihu (Mm). Minimalna drvna zaliha je ona zaliha koju mora imati sastojina nakon sječe da bi ta zaliha u neposrednom dojdućem vremenskom razdoblju postala optimalna. Ova zaliha nam je nekako naj konkretni ja, naj shvatljivi ja pa s njome najčešće operiramo. Da bi se pojmovno uočila razlika ovih triju veličina može se dodati: a) normaln a drvna zaliha je fiktivna, ali fiksna veličina, koju uvjetuju ekološki faktori i bioosebine pojedine vrste drva, pa su numeričke veličine ove zalihe za pojedinu vrstu drva i stanište stalne. Normala može biti čista sastojinska ili gospodarska sastojinska. 438 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Postojeće normale, to im je karakteristika, su istražene za čiste sastojine pojedine vrste drveća. One se temelje na biološkim i stanišnim mogućnostima rasta i prirasta dotične vrste u određenim uvjetima, te imadu skoro do apsolutuma stalnu vrijednost. Na primjer jela II bon. 485 m3 (5), jela III/IV bon 309 m» (5), bukva III bon. 287 m» (5) itd. Ove normale u daljem nazivam čiste sastojinske normale, jer su temeljene i date za čiste sastojine pojedine vrste. Kako u preboru ima malo čistih sastojina, to se obično iz čistih normala izvode normale za mješovite šume (pomoću koeficijenata normaliteta — To mac, š. L. 7—8, 1970). Tako se ali dobivaju druge normale, koje dalje nazivam gospodarske sastojinske normale, zato što su izvedene veličine prema nekom gospodarskom zahtjevu (planu), te su promjenljive upravo onako kako to važeće proizvodne želje nameću. No jednom s nekim ciljem utvrđene postaju stalne veličine (dok važi postavljeni cilj) i obično se poistovjećuju s ciljem gospodarenja. Matematski izraženo: Mng = a M,,,,, + b MncB + .... Mng — gospodarska normalna zaliha konkretnog staništa, Mncj — čista normalna zaliha jele staništu odgovarajućeg boniteta, MncB — čista normalna zaliha bukve staništu odgovarajućeg boniteta, a, b — odabrani koeficijenti normaliteta, koji definiraju učešće poje dine vrste u budućoj gospodarenoj sastojini. Iz ovoga slijedi da ćemo za prebornu mješovitu šumu jele i bukve, gospodarskom normalnom zalihom, smatrati zalihu formiranu od povoljnog dijela staništu odgovarajuće normalne zalihe čiste jele i povoljnog dijela normalne zalihe čiste bukve. Dijelove ćemo najlakše definirati pomoću koeficijenata normaliteta, prikladno odabranih za svaku vrstu. b) minimaln a drvna zaliha je ona koja u dojdućem razdoblju najpotpunije garantira razvoj optimale. Sastojina s manjom zalihom od minimalne ne bi u potpunosti iskorišćivala sve mogućnosti staništa, a proizvodnja bi bila manjeg kapaciteta od optimalnoga. Previsoka zaliha, također bi proizvodila s individualno manjim kapacitetom uz beskamatno blokiranje velikog dijela kapitala, što bi također bila šteta, ne uzevši još u obzir smanjenje regenerativnih mogućnosti. Veličina minimale dade se izračunati iz samih njenih karakteristika: — da neposredno uvjetuje razvoj optimale, koja po prilici u polovici ophodnjice treba da bude normalna. Prema tome veličina minimale bi bila približno: — normala umanjena za pol prirasta ophodnjice za tu normalu. Točnije je normalu diskontirati pomoću postotka prirasta za pol ophodnjice, to jest izračunati sadašnju vrijednost buduće glavnice — normale. Tako se vrlo lako pomoću faktora diskontacije (Mali šumarski priručnik) iz svake normale izračuna minimala. Međutim može se računati i s prirastom na normalu, kako je gore navedeno, jer je razlika za kratke ophodnjice i male postotke prirasta potpuno beznačajna. Minimala je i tako samo teoretska okvirna veličina. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Dakle da bi izračunali minimalu, treba poznavati: — prirasni potencijal (p °/o) dotične stvarne sastojine za koju je već poznata normala; — vrijeme proizvodnje između sječa, ophodnjicu. Tako uz ophodnjicu od 10 god. i postotak prirasta 1, 2 i 3°/o moglo bi se, na primjer za Nove normale prof. Klepca (5), izračunati minimale i granične koeficijente normaliteta tih minimala k = Mm/Mn i to za jelu kako je u tabeli 1 pokazano. Kako je iz ove dvoulazne tabele (% prirasta — bonitet) vidljivo, za istu normalu nije uvijek minimala ista, jer je ova direktno ovisna o prirasnom potencijalu (% prirasta) i vremenu proizvodnje (ophodnjici). Tako se može definirati minimala. (Vidi: »Normalna drvna zaliha pre- borne šume za stanje prije i poslije sječa« formule Klepca i Miletića. (1, strana 119). c) optimaln a drvna zaliha (M„) je: lokalno ekološki i gospodarski određena, u svakom vremenskom dijelu trajnog gospodarskog razdoblja različita, upravo onako dinamična kako u razvoj i napredak bioloških, gospodarskih i drugih faktora, uvjetovanih rastom i prirastom, zahtijevaju. Veličina ove zalihe je nakon sječe najniža, a pred drugu sječu najviša. Ona je u izvjesnom momentu, vjerojatno u sredini ophodnjice, jednaka normalnoj . Optimalnu zalihu se ne može dati kao fiksnu veličinu, jer se ona stalno mijenja, no može se dati raspon njenog kretanja. Prema niže omeđena je minimalom, u sredini jednaka je normali, a prema više ... drugom polovicom prirasta ophodnjice, odnosno »maksimalom«. Točnije je normalu prolongirati pomoću postotka prirasta za određeni broj godina (pol ophodnjice), tj. izračunati buduću vrijednost poznate glavnice. Budući da se normalitet postiže u polovici razdoblja između sječa, to znači da će normalna zaliha još pola ophodnjice prirašćivati. Tako uz ophodnjicu od 10 godina i postotke prirasta 1, 2 i 3°/o moglo bi se na primjer za Nove normale prof . Klepc a (5) izračunati »maksimale « i granične vrijednosti koeficijenata normaliteta tih maksimala k = Mmax / Mn i to za jelu kako je u tabeli 2 pokazano. Slika 1 pokazuje stalnost teoretskih veličina zaliha: — fiksnu normalu; — fiksni snop linija minimala i maksimala za istu normalu, koje rezultiraju iz utjecaja veličine °/o prirasta i duljine ophodnjice; — širine raspona optimale omeđene konkretno važećom minimalom i maksimalom. Iz tabele 1 i 2 je vidljivo, da su koeficijenti normaliteta za sve bonitete po pojedinom postotku prirasta jednaki. Prema tome su jednake i razlike koeficijenata, koje definiraju raspone za pojedini postotak prirasta u svim bonitetima, kako se vidi iz tabele 3. Znači, ma koja sastojina na primjer, s prirastom od 2% i ophodnjicom od 10 godina, ako ima zalihu s koeficijentom normaliteta između 0,90 i 1,10 je u optimalnoj proizvodnji. Sastojina s koeficijentom normaliteta različitim od onih datih intervalom za pojedine postotke prirasta nije u optimalnoj proizvodnji. Ako je njen koeficijenat normaliteta niži, treba je smatrati degradiranom, a ako je viši treba je smatrati pregomilanom. Svakako je najvažnije pravilno ocijeniti stanje sastojine prema komparativnim mjerilima za upravo dati čas |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Tabela 1 II III IV V bonitet ei M„ M.n M„ M„, k„ M, Mm kn ML M,„ k,„ 1 700 665 0,95 485 460 0,95 356 340 0,95 263 250 0,95 171 162 0,95 2 7UÜ 630 0,90 485 436 0,90 356 321 0,90 263 238 0,90 171 154 0,90 3 700 595 0,85 485 412 0,85 356 302 0,85 263 226 0,85 171 146 0,85 Mn = Škopac, Š. L„ 5—6, 1963. (5). Mm = minimalna masa uvjetovana prirastom u i/i ophodnjice Km = koeficijent normaliteta za odnosnu minimalu Tabela 2 II III IV V bonitet G Mn M,mal kmax ""n ´"´mal "ma Mn Mmax k ^ Mn Mmax kma M M k n "Vai Amai 1 700 735 1,05 485 510 1,05 356 374 1,05 263 276 1,05 171 180 1,05 2 700 770 1,10 485 535 1,10 356 391 1,10 263 289 1,10 171 188 1,10 3 700 805 1,15 485 558 1,15 356 408 1,15 263 303 1,15 171 199 1,15 = škopac, Š. L., 5—6, 1963. (5). = minimalna masa uvjetovana prirastom u x/2 ophodnjice = koeficijent normaliteta za odnosnu minimalu Tabela 3 za sve bonitete raspon optimale I I prema normali V V (faktor f) Ämai Ämm 1 1,05 0,95 0,10 ± 5% 2 1,10 0,90 0,20 ± 10% 3 1,15 0,85 0,30 ± 15% toka proizvodnje. Treba imati na umu da se zalihe u šumi, pa i one najoptimalnije, stalno mijenjaju (uz našu pomoć ili bez nje) i to valovito. Ukoliko neposredno nakon sječe ustanovimo nižu zalihu od normalne ne mora biti šuma preiskorištena, niti ako je zaliha prije sječe veća od normalne ne mora biti pregomilana. Iz grafičkog prikaza (slika 1) jasno je vidljivo kako se 441 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 90 <-- 90 --> PDF |
ukrštaju veličine stvarnih i fiktivnih zaliha. Oscilacije ovise o prirasnom potencijalu, te su rasponi visine vala to veći što su postotci prirasta (p) i dužine ophodnjica (1) veći. Koeficijenat normaliteta inventurne zalihe, uz poznavanje raspona koeficijenata za optimalu, je upravo taj najmarkantniji pokazatelj stanja sastojine. Slika 1 > M0 Ms MK = Mi2 I -L. — z Mn — normalna drvna zaliha određene vrste uvjetovana staništem (bonitetom), — minimalna zaliha za dotičnu normalu ovisna o prirasnom potencijalu i Mmin ophodnjici, — maksimalna zaliha za dotičnu normalu kao gornja granica racionalne MJUJ proizvodnje ovisna o prirasnom potencijalu i ophodnjici, M0 — raspon optimalne zalihe, M;i^2 — stvarna inventurna zaliha na početku uređajnog razdoblja, Ms — startna zaliha nakon sječe etata, Mk — konačna zaliha uređajnog perioda, E — etat uređajnog perioda, Pj — prirast na inventurnoj masi do sječe etata, P2 — prirast na startnoj masi do kraja perioda, u — trajno vrijeme proizvodnje, z — uređajno gospodarski period (razdoblje), 1 — ophodnjica, c — vrijeme optimalne sječe. Kako je optimala definirana normalom i prirastom dotične normale (vidi tabelu 1 i 2), to se pomoću datog postotka prirasta i ophodnjice direktno zna koeficijenat raspon a (d) optimale. On je jednak tom postotku umnoženom s Vs ophodnjice. Na primjer: za p = 2%> i 1 = 10 godina; d = 2% V« 10-god. = 10%. U ovom će slučaju odstupanja minimale i maksi 442 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 91 <-- 91 --> PDF |
male biti za + 10% od normale, odnosno optimala će imati raspon od normala — 10°/o do normala + 10%. CILJ GOSPODARENJA Konfrontacijom datih definicija možemo pokušati dati cilj gospodarenja pa izlazi: M; (da postane)—> M0 Ms (da postane)—»-Mm Početna inventurna zaliha (M;) da bude u toku gospodarske periode jednaka optimalnoj. Startna zaliha, odnosno osnovna proizvodna zaliha (Ms) neposredno nakon sječe etata da bude približno jednaka minimalnoj. Ms > Mn > Mmax Startna zaliha na svom razvojnom putu (u stvari sada kao optimala) mora u nekom momentu biti jednaka normali (Mn) a zatim se još povećavati do optimalnog maksimuma. Teoretski izgleda moguće ma iz koje inventurne zalihe u povoljnom vremenu proizvodnje (u) postići optimalu, (a time samim po sebi u danom času i normalu) odnosno optimalnu proizvodnju, samo treba u određenom smislu gospodariti, tj. usmjeravati sječe. Sječe treba realizirati tako da bude etat (E) najveći. Budući da se može promjena u zalihi odnosno sječa etata matematski prikazati: M — E = Mm E = M — Mm M = zaliha pred sječu, E = etat, Mm = minimala, a uzgojno gospodarski je utvrđeno da je minimala (Mm) fiksna (ne može se racionalno smanjivati), to su varijabilne etat (E) i masa prije sječe (M). Diskusijom ove jednadžbe je očito da uz fiksno Mm (minimalu) može E (etat) biti veći samo ako je i M (masa prije sječe) veća. Kako masa prije sječe može biti racionalno najveća kad dostigne veličinu maksimalne optimale (Momas), to je očito da će konkretni etat moći biti najveći kad konkretna zaliha dostigne veličinu gornje granice ustanovljene optimalne zalihe konkretnog staništa. Dakle E = M M lvi lvl L´maio maxom POJAM OČUVANIH ILI DEGRADIRANIH ŠUMA Numerički smo definirali u praksi uređivanja potrebne veličine stvarnih i teoretskih drvnih masa. Statistika traži još diferencijaciju šuma na »očuvane « i »degradirane«. Postavlja se pitanje mogu li se i za te pojmove pronaći numerički pokazatelji. :..-, |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Uobičajeno je zalihu veću od 70%> normalne (0,7 normaliteta) smatrati očuvanom, a manju od 0,7 normaliteta degradiranom. Koliko je to ispravno i što se zapravo želi pojmom očuvanosti definirati? Šume s normalnom zalihom možemo sigurno smatrati očuvanima. Prema tome normalna zaliha ostaje kao temeljna usporedbena veličina, kao mjerilo odnosno baza za utvrđivanje očuvanosti. Ako pretpostavimo da je sve ono što ne daje optimalnu proizvodnju u izvjesnom smislu degradirano, onda zapravo minimal a definira pra g očuvanosti, pa bi trebali prema minimali ustanovljavati očuvanost ili stupanj očuvanosti. Minimale pak izražene relativnim pokazateljima (koeficijentom normaliteta k = Mm/Mn, T o m a c, Š. L., 7—8, 1970.) karakteristično pokazuju da se ti koeficijenti kreću znatno više od 0,7. Prema tome kriterij očuvanosti trebalo bi numerički drugačije definirati nego što se to običavalo. Da bi se mogao održati koeficijenat 0,7 (70°/o normalne drvne zalihe) kao kriterij očuvanosti, morao bi uz ophodnjicu od 10 godina prirast biti oko 7%. Za niži prirasni potencijal, koji je bliži stvarnomu, trebale bi biti duge ophodnjice i to za: p = l°/o, ophodnjica 70 godina; p = 2%, ophodnjica 36 godina; p = 3°/o, ophodnjica 25 godina. Postotak prirasta od 7% je više nego 3 puta previsok za naše preborne šume, a ophodnjice od 25 i više godina su praktički neprihvatljive. Prema tome neodrživ je kriterij da je svak a sastojina očuvana, bez obzira na njen prirasni potencijal i dužinu ophodnjice, ako ima 70°/o normalne zalihe. Pojam očuvanosti ne mora imati nikakav gospodarsko proizvodni značaj, no čemu onda služi? Diferencijacija odnosno klasifikacija po predloženom kriteriju dala bi ekonomski i racionalni značaj pojma očuvanosti, a to je vjerojatno najvažnije. VRIJEME KAO ČINILAC U PREBORNOJ PROIZVODNJI Kako ništa ne postoji bezvremenski, to nije ispušteno ni vrijeme kao činilac u šumskoj prebornoj proizvodnji. Naprotiv i ovdje operiramo s vremenom i vremenskim intervalima, te nam oni daju okvire unutar kojih promatramo veličine zbivanja. Prirodna šuma, pretpostavljamo, trajno postoji i stihijski, prašumski je regulirala proizvodnju. Čovjek, osvojivši to prirodno dobro, odmah toj proizvodnji daje izvjesne obveze putem planova i uspostavlja povoljne vremenske intervale da bi mogao bilansirati svoje gospodarske zahvate. Te intervale obično nazivamo uređajno gospodarski periodi. Vraćanje zahvata u prebornim šumama na istu površinu definira ophodnjica. Ova vremena su bila i do sada definirana. Da bi planiranje zahvata u pojedinoj prebornoj šumi bilo kompletno a zahvat garantirano teoretski racionalan, dodati će se iznesenim pojmovima još najoptimalnij e vrijeme sječnog zahvata. To je pokazatelj, kada, počam od obavljene inventure, treba pristupiti sječi da bi se mogao vaditi najpovoljniji etat. Naime, danas kod sve napetijeg gospodarenja, kad treba u potpunosti iskorišćavati prirodne proizvodne snage i veoma minuciozno pratiti tok proizvodnje i ostvarivati najveće moguće prihode, pitanje vremena za pojedine zahvate dolazi u prvi plan. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Ranije je obrazloženo da sastojina samo na izvjesnom stupnju svoga razvoja proizvodi optimalno (interval optimalne zalihe). Budući da se proizvodnja odvija u vremenu, to je jasno da se i optimalna proizvodnja može i mora vremenski pratiti. Kako nakon kulminacije optimalne proizvodnje nastupa opadanje ili stagnacija, važno je znati kada je vremenski nastupila kulminacija, da bi se upravo u času nastupa opadanja ili stagnacije gospodarski interveniralo. Zato se smatra da je u intenzivnom gospodarenju potrebno znati najpovoljnije vrijeme sječnog zahvata. To vrijeme može se jednostavno odrediti, na primjer, pomoću godišnje vrijednosti intervalne razlike (s), koeficijenata normaliteta optimalne maksimalne i minimalne zalihe: koef. normaliteta optimale max. — koef. norm. opt. min. s = ophodnjica Kvocijent razlike koeficijenata normaliteta optimale max. i koeficijenta normaliteta inventurne zalihe kao brojnika, te godišnja vrijednost intervalne razlike koeficijenata normaliteta optimale (s) kao nazivnika, pokazuje najoptimalnije vrijeme sječa. Ako pretpostavimo da se koeficijenat normaliteta stvarne sastojine mijenja tokom ophodnjice u predviđenom rasponu (raste dok nema sječa), to je iz same skale razvoja uočljivo da je taj koeficijenat u izvjesnoj godini tokom ophodnjice jednak vrijednosti 1,0, a zatim da i dalje raste prema maksimumu. U želji da mogući etat bude najekonomičniji, najracionalniji i ujedno najveći, a da zaliha ne padne ispod minimale, jasno je da će etat moći biti najveći upravo na granici maksimalne vrijednosti optimale (iza te granice nastupa pregomilavanje i proizvodnja nije najekonomičnija). Pomoću godišnje vrijednosti intervalne razlike (s) lako izračunamo koliko je tih razlika još potrebno, da bi vrijednost koeficijenta normaliteta konkretne sastojine bila najveća. Ako od maksimalne vrijednosti koeficijenta normaliteta optimale odbijemo koeficijenat normaliteta inventurne zalihe i razliku podijelimo s godišnjom vrijednosti intervalne razlike koeficijenata normaliteta optimale (s), tada nam kvocijent »c« pokazuje broj godina koliko još treba prirašćivati postojeća sastojina, da bi postigla gornju granicu optimalne veličine kad se racionalno može sječi najveći etat. Dakle: koef. normal, optimale max. — koef. norm, inventurne zalihe c = s c = optimalno vrijeme sječe najvećeg etata. Optimalno vrijeme sječe najvećeg etata može se lako izračunati i pomoću apsolutnih veličina taksacionih elemenata. U tom slučaju brojnik je jednak razlici optimalne maksimalne i inventurne zalihe, a nazivnik (s) je jednogodišnji prirast, pa je C = s 445 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 94 <-- 94 --> PDF |
PRIMJER: Odjel »a«, koji pripada području cenoze Fagetum abietetosum croat. (Horv.). (Ostali opis ispušten). taksacioni elementi šifra jela bukva svega 1 2 3 4 5 bonitet staništa 11 Iv inventurna drvna zaliha Mi 353 88 441 prirasni potencijal (prema šuriću) P°/o 2 2 2 ophodnjica 1 10 omjer smjese °/o 80 20 100 U datim stanišnim uvjetima, kao i u okviru općih ciljeva gospodarenja, smatra se da će biti povoljno uzgojiti mješovitu šumu s dominantnom jelom (uvjet je za njen rast i prirast po II bonitetu mnogo bolji nego za bukvu IV boniteta). Zato je definirana gospodarska normala s učešćem pojedinih vrsta kako slijedi: 1 2 3 4 5 koeficijenti normaliteta za buduću gospodarsku normaluiz čistih normala jele II bon i bukve IV bon ... (literatura 5) Mncizračunata je gospodarska normala Mng = 0,9 485 + 0,2 190 kn = 0,9 485 436 0,2 190 38 1,1 474 Budući da u tom odjelu imade jele 353 m3 i bukve 88 rrP, to su koeficijenti normaliteta inventurne zalihe za jelu a = 353 / 485 = 0,7, a za bukvu b = 88/190 = 0,5. U želji da buduća sastojina postigne gospodarsku normalu (koeficijenat a = 0,9 i b = 0,2), treba je određeno voditi k postavljenom cilju postepeno gomilajući prirast jele, a smanjujući zalihu bukve. Po omjeru smjese odnos jele i bukve je 0,8 : 0,2. No, taj nam podatak ništa određeno ne kaže o optimalnoj proizvodnji, stanju sastojine prema gospodarskoj normali niti o poželjnom kretanju sječa. Prema navedenim elementima mogao se etat (E) za prvo uređajno razdoblje odrediti (pokazati će se samo njegova globalna veličina jele + bukve): — manji od prirasta E = inventurna zaliha + prirast — normala E = 441 + 88 — 474 = 55 ra3 Intenzitet sječa 13% s napomenom da se dio prirasta štedi radi postizanja normale. — u visini prirasta E = 88 ms |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Intenzitet sječa 20% s napomenom da još u ovom periodu ne će biti postignuto normalno stanje (inventurna zaliha 441 je manja od normale 474 m3). — više od prirasta E = na primjer ... 110 m3 Intenzitet sječa 25% s napomenom ..« iako je predviđena sječa znatnije iznad prirasta, komisija smatra da je potrebno da se intenziteti sječa povećaju, jer ... to dozvoljava stanje sastojina...« (zapisnik o ispitivanju osnove gospodarenja ...) Vjerojatno niti jedan način pokazanog određivanja nije bio suštinski dobar: — treći što bez provjere stanja normaliteta smanjuje zalihu; — drugi što ne vodi sastojinu nikamo određeno, već je bez obzira na njeno stanje zalihe prema normali zadržava u slučajno zatečenom stanju, a da uopće ne zna koliko je to optimalno i — prvi jer normalu poistovjećuje s minimalom odnosno početnom veličinom buduće proizvodnje. Taj način kao pseudoanalitički je u stvari najlošiji. Sadrži više nedorečenih ili krivo upotrebljenih faktora. Etat je bolje određivati osvrnuvši se još na ostale elemente za ovu sastojinu i to: — minimala je M,„ = M„ /1,0 ps 428 m3 — minimala je M„,ax = Mm;ix 1,0 p5 520 m3 — optimala je M0 = 428 do 520 m3 — raspon koeficijenata normaliteta optimale kmin — kmaI 0,90 do 1,10 — koeficijenat normaliteta inventurne zalihe .. k; 0,93 i Prema tome: — veličina inventurne zalihe je optimalna (početak optimalnog stanja) jer se koeficijenat 0,93 uklapa u interval 0,90 do 1,10 (ili masa od 441 je unutar optimalnog raspona 428 do 520). — sastojina prirašćuje optimalno. Optimalni prirast je u stvari jednak razlici između optimalne maksimalne i minimalne zalihe, jer je pomoću tog prirasta i normale računat raspon optimalne zalihe. Taj prirast je u našem slučaju jednak 474 P = 474 1,025 = 520 — 428 = 92 m3 1,025 Računski etat optimalne proizvodnje jednak je optimalnom prirastu. Stanje našega odjela je optimalno (koeficijenat normaliteta k, = 0,93) pa će zato biti etat 92 m3, a moći će se sječi kad zaliha s prirastom dostigne veličinu od 520 m3. 447 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Pomoću godišnje vrijednosti intervalne razlike koeficijenata normaliteta optimale: 1,10 — 0,90 s = = 0,02 10 utvrđujemo optimalno vrijeme sječe: 1,10 — 0,93 c = = 8 ili 9 godina 0,02 520 — 441 79 ili c = = = 8 ili 9 godina. 8,8 8,8 Prema tome da se ostvaruje optimalna proizvodnja treba etat u visini od 92 m3 sječi na kraju uređajno gospodarskog perioda odnosno u 8 ili 9 godini nakon inventure koja je pokazala zalihu od 441 m3. Drugačiji etat, te sječa u drugo vrijeme nisu gospodarski racionalni. Kontrolom potrajnosti prihoda potvrđujemo ispravnost predviđenog zahvata (pomoću izračuna konačne periodske zalihe): Mk = / 441 1,02« _ 92 / . 1,022 = 441 m3 Zaliha je bila optimalna, sječen je najveći etat, i na koncu perioda ponovno je ista optimalna zaliha. Tok kretanja zalihe u ovom odjelu s optimalnom proizvodnjom pokazuje slika 2. Iz usporedbe posljednje kalkulacije etata s ranije navedenima, vidljivo je koliko je mogućno diferentno određivati etat. U stvari je samo jedna i to ispravno kalkulirana veličina suštinski dobra i garancija ekonomične, racionalne i stalno najveće proizvodnje. Prema datim pokazateljima izvjesno znamo za odjel »a«: — da je inventurna zaliha malo iznad minimale, dakle optimalna, — da će se veličina normalne zalihe postići za 4 godine, — da će se ekonomska maksimalna optimalna zaliha pojaviti za 8 godina, — da etat može biti u visini prirasta, time da se siječe 8. ili 9. godine, i — tako će prirast biti optimalan, etat maksimalan i stalan u intervalima po 10 godina, a cijela proizvodnja će biti optimalna. 448 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 97 <-- 97 --> PDF |
Slika 2 &„8_goji . -I h-2—&-&aA + . maksimalna veličina optimale (520 m´), minimalna veličina optimale (428 m´), gospodarska normala (474 m3), MnK — M0 -raspon optimalne zalihe (428 — 520 m3), Mu -današnja inventurna zaliha (441 m3), M3 -startna zaliha nakon sječe etata (428 m»), Mk -konačna periodska zaliha (441 ms), Mi2 -inventurna zaliha drugog perioda, Mk2 — konačna zaliha drugog perioda, E — etat (92 ms), u — trajno vrijeme proizvodnje, 7-1,2 — uređajni periodi (10 god.), 1 — ophodnjica (10 god.), C — optimalno vrijeme sječa u periodima (8, 9 god.), g — međuuređajno razdoblje. (U praksi se događa da između svršetka prvog i početka drugog uređajnog razdoblja prođe više godina). DISKUSIJA Iz cijeloga prikaza je vidljivo da su sve teoretske veličine po jednom logičnom kriteriju izvedene iz normale. To pak daje normali, kao takovoj, posebnu važnost i zahtijeva veliku odgovornost kako u određivanju, tj. komponiranju same normale, čiste ili gospodarske, tako i u odabiranj u pojedine gospodarske normale za konkretno s t an i š t e. Jesu li današnje čiste normale, u ovdje datom smislu, prave veličine optimalne proizvodnje koje treba dostići u polovici sjcčnog razdoblja, ustanoviti će daljnja istraživanja. 449 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Ovaj prikaz neka bude poticaj, jer bez normaia ne može biti pouzdanog projektiranja progresivnog gospodarenja prebornim šumama. Počam od terminoloških finesa do prikaza upotrebljivosti predloženoga, zaokružena je materija koja u projektiranju gospodarenja šumama ima značenja. Nadati se da će izneseno doprinijeti progresu u projektiranju, a time i općem progresu šumarstva. LITERATURA 1. D. Klepac: Uređivanje šuma, Zagreb 1965. 2. Đ. Nenadić: Uređivanje šuma, Zagreb 1929. 3. Jovanović: Uređivanje šuma, Sarajevo 1952. 4. D. Klepac: Novi sistem uređivanja prebornih šuma, Zagreb 1961. 5. Škopac: Novi sistem uređivanja prebornih šuma, prof, dr D. Klepca — primjena u praksi. Š. L., 5—6, 1963. 45f |