DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 68 <-- 68 --> PDF |
svijet. Drugim riječima, od idealnog pesticida zahtijeva se apsolutna selektivnost. Kad je riječ o suzbijanju insekata kemijskim sredstvima, ovaj cilj još nije postignut, a vjerojatno niti neće biti. Metode biološkog suzbijanja najbliže su ostvarenju tog cilja. Proučavanju i unapređivanju tih metoda treba posvetiti punu pažnju. Ovdje opisanim terenskim istraživanjima prethodila su laboratorijska ispitivanja nekih insekticida, za koje se smatralo da bi mogli doći u obzir kao zamjena za DDT. Rezultati su tih ispitivanja objavljeni (S p a i ć i Britvec , 1971). U tim laboratorijskim pokusima ispitano je devet raznih organofosfornih preparata, a kao standardno komparativno sredstvo poslužio je organoklorni DDT. U navedenom radu opisani su i kriteriji kojima smo se rukovodili prigodom izbora insekticida. Glavni je kriterij pri tome, uglavnom, bila srednja letalna doza insekticida (LDso)- Iako za ocjenu toksičnosti treba znati čitavi niz podataka ipak se, kratkoće radi, u tu svrhu najčešće rabi baš LD50. Na izbor insekticida za ovdje opisane terenske pokuse utjecala je također i cijena insekticida. Za pokuse su bili odabrani preparati Dipterex (aktivna sustanca triklorfon) i Metation (a. s. fenitrotion). Prvi je isporučila tvornica »Pinus« iz Raca kraj Maribora, a drugi tvornica »Radonja« iz Siska. Oba su preparata bila jednake koncentracije, tj. u svakom je bilo 15°/o aktivne insekticidne supstance. U laboratorijskim pokusima ovi su se preparati pokazali efikasnima protiv gusjenice gubara, a osim Gardone (a. s. tetraklorvinfos) imaju najveću LD50, tj. najmanje su otrovni. Gardona ima još mnogo veću LD50 i pokazala je veoma dobro djelovanje u laboratorijskim pokusima, no nije uvrštena u terenska istraživanja radi veoma visoke cijene. (LD50 u mg/kg za navedene preparate: DDT 250, Metation 500—673, Dipterex 625, Gardona 4000—5000). I Dipterex i Metation bili su priređeni za primjenu metodom toplog zamagljivanja jer sam se bio odlučio za taj način aplikacije. Ovdje je mjesto da kažem nešto o izboru načina primjene insekticida. U Jugoslaviji već duže od 20 godina za suzbijanje defolijatora u šumama rabimo metodu toplog zamagljivanja. O prednostima i nedostacima ove metode već sam pisao u šumarskom listu (Spaić, 1969). Glavna je i za mene odlučujuća prednost ove spram drugih metoda u tome, što ona omogućuje djelotvornu primjenu veoma malenih doza insekticida, manjih nego što je to moguće postići bilo kojom drugom metodom. To pak omogućuje agregatno stanje insekticida jer on iz uređaja za toplo zamagljivanje izlazi kao plin. To stanje omogućuje ekspandiranje insekticida u prostoru (a ne relativno brzo slobodno padanje) te se tako s istom količinom insekticida može zatrovati veći volumen. Kad je riječ o suzbijanju štetnika u šumama onda se zaista radi o tretiranju prostora, a ne površine, kao što je to slučaj kod tretiranja poljoprivrednih kultura. Metoda toplog zamagljivanja omogućuje da se primjenom svega 2,5 lit/ha nekog tekućeg preparata zatruje volumen što ga zauzima 1 ha šume visoke 25—30 m. Zahvaljujući tome termičkom postupku, mi u Jugoslaviji već dva desetljeća uspješno suzbijamo gubara upotrebljavajući po 1 ha tako visoke šume svega 250—400 g aktivne supstance. Protiv gubara se, inače, drugdje primjenjuju barem dvostruke, obično i veće količine a. s. DDT-a. Ovdje je naročito važno istaknuti još i ovo: prema vlastitom iskustvu, iz pokusa obavljenih još 1948. i 1949. god. 420 |