DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LI ST SAVEZ INŽENJERA I T B H N I C AR A ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 95 STUDENI — PROSINAC GODINA 1971. UDK 634.0.651 POLITIČKO EKONOMSKA SUŠTINA BARTHINE FORMULE Prof. dr Zvonimir POTOČIĆ ! UVOD U proteklim godinama, od 1947. pa do danas, nije bilo usaglašenih »gledanja «, jedinstveno usvojenih poimanja o nekim bitnim ekonomskim problemima šumske proizvodnje. Neslaganja u poimanju tih problema dovodila su do primjene sistemskih i drugih privredno političkih mjera koje nisu bile podobne za provedbu u dnevnoj praksi šumske proizvodnje u onoj mjeri u kojoj su bile primjenljive za ostale vrste proizvodnje. Te i takve mjere bile su u prvom redu posljedica međusobnog »nerazumijevanja« između onih koji su formirali i formulirali privredno političke mjere i propise s jedne strane, i onih koji su pokušavali da ukazu na neke osobenosti šumske proizvodnje koje bi trebalo respektirati i njima prilagoditi pojedine mjere privredno političke prirode s druge strane, a tu drugu stranu sačinjavali su uglavnom šumarski stručnjaci. S jedne, dakle, strane državni privredno politički administrativni aparat, a s druge strane šumarska struka predstavljena pojedinim šumarskim privredno političkim institucijama kao što su poslovna udruženja, stručni savjeti komora, a katkada i šumarska stručna društva. Najčešće je svaka od tih strana govorila »svojim jezikom«, nerazumljivim za drugu stranu i u tim dijalozima je uvijek odnosila pobjedu »državna« strana, koja je provodila određeni opći privredni sistem bez izuzetaka i sve se moralo »uklapati u sistem«. Mada se i u tim okolnostima moglo izboriti neke izuzetke, prema poznatoj uzrečici da »izuzeci potvrđuju pravilo«, to nije uspijevalo, jer ni među samim šumarskim stručnjacima ne postoji jedinstveno poimanje o pojedinim ekonomskim pojavama i problemima šumske proizvodnje. Na tu se okolnost često pozivalo u dijalozima između navedenih dviju strana. Pojedini su se šumarski stručnjaci, zaposleni u državnom aparatu, priklanjali općim rješenjima, pa je i to dovodilo do toga da konačno prevlada nastojanje »sistemskih rješenja«. Nema dvojbe da je takav raskorak u stajalištima posljedica toga što neki osnovni pojavni oblici i problemi šumarske ekonomike nisu našli svoje jasno teoretsko rješenje. Ukoliko je neki problem možda teoretski i pravilno riješen, nije to rješenje dobilo »pravo građanstva«, nije opće prihvaćeno u znanstvenoj šumarskoj misli i nije putem uobičajenih načina prenošenja informacija ušlo u svijest svih stručnjaka. Lakše bi to bilo postići da su ti problemi našli svoje mjesto u općoj ekonomskoj teoriji. Nažalost, ekono |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 4 <-- 4 --> PDF |
mistima područje šumske proizvodnje ne izgleda atraktivno kao industrijska i poljoprivredna proizvodnja pa se njome i ne bave (niti je poznaju).1 Cak ni sam Mark s nije ekonomici šumske proizvodnje posvetio više pažnje, a kamoli da se upusti u vlastito istraživanje tih problema, nego se više pozivao na kameralistu K i r h o f f a.2 No utoliko više su proučavali to područje šumarski stručnjaci i utvrđivali, oslanjajući se na momentano važeću ekonomsku teoriju, pojedine osobenosti te proizvodnje pokušavajući im dati određenu teorijsku podlogu odnosno objašnjenje^ Međutim, neki su od tih problema izbili u prvi plan u zemljama socijalističkog društvenog poretka pa od vremena na vrijeme zatalasaju šumarske stručne i privredne krugove, već prema tome kako se mijenjaju sistemi privređivanja i s time u vezi i društveni odnosi u neposrednoj proizvodnji. To su, naročito u nas, različita poimanja o formiranju cijene drveta, o višku vrijednosti u šumskoj proizvodnji odnosno o problemu raspodjele dohotka, o rezultatima sadašnjeg i prošlog rada itd. Budući da se tu radi o osnovnim pitanjima iz područja političke ekonomije, dakle o kategorijama političke ekonomije, potrebno je prvenstveno upravo to raščistiti, kako bi se moglo u dnevnim praktičnim pitanjima krenuti sigurnije naprijed. Kao jedan prilog u raščišćavanju i jasnijem poimanju tih osnovnih kategorija treba smatrati i političko ekonomsku analizu Bar thine formule. PREDMET RASPRAVE Za Barthinu formulu saznala je šumarska stručna javnost 1914. godine, kada je u šumarskom listu objavljen prijevod članka iz »Erdeszeti Lapok«, šum. inženjera šandora Barthe, pod naslovom: »Njekoliko riječi o izpravnom izračunavanju cijene na panju«. Članak je preveo šum. savjetnik D. P o 1 a č e k.4 Prema prijevodu članka, Bartha piše: »Za vrijeme moje dvadeset i tri godišnje prakse izkusio sam da moji drugovi stručnjaci izračunavaju cijenudrva na panju na razne načine. Jedni ju izračunavaju tako, da ponajprije pomnoženjem cijele prodajnecijene sa odgovarajućim kamatnjakom izračunaju kamate i poduzetničkudobit te tako dobiveni rezultat ujedno sa svim troškovima odbiju od prodajne, dotično tržištne cijene. Drugi opet računaju uloženu glavnicu i poduzetničku dobit iz prodajnecijene tekar nakon odbitka faktično nastalih troškova od prodajne cijene, odnosno tržištne cijene.« Na pitanje što je to cijena na panju Bartha kaže da je to: ... »iznos kojega mora prodavaoc dobiti za prodaji namijenjenu drvnu zalihu u šumi i Više o tome vidi: Ekonomika, šumarska, Šumarska enciklopedija, svezak I, str. 335. 2 »Proizvodnja drveta razlikuje se od većine ostalih proizvodnja uglavnom time što u njoj prirodna snaga samostalno djeluje i, podmlađujući se od prirode, ne treba ljudske snage ni snage kapitala. Uostalom, čak i tamo gdje se šume umjetno podmlađuju, utrošak ljudskog rada i kapitala veoma je malen prema djelovanju prirodnih sila«, K. Marks, Kapital II dio, izdanje Kulture 1947., lat., str. 202. s Mnoge osobenosti šumarske ekonomike su veoma uspješno obrađene u radu dr J. K ö s 11 e r, Kapitalismus und Forstwirtschaft, Neudamm 1928. i Šumarski list 1914. godine, str. 431—437. 356 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 5 <-- 5 --> PDF |
na panju, a da ne bude prema tržištnoj cijeni prikraćen.«. Ta cijena na panju, nastavlja Bartha dalje, dade se točno izračunati iz poznatih faktora: prodajne cijene i troškova, pa prema tome cijena drva na panju nije ništa drugo nego razlika između prodajne cijene (utrška) i ukupnog zbroja svih troškova izradbe, dopreme itd. uracunav u troškove kamate na uloženu glavnicu i poduzetničku dobit. Osnovna misao postupka može se izraziti u ovom obliku: C = P — T — Z tj. cijena drva na panju (C) dobije se nakon što se od prodajne (tržne) cijene te drvne robe (P) odbiju troškovi dobave tog drveta iz šume do tržišta (T) i ako se odbije odgovarajuća zarada (Z) u obliku određenog postotka od uloženih kapitala u taj posao. Na osnovu tih stavova izvodi Bartha, u šumarskim krugovima dobro poznatu formulu: P C = T 1,0 p U toj formuli slovo »C« označava »cijenu drva na panju«, slovo »P« označava »prodajnu cijenu (utržak)«, slovo »T« označava »troškove dobave tog drveta do tržišta«, a malo slovo »p« označava poduzetničku dobit i kamate na uloženi kapital u taj posao (0,0 p). Za postotak 0,0 p kaže Bartha: ... »da bude toliko visok, da veći postotak u postojećim prilikama nemoie kupac zahtijevati za svoje duševne i materijalne u posao uložene glavnice« ... »odnosno ne manji ispod kojemjere se već ne ukamaćuje duševna i fizička, u drvni posao uložena glavnica kupca.« Nakon što je objavljen Barthin članak, javlja se 1916. god. B. Ko sovi ć pa, budući da »praksa radi po Barthinoj formuli«, napominje da se u troškove moraju uračunati i izgubljeni postotci na uloženu jamčevinu, zatim na biljegovine itd. i time se zapravo smanjuje »C« za cea 3°/o.5 Bivša Zemaljska vlada u Sarajevu je izdala naredbu u svrhu ustanovljenja šumske takse kod prodaje drva na panju pod br. 171668/v od 14. septembra 1919. god. po ovoj formuli: Š = (V — G) — U u kojoj »š« označava šumsku taksu, »V« prodajnu cijenu, »G« proizvodne troškove, a »U« poduzetničku dobit.6 Osnovna misao postupka je ista kao i kod Barthe za izračunavanje cijene drva na panju. Prema J. Waszneru , ovim načinom bile su kalkulirane šumske takse u Bosni mnogo prije, tako npr. u »procjenbenim operatima« za područja:6 Šedinac i Glasinac u 1906 god. Ravna planina u 1907. god. Bjela — Kiser u 1907. god. Dobrotuš — Bokšanica u 1908. god. Mišoca u 1909. god. Čemernica u 1910. god. s B. Kosović : Izračunavanje cijene drva na panju, Šumarski list 1916. g., str. 167—170. «J. Waszner : Kalkulacija šumske takse, šumarski list 1924. g., str. 7—11. 357 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Ti su operati ... »pohranjeni u odeljenju za uređivanje šuma u Sarajevu, što dokazuje, da su te formule bile poznate dotičnom činovniku već u ono vrijeme.« Za istu veličinu, koja je do tada nosila naziv »cijena drva u šumi na panju«, ovdje srećemo i naziv »šumska taksa«. Ujedno se saznaje da su se tim postupkom šumarski stručnjaci služili i prije nego što je objavljena Barthina formula. Sam Bartha napominje u svom članku iz 1914. god. da se tim postupkom računala »cijena drva na panju« i tijekom njegovih dvadesettri godina službovanja, tj. još u 19. vijeku. Između dva rata razvila se u stručnoj štampi živahna rasprava o načinu izračunavanja pojedinih elemenata osnovne Barthine formule. Tako D. V es e 1 y iznosi svoju metodu za računanje poduzetničke dobiti pri kalkulaciji šumske takse." A. Lohwasse r prigovara što se poduzetnička dobit u vidu postotka računa i od uloženih sredstava na plaćanje šumske takse.8 Prema njegovu mišljenju, poduzetnička dobit pripada kupcu drveta na panju samo za onaj dio posla u koji je uložio svoj trud, a to su samo troškovi eksploatacije. Cjelokupna zarada eksploatatora treba da se računa prema obrascu: Pi + P2 Pi D = T + š 100 100 u kojemu slovo »D« označava dobit, slovo pi označava kamatnjak za posuđeni novac, p2 postotak poduzetničke dobiti, slovo »T« trošak eksploatacije, a slovo »Š« šumsku taksu. Za šumsku taksu kaže da je to »prodajna cijena za jedno dobro, za stojeće dobro, koje sa prodajom prelazi u vlasništvo kupca odnosno poduzetnika, ako je poduzetnik i kupac jedna ista osoba.« Od A. Lohwasser a saznajemo da Barthina formula služi kao podloga za kalkulaciju šumske takse kod prodaje drveta na panju i kod državnih šumskih nadleštava. Polemika između J. Wasznera, K. Karopa i S. Lukača je nastala zbog različitih podataka o postotcima korisnog drva, ogrevnog drva i otpatka te u različitim podacima o učešću korisnog drva I i II klase.9 Waszne r iznosi računicu koliko država gubi time što se u ugovorima ne uzima u obzir faktična kakvoća drveća. Luka č navodi primjere iz 1909. do 1918. god., kada se kakvoća drveća razvrstavala na I i II klasu, i da je »šumarina« za II klasu postizavana i do 70% od šumarine za I klasu, što je, čini se, nakon rata napušteno pa se prodaja vrši samo za ukupno korisno drvo i ogrjevno drvo. Kasnije nastaje stručni dialog između Wasznera i Š urica u pogledu poduzetničke dobiti. io Ministarstvo šuma i rudnika je 1929. god. pro 7 D. Veselv : Računanje poduzetničkog dobitka, Šumarski list 1922. godine, str. 496—498. 8 Ing. A. Lohwasser : Ustanovljenje šumske takse, šumarski list 1923. godine, str. 214—216. 9 Ing. J. Waszner : Posljedice neispravnih šumarskih taksa u ugovorima, Šumarski list 1924. godine, str. 242—246. w Ing. K. Karop : Odgovor na članak »Posljedice neispravnih šum. taksa u ugovorima«, Šumarski list 1924. godine, str. 358—360. Ing. S. Lukač : Prodaja po taksi, Šumarski list 1925. godine, str. 285—287. i» Ing. S. Šurić : Poduzetnička dobit, šumarski list 1932. god., str. 411—415. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 7 <-- 7 --> PDF |
pisalo Uputstva za sastav kalkulacije šumske takse, po formuli koju je dao ing. W a s z n e r, tako da se kamate računaju kao da su plaćanja dospjela u sredini godine.n U tom nizu članaka između dva rata posljednji je, i ujedno najiscrpniji, članak ing. R. Pipa n a.12 I on razmatra Barthinu formulu pa, s obzirom na poteškoće koje se pojavljuju kod uvrštavanja konkretnih veličina u pojedine elemente formule, primjećuje da su trgovci u povoljnijem položaju od šumarskih stručnjaka jer bolje poznaju ekonomsku stvarnost. Sve do 1947. god. nije bila sporna upotreba Barthine formule, bolje reći tog misaonog postupka koji leži u njenoj osnovi. Eventualna razmimoilaženja i povremene polemike među šumarskim stručnjacima nastajale su samo kod računanja pojedinih elemenata te formule. Isti postupak za utvrđivanje šumske takse upotrebljavan je i u drugim zemljama. U Rusiji se prvi puta službeno propisuje taj postupak još u proteklom stoljeću, 1883. god. i važi do 1930. godine.* U šumarskoj stručnoj javnosti u nas prvi se javlja ing. Dragolju b Trifunovi ć koji izvodi cijenu na panju na drugi način, naime, iz društvenih troškova za uzgajanje šuma i etata.13 U toj uzgojnoj fazi izračuna se cijena drveta kao sirovine, dok se u drugoj fazi, fazi eksploatacije dobije cijena »prerađenog drveta« u Sortimente koji se dalje upotrebljavaju. Od tada pa nadalje pojavljuju se u nas rasprave i pojedini članci (pa i opsežne knjige) koji zabacuju Barthinu formulu nazvanu deduktivnom metodom izračunavanja šumske takse i prihvaćaju tzv. induktivnu metodu, metodu koja šumsku taksu izračunava na osnovu tzv. društvenih troškova za uzgajanje šuma i uz dodatak tzv. diferencijalne rente položaja. Svrha ovog rada jest da pokuša osvijetliti političko ekonomsku suštinu Barthine formule, tj. njenu privrednu bit i prema tome njeno mjesto i privredno političko značenje u šumarskoj ekonomici. METODSKI POSTUPCI ISPITIVANJA Razvoj ekonomske misli pokazuje da se opravdano smatra W. Pett y (1623. — 1687.) osnivačem političke ekonomije kao nauke. Povijest ekonomske misli je utvrdila da je Petty svjesno primijenio nov način pristupanja ekonomskom istraživanju, koji do tada nije bio uobičajen. E. Rol l citira ove Petty-eve riječi: »Mjesto da upotrebljavam samo poredbene i superlativne riječi i intelektualne argumente, pokušao sam da se izrazim u brojevima, težinama i mjerama; da upotrebljavam jedino argumente zdravog razuma i da razmatram jedino takve uzroke, što imaju vidljivog temelja u prirodi«.11 naučnih metoda na istraživanja u toj oblasti. Zbog toga se i uzima da po ii Ing. R. Sarnavka : Kalkulacija šumske takse i poduzetnička dobit. Šumarski list 1933. godine, str. 561—585. 12 I n g. R. Pipan : Izračunavanje šumske takse, Šumarski list 1935. god., str. 191—221. * Detaljnije o tome vidi: ing. B. Kraljić. Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva, Zagreb 1952., str. 396. is Ing. Dragoljub Trifunović: Normiranje cena drveta u šumskoj proizvodnji i eksploataciji, Šumarski list 1947. godine, str. 236—248. 14 E. Roll : Povijest ekonomske misli, str. 24. Početak neke naučne oblasti vezan je uz početak primjenjivanja naučnih metoda. Naučna oblast je toliko »stara«, koliko je »staro« primjenjivanje 359 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 8 <-- 8 --> PDF |
litička ekonomika kao nauka datira od Petty-a, seže, dakle, 300 godina unatrag. ... »Šumarstvo, kao ekonomska delatnost narodne privrede, počinjejasnije da se diferencira i uobličuje u samostalnu privrednu granu u najnaprednijim evropskim zemljama tek u 18. veku, a kod nas početkom 19. veka ... Sa šumarskom naukom je slično. Prvi njeni ozbiljniji začeci javljaju se u zapadnim zemljama početkom 19. veka, a kod nas tek na prelazu iz prošlog u ovaj vek... Da je šumarstvo kao nauka vrlo mlado i još nedovoljno razvijeno dokaz je i to, što izvesni vrlo značajni pojmovi iz raznih oblasti šumarstva nisu ni približno dovoljno jasno sadržajno određeni, definisani i sistematizovani.«15 Određenu ocjenu o naučno istraživačkom radu u šumarstvu, a nakon što je obišao neke istraživačke šumarske institucije u našoj zemlji, dao je prof. dr. J. W. Duffield , ekspert A. J. D. u svom »Završnom izvještaju«, izrađenom u Beogradu 1963. g., ovim riječima: »Sve do nedavno, osnovna je karakteristika stručnih radova bila deskripcija, opis pojava i kretanja u prirodi, teoretske rasprave na osnovu stručne i naučne literature. Veoma je malo bilo dobro postavljenih eksperimenata uz statističku analizu rezultata. « šumarskoj ekonomici morala je prethoditi šumarska tehnologija pa se šumarska ekonomika i razvila kasnije od šumarskih tehnoloških disciplina. No šumarska stručno tehnološka nauka, biološka i tehnička, usvojivši odgovarajuće istraživačke metode iz bioloških i tehničkih nauka, upustila se u vlastita samostalna istraživanja svog predmeta. Šumarska ekonomika je u tom pogledu zakašnjavala i u pokušaju da riješi neke ekonomske probleme oslanjala se na opća pravila ekonomskog ponašanja koja važe za ostalu privredu. Malo je istraživanja u šumarskoj ekonomici vršeno na temelju usvojenih specifičnih metoda za ekonomska istraživanja osobito u istraživanjima bitnih, ključnih pitanja. Zbog toga ne važe kao znanstveni dokaz pojedine tvrdnje i mišljenja prenesena iz strane literature (koja inače služi kao stručni autoritet, bilo šumarski, bilo političko ekonomski) ili iz specifičnih privrednih sistema, ukoliko te tvrdnje nisu znanstvenim putem istražene i dokazane. Vrijeme je da se i u ekonomici šumske proizvodnje respektiraju ove osnovne zasade koje važe u svijetu znanosti. U konkretnom slučaju se, također, moraju međusobno suočiti znanstveni argumenti, a ne različita »mišljenja« kojih upravo na ovom području ima. Ranije je izražena osnovna misao postupka Barthine formule u obliku: C = P — T — Z koja se može prikazati i u ovom obliku: P = C + T + Z tj. tržna cijena drva »P« (drvnih sortimenata eksploatacije šuma) formira se ako se sumiraju šumska taksa »C«, troškovi eksploatacije šuma »T« i zarada iz uloženog kapitala u eksploataciju šuma »Z«. Ili, ako upotrijebimo pogodnije slovne simbole: C = Š + E + Z 15 Ing. Dušan Simeunović: Utvrđivanje i definisanje pojmova u šumarstvu, šumarski list 1953., str. 262—268. 360 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 9 <-- 9 --> PDF |
gdje »C« znači cijenu drva na tržištu, »š« šumsku taksu, »E« troškove eksploatacije šuma, a »Z« zaradu eksploatatora. Što to znači? To znači, da se cijena drva na tržištu formira na osnovu troškova eksploatacije šuma, dodavši njima zaradu eksploatatora i šumsku taksu. Osnovno bi ovdje bilo pitanje: što je s troškovima uzgajanja šuma? Sakrivaju li se oni u »šumskoj taksi«, ili »cijeni drva na panju« (kako se često ista veličina zove), ili u »šumarini« (kako je naziva u svom članku ing. S. Lukač)? Ni jedan od navedenih autora stručnih članaka do 1947. g. ne tvrdi da se u šumskoj taksi, alias cijeni drva na panju, nalaze troškovi uzgajanja šuma pa ma kako oni bili mali. Navedeni autori članaka objavljenih do 1947. g. ne postavljaju pitanje troškova uzgajanja šuma. Oni se međusobno spore o načinu izračunavanja pojedinih elemenata Barthine formule nastojeći da kod toga ne šteti država u prvom redu (radi se o državnim šumama), ali niti trgovac — kupac drva na panju. Kada bi se u tim elementima nalazili i troškovi uzgajanja šuma, vjerovatno jest da bi se i oni pojavili kao predmet diskusije. No, to još nije dokaz. Kojim putem bi trebalo poći, pa da se shvati suština Barthine formule? Budući da ta formula ujedno govori o tome koji troškovi formiraju cijenu drva na tržištu, a formiranje cijena je predmet političke ekonomije, to je svakako jedan od puteva dosadašnje saznanje iz područja političke ekonomije. U političkoj ekonomiji nije sporan pojam proizvodnje robe za tržište; naprotiv, taj je pojam posve jasno određen: trošenje minulog i živog rada za stvaranje upotrebnih vrijednosti koje nazivamo roba i koje, prema radnoj teoriji vrijednosti, imaju vrijednost zavisno o veličini utrošenog ljudskog rada. Ako promatramo šumsku proizvodnju, onda nije sporno da li je eksploatacija šuma proizvodnja ili nije. Ulaže se minuli i živi rad da bi se iz postojećih šuma proizvela određena »drvna roba« za tržište. Kapitalist na ime tako uloženog kapitala izvlači iz tog posla svoju dobit, tj. poduzetničku dobit i kamate. U posljednjoj formuli uloženi kapital predstavljaju slova »Š« i »E«, a njegovu dobit slovo »Z«. Ta se formula dade pisati i ovako: C = (Š + E) + (Š + E) 0,0 p Kapitalist, naime, iz ukupne postignute svote za prodanu robu na tržištu (slovo »C«) mora vratiti natrag u svoj džep uloženi kapital (Š + E) i svoju dobit koja iznosi neki postotak od uloženog kapitala, tj. (š + E) 0,0 p. Odatle je jednostavno doći do Barthine formule: C Š = E 1,0 p u kojoj »š« označuje cijenu drveta na panju (šumsku taksu), »C« prodajnu cijenu (utržak), a »E« troškove eksploatacije. U jednom kraćem vremenskom intervalu možemo pretpostaviti da se cijena na tržištu »C« ne mijenja. Međutim, mijenjaju se troškovi eksploatacije »E« prema položaju šume, a mijenja se i »š« ali u obrnutom pravcu od 361 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 10 <-- 10 --> PDF |
»E«. Veličina »š« mogla bi pasti i na nulu ukoliko bi vlasnik šume, koja bi se nalazila na skrajnje nepovoljnom položaju, dozvolio da se njegova šuma eksploatira besplatno, tj. da ne traži nikakvu odštetu. Isto tako može »š« poprimiti i visoke iznose kada se eksploatira šuma koja se nalazi na veoma povoljnom položaju, »š« je ostatak nakon što se od tržnog iznosa odbiju troškovi proizvodnje s odgovarajućom zaradom organizatora proizvodnje. Politička ekonomija pozna tu »kategoriju«, i naziva je renta, i ona predstavlja dio viška vrijednosti povrh »zarade« organizatora i taj dio viška vrijednosti šumovlasnik prisvaja sebi. Taj dio viška vrijednosti nazivamo »cijena drva u šumi na panju« ili »šumska taksa««, odnosno »renta« (kao kategorija političke ekonomije). Ta se renta sastoji iz tzv. apsolutne rente (pojavljuje se »čista« samo u slučajevima eksploatacije šuma sa najnepovoljnijih položaja) i odgovarajućih diferencijalnih renti.16 Veličina apsolutne rente u šumskoj proizvodnji nije poznata (vjerovatno oscilira u zavisnosti od tržnih uvjeta) i, praktički, pojavljuje se u dnevnoj praksi zbrojena sa diferencijalnom rentom. Zbog toga nije ispravno govoriti o šumskoj taksi kao »diferencijalnoj« renti, nego samo kao o renti i eventualno o »diferencijama « u visini renti na različitim položajima. Sva »mišljenja« da se u šumskoj taksi nalaze skriveni troškovi uzgajanja šuma proturiječe suštini rente, proturiječe dosadašnjim saznanjima političke ekonomije i ta mišljenja ne bi trebala egzistirati ni u znanstvenim raspravama, ni u znanstvenim krugovima sve dok eventualno ne bi bila dokazana znanstveno besprijekornim putem. Iz Barthine formule proizlazi, što je uostalom i naprijed već rečeno, da se cijena drva na tržištu formira na osnovu troškova eksploatacije šuma (dodavši njima i zaradu eksploatatora) i na osnovu šumske takse (odnosno odštete šumovlasnika za posječeno drvo). Troškovi eksploatacije i zarada eksploatatora, koja u pravilu iznosi barem prosječnu profitnu stopu (buržoaska je ekonomska teorija dijeli na kamate od uloženih kapitala — oficijelni kamatnjak — i na poduzetničku dobit), zajedno sačinjavaju »cijenu proizvodnje eksploatacije šuma«. Budući da se cijena proizvodnje eksploatacije šuma kreće u velikom rasponu, to cijenu na tržištu formira cijena proizvodnje eksploatacije sa najnepovoljnijih položaja, dodavši njoj još i odštetu šumovlasniku za posječeno drvo.17 Barthina formula, dakle, nije ništa drugo do izraz zakonitosti formiranja cijene drva na tržištu. Tržne cijene proizvoda eksploatacije (iskorišćivanja) šuma stvaraju se u uvjetima tržne privrede upravo kao za poljoprivredne proizvode, tj. prema najnepovoljnijim uvjetima.18 Upravo je to političko ekonomska suština Barthine 16 Vidi o tome: Ing. Albe Urbanovski: 0 nekim karakteristikama šumske privrede, Glasnik šumarskog fakulteta, Beograd 1952., str. 46. Zvonk o Potočić : Priroda i funkcija rente u šumskoj privredi, šumarski list 1961., str. 9—10. i´ Zv. Potočić : Zakon vrijednosti u šumarstvu, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta, knjiga IV, Zagreb 1958. godine. w Ing. Brank o Kraljić : Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva, Zagreb 1952., na str. 382 tvrdi: »Nitko još nije točno proučio stvaraju li se tržne cijene proizvoda iskorišćivanja šuma u uvjetima kapitalizma: upravo kao za poljoprivredne proizvode ili kao za industrijske proizvode, ili nekako po srijedi tih dvaju načina.« Očito da ta tvrdnja ne stoji. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 11 <-- 11 --> PDF |
formule. Barthina formula i nije ništa drugo nego političko ekonomska zakonitost formiranja cijena drva na tržištu, drva kao proizvoda eksploatacije šuma. To je najjednostavniji matematski izraz jednog političko ekonomskog zakona, jednog od fundamentalnih zakona političke ekonomije kao što su to uopće zakoni o formiranju cijena proizvoda pojedinih privrednih oblasti. Naravno, to je zakonitost koja u prvom redu važi za kapitalistički društveni poredak, ali važi i za druge privredne i drušdruštvene sisteme u kojima vladaju zakoni tržišta. Barthina je formula ujedno i teoretsk i izraz , poopćenje privrednih pojava koje se dnevno i masovno ponavljaju svagdje gdje slobodno vladaju osnovne ekonomske zakonitosti i opći sistemski uvjeti tržne privrede, kao što je to redovno slučaj u kapitalizmu.19 Pritom nije bitno da li će se primijeniti ovaj ili onaj postotak za dobit eksploatatora šuma i da li će se kamati primijeniti na uloženi kapital na početku, u sredini ili na kraju godine ili da li će se poduzetnička dobit primijeniti i na onaj dio kapitala kojim se plaća šumska taksa. Bitan je način postupka, a to je deduktivan način za ustanovljivanje šumske takse, tj. š = C — E kao simbo l djelovanja jednog ekonomskog zakona. ZAKLJUČAK Barthina formula se upotrebljava još od kraja prošlog stoljeća, no ona je važna više zbog misaonog postupka pri izračunavanju šumske takse nego li zbog neposredne primjene za konkretno izračunavanje. Taj je misaoni postupak poznat pod imenom »deduktivna metoda«. Taj postupak za izračunavanje šumske takse istovremeno ukazuje i na način kako se stihijski formira cijena drva na tržištu, a to znači da se političko ekonomska suština Barthine formule sastoji upravo u tome što ona predstavlja zakonitos t formiranja cijene drva na tržištu; kao simbol jednog ekonomskog zakona, ona pripada fundamentalnim spoznajama političke ekonomije i, naravno, fundamentalnim saznanjima šumarske ekonomike. 19 Upravo to, što svakodnevna praksa tržne privrede verificira Barthinu formulu, upravo to je završni dokaz o pravilnosti njena teoretskog izraza. Summary THE POLITICAL ECONOMIC GIST OF BARTHA´S FORMULA Bartha´s formula has been in use since the end of the last century, but it is important more because of the reasoning procedure when calculating the stumpage price than because of its direct application for the concrete computations. This method of reasoning has been known under the name of »deductive method«. This procedure of calculating the stumpage price at the same time to the way of how the price of timber on the market is uncontrollably formed, which would mean that the political-economic gist of Bartha´s formula actually consists in that it a cod e fo r th e formation of the timber price on the market; as a symbol of economic law it belongs to the fundamental notions of political economics, and thus naturally, to the fundamental knowledge of forestry economics. |