DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LI ST


SAVEZ INŽENJERA I T B H N I C AR A ŠUMARSTVA I
DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE 95 STUDENI — PROSINAC GODINA 1971.


UDK 634.0.651


POLITIČKO EKONOMSKA SUŠTINA BARTHINE FORMULE


Prof. dr Zvonimir POTOČIĆ


!


UVOD


U proteklim godinama, od 1947. pa do danas, nije bilo usaglašenih »gledanja
«, jedinstveno usvojenih poimanja o nekim bitnim ekonomskim problemima
šumske proizvodnje. Neslaganja u poimanju tih problema dovodila
su do primjene sistemskih i drugih privredno političkih mjera koje nisu
bile podobne za provedbu u dnevnoj praksi šumske proizvodnje u onoj
mjeri u kojoj su bile primjenljive za ostale vrste proizvodnje. Te i takve
mjere bile su u prvom redu posljedica međusobnog »nerazumijevanja« između
onih koji su formirali i formulirali privredno političke mjere i propise
s jedne strane, i onih koji su pokušavali da ukazu na neke osobenosti šumske
proizvodnje koje bi trebalo respektirati i njima prilagoditi pojedine
mjere privredno političke prirode s druge strane, a tu drugu stranu sačinjavali
su uglavnom šumarski stručnjaci. S jedne, dakle, strane državni privredno
politički administrativni aparat, a s druge strane šumarska struka
predstavljena pojedinim šumarskim privredno političkim institucijama kao
što su poslovna udruženja, stručni savjeti komora, a katkada i šumarska
stručna društva. Najčešće je svaka od tih strana govorila »svojim jezikom«,
nerazumljivim za drugu stranu i u tim dijalozima je uvijek odnosila pobjedu
»državna« strana, koja je provodila određeni opći privredni sistem bez izuzetaka
i sve se moralo »uklapati u sistem«. Mada se i u tim okolnostima
moglo izboriti neke izuzetke, prema poznatoj uzrečici da »izuzeci potvrđuju
pravilo«, to nije uspijevalo, jer ni među samim šumarskim stručnjacima ne
postoji jedinstveno poimanje o pojedinim ekonomskim pojavama i problemima
šumske proizvodnje. Na tu se okolnost često pozivalo u dijalozima
između navedenih dviju strana. Pojedini su se šumarski stručnjaci, zaposleni
u državnom aparatu, priklanjali općim rješenjima, pa je i to dovodilo do
toga da konačno prevlada nastojanje »sistemskih rješenja«.


Nema dvojbe da je takav raskorak u stajalištima posljedica toga što
neki osnovni pojavni oblici i problemi šumarske ekonomike nisu našli svoje
jasno teoretsko rješenje. Ukoliko je neki problem možda teoretski i pravilno
riješen, nije to rješenje dobilo »pravo građanstva«, nije opće prihvaćeno u
znanstvenoj šumarskoj misli i nije putem uobičajenih načina prenošenja informacija
ušlo u svijest svih stručnjaka. Lakše bi to bilo postići da su ti
problemi našli svoje mjesto u općoj ekonomskoj teoriji. Nažalost, ekono