DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 13 <-- 13 --> PDF |
nim organizacijama istražiti i da bi ti rezultati istraživanja mogli koristiti. Upravo nam je to i bio poticaj da smo se odlučili za ta istraživanja. U trećoj knjizi »Kapitala« (24) na stranici 599 Marx navodi: »Ricardo ima potpuno pravo kad kaže: renta je uvijek diferencija između proizvoda postignutog upotrebom dviju jednakih količina kapitala i rada«. A malo dalje ističe: »Morao bi još dodati — na istom kvantitetu zemlje — ukoliko se radi o zemljišnoj renti, a ne o ekstraprofitu uopće«. Ricard o je pretpostavljao da postoji samo diferencijalna renta, koju ćemo, kako smo već istakli, nastojati istražiti u ekonomskim šumama Gorskog kotara i to na temelju podataka prikupljenih upravo na tom području. Poznato je da je za proizvodnju ili privređivanje potrebno imati ili stvoriti određene uvjete bez kojih se proizvodna pa ni druga djelatnost ne mogu ni zamisliti. Da bi netko mogao proizvoditi — on mora imati sredstva za proizvodnju (sredstva za rad i predmete rada) i radnu snagu. Pri tome nije, za moment, bitno u čijem se vlasništvu nalaze sredstva za proizvodnju (društvenom ili privatnom), nego je bitno da ljudski rad pokreće sredstva za proizvodnju i na taj način stvara vrijednost i višak vrijednosti (potreban rad i višak rada). Cilj proizvodnje je stvaranje određenih upotrebnih vrijednosti, odnosno proizvoda ili roba. Ti proizvodi ili robe su raznovrsne, a jedino im je zajedničko to što su proizvod ljudskog rada, odnosno što je u njima, prema Marxu , opredmećen ili materijaliziran ljudski rad te imaju upotrebnu vrijednost, vrijednost i prometnu vrijednost ili oblik vrijednosti. I sredstva za proizvodnju mogu biti toliko različita koliko su različite i upotrebne vrijednosti (robe) što se proizvode. To, eo ipso, definira i različite uvjete proizvodnje ili privređivanja. Istakli smo da nema proizvodnje bez sredstava za rad i radne snage ili — što je isto — proizvodnih snaga, te predmeta rada. One, bez obzira na društveni sistem, predstavljaju uvjet za bilo kakvu proizvodnu djelatnost. Upravo o strukturama tih proizvodnih snaga ovise i uvjeti u kojima se vrši proizvodnja bilo koje, pa i jedne jedine, vrste robe ili upotrebne vrijednosti. Kad bi struktura proizvodnih snaga bila jednaka pri proizvodnji svih vrsta upotrebnih vrijednosti (roba), a napose pri proizvodnji jedne vrste robe, onda bi se moglo reći da su im i uvjeti proizvodnje isti ili jednaki. Međutim, upotrebne vrijednosti (robe) imaju i svoje posebne ili specifične procese proizvodnje, odnosno tehnološke procese, a funkcija tih procesa su i sredstva za proizvodnju, odnosno proizvodne snage pomoću kojih se, i kojim se stvaraju te upotrebne vrijednosti. Neki su tehnološki procesi pri proizvodnji određenih upotrebnih vrijednosti ili roba složeniji (kompliciraniji), a neki su jednostavniji. Ti složeniji, u pravilu, zahtijevaju u strukturi proizvodnih snaga više minulog ili historijskog, a manje živog ljudskog rada, dok je kod onih jednostavnijih situacija obrnuta. U političkoj ekonomiji kapitalizma to definira visinu organskog sastava kapitala, odnosno u političkoj ekonomiji socijalizma organski sastav sredstava. I u jednoj u drugoj političkoj ekonomiji to je odnos između minulog ili historijskog i živog rada. 365 |