DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 37     <-- 37 -->        PDF

389




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 38     <-- 38 -->        PDF

4




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 39     <-- 39 -->        PDF

391




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 40     <-- 40 -->        PDF

392




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 41     <-- 41 -->        PDF

393




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 42     <-- 42 -->        PDF

394




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 43     <-- 43 -->        PDF

395




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 44     <-- 44 -->        PDF

396




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 45     <-- 45 -->        PDF

397




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 46     <-- 46 -->        PDF

398




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 47     <-- 47 -->        PDF

399




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 48     <-- 48 -->        PDF

400




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 49     <-- 49 -->        PDF

401




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 50     <-- 50 -->        PDF

402




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 51     <-- 51 -->        PDF

403




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 52     <-- 52 -->        PDF

404




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 53     <-- 53 -->        PDF

405




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 54     <-- 54 -->        PDF

406




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 55     <-- 55 -->        PDF

asa




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 56     <-- 56 -->        PDF

408




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 57     <-- 57 -->        PDF

409




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 58     <-- 58 -->        PDF

410




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 59     <-- 59 -->        PDF

411




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 60     <-- 60 -->        PDF

412




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 61     <-- 61 -->        PDF

413




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 63     <-- 63 -->        PDF

415




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 64     <-- 64 -->        PDF

416




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 36     <-- 36 -->        PDF

388




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Tab. 1




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 33     <-- 33 -->        PDF

30.
Plavši ć M., Golubovi ć U.: Istraživanje postotnog odnosa sortimenata
kod jele (Abies alba Mill.); Šum. list 9—10/1963.
31.
Plavši ć M., Golubovi ć U.: Istraživanje postotnog odnosa sortimenata
u eksploataciji šuma u čistim i mješovitim bukovim sastojinama Gorskog
kotara. Šum. list br. 11—12/1967.
32.
Potoči ć Z.: Zakon vrijednosti u šumarstvu. Zbornik radova Ekonomskog
fakulteta, Zagreb, 1958.
33.
Potoči ć Z.: Priroda i funkcija rente u šumarskoj privredi; Šum. list
9—10/1961.
34.
Ricard o D.: Načela političke ekonomije, Zagreb, 1953.
35.
Rol l E.: Razvoj ekonomske misli, Zagreb, 1956.
36.
Rozenber g D.: Istorija političke ekonomije, Beograd, 1949.
37.
Segal : Politička ekonomija (manuskrikt).
38.
Smit h A.: Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda, knjiga I., Zagreb,
1952.
39.
Šuri ć S.: Šumsko-tehnički priručnik I, Zagreb, 1949.
40.
Štampa r S.: Ekonomisti XVII i XVIII stoljeća, Zagreb, 1952.
41.
Ugrenovi ć A.: Eksploatacija šuma, Zagreb, 1957.
42.
Vranči ć I.: Problemi zakona vrijednosti u prelaznom periodu, Zagreb, 1956.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 32     <-- 32 -->        PDF

LITERATURA I IZVORI


1.
Bakari ć V.: Problemi zemljišne rente u prelaznoj etapi, Beograd, 1950.
2.
Blaškovi ć V.: Ekonomska geografija Jugoslavije. II. izmjenjeno i dopunjeno
izdanje. Zagreb, 1967.
3.
Buklja š I.: Pravna osnova reguliranja rentnih odnosa (manuskript),
Zagreb, 1971.
4.
Čali ć D.: Politička ekonomija socijalizma (skripta), Zagreb, 1959.
5.
Dabčević-Kuča r S.: Politička ekonomija socijalizma I i II knjiga (predavanje
održano na Ekonom, fakultetu u Zagrebu, god. 1966/1967.).
6.
Dragi če vic A.: Leksikon političke ekonomije, II svezak, Zagreb, 1965.
7.
Djapi ć D.: Određivanje vrijednosti, odnosno cijena glavnog proizvoda šumarstva.
Radovi Šum. fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u
Sarajevu br. 6 godina VII.
8.
Problemi šumarstva i drvne industrije NR Hrvatske »Ekonomski pregled«
br. 1/2-1955.
9.
F1 u r y Ph.: Untersuchungen über die Sortimentsverhaltnisse der Fichte,
Weisstanne und Buche, Mitt. Schweiz. Centralanst. Versuchsw., XI, 2, Zürich,
1916.
10.
Golubovi ć U.: Istraživanje najrentabilnijeg šumsko-uređajnog debljinskog
stepena jele (Abies alba Mill.) za pilansku preradu, Zagreb, 1967.
11.
Golubović U., Meštrović Š.: Turistička renta kao funkcija šumskih
sastojina uz Jadransko more i magistralu. Šum. list 11—12/1966.
12.
Golubovi ć U., Plavši ć M.: Istraživanje različitih uvjeta privređivanja
u ekonomskim šumama Gorskog kotara, Zagreb, 1970.
13.
Gospodarske osnove za gospodarske jedinice šumarija: Skrad, Ravna Gora,
Mrkopalj, Delnice, Fužine, Crni Lug, Gerovo, Tršće i Prezid (Sekcija za uređivanje
šuma Rijeka).
14.
Čalić, Ćosić, Dabčević-Kučar, Sabolović, Veselica, Vrančić
: Politička ekonomija kapitalizma, Zagreb, 1967.
15.
Horva t I.: Vegetacija planina Zapadne Hrvatske, Zagreb, 1962.
16.
Kl ep a c D.: Jelove šume Gorskog kotara Zagreb, 1963.
17.
Klepa c D.: Uređivanje šuma, Zagreb, 1965.
18.
Klepa c D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina, Zagreb, 1963.
19.
Knjigovodstveni podaci Šumskog gospodarstva Delnice i Šumarija: Skrad,
Ravna Gora, Mrkopalj, Delnice, Fužine, Crni Lug, Gerovo, Tršće i Prezid (prema
stanju iz 1970. godine).
20.
Kralji ć B.: Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva,
Zagreb, 1952.
21.
Kralji ć B.: Načela raspodjele u šumarstvu (manuskript), Zagreb, 1970.
22.
Kuznjeco v A.: Kapital i višak vrijednosti (štampano kao rukopis).
23.
Lovri ć N.: Dimenzioniranje kolničkih konstrukcija šumskih putova. Šum.
list br. 7—8/1970.
24.
Mar x K.: Kapital, Knjiga I, II i III, Zagreb, 1947.
25.
Mirkovi ć M.: Razvoj ekonomske misli u XIX veku, Beograd, 1938.
26.
Neugebauer V., Čirić M., Ž i v k o v i ć M.: Komentar pedološke karte
Jugoslavije, Zagreb, 1961.
27.
Os t r ovi t j ano v V. K.: Zemljišna renta i razvitak kapitalizma u poljoprivredi
(štampano kao rukopis).
28.
Plavši ć M.: O određivanju šumske takse (cijene drveta na panju), Glasnik
za šumske pokuse br. 9/1948.
29.
Plavši ć M.: Istraživanje sadašnje najpovoljnije sječive zrelosti u jelovim
prebornim šumama, Zagreb, 1967.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Na istraživanoj površini izgrađeno je ukupno 1.044,7 km prometnica,
od čega 50 km željeznica, 273,9 km javnih putova I, II i III reda i 720,8 km
šumskih prometnica. Na 1.000 ha površine otpada 16,2 km prometnica (bez
željeznice), iz čega se može zaključiti da su te šume ne samo otvorene, nego
da se i njima intenzivno gospodari.


Rezultati istraživanja su pokazali da šumarija Gerovo ne ostvaruje relativnu
diferencijalnu rentu plodnosti. Zbog ograničenosti šuma i potreba društva
za drvom — ta šumarija ima najmanju prosječnu tržišnu vrijednost
prirasta koju smo izjednačili s cijenom godišnje proizvodnje drvne mase
iskoriščivanja šuma po ha. Sve druge šumarije, u odnosu na ovu, imaju
određene iznose navedenih renta koje su posljedica različitih stanišnih prilika
istraživanih sastojina, odnosno različite produktivnosti jednakog rada.


Najmanju relativnu diferencijalnu rentu plodnosti ostvaruje šumarija
Skrad i to 5 din/ha, a najveću šumarija Crni Lug, kod koje ta renta iznosi
576 din/ha godišnje iil 115,2 puta više od šumarije Skrad. Ostale istraživane
šumarije se, prema tabeli 10. i si. 2, nalaze između navedenih iznosa i to:
šumarija Tršće 194 din/ha, šumarija Mrkopalj 329 din/ha, šumarija Fužine
336 din/ha, šumarija Prezid 344 din/ha, šumarija Delnice 408 din/ha i šumarija
Ravna Gora 439 din/ha.


Za razliku od tih navedenih rezultata — relativnu diferencijalnu rentu
položaja (prijevoza) ne ostvaruje šumarija Prezid. Najmanju relativnu diferencijalnu
rentu položaja ostvaruje šumarija Tršće i to 0,02 din/toni, a najveću
šumarija Delnice kod koje relativna diferencijalna renta položaja (prijevoza)
iznosi 10,04 din/toni. Manji iznos od ove šumarije ostvaruje šumarija
Fužine (9,68 din/toni), zatim šumarija Ravna Gora (6,90 din/toni), nadalje
šumarija Crni Lug (6,57 din/toni) i šumarija Mrkopalj (3,74 din/toni), te
šumarija Skrad (1,85 din/toni) (tab. 22. i si. 6.).


Kako se iz navedenih podataka vidi — iako struktura po vrstama drva
i sortimentima djeluje na veličinu i jedne (plodnosti) i druge (položaja —
prijevoza) istraživane rente, te iako na obje utječu društvene potrebe za
drvom — ova je posljednja skoro isključivo posljedica udaljenosti prevozadrvne mase od pomoćnog stovarišta do potrošača (tržišta).


U cilju izjednačavanja uvjeta privređivanja sa stanovišta istraživanih
renta i u cilju provedbe stimulativne raspodjele dohotka, te osobnih dohodaka
prema rezultatima rada — predlažemo da se samoupravnim sporazumom
ekonomskih jedinica (šumarija) udruže ostvarena sredstva od renta
i da se, na istoj samoupravnoj osnovi, njihovom preraspodjelomosigura razvojna politika šumskog gospodarstva kao cjeline. U interesu svih
i pojedinačno svake ekonomske jedinice, pa i svakog pojedinca, smatramo
da bi ovu — rekli bismo osjetljivu — materiju trebalo regulirati i Statutom
šumskog gospodarstva.


Nadalje smatramo da je dati prijedlog osnovan, tim prije što nije moguće
provesti tako idealnu organizaciju ekonomskih jedinica (šumarija) da
bi imale podjednake površine, podjednake bonitetne razrede staništa, zatim
podjednake drvne mase, omjere smjesa vrsta drveća, putnu mrežu na 1.000
ha površine, odnosno udaljenosti od tržišta i si. On je u interesu svih pojedinaca,
zatim ekonomskih jedinica i Šumskog gospodarstva kao cjeline,
u kome se ti interesi objedinjuju.


383




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 30     <-- 30 -->        PDF

rija Delnice je prevezla u navedenom razdoblju 142.973 tone drvne mase na
prosječnu udaljenost od oko 10 km i 7.464 tone na prosječnu udaljenost od
96 km, dok je 1.541 tonu realizirala na pomoćnom stovarištu.


Kako povoljno može utjecati struktura drvne mase po vrstama drva i
sortimentima vidi se i po tome što je u šumariji Prezid 103.547 m3 iznosilo


83.320 tona, a u šumariji Tršće 74.716 m3 težilo je 62.155 tona, dok su u
šumariji Delnice 185.353 m3 težila 151.978 tona, odnosno — ako se to izrazi
u postotnim odnosima — onda razlika u šumariji Prezid između kubika
i tona iznosi oko 20%, u šumariji Tršće oko 17% i u šumariji Delnice
oko 18%.
Iz navedenih podataka su rezultirale i prosječne udaljenosti, koje smo
prikazali u tabeli 21. i na si. 6, a koje iznose: za šumariju Prezid 37,7 km,
za šumardiju Tršće 35,4 km i za šumariju Delnice 15,3 km.


Na temelju jediničnih cijena za pojedine udaljenosti i vrste drva te
Sortimente iz tabele 20. — izračunali smo, kako smo već naveli, prosječne
troškove po 1 toni i iz njih relativnu diferencijalnu rentu položaja (prijevoza),
koja je bila predmet ove analize.


U cilju izjednačavanja uvjeta privređivanja sa stanovišta istraživanih
renta i u cilju provedbe stimulativne raspodjele dohotka — potrebno je
da se na samoupravnoj osnovi udruže ostvarena sredstva od renta i da se


— isto na samoupravnoj osnovi — njihovom preraspodjelom osigura razvojna
politika šumskog gospodarstva kao cjeline. Potrebno bi bilo da se ta
važna materija regulira i Statutom šumskog gospodarstva (21).
ZAKLJUČCI


Diferencijalna renta (plodnosti i položaja) kao političko-ekonomska kategorija
postoji u šumsko-privrednim organizacijama i ona je posljedica različitih
uvjeta privređivanja, odnosno različite produktivnosti jednakog rada.
Relativna diferencijalna renta (plodnosti i položaja) kao privredna kategorija
isto postoji između pojedinih ekonomskih jedinica (šumarija) unutar jednog
gospodarstva. U uvjetima socijalističke robne proizvodnje i slobodne tržišne
privrede, a pod proklamiranim i prihvaćenim načelima »za jednak rad, jednaka
nagrada« — ukazala se potreba da se financijskom preraspodjelom
uklone oni elementi u uvjetima privređivanja koji su funkcija boljih prirodnih
faktora i veće količine naslijeđenog uloženog minulog rada ili pak
uloženog sadašnjeg rada ali pod drugim (administrativnim) društvenim uvjetima
raspodjele viška rada. U tom cilju smo organizirali i izveli istraživanja
u ekonomskim šumama Gorskog kotara koje pripadaju Šumskom gospodarstvu
Delnice. Predmet istraživanja su nam bile šume šumarije Skrad,
Ravna Gora, Mrkopalj, Delnice, Fužine, Crni Lug, Gerovo, Tršće i Prezid
(si. 3.). One obuhvaćaju cea 61.500 ha bukovo-jelovih i jelovih šuma toga
gospodarstva s ukupnom drvnom masom (drvnom zalihom) od cea 18,500.000
m3. U toj drvnoj masi jela je zastupljena s 64,7%, a bukva s 35,6%. Na njoj
godišnje priraste cea 376.900 m3 tečajnog prirasta u kome je prirast jele
zastupljen s 67,5%, a prirast bukve sa 32,5%.


Istraživane šume se nalaze na silikatnom (7,9%) i vapnenastom (92,1%)
matičnom supstratu. Prosječni omjer smjese jele u sastojini je 0.8 na silikatu
i 0.7 na vapnencu. Prosječna drvna masa jelovine je 372 m3 (na silikatu)
i 253 m3/ha (na vapnencu).


382




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 29     <-- 29 -->        PDF

1.000 ha površine, a ipak te dvije šumarije imaju manju relativnu diferencijalnu
rentu položaja od šumarije Delnice. Iz tabele 22. se vidi da šumarija
Ravna Gora ostvaruje 6,90 din/toni, a šumarija Fužine 9,68 din/toni relativne
diferencijalne rente položaja, iako te šumarije imaju više prometnica
na 1.000 ha površine od šumarije Delnice. Taj podatak, zapravo, govori da
je razvijenost putne mreže na nekoj površini — koja se mjeri prosječnom
udaljenošću privlačenja drvne mase od panja do glavne prometnice (puta,
pomoćnog stovarišta) i gdje se i počinje formirati relativna diferencijalna
renta položaja — daleko važnija od navedene gustoće koja može biti skoncentrirana
samo u pojedinim šumskim predjelima.
U tabeli 12. i na si. 5. smo donijeli te prosječne udaljenosti privlačenja
(»šlajsa«) drvne mase. Iz tih se podataka vidi da šumarija Prezid privlači
drvnu masu s prosječne udaljenosti od 1.150 m, šumarija Tršće sa prosječne
udaljenosti od 650 m, a šumarija Delnice sa 850 m. Navedene npr. dvije
šumarije (Ravna Gora i Fužine) privlače drvnu masu sa prosječnih udaljenosti
od 750 i 800 m, odnosno s manjih udaljenosti — uključujući i šumariju
Tršće — od šumarije Delnice, iako ova ostvaruje najveću relativnu
diferencijalnu rentu položaja. Znači tu je odlučna i struktura drvne mase
po vrstama drva i sortimentima koji se privlače. Prema tabeli 13., one šumarije
koje imaju povoljniju strukturu po vrstama drva (jela) i sortimentima
(oblo drvo), i uz veće prosječne udaljenosti privlačenja i još k tome ako
privlače po povoljnijem terenu — mogu ostvarivati relativnu diferencijalnu
rentu položaja. Ako se pogledaju podaci u tabelama 14 do 19, može se vidjeti,
s obzirom na odnos vrsta (jela, bukva) i sortimenata (oblo, prostorno), da
je upravo takva situacija u šumariji Delnice.


No, naprijed smo istakli i to da relativnu diferencijalnu rentu položaja


— iako ona počinje nastajati u fazi privlačenja drvne mase — nismo iz već
navedenih razloga računali u toj radnoj operaciji, nego prilikom prijevoza
drvne mase od pomoćnog stovarišta do potrošača (tržišta), koji može biti
na različitim udaljenostima. Te udaljenosti, doduše, mogu biti promjenljive,
ali one ne nastaju tako naglo i tako brzo, tim prije što 1 km šumske ceste
— ovisno o terenu — košta od 300.000 do 400.000 N. dinara, koje iznose nije
lako stvoriti. I pri prijevozu drvne mase od pomoćnog stovarišta do potrošača
(tržišta), pored udaljenosti na koju se ona prevozi — odlučna je i
struktura te drvne mase po vrstama drva i sortimentima, jer im je težina
po 1 m´i ili prostornom metru različita.
Iz tabele 14. se vidi da je šumarija Prezid ukupno realizirala u razdoblju
1966—1970. godine 103.647 m3 drvne mase, od čega oko 60% jelovine (smrekovine)
i 40% bukovine.


Šumarija Tršće je u tom razdoblju realizirala 74.716 m´ drvne mase,
odnosno oko 50% jelovine i 50% bukovine, a šumarija Delnice 185.353 ms
od čega oko 71% jelovine, a 29% bukovine, šumarija Prezid je od navedene
drvne mase, prema tabelama 15 do 19, prevezla 44.490 tona na prosječnu
udaljenost od oko 18 km, 9.980 tona na prosječnu udaljenost od 56 km,


7.034 tone na prosječnu udaljenost od 142 km i 21.816 tona realizirala na
pomoćnom stovarištu. Šumarija Tršće je u navedenom razdoblju prevezla
34.514 tona na prosječnu udaljenost od oko 19 km, 11.207 tona na prosječnu
udaljenost od 65 km i 2.501 tonu na prosječnu udaljenost od 130 km, dok
je 13.933 tone realizirala na pomoćnom stovarištu. Za razliku od tih, šuma


ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 28     <-- 28 -->        PDF

nost s koje se prevozila drvna masa na istraživanom području — a u cilju
podmirenja potreba drvom — iznosila 37,7 km, uz cijenu prijevoza od 29,39
din/toni. Budući da društvene potrebe za drvom priznaju tu cijenu prijevoza
(transporta), onda svi drugi proizvođači drva s manjih udaljenosti na istraživanom
području ostvaruju relativnu diferencijalnu rentu položaja u odnosu
na najudaljenijeg. U našim istraživanjima to je šumarija Prezid. Šumarija
Tršće prevozi drvnu masu sa prosječne udaljenosti od 35,4 km, po prosječnoj
cijeni troškova prijevoza od 29,37 din/toni i ostvaruje relativnu diferencijalnu
rentu položaja, prema tabeli 22. od 0,02 dinara po 1 toni.


Prema navedenoj tabeli 21. i si. 6. — s najmanje prosječne udaljenosti
od 15,3 km prevozi drvnu masu šumarija Delnice, po prosječnoj cijeni
prijevoza od 19,35 din/toni i ostvaruje znatnu relativnu diferencijalnu rentu
položaja. Naime, ta šumarija, prema tabeli 22. ima 10,04 din/toni relativne
diferencijalne rente položaja.


Pri analizi rezultata istraživanja relativne diferencijalne rente položaja,
isto kao i pri analizi relativne diferencijalne rente plodnosti, odabarali smo
kardinalne tačke, odnosno šumariju Prezid koja ne ostvaruje tu rentu,
zatim šumariju Tršće koja ostvaruje malu (simboličnu) rentu i šumariju
Delnice koja ostvaruje najveću relativnu diferencijalnu rentu položaja po
1 toni. Rezultati ostalih istraživanih šumarija se, kako se iz tabela i slika
vidi, nalaze između tih rezultata — osim, razumljivo, šumarije Prezid u
kojoj se ne stvara ta renta, pa je u tabeli 22. označena nulom.


Vidjeli smo da je i relativna diferencijalna renta položaja — kao i relativna
diferencijalna renta plodnosti o kojoj je bilo riječi — posljedica različitih
uvjeta privređivanja. Budući da smo ih prikazali u tabelama 11. do 21.
i na slikama 3. do 6, to ćemo upozoriti na neke od njih, ali samo za tri
navedene šumarije (Prezid, Tršće i Delnice). Zbog štednje prostora — upućujemo
čitaoca da sam komparira prikazane rezultate istraživanja preostalih
istraživanih šumarija.


U tabeli 11. i na slikama 3. i 4., prikazali smo ukupnu putnu mrežu na
istraživanom području. Iz te tabele i slika vidi se da ukupna putna mreža
na području šumarije Prezid, koja nema relativne diferencijalne rente položaja,
iznosi 83,6 km, zatim na području šumarije Tršće 74,6 km i na području
šumarije Delnice, koja ostvaruje znatnu relativnu diferencijalnu rentu
položaja 142,0 km. Na 1.000 ha površine šuma u šumariji Prezid ima 15,1
km prometnica. Od toga je 13,7 km šumskih i 1,4 km javnih I, II i III reda.
U šumariji Tršće ima 17,1 km prometnica na 1.000 ha površine šuma, od
čega 13,3 km šumskih i 3,8 km javnih I, II i III reda. Šumarija Delnice
ima, prema tabeli 11, manje prometnica na 1.000 ha površine šuma od navedenih
šumarija iako ostvaruje znatnu relativnu diferencijalnu rentu položaja.
Ona ima 16,9 km prometnica na 1.000 ha površine, od čega 11,8 km
šumskih i 5,1 km javnih I, II i III reda. No, šumarija Delnice je otvorena
i s 14,0 km željezničke pruge koja prolazi kroz njezine šume i na kojoj ima
svoja stovarišta.


Naprijed smo istakli da gustoća prometnica na 1.000 ha površina nije
toliko odlučna za formiranje relativne diferencijalne rente položaja, koliko
podjednaka razvijenost tih prometnica po cijeloj površini šumarije.


Iz tabele 11. se npr. vidi da šumarija Ravna Gora ima 20,5 km prometnica
na 1.000 ha površine ili šumarija Fužine 19,6 km prometnica na


380




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Već smo ranije istakli da smo u tabeli 4. prikazali ukupne realizirane
drvne mase po vrstama drva i godinama za razdoblje 1964—1968. godine u
istraživanim šumarijama. Iz tih drvnih masa rezultiraju zajedničke sortimentne
tablice koje smo prikazali u tabeli 5. Iz tabele 5. se vidi da je u
navedenom vremenskom razdoblju realizirano u prosjeku 0,9% jelovih i
1,2% bukovih furnirskih trupaca, 0,3% jelovih i 2,8% bukovih trupaca za
ljuštenje, kao i 43,6% jelovih i 12,9% bukovih pilanskih trupaca kvalitete
K (kladarski), I i II klase od ukupne korisne (iskorišćene) drvne mase.
Navedeni postoci odnose se na cea 1,540.000 m8 korisne drvne mase i to
cea 970.000 m3 jelovine i 570.000 m3 bukovine. Pomoću tih zajedničkih sortimentnih
tablica razvrstana je ukupna drvna masa (drvna zaliha) pojedinih
istraživanih šumarija (tab. 6.). Zbog toga smatramo da postoji objektivno
mjerilo kojim su uspoređene istraživane šumarije, odnosno tim zajedničkim
nazivnikom su im objektivirani kvalitetni uvjeti privređivanja sa stanovišta
sortimentne strukture sastojina. Također smatramo da ih objektiviraju
i zajedničke cijene (tab. 7.) pojedinih sortimenata kojima su izmnožene
drvne mase u tabeli 6. i utvrđena njihova ukupna vrijednost po šumarijama
(tab. 8.). Primijenjena metoda je ispravna, što se zaključuje po iznosu
srednjih kvalitetnih brojeva u tabeli 8, koji su u svim istraživanim šumarijama
isti i iznose 194 dinara za jelu i 128 din/m3 za bukvu. To dolazi otuda
što je Fluryjevi m i našim istraživanjima (9, 30) utvrđeno da visine
stabala za pojedine vrste drveća — uz druge jednake uvjete — ne utječu
na postotni odnos sortimenata u korisnoj drvnoj masi. Prema tome količina
drvne mase po hektaru ne utječe na srednje kvalitetne brojeve, nego samo
njezina kvaliteta i jedinične cijene sortimenata, što je u našim istraživanjima
zajedničko za sve istraživane šumarije, odnosno bonitetne razrede
staništa. Ali budući da bolji bonitetni razredi staništa daju veće količine i


— s obzirom na vrste drva — bolju kvalitetu prirasta, to onda nastaju
znatne razlike u njegovoj vrijednosti po jedinici površine.
Ako se pogleda tabela 9. i slika 2, onda se vidi da prosječna vrijednost
godišnjeg prirasta jele i bukve u šumama šumarije Gerovo iznosi 980 din/ha.
Ta vrijednost, kako je istaknuto, predstavlja i njegovu prosječnu tržišnu
cijenu, a ona rezultira iz prosječne kvalitetne strukture sastojina i količine
prirasta po hektaru. Pretpostavili smo da ta vrijednost može odgovarati cijeni
proizvodnje prirasta u šumama šumarije Gerovo, u kojoj je osigurana reprodukcija.
U šumariji Skrad vrijednost prirasta iznosi 985 din/ha. Razlika
između vrijednosti tih prirasta, koja iznosi 5 đin/ha, čini našu relativnu diferencijalnu
rentu plodnosti. U šumama šumarije Crni Lug je prosječna
vrijednost prirasta 1.556 din/ha. Isto tako i ovdje razlika između vrijednosti
prirasta koja iznosi 576 din/ha, čini relativna diferencijalna renta plodnosti.


Kad bi se radilo o industriji, to bi onda bio ekstraprofit, a ovako je
to relativna renta koja nastaje — uz jednako utrošena sredstva po ha —
kao posljedica boljih bonitetnih razreda staništa tih sastojina i prema tome
različite produktivnosti rada.


2) Rezultate istraživanja relativne diferencijalne rente položaja (prijevoza),
kako smo istakli, donosimo u tabeli 22. i na grafičkom prikazu si. 6.
Međutim, da bi se mogli povezanije promatrati ti rezultati — potrebno je
prethodno analizirati rezultate donesene u tabeli 21, koji su također prikazani
i na si. 6. Iz te tabele i slike se vidi, da je u prosjeku najveća udalje


379




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 26     <-- 26 -->        PDF

vrsta zaustupljena s 0,4 naviše, odnosno u prosjeku samo s 0,6 u sastojini
s prosječnom drvnom masom od 201 m3/ha za taj omjer smjese. Pored toga
te šume se nalaze 100% na skeletno-vapnenastoj podlozi i cea 68% na III—V
bonitetnom razredu staništa. To u pravilu više govori o njihovoj zaštitnoj
a manje ekonomskoj funkciji. No ako se uzme prosjek drvne mase jele
(smreke) na ukupnoj obrasloj površini šumarije Gerovo onda on iznosi samo
153 m3 jele i 120 m3/ha bukve ili ukupno 273 m3/ha, što nije malo, ali je,
kako se vidi, taj prosjek nepovoljne strukture. I prirast te drvne mase je
nepovoljne strukture s 3,2 m3 jele i 2,1 m3 bukve, ili ukupno 5,3 m3/ha bez
kore, što je zapravo glavni prihod šumarije. Ističemo »bez kore«, zato što
smo njegovu vrijednost u tabeli 9. utvrdili s korom, o čemu je bilo više riječi
pri opisu metode rada.


Za razliku od tih još uvijek društvu potrebnih šuma, i u odnosu na
njih, u šumama šumarije Skrad se, kako smo istakli, odlaže određeni iznos
relativne rente po hektaru, a to je posljedica nešto povoljnijih gore navedenih
faktora.


Oni se također mogu vidjeti u tabelama 2. i 3. Ukupna površina šuma
te šumarije iznosi 7.640.83 ha, a od toga iznosa 764,11 ha su neobrasle površine.
Od obrasle površine 2.422 ha su pod bukovo-jelovim šumama, u kojima
je jela zastupljena u omjeru smjese 0.4—1.0, odnosno s prosjekom na istoj
površini od 0,8 jele u sastojini s prosječnom drvnom masom jele, (isto na
površini 2.422 ha) od 276 m3/ha. Osim toga 53,l°/o od tih šuma je na silikatnoj,
a 46,9% na vapnenastoj podlozi, što nije bez značenja. Treba još istaći da
su te navedene jelove šume u šumariji Skrad sa cea 79% na I—II/III bonitetnom
razredu staništa.


Međutim prosječna drvna masa jele, na ukupnoj obrasloj površini od
6.876,72 ha šumarije Skrad, iznosi samo 117 m3/ha a bukve 129 m3/ha ili
ukupno 246 m3/ha. Isto tako i prosječni prirast drvne mase na obrasloj
površini u šumariji Skrad iznosi 2,6 jele i 3,1 m3 bukve po ha. Ta dva navedena
podatka su manja i nepovoljnije su strukture od istih takvih podataka
za prije citiranu šumariju Gerovo.


Iz tih nekoliko komparativnih podataka može se uočiti da su navedene
dvije šumarije podjednako društveno potrebne.


Za postojanje visoke relativne diferencijalne rente plodnosti (godišnje
576 din/ha) u šumama šumarije Crni Lug navodimo slijedeće razloge: od
ukupne površine te šumarije, koja iznosi 5.763,36 ha, otpada na obraslu
površinu 5.381,74 ha. Od te površine 5.004 ha se nalazi pod bukovo-jelovim
šumama s omjerom smjese jele u sastojini od 0,4 do 1,0, ili s prosjekom
jele u sastojini od 0,8 i prosječnom drvnom masom jelovine od 343 m3/ha.
Nadalje cea 10% od navedene površine se nalazi na silikatnoj, a 90% na
vapnenastoj podlozi. Vrijedne jelove šume šumarije Crni Lug se nalaze
59% na I i II i cea 35% na III bonitetnom razredu staništa. I prosječna
drvna masa na ukupnoj obrasloj površini šumarije Crni Lug je velika i iznosi
320 m3 jele i 92 m3 bukve ili ukupno 412 m3/ha, na kojoj u prosjeku godišnje
priraste — bez kore — oko 8 m3 drvne mase, odnosno 6 m3 jelovine i 1,9 m3
bukovine. Kao posljedica prije svega navedenih faktora je ostvarivanje relativno
visoke relativne diferencijalne rente plodnosti u šumama šumarije
Crni Lug.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 25     <-- 25 -->        PDF

darskim osnovama što ih prave specijalizirane institucije, a ne organizatori
proizvodnje (šumarije).


I na kraju iz navedenih podataka izračunali smo — s obzirom na sam
prijevoz — relativne diferencijalne rente položaja po toni za istraživane
šumarije i prikazali ih u tabeli 22. i na grafičkom prikazu (si. 6.).


ANALIZA REZULTATA ISTRAŽIVANJA


Provedena istraživanja sastoje se od dvije komponente i to:


10. i grafičkom prikazu (si. 2.), oni rezultiraju iz prethodnih devet
a) biološko-ekonomskerenta plodnosti i
s ciljem da se utvrdi relativna diferencijalna
b) tehničko-ekonomskerenta položaja (prijevoza).
s ciljem da se utvrdi relativna diferencijalna
Rezultate relativne diferencijalne rente plodnosti prikazali smo u tabeli


na atabela, na koje ćemo se pozivati pri analizi te rente.


Rezultate relativne diferencijalne rente položaja također donosimo u
tabeli 22. i na grafičkom prikazu (si. 6.), koji rezultiraju iz prethodnih jedanaest
tabela, odnosno četiri slike, pa ćemo se i na njih pozivati pri analizi
te rente.


Takav pristup zbog obilja podataka lakši je i autoru i čitaocu, a u
interesu je i štednje prostora, odnosno sažetosti.


Upravo ćemo se zbog toga pri analizi držati kardinalnih tačaka, koje se
i same po sebi vide, te nastojati opravdati takve posljedice.


1) Iz tabele 10 i si. 2., naime, vidi se da relativnu diferencijalnu rentu
plodnosti ne ostvaruje šumarija Gerovo, da je ta renta najmanja u šumariji
Skrad (5 din/ha) i da je najveća u šumariji Crni Lug, gdje iznosi 576 din/ha
godišnje ili 115,2 puta više nego u šumariji Skrad.


Na ukupnoj obrasloj površini u šumariji Skrad relativna diferencijalna
renta plodnosti iznosi godišnje 34.384 dinara, a u šumariji Crni Lug 3,099.882
dinara. Rezultati ostalih istraživačkih šumarija — kako po hektaru tako i
na cijeloj obrasloj površini — nalaze se između tih iznosa, osim, naravno,
šumarije Gerovo koja nema te rente.


Istakli smo da društvene potrebe za drvom zahtijevaju njegovu proizvodnju
i na najlošijim tlima, odnosno slabijim šumskim sastojinama. Poznato
je da su šumska, pa i druga tla, između ostalog, funkcija i matičnih
supstrata ili podloga, a količina drvne mase po strukturi i vrstama drva
opet je funkcija kvalitete, odnosno bonitetnih razreda staništa (tala). Osim
toga je poznato da potrebe za drvom rastu, a da se površine pod šumama
ne mogu — bar ne lako — povećavati, odnosno da se one zbog veće urbanizacije,
a posebno infrastrukture i smanjuju. Zato je nužna proizvodnja
drvne mase i u onim šumama koje ne daju relativnu diferencijalnu rentu
plodnosti, ali uz uvjet da za takve šume društvo priznaje cijenu proizvodnje
drvne mase.


U našim istraživanjima takvog su karaktera šume na području šumarije
Gerovo. Prema tabelama 2. i 3. ukupna površina te šumarije iznosi 8.524,96
ha. Od toga 455,43 ha su neobrasle površine. Od obrasle površine 5.972 ha
su pod bukovo-jelovim šumama, u kojima je jela (smreka), kao vrednija




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Uvjeti privlačenja drvne mase mogu biti različiti (povoljni, nepovoljni,
vrlo nepovoljni, privlačenje iz vrtača), pa prema njima su utvrđene norme
i cijene za pojedine udaljenosti koje donosimo u tabeli 13, a po kojima se
upravo radi na istraživanom području.


One šumarije koje privlače drvnu masu s većih udaljnosti, kao i one
šumarije ( a to mogu biti iste) koje imaju nepovoljniju strukturu vrsta
drveća u drvnom fondu i etatu s obzirom na jelovinu, ne ostvaruju relativnu
diferencijalnu rentu položaja u toj fazi rada iskorišćivanja šuma1).


No to je samo početak ostvarivanja relativne diferencijalne rente položaja,
budući da ona kontinuirano nastaje i u fazi prijevoza drvne mase od
pomoćnog do glavnog stovarišta ili tržišta, odnosno potrošača. Zbog toga
smo prikupili i sredili realizirane drvne mase (etate) na različite udaljenosti
prevoza po istraživanim šumarijama za razdoblje 1966—1970, odnosno za
petogodišnje razdoblje i donijeli ih u tabelama 14—19.


Prema cjeniku Šumskog gospodarstva Delnice iz 1970. godine, koji donosimo
u tabeli 20 — posebno se plaća prijevoz drvne mase — po vrstama
drva — na različite udaljenosti oblog, a posebno prostornog drva s obzirom
na različite težine 1 m^ drvne mase, ne samo po vrstama drva nego i po
sortimentima unutar jedne te iste vrste. Zato smo u tabelama 14—19 prevezene
drvne mase u petogodišnjem razdoblju (1966—1970) odvojili po
vrstama drva, sortimentima i mjestima udaljenosti (željeznička stanica,
pilana, državna granica, realizirano na pomoćnom stovarištu), kamo su u
tom razdoblju odvažane. Ponderiranjem tih udaljenosti s količinama drvnih
masa koje su prevažane na razne udaljenosti, utvrdili smo prosječne udaljenosti
po istraživanim šumarijama. Te podatke donosimo u tabeli 21 i na
grafičkom prikazu (si. 6.).


Dakle, ne samo pri privlačenju nego i pri prijevozu drvne mase na iznos
relativne diferencijalne rente položaja ne djeluju samo udaljenost prijevoza
nego i struktura prevezene drvne mase po vrstama drva i sortimenata (oblo,
prostorno drvo).


Troškovi prijevoza drvne mase obračunavaju se po tona/km, a iz navedenih
tabela 14—19, vidi se da je struktura prevezenog drva po šumarijama
vrlo različita, kako po vrstama drva tako i po sortimentima, odnosno prosječnim
udaljenostima prijevoza od pomoćnog stovarišta do kupca (tab.


21. i si. 6.).
Proizvođači jelovih sortimenata su u povoljnijem položaju od proizvođača
bukovih sortimenata, jer je jelovina na tržištu skuplja, a transportni
troškovi su, s obzirom na manju težinu kubika drvne mase, manji. Međutim,
koliko će koji proizvođač sjeći jelovine a koliko bukovine — nije funkcija
subjektivne ocjene organizatora proizvodnje (šumarije), nego stanišno-
šastojinskih prilika šuma u kojima se siječe, a one su izražene u gospo-


J) Nismo bili u mogućnosti izračunati relativnu diferencijalnu rentu pri privlačenju
drvne mase od panja do pomoćnog stovarišta. To stoga što nismo raspolagali
s podacima koliko je drvne mase — po vrstama drva i sortimentima —
izvučeno koje godine uz povoljne, nepovoljne i vrlo nepovoljne uvjete, odnosno
koliko je drvne mase izneseno iz vrtača. Dakle, norme i cijene za te različite
uvjete su ustanovljene, ali su nam nedostajali podaci o količinama i zbog toga
smo taj interesantan podatak morali izostaviti u ovoj studiji. I iz toga razloga
je izraz »relativna renta« pogodan.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 23     <-- 23 -->        PDF

zamišljenog Thiinenovo g modela koncentričnih krugova (»izolirane
države«) s tržištem (potrošačem) u sredini kruga2).


Stupanj otvorenosti šuma se mjeri brojem izgrađenih kilometara prometnica
na 1.000 ha površine šuma. Dakle, kod ovih razmatranja ne možemo
uzimati uobičajenu jedinicu površine od 1 ha nego 1.000 ha, šumom obrasle
površine koja se nalazi na području pojedinih istraživanih šumarija.


Najvažniji troškovi koji utječu na stvaranje relativne diferencijalne
rente položaja su zapravo transportni troškovi ili troškovi transporta drvne
mase. Upravo smo zbog toga na pregledanoj karti (si. 3.) ucrtali sve saobraćajnicc
na području istraživačkih šumarija sa stanjem od 31. 12. 1970. (željeznice,
javne prometnice I, II i III reda, šumske prometnice). U legendi te
karte označili smo što koji putovi znače, a u priloženom indeksu navodimo
popis šumskih prometnica po istraživanim šumarijama s njihovim tehničkim
karakteristikama (dužina km, širina m, radius, nagib, makadam, šose i si.)
iz čega je lako ustanoviti njihovu namjenu, odnosno utvrditi da li se radi


o kamionskom
putu s učvršćenim ili neučvršćenim kolnikom.
Na temelju prikupljenih podataka u šumskom gospodarstvu Delnice i
očitanih podataka iz karte (si. 3.) ustanovili smo cjelokupnu putnu mrežu
istraživanih šumarija i prikazali je u tabeli 11. i na grafičkom prikazu (si. 4.).
Pri tom računanju nisu uzete u obzir samo obrasle, nego ukupne površine
(obrasle i neobrasle) istraživanih šumarija. To stoga što se na istraživanom
području nalazi samo oko 7% neobrasle površine i ona ne utječe znatnije
na naš obračun, a potrebno je i preko te površine izgraditi šumsku prometnicu
koja se veže za javne putove i koja ukupnom svojom dužinom predstavlja
osnovno sredstvo šumskog gospodarstva.
Sječa šuma, radi zadovoljenja društvenih potreba za drvom, vrši se i na
području onih šumarija s najnepovoljnijom putnom mrežom. Stoga bi prema
tome teorijski sve one druge šumarije kod kojih je ta putna mreža na 1.000
ha površine veća — ostvarivale relativnu diferencijalnu rentu položaja. Međutim,
taj nas podatak sam po sebi ne može zadovoljiti, šumske sastojine
neke šumarije mogu biti dobro otvorene i s malim udaljenostima privlačenja
drvne mase, a da su ipak udaljene od mjesta prodaje sortimenata
(tvornice, željezničke stanice, državne granice i si.), te da su joj u vezi s
time i troškovi prevoza po jedinici proizvoda veći od one šumarije koja je
manje otvorena, ali su joj navedene udaljenosti prevoza relativno male, pa
srazmjerno tome i prevozni troškovi po jedinici proizvoda manji. To znači
da je osobito važno istaći i ustanoviti razvijenost putne mreže na području
istraživanih šumarija. Ta razvijenost, koja mora biti podjednaka na cijeloj
površini — a ne gustoća (skoncentrirana na pojedinim površinama) — putne
mreže, koja je u pravilu i funkcija konfiguracije terena — mjeri se po
prosječnoj udaljenosti privlačenja (»šlajsa«) drvne mase od panja gdje je
posječena do pomoćnog stovarišta — prometnice.


U tabeli 12. i na grafičkom prikazu (si. 5.) donijeli smo prosječne podatke


o tim udaljenostima, koje smo prikupili na području istraživanih šumarija.
Ti podaci rezultiraju iz prosječnih udaljenosti privlačenja, ponderiranih drvnim
masama, pojedinih gravitacionih područja istraživanih šumarija.
2) Thünen : Der isolierte Staat in Beziehung auf Landwirtschaft und Nationalökonomie,
Jena 1910.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 22     <-- 22 -->        PDF

i bukve na istraživanom području za petogodišnje razdoblje (1964—1968.
god.), koje su realizirane iz opisanih prebornih šuma Gorskog kotara. Radi
se o´cca 1,540.000 ms drvne mase realiziranih sortimenata jele (smreke) i
bukve, tj. cea 970.000 m´ jele (smreke) i cea 570.000 m? bukve. Na bazi tog
golemog istraživačkog materijala izradili smo, kako je istaknuto, nove
tablice postotnog odnosa sortimenata u korisnoj drvnoj masi i prikazali ih
u tabeli 5. Te se Sortimente tablice odnose na globalnu drvnu masu, a ne
na drvnu masu razvrstanu po debljinskim stepenima.


Tim sortimentnim tablicama jele (smreke) i bukve — uz prethodno umanjenje
drvnog fonda u tabeli 3. za postotak iskorišćenja u šumi — pomnožili
smo korisnu drvnu masu i razvrstali je u Sortimente iz kojih se sastoji.
Rezultate tog obračuna donosimo u tabeli 6.


Nakon toga smo drvne mase sortimenata pomnožili s jediničnim cijenama
tih sortimenata, koje donosimo u tabeli 7, a odnose se na 1970. godinu, bolje
reći na stanje u trenutku zamrzavanja cijena prema odluci SIV-a.


Na taj smo način ustanovili ukupne vrijednosti sortimenata korisne
drvne mase ili vrijednost sortimenata po vrstama drva i u ukupnom iznosu
za sve istraživane šumarije. Diobom tih vrijednosti s bruto drvnom masom
(s drvnom masom na panju) utvrdili smo prosječne vrijednosti ili srednje
kvalitetne brojeve po 1 m´ drvne mase jele (smreke) i bukve s korom po
istraživanim šumarijama. Rezultate tih obračuna donosimo u tabeli 8.


Međutim, prosjeci godišnjeg prirasta koji su prikazani u tabeli 3., predstavljaju
samo prirast drvne mase bez kore. Budući da se pri utvrđivanju
vrijednosti prirasta na ovaj način uzima u obzir i kora, to smo utvrđenom
prirastu iz tabele 3. dodali i odgovarajuću koru. Prema Klepc u (18)
postotak kore kod jele u Gorskom kotaru iznosi 11%, a kod bukve 7%. Za
te iznose smo povećali prirast iz tabele 3. po vrstama drveća i te rezultate
donosimo u tabeli 9. Nakon toga smo pomnožili količine prirasta drvne mase
iz tabele 9. s prosječnim vrijednostima drvne mase na panju ili kvalitetnim
brojevima iz tabele 8. i ustanovili njegovu vrijednost po vrstama drveća i u
ukupnom iznosu na hektaru površine. Te izračunane vrijednosti donosimo
također u tabeli 9. i predstavljene na grafičkom prikazu (si. 2).


Najmanji prosječni iznos vrijednosti prirasta po hektaru izjednačili smo
s pretpostavljenom cijenom godišnje proizvodnje iskorišćivanja šuma po ha
u uvjetima u kojima se stvara ta vrijednost. Očito je da potrebe za drvom
priznaju te troškove, u protivnom bi takve šume bile izvan redovite proizvodnje
a što nije slučaj. U tim šumskim sastojinama, odnosno šumariji, ne
postoji relativna diferencijalna renta plodnosti. Zbog toga smo takvu šumariju
u tabeli 10. označili s »0«, a na grafičkom prikazu (si. 2.) s linijom cijene
proizvodnje bez relativne diferencijalne rente plodnosti. Druge istraživane
šumarije, kako se iz tabele 10. i si. 2. vidi, tu rentu ostvaruju1).


I relativna diferencijalna renta položaja kod ovih istraživanja se nešto
razlikuje od one koja se ostvaruje u poljoprivredi ,a posve se razlikuje od


1) Postoji dakle, osim navedenog, još jedan razlog zašto smo u ovim istraživanjima
upotrijebili izraz »relativna renta«. Upravo zato što se u izračunatim
razlikama između vrijednosti prirasta po ha istraživanih šumarija — nalazi i ekstra
dobit grane 313, odnosno renta i ekstra dobit koju, za sada, nismo pokušali odvojiti,
pa nam je u takvoj situaciji upotrebljeni izraz bio najpogodniji.


374




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— prvo se mora drvni fond istraživanih šumarijama po vrstama drva izrazi*;
u Sortimente. Zatim se moraju drvne mase tih sortimenata pomnožiti s
jediničnim tržišnim cijenama njihovih proizvoda iskorišćivanja šuma. Tako
bi se dobila ukupna vrijednost drvnog fonda na istraživanom području
razlučno po šumarijama. Nakon toga potrebno je podijeliti vrijednost drvnog
fonda s njegovom bruto drvnom masom (drvnom masom na panju) i
ustanoviti prosječnu vrijednost ili srednji kvalitetni broj po 1 m3 drvne mase.
Taj nije više funkcija količine nego kvalitete drvne mase i jediničnih cijena
pojedinih sortimenata. Tim prosječnim cijenama ili srednjim kvalitetnim
brojevima potrebno je zatim pomnožiti količinu godišnjeg prirasta po hektaru
koji je također donesen u tabeli 3. i ustanoviti vrijednost prosječne godišnje
proizvodnje što nastaje (prirašćuje) po hektaru na tom drvnom fondu1).
Potrebno je istaći da je cijena proizvodnje (CP) uzgoja (biološke faze
šumskog gospodarenja) godišnje po hektaru podjednaka (to se ne odnosi na
jedinice mjere sortimenata iskorišćivanja šuma), bez obzira na dob, strukturu,
obrast i si., šumskih sastojina. To je bio aksiom kapitalističke šumarske
ekonomike, pa ga možemo i ovdje uvažiti2).


Prema tome možemo relativne diferencijalne rente plodnosti utvrditi
kao razlike prihoda, tj. induktivne cijene drvnog prirasta na panju po ha
(20). Kako je te induktivne cijene u sadašnjim uvjetima teško utvrditi —
možemo se poslužiti analognim — znatno višim prodajnim cijenama proizvođača
drvnih sortimenata iskorišćivanja šuma (PCP;). One su znatno više,
pa i njihove razlike (od induktivnih cijena) — ali su im proporcionalne;
stoga mogu poslužiti kao pokazatelji veličina relativnih diferencijalnih renta
plodnosti.


Najmanja vrijednost godišnje proizvodnje (prirasta) po ha smarat ćemo
da je jednaka cijeni godišnje proizvodnje iskorišćivanja šuma u najnepovoljnijim
— po strukturi i kvaliteti — šumskim sastojinama iz kojih se još podmiruju
društvene potrebe drvom. Sve druge kod kojih je ta vrijednost prirasta
po hektaru veća — smatramo da donose relativnu diferencijalnu rentu
plodnosti.


Da bismo taj zadatak izveli do kraja, potrebno je ukupnu drvnu masu
(drvni fond) u tabeli 3. izraziti u sortimentima. Godine 1963. i 1967. izradili
smo (30, 31) sortimentne tablice ili tablice postotnog odnosa sortimenata
upravo na istraživanom šumskom području. No, budući da su te tablice
rađene strogo po JUS-u iz 1955. godine, a kako stvaran život — zbog sve
veće potražnje za drvom — odstupa od tih standarda i oslikava momentalnu
situaciju na drvnom tržištu — to smo odlučili da za ovu studiju izradimo
nove sortimentne tablice (koje će biti upravo odraz toga života). Zbog toga
u tabeli 4. donosimo ukupne posječene drvne mase sortimenata jele (smreke)


´) Potrebno je istaći da je prirast u starijim jednodobnim šumama kvalitetniji
i vredniji. Budući da su predmet naših istraživanja preborne šume i budući da se
u njima vrši preborna ili prebirna sječa — to su samim tim u etatima obuhvaćena
stabla prsnih promjera (debljkiskih stepena). Iz toga se može zaključiti da je
i prosječna kvaliteta (vrijednost) godišnjeg tečajnog prirasta analogna prosječnoj
kvaliteti drvne mase iz koje rezultiraju srednji kvalitetni brojevi s kojima se
množi količina prirasta po hektaru.


2) Endre s M.: Lehrbush der Waldwertrechnung und Farststatik, Berlin, 1919.


373




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 20     <-- 20 -->        PDF

simo i godišnje priraste drvne mase razlučene kao i drvni fond na kome su nastali
(po šumarijama, gospodarskim jedinicama, hektaru i vrstama drva), a i u
globalu, odnosno prosjeku za istraživane šumarije, što nam je poslužilo pri
opisu istraživanih šumskih sastojina.


U tabeli 3. prikazali smo cjelokupnu materijalnu osnovu od koje ćemo
poći, odnosno od koje se mora poći pri rješavanju tako postavljenog zadatka,
a posebno pri istraživanju diferencijalne rente plodnosti. Istakli smo da
je ona funkcija utrošenog rada, uloženih sredstava (kapitala) i prirodnih
svojstava istraživanih površina. Zbog toga smo morali prikazati količinu i
strukturu (po vrstama drva) drvnog fonda na obrasloj istraživanoj površini,
kao i količinu i strukturu prirasta koji svake godine (kao prihod gospodarstva)
priraste na tome drvnom fondu. No, to su samo materijalni pokazatelji.
Doduše i politekonomisti kada razmatraju diferencijalnu rentu plodnosti
u poljoprivredi nigdje ne govore o apsolutnoj i hektolitarskoj težini
pšenice, nego samo o količini po jedinici površine. Na temelju te veličine,
zatim prodajne (tržišne) cijene i individualnih cijena proizvodnje, izračunavaju
diferencijalnu rentu plodnosti. Međutim, predmet naših istraživanja koliko
god ima sličnosti s navedenim primjerom pšenice toliko se od njega i razlikuje.


U našim istraživanjima nećemo, naime, a i ne možemo postaviti tri
klasična uvjeta: količina metričkih centi/ha, cijena proizvodnje i prodajna
cijena po 1 metričkom centu, nego ćemo ga postaviti u nešto izmijenjenom
obliku, a to je: količina i struktura po vrstama drva godišnjeg prirasta
drvne mase po ha, kvalitetna ili sortimentna struktura te drvne mase i prosječna
prodajna cijena po 1 m3 drvne mase. Pretpostavit ćemo da se cijena
godišnje proizvodnje drvne mase po ha, zbog tehnologije koja se razlikuje od
one u poljoprivredi, kreće oko najniže vrijednosti proizvedenog prirasta istraživanih
šumarija1).


Napominjemo da se u poljoprivredi kod primjera pšenice sjetva i žetva
obavljaju iste godine na istoj površini, dok se u našim istraživanjima radi


o prirodnim šumama i, u pravilu, s prirodnim podmlađenjem (sjetvom),
zatim sa prirastom na cijeloj površini, ali sa sječom (žetvom) samo na nekim
površinama ,kako je to gospodarskim osnovama (dugoročnim planovima)
određeno.
To praktično znači da se sjetva, odnosno prirodna naplodnja sjemena
ne vrši svake godine, a prirast se, ukoliko nema elementarnih nepogoda ili
bolesti, stvara svake godine, dok se sječa (žetva) vrši svake desete ili svake
petnajste godine na istoj površini, što zavisi od propisane dužine ophodnjice.


Drvna masa (drvni fond) u tabeli 3. prikazana je samo količinski, a ne i
kvalitetno, odnosno od kojih se sortimenata sastoji. Da bi se mogla izraziti
vrijednost drvne mase po ha, a time i relativna diferencijalna renta plodnosti


´) Budući da je cilj naše studije utvrđivanje razlika u vrijednosti proizvodnje,
odnosno plodnosti staništa između istraživanih šumarija u kojima su sadržani elementi
renta, a ne utvrđivanje apsolutnih iznosa tih renta — to je moguće pretpostaviti
da se cijena godišnje proizvodnje drvne mase iskorišćivanja šuma po ha
kreće oko najniže vrijednosti proizvedenog prirasta. Moguće je također i utvrditi
faktične cijene proizvodnje prirasta po jedinici površine. No, držimo da
te cijene ne bi odgovarale stvarnosti upravo zato, što one ne bi bile funkcija
potreba ulaganja u granu 311, nego veće akumulativnosti pojedinih šumarija koja
je funkcija boljih uvjeta privređivanja.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Prosječna drvna masa u istraživanim šumama iznosi 326 m3/ha, a godišnji
tečajni prirast drvne mase u prosjeku je 6,6 m3/ha.


Od ukupne površine istraživanih prebornih šuma 7,9% se nalazi na
silikatnoj, a 92,1% na vapnenastoj podlozi. Omjer smjese jele u sastojini na
silikatnoj podlozi iznosi 0,8 s prosječnom drvnom masom od 372 m3/ha,
a na vapnenastoj 0,7 s prosječnom drvnom masom od 253 m3/ha.


Opisane ekonomski vrijedne šume istraživanog područja nalaze se, prema
Š u r i ć u (39), na devet različitih bonitetnih razreda staništa, s različitim
omjerima smjese jele u sastojini (od 0,5 do 0,9) i s različitim prosječnim
drvnim masama jele po ha (od 117 do 487 m3/ha). Postotno učešće pojedinih
bonitetnih razreda u ukupnoj površini istraživanih šuma s omjerom smjese
jele u sastojini od 0,4 do 1,0 prikazano je u tabeli 2. Najvrednije jelove šume
istraživanog područja se nalaze na I do III bonitetnom razredu staništa sa
88,2% a na III/IV do V s 11,8% površinei).


METODE RADA I REZULTATI ISTRAŽIVANJA


Istraživački materijal bio je vrlo opsežan, pa ga je zbog toga bilo teško
prikupiti bez pomoći i suradnje širokog kruga stručnjaka koji žive i rade
na opisanom području, na čemu im se i ovom prilikom zahvaljujemo.


U tabeli 1. i na odgovarajućem grafikonu (si. 1.) prikazali smo, kako je
već u opisu izneseno, debljinske razrede šuma Šumskog gospodarstva Delnice.
Te podatke smo prikupili u navedenom gospodarstvu. Poslužili su
nam samo pri opisu istraživanih sastojina. Više ih nećemo analizirati jer
nisu od neposrednog utjecaja na naš cilj istraživanja.


Od daleko su većeg utjecaja podaci doneseni u tabeli 2., a prikupljeni
u Sekciji za uređivanje šuma na Rijeci. Iz njih se zapravo vide površine
šuma istraživanih šumarija na pojedinim matičnim supstratima (silikat,
vapnenac), što ima neposredan utjecaj na naš istraživački zadatak. Isto tako
su od neposrednog utjecaja na naš istraživački zadatak i bonitetni razredi
staništa šuma istraživanih šumarija, čije smo površine — sa prosječnom
drvnom masom jele po ha i prosječnim omjerom smjese jele u sastojini —
također donijeli u tabeli 2. i to kako u apsolutnim tako i u relativnim iznosima.
Upravo će se u toj tabeli još jedanput pokazati nepogrešivost Mar x
o v e tvrdnje, kada kritizira R i c a r d a, da se količina-veličina (površina)
ne smije zanemariti pri razmatranju (istraživanju) renta.


U tabeli 3. — fundamentalnoj za ova istraživanja — donosimo podatke


o površinama šuma istraživanih šumarija i to po gospodarskim jedinicama
s navedenim razdobljima značenja gospodarskih osnova iz kojih su ti podaci
izvađeni.
Dakako, u tabeli 3. smo prikazali obrasle, neobrasle i ukupne površine
istraživanih šumarija, jer su nam pri jednom obračunu bile potrebne obrasle,
a pri drugom ukupne površine šumarija u cilju pravilnog interpretiranja
rezultata istraživanja i donošenja zaključaka.


Ukupnu brutto drvnu masu (drvni fond) jele i bukve po istraživanim
šumarijama, njihovim gospodarskim jedinicama i po hektaru, te po vrstama
drva, kao i u globalu, također donosimo u tabeli 3. Osim toga u toj tabeli dono


´) Navedeni podaci u ovome opisu odnose se na 1970. godinu, kada su i
prikupljeni.


371




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 18     <-- 18 -->        PDF

gradirane šume, zatim šume na primorskom i otočnom području, te montane
šume (koje su zastupljene u visokim predjelima navedenog gospodarstva).
U ukupnoj drvnoj masi prirasta — prirast četinjača je zastupljen s


276.632 m3 ili sa 61,4%, a prirast drvne mase listača s 173.709 ma ili sa 38,6%.
Ukupna drvna masa (drvni fond) istraživanih gorskokotarskih šumarija
iznosi 18,528.227 m3. Od toga otpada na jelu (smreku) 64,7%, a na bukvu
35,3%. Ukupni prirast drvnih masa tih šumarija je 376.920 m3. Njegova
struktura je povoljnija, s obzirom na vrste drveća, nego kod drvne zalihe,
jer je jela (smreka) zastupljena sa 67,5%, a bukva s 32,5%. o
U tabeli 1 i na si. 1., prikazali smo raspored debljinskih razreda po
vrstama drveća u šumama Šumskog gospodarstva Delnice. Iz tih se podataka
vidi da su četinjače i u tom pogledu u povoljnijem položaju. Naime, dok
su u nižim debljinskim razredima postotno više zastupljene listače (bukva)


— budući da se pretežno radi o mješovitim šumama — dotle su u višim
debljinskim razredima više zastupljene četinjače (jela), i to najviše u debljinskom
razredu od 41—50 cm, a onda 51—60 i od 61 cm naviše. Tu se,
na temelju istraživanja Plavšić a (29), uglavnom nalazi i sječna zrelost
jele, odnosno tu se približno nalazi i njena najpovoljnija zrelost za sječu.
Ako se imaju u vidu ti podaci, onda je očito da se zaista radi o vrijednim,
u pravilu mješovitim prebornim šumama, u kojima listače imaju više uzgojnu
funkciju, a manje ekonomsko značenje.
Cilj njihova uzgajanja je — kako se iz tabele 1. dobro vidi i kako se u
praksi provodi — proizvodnja vrijedne pilanske oblovine četinjača (jelovina)
za podmirenje tamošnjih i drugih potreba drvne industrije, odnosno narodne
privrede. U našim ranijim istraživanjima (10) ustanovili smo da su, upravo
navedeni debljinski razredi jele koji su po masi u najvećem postotku zastupljeni
u jelovim šumama na području šumskog gospodarstva Delnice, ujedno
i najrentabilniji za pilansku preradu. I taj nas podatak uvjerava o značenju
tih šuma —kako s gledišta šumskog gospodarstva tako i s gledišta drvne
industrije.


Intenzivnost gospodarenja šumama se ogleda — među ostalim — i u
broju kilometara izgrađenih prometnica na 1.000 ha šuma. U posljednjem
desetgodištu kod nas se općenito smatra da su šume dovoljno otvorene
(prema prilikama npr. u Francuskoj) šumskim komunikacijama (tvrdi i meki
šumski putovi) — ako imaju oko 10 km takvih komunikacija na 1.000 ha
aktivnih šuma (bez šikara, makija i lisničkih šuma).


Na području istraživanih gorskokotarskih šumarija šumskog gospodarstva
Delnice izgrađeno je, prema stanju od 31. 12. 1970. godine, u prosjeku
11,7 km šumskih prometnica i 4,5 km javnih putova I, II i III reda, koji
presijecaju te šume i služe za izvoz (prijevoz) drvne mase, odnosno svega
16,2 km prometnica na 1.000 ha šume. To je znatno iznad navedenog evropskog
prosjeka, ne uračunavajući pri tome 50 km željezničke pruge koja
također prolazi kroz opisani šumski kompleks (si. 3. i tab. 11.). Prema
tabeli 12. i si. 5. prosječna udaljenost privlačenja (»šlajsa«) u istraživanim
šumarijama kreće se oko 850 m, a prema zacrtanom programu gospodarstva


—ona bi trebala iznositi u prosjeku oko 300—400 m. Ti podaci govore o
velikoj otvorenosti istraživanih šuma i — promatrajući ih s toga gledišta —


o intenzivnom načinu gospodarenja u njima.
370




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 17     <-- 17 -->        PDF

u Crno more, pa time — prema H or vat u (15), on dijeli geomorfološki,
klimatski i vegetacijski dva različita svijeta. Naročit primjer te prirodne
fenomenalnosti — prema B 1 a š k o v i ć u (2) — je 296 km dugačka Kupa.
Ona izvire u sklopu Risnjaka, na visini od 313 m ispod Kupjačkog vrha
(715 m) kod sela Razloge, samo 27 km daleko od Jadrana. Sa svojim izvorištem,
nadzemnim i podzemnim riječjem Kupa se približava jadranskoj
obali čak na 10—15 km, a ipak joj voda otječe u 1.150 km daleko Crno more.
Upravo je iz tih i drugih razloga zaravan Gorskog kotara — više nego naši
drugi šumski predjeli — istraživana i to kako sa petrografskog, pedološkog,
biljno-sociološkog, šumsko-uzgojnog i šumsko-uređajnog, šumsko-eksploatacionog
i zaštitnog (Androić ,Anić, Bertovie, Bojanin, Cestar,
Dekani ć, Emrović, Glava č, Horvat, Klepac, Martinović,
Miletić, Neugebauer — Ćirić — Živković, Spaić, Š a far,
Ugrenović, Tomašević, Vajda i dr.) tako i sa šumsko-
ekonomskog stanovišta (P 1 a v š i ć, G o 1 u b o v i ć). Ta nam okolnost
uvelike olakšava i provedbu ovih istraživanja. Osim toga, poznavanjem
klimatskih prilika koje su definirane srednjom godišnjom temperaturom
zraka (8:)C), srednjom godišnjom količinom oborina (2.000 mm), Langovim
kišnim faktorom (250), najvećom i najmanjom srednjom mjesečnom temperaturom
(cea +17«C i —2,4´C), apsolutnim minimumom temperature
(—22 do —25UC), kao i poznavanje uzgojnih prilika itd. — omogućilo nam
je da zaključimo kako se radi na cijelom istraživanom području o potpuno
prirodnim i ekonomski vrlo vrijednim šumama bukve i jele, jele s rebračom
i bukve s rebračom koje pripadaju, prema Horvatu , biljnim zajednicama
Fagetum croaticum abietetosum Horv., Blechno-Abietetum Horv. i Blechno-
Fagetum Horv. Ali kako smo naša istraživanja ograničili samo na šume
Šumskog gospodarstva Delnice — to ćemo pobliže opisati samo šume toga
gospodarstva, odnosno devet gorskokotarskih šumarija u kojima je jela —
u neprekinutom šumskom kompleksu — najviše zastupljena i po kojoj je
taj kraj i najviše poznat.


Ukupna površina Šumskog gospodarstva Delnice iznosi 109.374 ha. Od
te površine pod prebornim šumama se nalazi 66.266 ha, pod jednodobnim


8.721 ha, a pod niskim šumama 6.682 ha. Ukupna obrasla površina gospodarstva
iznosi 81.669 ha. Neobrasla površina iznosi 7.705, a neuređenih šuma,
prema podacima gospodarstva, ima 20.000 ha.
Ukupna površina gorskokotarskih istraživanih šumarija iznosi 61.556,11
ha, od čega se 56.786,82 ha nalazi pod prebornim šumama, a 4.769,29 ha su
neobrasle površine. Od ukupne obrasle površine, pod jelovim prebornim
šumama s omjerom smjese jele u sastojini od 0.4 do 1.0 i na I do V bonitetnom
razredu staništa — nalazi se 42.649 ha. Međutim, vrijedne jelove
sastojine I do III bonitetnog razreda i omjera smjese od 0.4 do 1.0 jele u
sastojini — nalaze se samo na 37.630 ha površine. One uglavnom i predstavljaju
akumulativne šume navedenog gospodarstva, dok ostale imaju više
zaštitnu funkciju.


Ukupna drvna masa tog gospodarstva iznosi 21,874.295 m3, od čega
otpada na drvnu masu četinjača 13,146.114 m3 ili 60,1% a na drvnu masu
listača 8,728,181 m3 ili 39,9%. Ukupni godišnji prirast drvne mase na području
gospodarstva iznosi 450.341 m3, a to je u prosjeku oko 2% od ukupne
drvne mase na kojoj je nastao. To zadovoljava, ako se uzmu u obzir i de




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 16     <-- 16 -->        PDF

znači isto što i odricanje nagrađivanja prema rezultatima rada. A to, drugim
riječima, znači i nijekanje osnovnog principa socijalističkog društva — što
oi bilo neodrživo.


CILJ ISTRAŽIVANJA


Sredstva za proizvodnju u socijalizmu su u pravilu vlasništvo cijele
društvene zajednice. Ona su dana samo na upravljanje radnim organizacijama.
Osnovno načelo takvog sistema je raspodjela prema rezultatima rada.
Da bi se to načelo moglo realizirati — rad svake radne organizacije, radne
jedinice i svakog pojedinca mora biti mjerljiv, a ako to nije, treba ga učiniti
mjerljivim — da bi se uistinu realiziralo to jedino stimulativno načelo raspodjele
koje je socijalističko društvo postavilo.


Međutim, postavlja se pitanje — kako to načelo realizirati u šumsko-
privrednim organizacijama, u njihovim radnim jedinicama i s obzirom na
pojedince koji izvode u pravilu iste radove, ali u potpuno različitim uvjetima.


Neke su šumske sastojine na boljim, a neke na lošijim staništima, neke
su bliže javnim komunikacijama i tržištima a druge su udaljenije. Nadalje,
neke su otvorenije i s većom i kvalitetnijom drvnom masom po jedinici
površine, dok su druge zatvorene, s malom drvnom masom po hektaru,
nepovoljne strukture i nepovoljnog odnosa sortimenata u drvnoj masi,
nepovoljnim omjerom smjese, zatim nepovoljnim naslijeđenim načinom
gospodarenja šumama itd. Postavlja se, dakle, pitanje kako u tako raznovrsnim
uvjetima privređivanja dovesti radne jedinice, a tim i sve pojedince
na jednom šumskom području u jednaki polazni položaj; kako eliminirati
sve ono što nije zasluga ili krivnja pojedinih radnih jedinica određenog
šumskog područja, odnosno kako im izjednačiti uvjete privređivanja da bi
njihovi rezultati rada bili mjerljivi i da bi se raspodjela mogla vršiti prema
rezultatima rada, a ne prema naslijeđenim uvjetima privređivanja?


U cilju rješavanja toga pitanja pristupili smo istraživanjima u gospodarskim
šumama Gorskog kotara. Za istraživanja smo odabrali gospodarske
šume Gorskog kotara koje su organizirane u devet šumarija, a pripadaju
šumskom gospodarstvu Delnice. Te su šumarije prikazane na si. 3 (Skrad,
Ravna Gora, Mrkopalj, Delnice, Fužine, Crni Lug, Gerovo, Tršće i Prezid),
a obuhvaćaju najvrednije gorskokotarske šume jele i bukve kao i mješovite
šume jele s bukvom.


Osnovni cilj tih istraživanja je da utvrdimo razlike između uvjeta privređivanja
navedenih šumarija, koje su posljedica različitih prosječnih plodnosti
(boniteta) staništa i različitih prosječnih udaljenosti od potrošača
(tržišta), što ukazuje na diferencijalnu rentu plodnosti i položaja.


OPIS GLAVNIH KARAKTERISTIKA ŠUMA GORSKOG KOTARA
U KOJIMA SU PROVEDENA ISTRAŽIVANJA


Gorski kotar je šumovita zaravan s prosječnom nadmorskom visinom
od 750 m. On predstavlja ekonomsku cijelinu na površini od cea 230.000 ha
s razvijenim, dosta ujednačenim i intenzivnim gospodarenjem šumama, kao
i značajnom tradicijom u primarnoj preradi drva. S geografskog stanovišta
Gorski kotar je poseban fenomen, jer — kao kraška zaravan — čini vododjelnicu
između Crnog i Jadranskog mora — a njegove vode pretežno teku




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 15     <-- 15 -->        PDF

položaju, ali još uvijek potrebnim u proizvodnji radi podmirenja društvenih
potreba. Diferencijalnu rentu, koja zavisi od razlike u plodnosti i položaja
pojedinih dijelova zemlje, Mar x naziva diferencijalnom rentom I, a diferencijalnu
rentu povezanu s dodatnim ulaganjem kapitala u zemlju on naziva
diferencijalnom rentom II (24).


Diferencijalna renta je, po riječima L e n j i n a, »rezultat toga što jezemlja ograničena, što je ona zauzeta od kapitalističkih gospodarstava, potpuno
nezavisno od toga da li postoji vlasništvo na zemlju i kakav je oblik
zemljišnog vlasništva. Među pojedinim poljoprivrednim (a i šumskim) gospodarstvima
neizbježne su razlike, a one proizlaze iz razlika plodnosti zemljei položaja parcela u odnosu na tržište, te u proizvodnosti dodatnih ulaganjakapitala u zemlju.


Ukratko se te razlike mogu sumarno prikazati kao razlike između boljihi lošijih zemljišta. Nadalje, cijenu proizvodnje poljoprivrednih proizvoda
ne određuju uvjeti proizvodnje na najboljim ili srednjim, već na najlošijimzemljištima, koja su potrebna u proizvodnji radi podmirenja potreba,
jer proizvod s boljih zemljišta nije dovoljan da pokrije potražnju. Razlika
između individualne cijene proizvodnje i najviše cijene proizvodnje (društvene
cijene proizvodnje sačinjava diferencijalnu rentu I i II«.1)


Prema L e n j i n u postoje tri izvora razlika koje predstavljaju potrebne
uvjete za nastavak diferencijalne rente I i II, a to su:


a) razlika u plodnosti pojedinih zemljišta,


b) razlika u položaju pojedinih zemljišta u odnosu na tržište i


c) razlika u proizvodnosti dodatnim ulaganjem kapitala u zemljište.


Sva tri navedena izvora razlika ne moraju postojati samo u kapitalističkom,
nego i u socijalističkom društvenom sistemu. Riječ je samo o prirodnim
svojstvima (plodnostima i položajima) raznih zemljišta i stoga to ne
može biti funkcija sistema nego stvarnog stanja.


Ako se ta zemljišta kultiviraju ili melioliraju — tada se pojavljuje diferencijalna
renta II. To nije karakteristično samo za kapitalističko društvo. Naprotiv,
intenzivna proizvodnja po jedinici površine u cilju potpunijeg zadovoljenja
sve većih potreba ljudi — jedan je od aksioma socijalističkog društva.
Prema tome i ta se renta pojavljuje u socijalističkom društvenom sistemu.


Za apsolutnu rentu se može u pravilu reći da je karakteristična samo za
kapitalistički sistem. Zemljoposjednik neće dati u zakup na obradu zemljište
ni najlošije kvalitete, ako mu zakupac — kapitalista ne plati zakupninu. Ono
što mu on plati (godišnje, periodično) Mar x naziva aposolutnom rentom
i ona se teoretski ne bi smjela pojavljivati u socijalističkom društvu.


Međutim, to se ne bi moglo reći za monopolnu rentu. Ona je funkcija
specijalnih prirodnih faktora (npr. proizvodnja dingača, bakarske vodice,
rezonanc-drva, dževerastog javora). To robnim proizvođačima u socijalističkoj
tržišnoj privredi omogućuje monopolne cijene na takvim i sličnim proizvodima,
a samim tim i ostvarivanje monopolne rente.


Iz tih izlaganja se može zaključiti da diferencijalne rente postoje i u
šumarstvu socijalističkih zemalja i da ih je potrebno istražiti. To stoga, što
nepoznavanje renta ondje gdje one postoje ili nepriznavanje da postoje —


´) Lenjin : Agrarni program socijalne demokracije u prvoj ruskoj revoluciji
1905—7. godine. Djela, sv. XI, str. 394 (na ruskom).


367




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Što je taj organski sastav kapitala ili sredstava raznolikiji pri proizvodnji
pojedinih upotrebnih vrijednosti — to su i uvjeti proizvodnje ili privređivanja
različitiji. Upravo je zbog toga vrlo teško uspoređivati uvjete privređivanja
ili proizvodnje različitih vrsta roba ili upotrebnih vrijednosti. Daleko
je to jednostavnije — a i svrsishodnije — činiti pri proizvodnji jednovrsnih
roba što, u pravilu, definira jednu oblast ili granu narodne privrede. No
niti u jednoj oblasti ili grani to nije baš lako uraditi.


Brojni su faktori, osim organskog sastava kapitala ili sredstava, koji
posredno ili neposredno utječu na uvjete privređivanja. U industriji ih je


— ukoliko je njezina lokacija, vrsta proizvodnje, veličina kapaciteta i si.
logična posljedica ekonomskih zakonitosti — manje, dok je u poljoprivredi,
šumarstvu i rudarstvu tih faktora u pravilu više, ili su oni, u najmanju
ruku, različitiji od onih u industriji. Njihov stalni i neizbježni pratilac su i
rente, koje te razlike još više potenciraju.
I u prvim počecima robne proizvodnje postojali su različiti uvjeti privređivanja.
Budući da se prva robna proizvodnja, prema političkoj ekonomiji,
javila u poljoprivredi, onda su ti različiti uvjeti privređivanja imali
za posljedicu različite iznose renta. No kako se ti iznosi (rente), prema
Marxui) , ne uživaju samo s oranica (poljoprivrednog zemljišta) nego
i od građevnog terena, zatim rudnika, ribnjaka i šumskog zemljišta, odnosno
od šuma —to prema tome u toj oblasti narodne privrede različiti iznosi
renta, u pojedinim šumskim predjelima, mogu biti posljedica različitih
uvjeta privređivanja, što implicira različite ukupne prihode, dohotke i osobne
dohotke zaposlenih.


Bilo je pokušaja da se uopće negira postojanje zemljišne rente u socijalizmu,
budući da u njemu ne postoje — za kapitalizam karakteristične —
tri klase: zemljoposjednici, kapitalisti-poduzetnici i najamni radnici. Kao i
pokušaju negiranja zakona vrijednosti i uopće robne proizvodnje u socijalizmu,
tako i pokušaju negiranja rente usprotivio se stvaran život upravo
u tom društvenom sistemu (socijalizmu).


Ali da se ne bismo udaljili od istraživačkog zadatka ove studije i otišli
u historiju politekonomskih nauka — zadržat ćemo se samo na taksativnom
navođenju renta i njihovu definiranju, kao i na kratkom prikazu koja bi od
tih renta bila funkcija društvenog sistema, a koja ekonomskih zakonitosti,
bez osvrta na sisteme.


Niz politekonomskih pisaca od A. Smith a — koji je — pod utjecajem
fiziokrata, rentu smatrao rezultatom darežljivosti prirode — i D.
R i c a r d a — koji je naprotiv dokazivao da je ona rezultat oskudnosti
prirode (27) — do K. Marxa i V. Lenjina — koji su dokazali da su
rente funkcije produkcionih odnosa i robne proizvodnje. Dakle, cijeli niz
politekonomskih pisaca znao je za rente. Marx je izvršio njihovu podjelu na:


a) diferencijalnu rentu I,


b) diferencijalnu rentu II,


c) apsolutnu rentu,


d) monopolnu rentu.


Diferencijalna renta I (plodnosti i položaja) definirana je društveno-
potrebnim uvjetima proizvodnje na zemljištima najgorim po plodnosti i


*) K. Marx : »Kapital« knjiga III str. 571.


366




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 13     <-- 13 -->        PDF

nim organizacijama istražiti i da bi ti rezultati istraživanja mogli koristiti.
Upravo nam je to i bio poticaj da smo se odlučili za ta istraživanja.
U trećoj knjizi »Kapitala« (24) na stranici 599 Marx navodi:


»Ricardo ima potpuno pravo kad kaže: renta je uvijek diferencija između
proizvoda postignutog upotrebom dviju jednakih količina kapitala i rada«.
A malo dalje ističe: »Morao bi još dodati — na istom kvantitetu zemlje —
ukoliko se radi o zemljišnoj renti, a ne o ekstraprofitu uopće«.


Ricard o je pretpostavljao da postoji samo diferencijalna renta, koju
ćemo, kako smo već istakli, nastojati istražiti u ekonomskim šumama Gorskog
kotara i to na temelju podataka prikupljenih upravo na tom području.


Poznato je da je za proizvodnju ili privređivanje potrebno imati ili stvoriti
određene uvjete bez kojih se proizvodna pa ni druga djelatnost ne mogu
ni zamisliti.


Da bi netko mogao proizvoditi — on mora imati sredstva za proizvodnju
(sredstva za rad i predmete rada) i radnu snagu. Pri tome nije, za moment,
bitno u čijem se vlasništvu nalaze sredstva za proizvodnju (društvenom ili
privatnom), nego je bitno da ljudski rad pokreće sredstva za proizvodnju
i na taj način stvara vrijednost i višak vrijednosti (potreban rad i višak
rada).


Cilj proizvodnje je stvaranje određenih upotrebnih vrijednosti, odnosno
proizvoda ili roba. Ti proizvodi ili robe su raznovrsne, a jedino im je zajedničko
to što su proizvod ljudskog rada, odnosno što je u njima, prema
Marxu , opredmećen ili materijaliziran ljudski rad te imaju upotrebnu
vrijednost, vrijednost i prometnu vrijednost ili oblik vrijednosti. I sredstva
za proizvodnju mogu biti toliko različita koliko su različite i upotrebne
vrijednosti (robe) što se proizvode. To, eo ipso, definira i različite uvjete
proizvodnje ili privređivanja.


Istakli smo da nema proizvodnje bez sredstava za rad i radne snage ili —
što je isto — proizvodnih snaga, te predmeta rada. One, bez obzira na društveni
sistem, predstavljaju uvjet za bilo kakvu proizvodnu djelatnost. Upravo


o strukturama tih proizvodnih snaga ovise i uvjeti u kojima se vrši proizvodnja
bilo koje, pa i jedne jedine, vrste robe ili upotrebne vrijednosti.
Kad bi struktura proizvodnih snaga bila jednaka pri proizvodnji svih
vrsta upotrebnih vrijednosti (roba), a napose pri proizvodnji jedne vrste
robe, onda bi se moglo reći da su im i uvjeti proizvodnje isti ili jednaki.
Međutim, upotrebne vrijednosti (robe) imaju i svoje posebne ili specifične
procese proizvodnje, odnosno tehnološke procese, a funkcija tih procesa su
i sredstva za proizvodnju, odnosno proizvodne snage pomoću kojih se, i
kojim se stvaraju te upotrebne vrijednosti.


Neki su tehnološki procesi pri proizvodnji određenih upotrebnih vrijednosti
ili roba složeniji (kompliciraniji), a neki su jednostavniji. Ti složeniji,
u pravilu, zahtijevaju u strukturi proizvodnih snaga više minulog ili
historijskog, a manje živog ljudskog rada, dok je kod onih jednostavnijih
situacija obrnuta.


U političkoj ekonomiji kapitalizma to definira visinu organskog sastava
kapitala, odnosno u političkoj ekonomiji socijalizma organski sastav sredstava.
I u jednoj u drugoj političkoj ekonomiji to je odnos između minulog
ili historijskog i živog rada.


365




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 12     <-- 12 -->        PDF

UDK 634.0.651.2(497.13-16)


ISTRAŽIVANJA RELATIVNE DIFERENCIJALNE RENTE
U EKONOMSKIM ŠUMAMA GORSKOG KOTARA1)


Dr UROš GOLUBOVIć, dipl. ing. šumarstva


UVOD


U šumarstvu se, kao i u nekim drugim oblastima i granama naše privrede,
sve više vodi računa o uvjetima privređivanja. Samim tim se i sve
više postavljaju i preispituju i ona pitanja za koja se smatralo da su bila
riješena u prošlosti, ili da su djelomično riješena ili pak nisu ni rješavana
pa danas predstavljaju ozbiljnu teškoću u novonastalim (tržišnim) uvjetima
privređivanja. Jedno je od takvih pitanja, posebno u šumsko-privrednim
organizacijama, i diferencijalna renta (plodnosti i položaja). Nju bi, po
našem mišljenju, trebalo istražiti, a onda njezinu namjenu riješiti ekonomskom
politikom teritorijalno-političkih zajednica ili normativnim aktima radnih
organizacija. Imajući na umu važnost toga problema za šumsko gospodarstvo,
odlučili smo da ga pokušamo istražiti u ekonomskim šumama Gorskog
kotara. Ukoliko nam to uspije — proširili bismo istraživanja i na naša
druga šumska područja.


Problemom renta su se, osim politekonomista, bavili i mnogi drugi autori,
ali više s teoretsko-didaktičkog, a manje s aplikativnog stanovišta (B a k arić,
Kraljić, Plavšić, Potočić i dr.) što nam — bar metodološki


— kada ga želimo istražiti u šumsko-privrednim organizacijama, čini određene
teškoće. Kralji ć se doduše tim problemom i aplikativno bavio u
administrativnom sistemu upravljanja narodnom privredom, kada je uz pomoć
induktivne i deduktivne metode izračunavao rentu za šume SR Hrvatske
(20). Pri tome je on imao lakše uvjete zato što su u administrativnom
sistemu cijene pojedinih proizvoda bile određene, a induktivne cijene bilo je
opravdano kalkulirati prema prosječnim uvjetima plodnosti. Međutim smatramo
da bi to sada bilo teže učiniti, jer bi se individualne cijene trebale
temeljiti na društveno potrebnim najnepovoljnijim uvjetima plodnosti koje
priznaje tržište, a te je uvjete vrlo teško objektivno izabrati.
Zahvaljujući izvornim radovima Marxa , kao i radovima navedenih
autora, nemamo poteškoća u čistoći shvaćanja pojmova o rentama. Stoga se
nadamo da nam problem nije teško uočiti, da ga je moguće u šumsko-privred


]) U naslovu studije smo upotrijebili izraz »relativna renta« zato što se naša
istraživanja ne odnose na šume svijeta, našeg tržišta, odnosno teritorijalno-političke
zajednice (države), nego samo na šume jednog šumskog gospodarstva.


Ako utvrđivanje rente ima šire društveno (državno) značenje zbog npr. porezne
politike, onda takva renta nema relativno nego pravo značenje. No ako se ona
utvrđuje za jednu šumsko-privrednu oblast, ili šumsko-privredno područje, ili
pak jedno šumsko gospodarstvo, onda takva renta ima relativno značenje. To
stoga što se odnosi na površinu koja je bila predmet istraživanja na kojoj su
utvrđene relativne razlike u kojima su sadržani i rentovni elementi (21).


364




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 65     <-- 65 -->        PDF

Summary


INVESTIGATIONS OF THE RELATIVE DIFFERENTIAL
RENTAL IN THE COMMERCIAL FORESTS OF THE GORSKI KOTAR REGION


The differential rental (of fertility and locality) as a political-economic category
exists in forest enterprises, and it is the consequence of different conditions of
earning. The relative differential rental (of fertility and locality) as an economic
category also exists between individual economic units (forest districts) within
a forest enterprise. Under conditions of socialist commodity production and of
the free market economy, and under the proclaimed and accepted principles
»equal work, equal reward« — there had appeared the need to remove through
financial redistribution those elements in the earning conditions which constitute
the function of better natural factors and of a larger amount of inherited and
past invested work, or of present invested work, but under different (administrative)
social conditions of distribution of surplus labour. For this purpose we
have organized and performed investigations in comercial forests of the Gorski
Kotar region belonging to the Forest Enterprise Delnice. Investigated were forests




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 66     <-- 66 -->        PDF

of the Forest Districts of Skrad, Ravna Gora, Mrkopalj, Delnice, Fužine, Crni Lug,
Gerovo, Tržišće and Prezid (Fig. 3). They comprise about 61,500 hectares of
Beech/Fir and Fir forests of the mentioned Forest Enterprise, with a total volume
(growing stock) of ca. 18.500,000 cu. m. In this volume Fir accounts for 64.7°/o,
and Beech for 35.3D/». The current annual increment of this growing stock amounts
to ca. 376,900 cu. m. in which Fir participates with 67.5l;l/o, and Beech with 32.5%>.


The investigated forests grow on a silicate (7.9Vo) and calcareous (92.1°/o) parent
material with an average Fir proportion in the stand of 0.8 (on silicate) and 0.7
on limestone, and with an averate growing stock of Fir of 372 cu. m./ha. (on
silicate) and 253 cu. m./ha. (on limestone).


In the investigated area were built a total of 1,044.7 km. of transport facilities,
of which railways 50 km., public roads (Irst, Und and Illrd order) 273.9 km.,
and forest roads 720.8 km (railways excluded), from which we may conclude that
the mentioned forests are not only accessible but also intensively managed.


The results of investigations show that the Forest District of Gerovo does
not realize the relative differential rental of feretility, and that — because of the
limitation of forests and the need of society for wood — this forest district has
the lowest market value of the increment, which we have equalized with the
production price of this increment, and that all other forest districts, in relation
to this one, possess definite amounts of the mentioned rentals, which is the
consequence of different site conditions of the investigated stands.


The least relative differential rental of fertilit y is realized by the Forest
District of Skrad with 5 Din./ha., and the highest by the Forest Districts of Crni
Lug, where this rental amounts to 576 Din./ha. or 115.2 times more than in the
Forest District of Skrad. The remaining investigated forest districts — according
to Table 10 and Figure 2 — are situated between the mentioned amounts, i. e.:
Forest District of tršće 194 Din./ha., Forest District of Mrkopali 329 Din./ha.,
Forest District of Fužine 336 Din./ha., Forest District of Prezid 344 Din./ha., Forest
District of Delnice 408 Din./ha., and Forest District of Ravna Gora 439 Din./ha.


As district from the mentioned results — the relative diferential rental of
localit y is not realized by the Forest District of Prezid. The least relative
differential rental of locality is realized by the Forest District of Tršće with 0.02
Din/ton., and the highest by the Forest District of Delnice with 10.04 Din./ton.
A lower amount than this of the relative differential rental of locality is realized
by the Forest District of Fužine (9.68 Din./ton.), then by the Forest District of
Ravna Gora (6.90 Din./ton.), further the Forest Districts of Crni Lug (6.57 Din./ton.)
and Mrkopalj (3.74 Din./ton.), and the Forest District of Skrad (1.85 Din./ton.)
(Tab. 22, and Fig. 6).


As is wisible from the mentioned data — although the structure according
to kinds of wood and assortments affects the magnitude of one and the other
investigated rental, and although both of them are influenced by the social
requirements for wood — the latter is almost exclusively the consequence of the
transport distance of wood assortments from auxiliary depot to the consumer
(market), which is precicely the reason why these two rentals in our investigations
do not coincide in the studied forest districts.


Aiming at equalizing the earning conditions from the aspect of the explored
rentals, and aiming at the implementation of a stimulative distribution of income,
and of personal income according to the results of work — we propose that
through a self-governmental agreement of the economic units (forest districts)
the realized means of rentals should be concentrated, and that on the
same self-governmetal basis, through their redistributio n a policy of
development of the forest enterprise as a whole should be secured.


We consider the given proposal to be founded, the more so as it is not possible
to carry out such an adequate organizing of economic units (forest districts),
which would possess equal areas, equal site classes, equal growing-stock volumes,
proportion of stand mixture, road density per 1,000 ha., numbers of employed,
etc. in the interest of all individuals, then of economic units and of the forest
enterprise as a whole, which unites these interests.