DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 119 <-- 119 --> PDF |
Na temelju odnosa između visine i starosti sastojina, određena su četiri bonitetna razreda za Pinus elliottii: optimalni, dobar, srednji i slab. Istraživanja su provedena na 186 parcela u Brazilu, Argentini i Urugvaju, u sastojinama starim prosječno između 2 i 22 godine. Sadnja se ovog bora preporuča samo za prva dva bonitetna razreda. Edith B. de Guth: Varijacija dužine vlakanaca u drvu bora Pinus elliottii. Istraživana je dužina i širina traheida na šest uzoraka bora Pinus elliottii, starosti 14 godina i promjera između 106 i 215 mm. Autor zaključuje da se dužina traheida povećava u svakom starijem godu, da bi se stabilizirala u 10—12. godini. Debljina sa starošću varira vrlo malo. Odnos dužine i promjera, također, se povećava sa starošću, ali u manjoj mjeri nego sama dužina. Rast u debljinu ne utječe na dužinu traheida i zato je ova najbolji parametar za određivanje individualnih razlika. Za uzimanje uzoraka in vivo preporučuju se dimenzije 20 x 20 mm iz zadnja dva goda. Alejandro Larguia i Maximo V a i r e 11 i : Preliminarni rezultati sadnje bora Pinus elliottii Engelm. gola korjena u tri tipa tala u pokrajini Misiones. Ovakav način sadnje bio je uspješniji na hidromorfnim tlima i crljenici, nego na mladim plitkim tlima. Veći se broj biljaka primio kod rane sadnje u lipnju i srpnju, nego u kolovozu. Santiago R. Lasserre: Tla pokrajine Misiones i njihova prikladnost za sadnju četinjača. Opisano je devet skupina tala s obzirom na porijeklo, razvoj, fizikalna svojstva i plodnost. Prema gruboj procjeni, za sadnju vrsta: Araucaria angustifolia, Pinus elliottii i P. taeda prikladno je blizu 2 milijuna hektara ovih tala. Uz članak su priložene tri detaljne karte. Luis A. M e n d´o z a : Morfološke karakteristike i otpornost na hladnoću nekih prirodnih hibrida eukaliptusa. Nije se mogla utvrditi jasna korelacija između otpornosti na niske temperature i morfoloških karakteristika istraživanih hibrida. Izgleda da ta otpornost ovisi o fiziološkim mehanizmima koji nisu u vezi s morfološkim oznakama. Modrikastosiva boja mladih listova ne znači otpornost na hladnoću, kako se to mislilo za Eucalyptus urnigera. Negativni heterozis za otpornost na hladnoću hibrida E. dalrympleana x E. viminalis mogao bi se objasniti ograničenošću hibrida na jedan uski pojas između prostora obaju roditeliskih vrsta. Povećana osjetljivost na niske temperature isključuje ih iz hladnih staništa vrste E. dalrympleana, dok im slabiji rast onemogućuje kompeticiju sa vrstom E. viminalis. Otpornost na hladnoću hibrida E. botryoides x E. saligna i E. viminalis x neopisana vrsta bila je slična kao i roditeljskih vrsta. Zbog nedostatka različitih morfoloških karakteristika u vrsta E. botryoides i E. saligna nije bila moguća definitivna analiza ove kombinacije. Naknadno je utvrđeno da je materiial za koii se mislilo da ie hibrid između E. viminalis i E. maideni jedna još neonisana vrsta. Na temeliu ciiepanja svojstava u iednogodišniih biliaka moslo se zaklhičiti da se E. vlminpl´s križa sa neopisanom vrstom, a hibridi ovih dviju vrsta u pogledu rasta pokazuju jasan pozitivni heterozis. Arturo E. Ragonese. Florentino Rial Albert! i Violeta A. Sonvico: Zakorieniivanje reznica nekih kultivara vrba i topola. U laboratoriiu je proučavano dielovanie indobutilične kiseline CSO dubova na milijun) i bakarnog sulfata (N^OOI na tri Tiazalna reza pet kultivara vrbe i isto toliko topole. U vremenu od 90 ^ana bili su promatrani: vriieme ooiavljivania. broj, položai. duljina, lokalizacija i težina suhe tvari korijenja. Kontrolne reznice vrbe zakoriienile su se lakše i brže nego reznice topole: korijenie se razvilo duž uronienoq duela, a u topole samo na bazi nakon formirania kalusa. Djelovanje indobutilične kiseline bilo je vidljivo na topolama gdje se povećao postotak korijena. Na vrbama rezultat niie bio tako evidentan s obzirom na lakoću kojom vrba inače stvara koriienje. Bakarni je sulfat ispočetka loše djelovao na reznice, uzrokovao oromienu boje i priiečio formiranje kalusa, ali ie kasniie nadmašio kontrolne uzorke u količini korijenia. Na topoli Populus deltoides cv. carolinensis anulirao ie bazalni polaritet stvarajući korijenje na čitavoj dužini uronjenog dijela reznica. Reznice topola posađene istovremeno u tlo stvarale su korijenje ne samo na bazalnom kalusu, nego i duž čitavog podzemnog dijela reznice. Ovo se tumači inhibitornim djelovanjem svjetla, koje je priječilo stvaranje lateralnog korijenja u staklenim posudama. 47t |