DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 118 <-- 118 --> PDF |
MEDDELELSER FRA DET NORSKE SKOGFORS0KSVESEN — — RADOVI NORVEŠKOG INSTITUTA ZA ŠUMARSKA ISTRAŽIVANJA Svezak XXVIII, god. 1970/71. donosi: Br. 101. Jens Risvand: Ekonomska analiza programa sječe uz dinamičko programiranje. Br. 102. Jon Dietrichson: Geografska varijacija u Pinus coniorta Dougl. Studija o mogućnosti upotrebe ove vrste u Norveškoj. Br. 103. A. L. F a 11 a s : Sezonska varijacija monosaharida te šikimils i kinakiseüna u jednogodišnjim izbojcima 13godišnjig cijepijenin klonova smreke ncea aoies (L.) Karst. A. L. F a 11 a s : Razlike u proljetnom i jesenskom sadržaju jednostavnih šećera u jednogodišnjim izbojcima smreke Picea mariana (Mili.) Bbr raznih populacija. Br. 104. Jarle Bergan: Normalno pomlađivanje smreke pod zastorom krošanja u usporedbi s nasadima u Nordlandu. Jon Dietrichson: Geografska varijacija u bijele smreke (Picea glauca subsp. giauca) i Engelmanove smreke (Picea glauca subsp. engeimannii). Elia s Moru : Pokusi pomlađivanja smreüe sadnjom i sjetvom u prireüeno tlo te usporedba s prirodnim pomlađivanjem na bonitetima C i D. Br. 105. Helge Braastad: Eksperiment sa prorjedivanjem smreke. Br. 106. Lars Overrein: Proučavanja različitih iormi dušika u šumskom tlu pomoću izotopa. Jarle Bergan: Visinski rast u mladim nasadima smreke (Picea abies) u Troms-u, Trandelag-u i jugoistočnoj Norveškoj. Br. 107. Erik Christiansen: Razvojni stadij u ovarijima velike borove pipe, Hylobius abietis L. (Coleoptera: Curculionidae) prisutne na područjima pošumljavanja prvih godina nakon dovršnog si jeka. Br. 108. Erik Christiansen: Vrijeme napadaja velike borove pipe (Hylobius abietis L.) u mladim kulturama. Kristian Bjor: Istraživanja o meteorologiji šume, klimatologiji tla i klijanju. Br. 109. Finn Roll-Hansen i Helga Roll-Hansen: Potebniamyces coniferarum. Pregled literature i po javljivanja na arišu Larix russica na Islandu. I. Mikloš IDIA — SUPLEMENTO FORESTAL (Argentinski časopis Instituta za poljoprivredna istraživanja — šumarski svezak) za god. 1968/69. (tiskano 1970. god.) donosi: AbelardoE. Alonzo, Raul Sancho i Adolfo E. Fernandez: Ponašanje Liquidambar styraciflua L. u delti rijeke Parana. Autori su proučavali rast jedne 21 godinu stare sastojine Liquidambar Styraciflua L. na pokusnoj parceli u delti rijeke Parana. Početni razmak biljaka bio je 2 x 1,5 m, a u 12. godini odstranjeno je proredom 4SVo stabala. Na taj se način stalno povećavao tečajni godišnji prirast sve do 19. godine. Pretpostavlja se da bi se taj trend nastavio za još nekoliko godina da se izvršila još jedna proreda, jer je sastojina sada pregusta, što se vidi po temeljnici koja iznosi više od 71 m2 po hektaru. Kalkuliram prihod bio je 493,5716 m3/ha s korom, ne računajući prihod od prorede. To odgovara godišnjoj produkciji od 23,5 m3 drva s korom po hektaru. Oblični je broj oscilirao između 0,33 i 0,41. Za njegovo je određivanje upotrebljena merkantilna visina (25 cm opsega). Realna je pretpostavka da bi na tom području plantaže likvidambra na boljim tlima i uz dobro gospodarenje mogle dati i bolje prihode. Wilfredo H. G. Barrett: Adaptacija vrsta Pinus na sjeveroistoku Argentine. Rast u pet godina. Proučavan je rast meksičkih i karipskih vrsta borova nakon prvih pet godina na 12 lokaliteta sjevernoistočne Argentine. Najbolji se rast pokazao na toplim i vlažnim staništima, smanjujući se prema zapadu, gdje je manje oborina i prema jugu, gdje su niže temperature. U rastu se ističu Pinus caribea, P. patula i P. oocarpa iz Hondurasa te P. douglasiana. Ove vrste nadmašuju u visini najčešće sađene borove P. elliottij. i P. taeda, ali se ovi posljednji odlikuju jednoličnijim rastom. Lamberto G o 1 [>a r i : Prosjjcčni godišnji visinski prirast kao mjerilo kvalitete staništa za Pinus elliottii. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 119 <-- 119 --> PDF |
Na temelju odnosa između visine i starosti sastojina, određena su četiri bonitetna razreda za Pinus elliottii: optimalni, dobar, srednji i slab. Istraživanja su provedena na 186 parcela u Brazilu, Argentini i Urugvaju, u sastojinama starim prosječno između 2 i 22 godine. Sadnja se ovog bora preporuča samo za prva dva bonitetna razreda. Edith B. de Guth: Varijacija dužine vlakanaca u drvu bora Pinus elliottii. Istraživana je dužina i širina traheida na šest uzoraka bora Pinus elliottii, starosti 14 godina i promjera između 106 i 215 mm. Autor zaključuje da se dužina traheida povećava u svakom starijem godu, da bi se stabilizirala u 10—12. godini. Debljina sa starošću varira vrlo malo. Odnos dužine i promjera, također, se povećava sa starošću, ali u manjoj mjeri nego sama dužina. Rast u debljinu ne utječe na dužinu traheida i zato je ova najbolji parametar za određivanje individualnih razlika. Za uzimanje uzoraka in vivo preporučuju se dimenzije 20 x 20 mm iz zadnja dva goda. Alejandro Larguia i Maximo V a i r e 11 i : Preliminarni rezultati sadnje bora Pinus elliottii Engelm. gola korjena u tri tipa tala u pokrajini Misiones. Ovakav način sadnje bio je uspješniji na hidromorfnim tlima i crljenici, nego na mladim plitkim tlima. Veći se broj biljaka primio kod rane sadnje u lipnju i srpnju, nego u kolovozu. Santiago R. Lasserre: Tla pokrajine Misiones i njihova prikladnost za sadnju četinjača. Opisano je devet skupina tala s obzirom na porijeklo, razvoj, fizikalna svojstva i plodnost. Prema gruboj procjeni, za sadnju vrsta: Araucaria angustifolia, Pinus elliottii i P. taeda prikladno je blizu 2 milijuna hektara ovih tala. Uz članak su priložene tri detaljne karte. Luis A. M e n d´o z a : Morfološke karakteristike i otpornost na hladnoću nekih prirodnih hibrida eukaliptusa. Nije se mogla utvrditi jasna korelacija između otpornosti na niske temperature i morfoloških karakteristika istraživanih hibrida. Izgleda da ta otpornost ovisi o fiziološkim mehanizmima koji nisu u vezi s morfološkim oznakama. Modrikastosiva boja mladih listova ne znači otpornost na hladnoću, kako se to mislilo za Eucalyptus urnigera. Negativni heterozis za otpornost na hladnoću hibrida E. dalrympleana x E. viminalis mogao bi se objasniti ograničenošću hibrida na jedan uski pojas između prostora obaju roditeliskih vrsta. Povećana osjetljivost na niske temperature isključuje ih iz hladnih staništa vrste E. dalrympleana, dok im slabiji rast onemogućuje kompeticiju sa vrstom E. viminalis. Otpornost na hladnoću hibrida E. botryoides x E. saligna i E. viminalis x neopisana vrsta bila je slična kao i roditeljskih vrsta. Zbog nedostatka različitih morfoloških karakteristika u vrsta E. botryoides i E. saligna nije bila moguća definitivna analiza ove kombinacije. Naknadno je utvrđeno da je materiial za koii se mislilo da ie hibrid između E. viminalis i E. maideni jedna još neonisana vrsta. Na temeliu ciiepanja svojstava u iednogodišniih biliaka moslo se zaklhičiti da se E. vlminpl´s križa sa neopisanom vrstom, a hibridi ovih dviju vrsta u pogledu rasta pokazuju jasan pozitivni heterozis. Arturo E. Ragonese. Florentino Rial Albert! i Violeta A. Sonvico: Zakorieniivanje reznica nekih kultivara vrba i topola. U laboratoriiu je proučavano dielovanie indobutilične kiseline CSO dubova na milijun) i bakarnog sulfata (N^OOI na tri Tiazalna reza pet kultivara vrbe i isto toliko topole. U vremenu od 90 ^ana bili su promatrani: vriieme ooiavljivania. broj, položai. duljina, lokalizacija i težina suhe tvari korijenja. Kontrolne reznice vrbe zakoriienile su se lakše i brže nego reznice topole: korijenie se razvilo duž uronienoq duela, a u topole samo na bazi nakon formirania kalusa. Djelovanje indobutilične kiseline bilo je vidljivo na topolama gdje se povećao postotak korijena. Na vrbama rezultat niie bio tako evidentan s obzirom na lakoću kojom vrba inače stvara koriienje. Bakarni je sulfat ispočetka loše djelovao na reznice, uzrokovao oromienu boje i priiečio formiranje kalusa, ali ie kasniie nadmašio kontrolne uzorke u količini korijenia. Na topoli Populus deltoides cv. carolinensis anulirao ie bazalni polaritet stvarajući korijenje na čitavoj dužini uronjenog dijela reznica. Reznice topola posađene istovremeno u tlo stvarale su korijenje ne samo na bazalnom kalusu, nego i duž čitavog podzemnog dijela reznice. Ovo se tumači inhibitornim djelovanjem svjetla, koje je priječilo stvaranje lateralnog korijenja u staklenim posudama. 47t |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 120 <-- 120 --> PDF |
Francisco H. Santoro: Prepoznavanje bjelikara (fam. Lyctidae, Coleoptera), registriranim ili uhvaćenim u Americi, po elitralnim točkama i dlakama. Bjelikari su ksilofagni insekti velikog gospodarskog značenja u čitavom svijetu. Neke su vrste kozmopolitske, a neke endemične, ali se povremeno mogu naći i izvan područja svog prirodnog rasprostranjenja. U taksonomskom pogledu važne morfološke karakteristike ovih insekata čine točke i dlake na pokrilju. Autor je izradio posebnu metodu prepariranja i promatranja pokrilja, kojom se ovi detalji čine mnogo jasnijima. Na osnovi studija oblika i razmještaja ovih točaka i dlaka, autor je načinio ključ za determinaciju 31 vrste iz rodova Lyctus, Minthea, Lyctoxylon, Phyllyctus i Trogoxylon koji žive ili su uhvaćeni na novom kontinentu. Novi hibridi vrba (Celulosa Argentina S.A., Istraživački laboratorij. Cap. Bermudez, Santa Fe). Arturo E. Ragonese i F. Rial A1 b e r t i (Nacionalni centar za poljoprivredna istraživanja, Castelar) dobili su 4 nova hibrida vrba, čija su svojstva proučavali s obzirom na mogućnost primjene u industriji i komparirali s nekim varijetetima vrba koji su već od prije u upotrebi. Šumarska istraživanja u Nacionalnom institutu za poljoprivrednu tehnologiju (INTA). Daje se pregled tema na kojima radi ovaj institut i pojedine pokusne stanice. 1. Nacionalni centar za poljoprivredna istraživanja, Castelar, pokrajina Buenos Aires. — Dobivanje i procjenjivanje klonova topola. — Oplemenjivanje selekcijom borova Pi- nus elliottii i P. taeda. —: Adaptacija suptropskih vrsta roda Pinus. — Varijacija provenijencija u borova Pinus elliottii i P. taeda. — Varijacija morfoloških i kemijskih svojstava drva u roda Pinus. — Dobivanje i procjenjivanje klonova vrba. — Selekcija populacija topole Populus deltoides. — Selekcija eukaliptusa otpornih na niske temperature. — Oplemenjivanje očenašice (Melia azedarach). — Indukcija cvatnje eukaliptusa. — Faktori koji utječu na stvaranje korijenja na reznicama vrba i topola. — Fiziološki mehanizmi koji reguliraju habitus šumskog drveća. — Vegetativno razmnožavanje šumskog drveća. — Sistematika kornjaša iz familije Lyctidae. — Biologija i suzbijanje štetnika Platypus sulcatus (Coleoptera — Platypodidae). — Biologija borova savijača Evetria buoliana Schiff. 2. Pokusna poljoprivredna stanica Delta del Parana. Campana, pokrajina Buenos Aires. — Pokusi s novim klonovima vrbe te selekcija boljih forma, varijeteta i geografskih rasa borova i drugih vrsta u zamjenu za druge sa slabijim rastom. — Proučavanie edafskih zahtjeva i šumsko- uzgojnih zahvata radi poboljšanja rasta sastojina i produkcije drva. — Utvrđivanje najpogodnijeg vremena sječe vrbe, topole i bora radi postizavanja najveće trajnosti i kvalitete drva na skladištima i kasnijoj upotrebi. — Iznalaženje efikasnih metoda borbe protiv glavnih štetnika u Delti uz smanjenje troškova suzbijanja. 3. Pokusna poljoprivredna stanica Concordia. Concordia, pokrajina Entre Rios. — Unošenje i oplemenjivanje borova u Konkordiji. — Faktori koji utječu na rast borova Pinus elliottii i P. taeda. 4. Pokusna poljoprivredna stanica Misiones. Cerro Azul, pokrajina Misiones. — Proučavanje rasta u nasadima borova Pinus elliottii i P. taeda. Izrada tabela drvnih masa. — Sadnja borova Pinus elliottii gola korijenja u pokrajini Misiones. — Adaptacija vrsta i provencijencija roda Cedrela u pokrajini Misiones. — Individualna selekcija očenašice (Melia azedarach) u pokrajini Misiones. — Komparativni tehničko-ekonomski studij rentabilnosti mehaničke i ručne sječe u šumskim nasadima pokrajine Misiones. I. Mikloš |