DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 109 <-- 109 --> PDF |
SIMPOZIJ POVODOM STOGODIŠNJICE KNJIGE J. PANČIĆA »ŠUMSKO DRVEĆE I ŠIBLJE U SRBIJI« Sin Hrvatskog Primorja (rođen 1814. u Ugrinu kod Bribira u Vinodolu) Josip PANČIĆ, završivši studij medicine u Budim Pešti, otišao je 1846. godine u Srbiju, tada kneževinu, i tamo proveo cijeli svoj intenzivnim radom ispunjen život. Težište rada, kako se kasnije nazvao, Josifa Pančića nije međutim bila medicina odnosno lječništvo nego priroda Srbije pa je na osnovanoj Velikoj školi u Beogradu bio i prvi profesor prirodnih nauka. Pančić se bavio mineralogijom, geologijom, faunom i florom Srbije, ali, sudeći i po objavljenim radovima, najbliža mu je bila floristika. To, ustalom, dokazuje i dizertaciona radnja na završetku studija, jer je ta bila s područja medicinske botanike. Tokom godina, od 1859. naprijed, Pančić objavljuje u više mahova rezultate svojih florističkih istraživanja pojedinih područja Srbije kao »Flora serpentina Srednje Srbije« — 1859., »Živi pesak u Srbiji i bilje što na njemu raste« — 1863. god., itd. da 1871. godine objavi rad »ŠUMSKO DRVEĆE I ŠIBLJE U SRBIJI«. Ovaj rad, objavljen u publikaciji »Glasnik Srpskog učenog društva«, sv. XXX, str. 129—312, u stvari je knjiga opsega preko 180 stranica. Tako je 1871. godina rođenja srpske, a i jugoslavenske, dendrologije (Ettingerova knjiga »Šumsko drveće i grmlje u Hrvatskoj« npr. pojavilo se nepunih 20 godina kasnije tj. 1890). Srpska akademija nauka i umetnosti, kojoj je Pančić bio i prvi predsjednik, i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obilježile su tu stogodišnjicu organiziranjem »SIMPOZIJIMA POVODOM STOGODIŠNJICE PRVE JUGOSLOVENSKE DENDROLOGIJE JOSIFA PANCICA«. Simpozij je, uz suradnju Šumarskog fakulteta u Beogradu i Školskog oglednog dobra istog fakulteta »Momčilo Popović« te uz pomoć niza drugih ustanova i organizacija, održan u šumi Goč nedaleko Kraljeva, a podno Kopaonika na kojem se nalazi i grob J. Pančića, u vremenu od 1. do 4. listopada 1971. godine. Simpozij se sastojao od: — referata i diskusija, — obilaska dijelova fakultetske šume Goč i parka u Vrnjačkoj banji, — izložbe Pančićevih radova — publikacija, — izložba motiva vezanih uz šumu majstorske fotografije ing. S. Kolarevića, — posjeta Manastiru Ljubostinja i prijema kod predsjednika Skupštine općine Vrnjačka Banja, te — dogovora za osnivanje dendrološkog društva. Simpozij je otvorio predsjednik Organizacionog odbora akademik Dr Mladin Josifović, a uvodne referate održali su profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu akademik Dr Pavle Fukarek i profesor šumarskog fakulteta u Beogradu Dr Branislav Jovanović. Dr Fukarak prezentirao je Simpoziju zapravo studiju o »Razvoju i sadanjem stanju dendroloških istraživanja na Balkanskom poluotoku«, ali 461 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 110 <-- 110 --> PDF |
se u svom izlaganju ograničio samo na prvi dio te studije, na »historiju botaničkih i dendroloških istraživanja na Balkanskom poluotoku«, dok ostali dijelovi (razgraničenje obima dendrologije, savremena revizija dendrološke taksonomije i sistematike, dendrološka nomenklatura, pregled rasprostranjenosti vrsta prema dosadašnjim raspoloživim podacima, program istraživanja pojedinih vrsta i radova te dendrološka bibliografija) trebaju čekati da budu objavljeni tiskom. Dr Jovanović u svojem referatu »Pančićeva dendrologija — šumsko drveće i šiblje u Srbiji — i njen značaj« podcrtao je ne samo značaj te Dendrologije nego i značaj Pančićevog djelovanja u Srbiji uopće. »Vremenski razmak od jednog stoljeća, rekao je dr Jovanović, dovoljan je za ocjenu njegove »dendrologije« ali ne i ukupnog Pančićevog udela u našoj nauci i svega što je iz njegovog bogatog životnog udela poteklo. Snažni podsticaj, što ga je Pančić nekada dao svojim radom, preko njegovih neposrednih i posrednih učenika vezuje danas njegovo ime za postanak i razvoj gotovo svih naših nauka o prirodi«. I dalje: »Može se reći: ako je ikada |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 111 <-- 111 --> PDF |
bilo potrebno da se ičiji duhovni lik posle mnogo godina iznese pred nove generacije kao primer samopregornog rada to je svakako lik Josifa Pančića«. Za simpozij bila su prijavljena 53 referata koji tretiraju užu ili širu problematiku iz oblasti taksonomije (10 referata — 12 autora), dendrologije (21 referat — 28 autora), ekologije (18 referata — 27 autora) i fitocenologije (4 referata — 5 autora). Broj autora referata je veći od broja referata, jer su neki referati rezultat ekipnog rada više autora, ali su s druge strane neki autori (kao npr. Fukarek, Jovančević, Jovanović i dr.- sudjelovali s dva pa i više referata. Referati su se kretali od manje više usko teoretskog značaja (npr. Dr V. Blečića o jednoj varijaciji Acer monspessulanuma L. u kanjonu Pive i Komarnice) do prikaza od značaja i za šumarsku praksu (npr. Fukare — Janjić: Prilog poznavanju sive topole u Bosni i Hercegovini, Jovančević: Povezanost dendrologije i genetike, Tomanić: Prilog poznavanju biološko-proizvodnih osobina crnog bora i dr.). S područja Hrvatske referate su održali Dr I. Trinajstić (Phyllyrea angustifolia L. u dendroflori Jugoslavije), Mr J. Karavla (Prilog rasprostranjenju pucaline — Colutea arborescens L. u SR Hrvatskoj), Mr Đ. Rauš (Dendroflora starih parkova Slavonije i Baranje). Referate su prijavili i dr M. Vidaković (Prilog proučavanju morfološke varijabilnosti spontanih križanaca između alepskog i brucijskog bora) i ing. P. Matković (Hortodendrološki značaj lovorike — Laurus nobilis L.), ali oni nisu saopćeni, jer su autori bili otsutni. Svaki referat izazvao je diskusiju koja je nerijetko bila i duža od referata, a koja po vrijednosti nije zaostajala za referatom. Sudionici Simpozija složili su se o potrebi osnivanja dendrološkog društva te je za ostvarenje ove zamisli izabran inicijativni odbor u kojeg je uz Dr Fukareka kao predsjednika (i inicijatora za osnivanje takvog društva) ušao i po jedan predstavnik iz svake Republike (iz Hrvatske ing. O. Piškorić). Simpozij je u svakom pogledu uspio, a u koliko se nađu financijska sredstva za tiskanje materijala bit će od koristi i širem krugu stručnjaka i trajni spomenik stogodišnjeg najznačajnijeg rada J. Pančića. O. Piškorić |