DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 109     <-- 109 -->        PDF

SIMPOZIJ POVODOM STOGODIŠNJICE KNJIGE J. PANČIĆA
»ŠUMSKO DRVEĆE I ŠIBLJE U SRBIJI«


Sin Hrvatskog Primorja (rođen 1814. u Ugrinu kod Bribira u Vinodolu)
Josip PANČIĆ, završivši studij medicine u Budim Pešti, otišao je 1846. godine
u Srbiju, tada kneževinu, i tamo proveo cijeli svoj intenzivnim radom
ispunjen život. Težište rada, kako se kasnije nazvao, Josifa Pančića nije
međutim bila medicina odnosno lječništvo nego priroda Srbije pa je na
osnovanoj Velikoj školi u Beogradu bio i prvi profesor prirodnih nauka.
Pančić se bavio mineralogijom, geologijom, faunom i florom Srbije, ali,
sudeći i po objavljenim radovima, najbliža mu je bila floristika. To, ustalom,
dokazuje i dizertaciona radnja na završetku studija, jer je ta bila s
područja medicinske botanike. Tokom godina, od 1859. naprijed, Pančić
objavljuje u više mahova rezultate svojih florističkih istraživanja pojedinih
područja Srbije kao »Flora serpentina Srednje Srbije« — 1859., »Živi pesak
u Srbiji i bilje što na njemu raste« — 1863. god., itd. da 1871. godine objavi
rad »ŠUMSKO DRVEĆE I ŠIBLJE U SRBIJI«. Ovaj rad, objavljen u publikaciji
»Glasnik Srpskog učenog društva«, sv. XXX, str. 129—312, u stvari
je knjiga opsega preko 180 stranica. Tako je 1871. godina rođenja srpske,
a i jugoslavenske, dendrologije (Ettingerova knjiga »Šumsko drveće i grmlje
u Hrvatskoj« npr. pojavilo se nepunih 20 godina kasnije tj. 1890). Srpska
akademija nauka i umetnosti, kojoj je Pančić bio i prvi predsjednik, i
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obilježile su tu stogodišnjicu
organiziranjem »SIMPOZIJIMA POVODOM STOGODIŠNJICE
PRVE JUGOSLOVENSKE DENDROLOGIJE JOSIFA PANCICA«.


Simpozij je, uz suradnju Šumarskog fakulteta u Beogradu i Školskog
oglednog dobra istog fakulteta »Momčilo Popović« te uz pomoć niza drugih
ustanova i organizacija, održan u šumi Goč nedaleko Kraljeva, a podno
Kopaonika na kojem se nalazi i grob J. Pančića, u vremenu od 1. do 4.
listopada 1971. godine. Simpozij se sastojao od:


— referata i diskusija,
— obilaska dijelova fakultetske šume Goč i parka u Vrnjačkoj banji,

izložbe Pančićevih radova — publikacija,

izložba motiva vezanih uz šumu majstorske fotografije ing. S. Kolarevića,

posjeta Manastiru Ljubostinja i prijema kod predsjednika Skupštine
općine Vrnjačka Banja, te
— dogovora za osnivanje dendrološkog društva.
Simpozij je otvorio predsjednik Organizacionog odbora akademik Dr
Mladin Josifović, a uvodne referate održali su profesor Šumarskog fakulteta
u Sarajevu akademik Dr Pavle Fukarek i profesor šumarskog fakulteta u
Beogradu Dr Branislav Jovanović.
Dr Fukarak prezentirao je Simpoziju zapravo studiju o »Razvoju i sadanjem
stanju dendroloških istraživanja na Balkanskom poluotoku«, ali


461




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 110     <-- 110 -->        PDF

se u svom izlaganju ograničio samo na prvi dio te studije, na »historiju
botaničkih i dendroloških istraživanja na Balkanskom poluotoku«, dok ostali
dijelovi (razgraničenje obima dendrologije, savremena revizija dendrološke
taksonomije i sistematike, dendrološka nomenklatura, pregled rasprostranjenosti
vrsta prema dosadašnjim raspoloživim podacima, program istraživanja
pojedinih vrsta i radova te dendrološka bibliografija) trebaju čekati
da budu objavljeni tiskom.


Dr Jovanović u svojem referatu »Pančićeva dendrologija — šumsko
drveće i šiblje u Srbiji — i njen značaj« podcrtao je ne samo značaj te
Dendrologije nego i značaj Pančićevog djelovanja u Srbiji uopće. »Vremenski
razmak od jednog stoljeća, rekao je dr Jovanović, dovoljan je za
ocjenu njegove »dendrologije« ali ne i ukupnog Pančićevog udela u našoj
nauci i svega što je iz njegovog bogatog životnog udela poteklo. Snažni
podsticaj, što ga je Pančić nekada dao svojim radom, preko njegovih neposrednih
i posrednih učenika vezuje danas njegovo ime za postanak i razvoj
gotovo svih naših nauka o prirodi«. I dalje: »Može se reći: ako je ikada




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 111     <-- 111 -->        PDF

bilo potrebno da se ičiji duhovni lik posle mnogo godina iznese pred nove
generacije kao primer samopregornog rada to je svakako lik Josifa Pančića«.


Za simpozij bila su prijavljena 53 referata koji tretiraju užu ili širu
problematiku iz oblasti taksonomije (10 referata — 12 autora), dendrologije
(21 referat — 28 autora), ekologije (18 referata — 27 autora) i fitocenologije
(4 referata — 5 autora). Broj autora referata je veći od broja referata,
jer su neki referati rezultat ekipnog rada više autora, ali su s druge
strane neki autori (kao npr. Fukarek, Jovančević, Jovanović i dr.- sudjelovali
s dva pa i više referata. Referati su se kretali od manje više usko teoretskog
značaja (npr. Dr V. Blečića o jednoj varijaciji Acer monspessulanuma L. u
kanjonu Pive i Komarnice) do prikaza od značaja i za šumarsku praksu
(npr. Fukare — Janjić: Prilog poznavanju sive topole u Bosni i Hercegovini,
Jovančević: Povezanost dendrologije i genetike, Tomanić: Prilog poznavanju
biološko-proizvodnih osobina crnog bora i dr.).


S područja Hrvatske referate su održali Dr I. Trinajstić (Phyllyrea angustifolia
L. u dendroflori Jugoslavije), Mr J. Karavla (Prilog rasprostranjenju
pucaline — Colutea arborescens L. u SR Hrvatskoj), Mr Đ. Rauš (Dendroflora
starih parkova Slavonije i Baranje). Referate su prijavili i dr M. Vidaković
(Prilog proučavanju morfološke varijabilnosti spontanih križanaca između
alepskog i brucijskog bora) i ing. P. Matković (Hortodendrološki značaj
lovorike — Laurus nobilis L.), ali oni nisu saopćeni, jer su autori bili
otsutni.


Svaki referat izazvao je diskusiju koja je nerijetko bila i duža od referata,
a koja po vrijednosti nije zaostajala za referatom.


Sudionici Simpozija složili su se o potrebi osnivanja dendrološkog društva
te je za ostvarenje ove zamisli izabran inicijativni odbor u kojeg je uz
Dr Fukareka kao predsjednika (i inicijatora za osnivanje takvog društva)
ušao i po jedan predstavnik iz svake Republike (iz Hrvatske ing. O. Piškorić).


Simpozij je u svakom pogledu uspio, a u koliko se nađu financijska
sredstva za tiskanje materijala bit će od koristi i širem krugu stručnjaka
i trajni spomenik stogodišnjeg najznačajnijeg rada J. Pančića.


O. Piškorić