DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1971 str. 10     <-- 10 -->        PDF

»E«. Veličina »š« mogla bi pasti i na nulu ukoliko bi vlasnik šume, koja
bi se nalazila na skrajnje nepovoljnom položaju, dozvolio da se njegova
šuma eksploatira besplatno, tj. da ne traži nikakvu odštetu. Isto tako može
»š« poprimiti i visoke iznose kada se eksploatira šuma koja se nalazi na
veoma povoljnom položaju, »š« je ostatak nakon što se od tržnog iznosa
odbiju troškovi proizvodnje s odgovarajućom zaradom organizatora proizvodnje.
Politička ekonomija pozna tu »kategoriju«, i naziva je renta, i ona
predstavlja dio viška vrijednosti povrh »zarade« organizatora i taj dio viška
vrijednosti šumovlasnik prisvaja sebi. Taj dio viška vrijednosti nazivamo
»cijena drva u šumi na panju« ili »šumska taksa««, odnosno »renta« (kao
kategorija političke ekonomije). Ta se renta sastoji iz tzv. apsolutne rente
(pojavljuje se »čista« samo u slučajevima eksploatacije šuma sa najnepovoljnijih
položaja) i odgovarajućih diferencijalnih renti.16 Veličina apsolutne
rente u šumskoj proizvodnji nije poznata (vjerovatno oscilira u zavisnosti
od tržnih uvjeta) i, praktički, pojavljuje se u dnevnoj praksi zbrojena sa
diferencijalnom rentom. Zbog toga nije ispravno govoriti o šumskoj taksi
kao »diferencijalnoj« renti, nego samo kao o renti i eventualno o »diferencijama
« u visini renti na različitim položajima.


Sva »mišljenja« da se u šumskoj taksi nalaze skriveni troškovi uzgajanja
šuma proturiječe suštini rente, proturiječe dosadašnjim saznanjima
političke ekonomije i ta mišljenja ne bi trebala egzistirati ni u znanstvenim
raspravama, ni u znanstvenim krugovima sve dok eventualno ne bi bila
dokazana znanstveno besprijekornim putem.


Iz Barthine formule proizlazi, što je uostalom i naprijed već rečeno,
da se cijena drva na tržištu formira na osnovu troškova eksploatacije šuma
(dodavši njima i zaradu eksploatatora) i na osnovu šumske takse (odnosno
odštete šumovlasnika za posječeno drvo). Troškovi eksploatacije i zarada
eksploatatora, koja u pravilu iznosi barem prosječnu profitnu stopu (buržoaska
je ekonomska teorija dijeli na kamate od uloženih kapitala — oficijelni
kamatnjak — i na poduzetničku dobit), zajedno sačinjavaju »cijenu
proizvodnje eksploatacije šuma«. Budući da se cijena proizvodnje eksploatacije
šuma kreće u velikom rasponu, to cijenu na tržištu formira cijena
proizvodnje eksploatacije sa najnepovoljnijih položaja, dodavši njoj još i
odštetu šumovlasniku za posječeno drvo.17 Barthina formula, dakle, nije
ništa drugo do izraz zakonitosti formiranja cijene drva na tržištu. Tržne
cijene proizvoda eksploatacije (iskorišćivanja) šuma stvaraju se u uvjetima
tržne privrede upravo kao za poljoprivredne proizvode, tj. prema najnepovoljnijim
uvjetima.18 Upravo je to političko ekonomska suština Barthine


16 Vidi o tome: Ing. Albe Urbanovski: 0 nekim karakteristikama šumske
privrede, Glasnik šumarskog fakulteta, Beograd 1952., str. 46.
Zvonk o Potočić : Priroda i funkcija rente u šumskoj privredi, šumarski
list 1961., str. 9—10.
i´ Zv. Potočić : Zakon vrijednosti u šumarstvu, Zbornik radova Ekonomskog
fakulteta, knjiga IV, Zagreb 1958. godine.


w Ing. Brank o Kraljić : Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog
šumarstva, Zagreb 1952., na str. 382 tvrdi: »Nitko još nije točno proučio
stvaraju li se tržne cijene proizvoda iskorišćivanja šuma u uvjetima kapitalizma:
upravo kao za poljoprivredne proizvode ili kao za industrijske proizvode, ili nekako
po srijedi tih dvaju načina.« Očito da ta tvrdnja ne stoji.